Ma nije da ja mislim da ti nemaš vremena. Ja znam da imaš jer je zadnja rečenica u tvom postu moj moto. Ali ja to jednostavno ne želim jer ne vidim smisao da svaki dan brišem pod. To mi nije u glavi. To mi je onda obaveza, a ako ne napravim sve što mi je na to-do listi, postajem nervozna jer nisam sve napravila što je trebalo. I onda se grizem. Ako ništa ne stavim na listu nego idem logikom "ako mi se da i ako ostane vremena", onda sam smirena i sve ide laganini. Ključno je da sam iz glave izbacila "moram" sa "trebala bih, ali...".