još jedna pionirka dakle![]()
znači traže se mlade majke koje nemaju pojma što su to pioniri, tipss, marxizam, logorovanje, ono i dsz a vješte su u pospremanju i htjele bi podijeliti svoja iskustva sa jednom okaminom iz samoupranog socijalizma
još jedna pionirka dakle![]()
znači traže se mlade majke koje nemaju pojma što su to pioniri, tipss, marxizam, logorovanje, ono i dsz a vješte su u pospremanju i htjele bi podijeliti svoja iskustva sa jednom okaminom iz samoupranog socijalizma
ajme mare zar ima takvih, meni ovdje sve neke ozbiljne, moje generacije
moja generacija je tu negdje di i tvoja
ma mislim da su vještije , okretnije, neopterećenije nekim stvarima , imaju inventivnije metode , ne hebe ih u glavu starosoc običaj generalnog čišćenja svake subote, iskuhavanja veša .... itd
ajme meni,stara sam....e hebem ti,zakacila me ta zadnja generacija pionira....
ja nemam generalno ciscenje,cistim malo po malo na dnevnoj bazi (doma sam morala subotom cistit,da),ne iskuhavam nista,ne peglam(morala u djetinjstvu)....
pa bolje ti je onda ove nase slustai, lonac nisam koristila od faksa, a i tad sam shvatila da nije nuzno sve na 100C
odustala od pranja prozora po principu: prvo voda + detergnet, pa isperi pa krapa, pa novine
itd.
ili ti je ideja ove nisu ni cule za lonac, pa su vec i masinu skratile (vis moja nova perilica rublja ima program od 15 min, koraistim samo za krpe nakon ciscenja, cemu taj program sluzi?)
Odličan komentar! Gledam ja svoje rođake i rođakinje te generacije, a bome i susjede... Jest uzorak relativno skroman, ali moj dojam je da se jednostavno manje opterećuju. Ne kažem da su neuredni (ovisi to o trenutku + ima svega kao i u bilo kojoj generaciji) ali fakat imaju drugačije prioritete, a suđe i drugo kad se stigne. I zapravo im zavidim na ležernosti. Higijena je ok, ali opsjednutost čišćenjem baš i nisam vidjela. Isto, primijetih da im bolje leži čišćenje nego kuhanje, ali za kuhanje treba iskustva (sa 25 godina ni meni nije padalo na kraj pameti raditi zimnicu ili kuhati sarmu).
Mladi ljudi koje ja znam lakše delegiraju poslove (na tome im posebno zavidim) tak da je zapravo loptica prebačena drugamo...Ima tu puno i do odgoja (mlađe generacije često imaju i mlađe roditelje koji nisu toliko kruti i imaju drugačije standarde). Mlađe generacije potrošača lakše odbacuju viškove stvari pa im je automatski manje krame u kući.
I još nešto - podjela na muške i ženske poslove puno je fluidnija (to je isto super) i obično radi svatko ono što voli i što je eventualno naučio u roditeljskoj kući.
istina je ovo. nekad nije sve bilo dostupno, cuvao si, a sad recimo kad mozes npr. mikser kupiti za manje od 100 kn, cemu cuvati stari, za bilo koji dio, bacas.
i ovo se smanjuje s godinama. i mi smo vec puno bolje od generacije ispred sebe.
ja na poslu imam starih stvari, sef ne da baciti. jer nikad ne znas koji dio zice nam moze zatrebati, konektor, boze oslobodi da se baci.
imamo i punjac akumulatora, ja se zezam da mozemo snimati let iznad kukavicijeg gnjezda s njim.
Moia draga,
no comment... ali radi ostalih kojime počinju doživljavati onakvom kakva nisam, ipak ću nešto napisati.
Dakle, da si pažljivo čitala moje postove, pročitala bi u prvom postu u kojem spominjem VB školjku da smo bili prisiljeni izabrati VB, a u nekom sljedećem da smo morali... svodi se na isto.
Dakle, nismo imali izbora. Kupaona je minijaturna, široka tek metar, htjeli smo normalan umivaonik, ne minijaturni, a VB je pred 8 godina, kad smo uređivali stan, jedini imao umivaonik koji nije imao i dio za pipu koji zapravo pojede 10-12 cm.
