 |
|||
Na mojim tanjurima nikad nema ostataka hrane, kad raspremam stol uvijek s papirom počistim tanjure, a tako i druge posude (teće, zdjele).
Voda je najvruća koliko moje ruke u rukavicama mogu podnijeti. Najprije perem čaše, pa tanjure, beštek, pa teće-tako sam nekako navikla.
baka mi je pričala da su njih kao male učili redoslijed pranja suđa a da se potroši čim manje vode (otočanka, vode bilo uvijek malo) i znam da teće i inače posude za kuhanje idu zadnje. prvo se peru čaše i beštek (jer su u direktom dodiru s ustima valjda).Dijana prvotno napisa
dok nisam imala perilicu, uvijek sam i ja tako prala.
Na Mljetu gdje ljetujemo nema vodovoda, starije žene i dalje tako peru suđe.
A kako onda ispiru? Ispiranje mi je pak nezamislivo bez tekuće vode.
ispire se čistom vodom. ondje gdje nema tekuće vode, zalijeva se vodom iz gustirne ili bunara. samo se za pranje potroši znatno manja količina vode.
Nije to samo radi direktnog dodira s ustima, nego iz čiste logike. Čaše su najmanje prljave, pa je logično dase peru prve.
a i teško ih je dobit da se sjaje ako je imalo masnoće po njima
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom