i ja sam peglanje pretvorila u me-time, jednom tjedno otprilike, inace ujutro prije posla ako bas nesto treba
pustim seriju/film, muz ima obavezu hendlat djecu
a djecje stvari mi je gust peglat, moje onako, do muzevih me vec prodje volja, al dobro
naravno da ne peglam nista osim gornje robe - nikakve krpe, rucnici, posteljina, carape, ves, ...

inace spadam u neke izmedju
volim urednost, ali ja bi da to neko drugi odradi
ponekad mi je ravno ako je neuredno, ponekad mi smeta
uglavnom, nikad nije ni bas savrseno, ni bas grozno
bolje je otkad smo preselili u veci stan, jos cekam neke ormare pa da stvari dobiju svoje mjesto, jer to nam je najveci problem, ti neki beskucnici koje onda premjestamo bezveze

baza su mi ove teme
jer uvik ispadne isto
ko svaki dan usisava i pere, zauzme malo s visoka stav, ih nemoguce da ja i moja obitelj zivimo u zmazanom, ako se malo bolje organiziras sve se moze (citaj: lijena si, sporkuljo)
a ko ne pere, zauzme malo s visoka stav, ih nemoguce da ja gubim tako vrijeme na glupo ribanje, ja radije citam i bavim se djecom i idem u park (citaj: opsjednuta si i frikusa)
istina je valjda negdi u sredini
mene uglavnom bas briga kako je komu drugom, jedino sto zapazim su stvarno ekstremi
oni kod kojih se stvarno bolesno glanca (tipa ove cetkice i rolete) i citava obitelj zivi u strahu - i onih kod kojih se mjesecima ne mijenja posteljina i sve je skoreno - a znam i jedne i druge