Zahvaljujući tome, morali smo i Hans Grohe zidnu pipu s potpisom (za kojeg mi se živo fučka) naručiti i čekati ju mjesecima i platiti ju toliko da mi je bilo neugodno reći koliko košta ako je tko pitao.
I pored tog umivaonika, na 20 cm dalje, nismo mogli uzeti drugačiju wc školjku, već iste završne obrade keramike, iste kvalitete.
Kredit koji otplaćujemo, je kredit za adaptaciju tavana, pretvorili smo tavan u stan i eto uz crijep, parket, pločice, prozore i razne instalacije kupili i umivaonik i wc školjku i tu nesretnu pipu. U tom stanu živimo i želimo da nam je lijep i funkcionalan. Da se već 8 godina moram umivati, prati zube u malom umivaoniku svako jutro bi bila nezadovoljna jer nismo uzeli veći. To je veća nevolja nego plaćanje skupe keramike u kreditu kojeg bi ionako plaćali... ako je rata zbog toga malo veća, briga me. Uživam kad uđem u kupaonu, ma koliko mala i nezgrapna ona bila i to je neprocjenjivo!
I sad, 8 godina nakon kupovine, ta školjka izgleda ko nova, nikad se nisam naročito trudila oko održavanja, nikad u njoj nisam imala razne visuljke koji mirišu i dezinficiraju i ne znam što sve rade. I nije mi žao ni lipe. I opet bi isto kupila. I svakom bi preporučila.
I za kraj, VB nije ništa fensi-šmensi... VB je nama egzotika. Vani VB je čista konzum klasa, imaju oni i pristupačnih i skupljih serija, samo mi kakvi jesmo vidimo samo ono što bliješti. Na sajmovima u Milanu i Frankfurtu sam vidjela šo je lukusz, što je fensi, što je skupo do boli. Firme za koje mi nikad nismo ni čuli. Za nas je VB nebo... e nije...
nisam vidjela sorry, uletila rasprava o wc-ima
Evo jedne mlade pionirkeNapunila 31 prošli mjesec, ne znam gdje pripadam...
Malo da stanem u obranu Moice, slažem se s njom.. Vidim oko sebe hrpu bačenih novaca nepotrebno, npr. moja kuma koja nema kontrolu na telefonu pa dobije račun redovito preko 400-500 kn, a onda druge nužne stvari kupuje na rate.. Meni je to življenje iznad mogućnosti.. Samo jedan glupi primjer..
E sad, što se tiče čiščenja, čitam ovu temu od početka i baš mi je zanimljiva ali nisam ništa pisala jer smatram da nisam mjerodavna za ovu raspravu jer živimo muž i ja sami, dakle bez djece pa je i održavanje puno lakše..
Imamo kuću od 100-njak kvadrata + dvorište.. Drugi bi rekli da je kod nas sve po špagi iako se ja ne bi složila u potpunosti..
Bude i prašine okolo i kamenca u kupaonici, da ne nabrajam dalje...
Volim da mi je čisto i uredno, ne osjećam se dobro u drlogu.. ALi šta je po tuđim kućama baš me briga ako domaćinima odgovara..
Iz moje perspektive sve je stvar organizacije.. Moj muž radi jako puno tako da ga ne opterećujem sa kućanskim poslovima.. Ja radim u smjenama i svaku subotu i skoro pa svaku nedjelju.. Ručak je uglavnom svaki dan, sve je na mjestu, veš peglam (osim gaća, čarapa i ručnika), posteljinu mijenjam jednom tjedno, kupaonu isto tako.. Usisavam skoro svakodnevno (ne cijelu kuću, ali hodnik i kupaonicu uglavnom obavezno)..
Al sam oduljila, nadam se da me sad neka žena, majka, kraljica neće dočekati na noževe![]()
Mojca, nemas se zakaj opravdavati. Tvoja lova, tvoj kredit i radis s tim sto te volja.
