Citalo se s ponavljanjima, kao da nisu sigurni da dobro zvuci ili ima smisla procitano. Ili kad recenica zavrsi tockom, ali nastave kao da tocke nema, pa se onda vrate na pola stare recenice i zavrse je tockom. Ko je lose na glas citao na engleskom npr. bez obzira na razumijevanje, lose je citao i na materinjem. Mozda je to stvarno samo do "umjetnickog dojma" , ali bas potaknuta tim malim testom citanja, profesorica hrvatskog nam je rekla : da se ljepota rijeci stjece, vjezba i zadrzava svakodnevnim citanjem barem 45 stranica nepoznatog teksta ( tu nije znaci ubrajala strane udjbenika u koje zurimo svaki dan). Kasnije je zainteresirane pokusala poduciti brzom citanju koje nema veze s ljepotom rijeci, samo prikupljanje inormacija.