Moje zdravstveno stanje i nije tak loše, zamisli si da imaš za svaku nogu zavezani uteg od 10 kg pa se sporije vučeš po stanu. Ništa puno gore od toga. S druge strane ja sam cijeli dan doma, i trebalo bi mi biti lakše nego ženama koje 8 sati rade, ali meni svaka aktivnost troši više vremena i energije nego uobičajeno pa mi se jednostavno ne da. Možda bi se nekom u mojoj situaciji cijeli stan blistao ali meni to nije prioritet.
U vezi spominjanja igranja s djetetom nisam htjela nikoga uvrijediti. Moja mlađa cura je imala 9 mjeseci kad sam došla iz bolnice i nije htjela biti samnom sama u sobi i trebalo nam je neko vrijeme da se ona na mene navikne, a starija je imala traume od mog odlaska. Tak da je meni nezamislivo da ja bilo što radim doma a one se same igraju, bar 5 sati dnevno ukupno se aktivno igram s njima. P. je uglavnom zaboravila sve ružno kaj je bilo, a T. me doživljava kao "mamu za igranje", za važnije stvari traži tatu i baku.