Pa vidis da i mene pere jer metodom vlastite gu***e znam da postoje razlike u lakoci odrzavanja.
mojca da imaš i ovo doma baš te briga http://metro-portal.hr/izabrati-skol...i-cucavac/4217 tvoj wc, tvoj izbor![]()
drzite se ciscenja, fala. i jako je lijepo vidjet kako se same zaustavljate. pusa.
Koje su osnovne odlike nas domaćica iz socijalizma? Koje atavizme imamo? Sve se sprema jer bude "možda trebalo", pa onda doma imaš vrećicu u kojoj su razne krpice (komadi od 10 cm odrezanih traperica, stari ciferšlus, 20 cm gurtne), imaš kutiju sa starim "rezervnim djelovima" (stari usisavač za "nedaj bože" ak rikne novi, stari fen, mikser od bake, espresso aparat iz 1966. i sl.), evo kod moje mame još i električni štednjak iz 1966. (fakat ko nov) i neda ga bacit!, u špajzi hrpa raznih opranih kutijica (od kreme, od nesice, kraš ekspresa...) jer sve bude to još dobro došlo! Nebude!!!!
Nekad smo čuvali sve (o.k., bilo je i manje otpada u to vrijeme), u konzerve se sadilo cvijeće (to se sjećate vi cure iz 70 i neke), prali smo i sušili PVC vrećice (i uredno ih vraćali gostima kad smo iz njih uzeli poklon!). Sad stvarno nema više potrebe za time, sad smo se vratili na torbe od tkanine samo da izbjegnemo više taj nesretni PVC u upotrebi (pa bio i u vrećicama)...
Nekadašnje subotnje prijepodne mi je ostalo po sjećanju otprilike ovako (skoro kod svih): žene rade generalku po kući (i meni grč u želucu) , a muškarci štelaju u garažama svoje Jugiće i Stojadine... Prošlo svršeno vrijeme fala Bogu!!!![]()
winnerica odlicno si to sazela. upravo to je poanta. samo, ostalo je i meni nesto od toga da cuvam sve i svasta a onda kad me uhvati bacam i sta treba i sta ne treba. i mrzim subotnje generalke, zato ih ne radim vec spremam kad mi dodje i kad nesto bas bode oci od neurednosti
winnerice, fali ti zvučna kulisa - s malog tranzića trešti utakmica!
Inače, skupljanje stvari je prokletstvo i moje kuće (s obje strane obitelji): Naslušali smo se i mm i ja čarobne rečenice "das kann man noch brauchen..." i oboje i danas vrtimo tri puta neku stvar prije nego je zauvijek bacimo ili damo dalje.
Inače, ja nemam neke velike traume od subota (moja mama ih je često imala radne, a brat i ja se zafrkavali s tatom, baš nam je bilo dobro) ali kasnije, kad sam bila srednjoškolka i izlazila, običaj mi je bio oprati kupaonicu ili auto i tek onda pitati za noFce, pa je to nekak išlo.
I danas gledam da si oslobodim subotu i nedjelju da možemo napraviti "zbris" u vikendicu ili nekamo, ali ne ide uvijek. Nema veze. Kad uspijemo - ok, kad ne - i to je ok.
Ja isto, kao netko ovdje, guštam spremati kad sam u lijepom prostoru.. prije sam najviše voljela urednost u svom prostoru..
Međutim, izgubila sam gušt, makar mi je u principu uredno.. plus što sam bolesna po pitanju nekih detalja i onog gdje je čemu mjesto![]()
Posljednje uređivanje od Doga : 04.07.2012. at 14:18
pa kad to tako složiš......o Bože dragi pa ja sam još uvijek u socijalizmu
e dok ja mislim da sam odmah iz winnerice...prošla baba s kolačima...
Posljednje uređivanje od ninik : 04.07.2012. at 14:24
nadala sam se da je to tito atavizam, a koja je ljepota u tim novinama?
šta nije lakše pošpricat i prebrisat? (nije da to radim svaki dan
)
pa ček i ja perem prozore s novinama, ostalo mi od djetinjstva da se tako najbolje sjaje, pospricam i onda novinama prebrisem
Mojca jel platnene? te i ja peremJa počela prati vrećice.
Ma ne... najlonske.![]()
Samo one deblje s cifom... Ikea ima super, pa njih kupim, naručim kad netko ide.
