<br><br>
Hm... ja mijenjam ručnike jednom tjedno. Svi skupa imamo zdravu kosu i kožu, nikad u životu nisam imala kožnih poteškoća, niti nekih globalnih zdravstvenih tegoba i nepojmljivo mi je da bih mijenjala ručnike svaki put; kontam si onda - onda valjda i posteljinu treba mijenjati svaki dan - više se valjamo u posteljini nego po ručnicima, znojimo se i tko zna što još i pidžame? Isto tako kad je vruće znojavi i golih ruku, nogu i vrata se taremo o stolce, siceve u autu, sjedeću garnituru? Da vodim auto na kemijsko čišćenje svaki dan? Ne kužim?<br><br>Ono što Beti kaže mi je jasno - ako je netko bolestan ili ima specifični problem; kad su mi djeca bolesna onda stalno mijenjam njihove ručnike i dam svakome njegov ručnik za ruke. Ali u mirnodopskom razdoblju ne tretiram ručnike kao biološko oružje.<br><br>Osobno sam fan čistih pidžama i nemilice ih bacam u pranje kad mi više nisu po guštu, a da mi se da mijenjala bih posteljinu svaki dan ili svaki drugi - sviđa mi se dok je šuštava i čista, ali ne iz straha od bolesti neko iz čistog hedonizma (koji ipak ne prakticiram)<br>
<br>Moram se nadovezati na tu urednost.<br>
<br>I možda biti zločesta; nikome to nisam nikad rekla, pa da ne svisnem. Naime, puno tih hiper-urednih žena koje stalno mašu krpom me uvijek iznova iznenade nekim postupcima koje ja držim higijenskim ruskim ruletom - npr. pranje svega života istom spužvicom. vidjela sam i da žena ispira spužvicu za pranje doma (ne baš kuhinje, nego vrata, kupaonice, ormarića) u wc-u, i to golim rukama! Ili one zvuclane kuhinjske krpice - za sirovim mesom, pa na pod, pa briši bebi stolicu, pa pobriši njome stolac za ručak. <br><br>Ja sam malo spora, pa se kod mene nađe da stol izgleda kao nakon rimskih orgija - ali ako nemam čist sudoper, tj. dok ga ne spremim i ne maknem sve kontaminirano jednom spužvicom, ne idem na brisanje stola. Njega prvo perem jarom, s posebnom spužvicom, pa ispiram uvijek čistom krpom, i na koncu posušim jer sam uvjerena da mi se na mokrom razmnožavaju neviđene baje. Očito sam i ja luđa nego što sam na prvi pogled o sebi mislila. <br><br>Ja držim da je bolje ostaviti hranu na stolu nego brisati sa istom onom koja je brisala tijekom rada sa sirovim mesom, cilit-bangom i uopće - koju život u kuhinji nije ničeg poštedio...<br><br>To su mi fetiši onako baš prvoklasni. <br><br>I voda kojom perem pod, i mopovi i pranje mopova u veš-mašini, i onih glatkih krpa od vilede. Imala sam napade da sam ih prala nakon svakog pranja poda, ali me to minulo, pa ih perem samo jednom tjedno. Jesam li dakle i ja kompletni freak?





Odgovori s citatom