Umirem od smijeha, a i beba je podivljala. Mozda od zmazanoce jer sam zakljucila da smo, zapravo, prasad.

Sve u svemu, zivim u puno manjem neredu otkako sam u 300 kvadrata s muzem i mackom, nego sto mi je to bilo doma u Zg, s jos troje ljudi (s psom i bez), a u 100 kvadrata. To zato sto dio nereda valjda ne vidim, jer ne idem svaki dan u podrum i na kat. Ili ne zavirujem redovno u ormare i ostale skrivene pretince, cak ni u neke prostorije.

Trenutno nam je odlicno, preuredjuje se kat i sve je prasno cak i dolje u prizemlju gdje nema radnika. I mam mi je lakse sto tjedan dana nisam usisavala. Sudje sjedi u sudjerici dok se masina ne napuni; zao mi je trositi vodu i detergent, a jeftinije mi je bilo kupiti dupli servis u Ikei. Ves perem jednom tjedno, nekad jednom u dva tjedna, barem sad kad nema usranih pelena.

Tu svi sjedaju na skoljku, i u javnim WC-ima i po kucama. Pobrisem dasku kad odu gosti. Ponekad promijenim i rucnik za ruke, no to ovisi o gostima, stvarno. Obicno mi ne dolaze nepoznati ljudi.