A zbilja su jako kvalitetne i izdržljive.
Misilm, perem i platnene, to je jasno.
Sad ste me sjetile: ako imam neke traume iz (debelo socijalističkog) djetinjstva glede štednje i čišćenja to bi bilo definitivno pranje plastičnih vrećica i omota.
Prvo se kupi tjestenina u vrećici, pa joj se pažljivo obreže gornji rub, pa kad se potroši lagano se opere i posuši na zraku, pa se u nju stavi komad friško(na stolu)trančiranog mesa, pa u zamrzivač, pa se nakon odleđivanja vrećica uredno opere i posuši te čeka nove višestruke prilike za zamrzavanje.
Da ne spominjem pranje vrećica za mlijeko, umetanje istih u kartonsku ambalažu od nečega i postavljanje instalacije na sudoper (tu se bacalo smeće iz sudopera i sitni ostatci hrane.
A oblaganje kante za smeće novinskim papirom...![]()
podmetač ispod podmetača, mala vrećica za smeće u veliku, hrpa kutija od sladoleda i sl. kad zatreba...![]()
Ja od toga što nabrajate iz detinjstva prepoznajem samo generalku subotom, ali ni to mi nije bilo strašno. Nas tri sestre bismo sredile sve na brzinu, mama skuva ručak, tata radi do 12 i posle uživamo. Dobra organizacija je najvažnija. Sve se pralo vodom sa malo sirćeta, obrišeš suvom krpom i sve se cakli. Tako radim i danas.
Sada čistim kada imam vremena, volje i kada vidim da treba. Nikada mi nije prljavo, ali nereda uvek bude.
Ne peglam ništa (osim MM-ovih radnih mantila), mada to jako dobro radim. Tata je krojač i menjao je dve košulje dnevno, a pored četiri žene u kući neće ih valjda on peglati. To je bio moj posao.
Mama nikada nije čuvala ni kutijice, ni staru garderobu, pokvarene aparate, pvc vrećice... tako da ni ja nemam tu naviku. To sam prvi put videla kod svekrve kada sam se udala. Ona još uvek tako živi. Pre neki dan me iskritikovala zašto sam bacila razbijeni tanjur. Kaže, možda će zatrebati, otpao mu je samo deo.
Ali naučena sam da ništa nije dobro oprano dok ne klekneš i ne izribaš sam, da se usisava u milion faza (sa četkom, bez četke, u pravcu niti, upravno na njih...), da se sto raspremi odmah posle ručka i suđe odmah opere, i još neke njene metode koje su mi ostale urezane i sada ne znam i ne mogu drugačije. Verovatno ću i ja svoju decu sa tim maltretirati.
Inače, pripadam prvoj generaciji koja nije polagala zakletvu Titu.
Ja sam polagala zakletvu, i još koja generacija poslije mene, a ne sjećam se ničeg od tog što spominjete, osim navike čuvanja svega jer će "možda zatrebati"...
Nego, potaknuta ovim topicom otišla sam sinoć poslije posla u Mercator po ručni parni čistač. Do 1 i 15 noćas sam čistila kolutove od plina na štednjaku, a jutros nekoliko tvrdokornih naslaga kamenca u kupaoni. Što mi je to trebalo po ovim vrućinama?!
(dobra stvarčica, moram priznati)
Ovo još uvijek živi kod mojih, samo se sad pere tetrapak.
Doduše, nekrama, bacanje itd. - to je upravo suprotno ovome pozzeleni, nije li? Ili ja ne kužim štos. Negdje u knjigama iz m... ne marksizma, nego marketinga, sam pročitala da je ciljani target prodaje i sve bržeg izbacivanja proizvoda na tržište (što ima za posljedicu njihovu jeftinoću) potrošačevo ponašanje po špranci - želi - kupi - troši - brzo odbaci - ponovno želi.
A zez je i nedostatno vrijeme za eko život jer trampe ovo ono - zahtijeva ulog sve vrijednije robe - vremena - kojeg većina ljudi nema da bi sad ispitivali ko ima ovo što meni treba... dok ne uspostave neki super brzi net site za to, pa onda nekog middle mana kojem bi "kupac" mogao reći - treba mi to i to, dofuraj mi tu i tu - a prodavatelj reći - dam to i to za to i to. Samo, s čime onda platit middle mana, kojom trampom i u čijoj organizaciji?
Mjera...da, samo teško... kad osvijestimo svako svoje atavizme, nove i stare.
(Martina P, debeli najdeblji off, al jesi čula svoj potpis sa Špirom kao pratećim vokalom? nema na youtube, a mraaaak je, evo odmah Špire prigodno u mom potpisu))
tzv. kera, ma kako ne bi znala
to je bila rakija koju je moja baba držala za pranje i brisanje prašine, odvojenu
koliko kužim, to je bila lošija rakija
iako se ne razumijem u dobre i loše
i jednom kad sam bila mala navratio neki vrlo važan čovjek, rođak nam
ja sama kod kuće i da počastim čovjeka, kako to baba radi jel
i počastim ga fino babinom kerom
bolje da nisam![]()
Ja sam ovog svoga platila 200 kn, Quadro. Jednostavan je za upotrebu (spremnik za vodu mu je doduše mali, ali začas ga nadolijem). Meni treba za kamenac, štednjak (ono unutar kruga od plina ne mogu očistiti) i navodno je dobar za radijatore - to ću večeras probati. Znači ne treba mi za svakodnevno čišćenje.
baš sam vesela-umjesto da se posramim što sam neuredna (a jesam) podsjetile ste me na moje djetinjstvo. (pozdrav mojoj karlovčanki.)
naša kuća bi bila urednija da ja ne hrčkim stvari, nikad to nisam povezala sa socijalizmom, nego sa svojom osobnošću. u zadnje vrijeme tješim se da je to ekološki i štedljivo ponašanje (iako ću vjerojatno završiti kao moja baka koja je imala cijelu sobu sa starim stvarima).
što se tiče urednosti, takva sam da mi je (druga) baka kupila perilicu suđa kad sam se odselila dečku da me on ne ostavi - dok sam živjela sama prala bi suđe tek kad bi sve potrošila, a obzirom da sam već bila prešla tridesetu bakica se bojala da ću ostati neudana zbog svoje neurednosti i nepoznavanja ručnog rada. jasno je da svaku večer perilicu puni moj muž, ako ga nema suđe može pričekati dan, dva (nasreću je prestao putovati u ameriku -mjesec dana suđe ipak nije moglo čekati).
Znam za takve velike aparate na paru, oni su mi glomazni, skupi i totalno neprakticni. Ali ovaj rucni mi zazvucao zanimljivo...
svašta još kužim, ali ne oprati suđe 2 dana..fuj.baš fuj
Ehhhh, sve mi dođe teško kada se sjetim svojeg života provedenog uz krpu i metlu. Stvarno! Kod mene je uvijek moralo biti tip top. Bože sačuvaj otići na put, a doma ostaviti košaru neopeglanog veša i neusisan pod. Ma nema šanse, a tek na put ne ponijeti svježe pečene kiflice iz vastite proizvodnje, bio bi smak svijeta.
S vremenom sam olabavila, tako bi se nazvala poluneurednom. Osvijestilo me je moje dijete. Ok je držati čisto, ali čemu pretjerivati? On se neće sjećati da li je u našoj kući danima stajao neopeglan veš ili da je cvijeće bilo neokopano, ali će se sjećati da smo se igrali ili bili u parku. Tako da, promijenila sam prioritete.
Nekada mi bude neugodno jer mi se čini da je prljavo ili da su stvari nabacane (znate ono- kreativni nered). Kukam i naričem, ali ne delam. Grozna sam, znam. Nemam se namjeru mijenjati. Sjećam se npr. studentskog života. Nisam mogla sa prijateljicama na kavu, jer sam morala čistiti stan ili skuhati si ručak. Nisam mogla na koncert, jer svaki puta bi drugi dan koncerta morala na predavanja. Danas mi je zbog toga žao i odričem se apoteke u korist vremena sa svojim djeteteom.
Uf, baš mi neke stvari nemaju veze s urednim ili neurednim, to mi je sory, čista lijenost....
"neoprat suđe tak dugo dok se ima čistog u ormaru"....