Nek te to ne brine, dijete će dorasti. Ne govorim to na temelju iskustva sa svojom djecom (oba su zavoljela knjige, ali svaki ima svoje odabire koji se drastično razlikuju) nego na temelju vlastitog iskustva. Mene su tjerali čitati sve negdje do petog razreda, a onda sam valjda dorasla do knjiga koje su mi se dopadale (bio je onaj topic o lijepim knjigama za djecu). Prije toga - nula bodova, domet je bio Tom i Jerry i strip Denisove vragolije. Znam da sam se dočepala Modre laste i Tine u nižim razredima osnovne škole kad još to nije bilo kakti za mene, ali me privlačilo više nego knjige, valjda baš zato jer je to bilo za starije. Kad sam jednom počela "za ozbiljno" čitati, nisam prestala do...pa do danas, uz pauze kad nisam imala snage ni volje (umor uz malu djecu).
Vidim sličan uzorak i kod svoje djece - ne da im se, ne da im se, a onda netko od susjeda pohvali tu-i-tu knjigu, oni se zainteresiraju i pročitaju da vide je li to stvarno tak dobro, a onda nastave brstiti cijelu policu sličnih knjiga iz knjižnice.
Dobro je da tvom sinu baka i deda čitaju (s njim ili uz njega) jer će se i on tako zainteresirati. To je put prema samostalnom čitanju. Moj mlađi dugo nije čitao knjige, ali je volio stripove (Garfield, Asterix) i to je sve išlo. Ja i danas ponekad svojim dečkima nešto pročitam (više zbog gušta) jer su mi nekako jako brzo izrasli i prošli tu fazu zajedničkog čitanja knjiga. Ni ne znam kad smo prestali raditi to svake večeri...a fali mi.
Bez brige... dijete će doći do faze čitanja. Bitno je samo da vidi u vlastitoj kući da ljudi čitaju i uživaju u tome.





Odgovori s citatom