Bezakonje u realnom sektoru je vrlo usko povezano s nefunkcioniranjem javnog sektora. Užasna sporost sudova koči i skoro onemogućuje realiziranje radničkih prava radnika u realnom sektoru. Imam primjer kako izgleda kad privatna, manja, strana firma radi po zakonu. Radnik je zakonima dobro zaštićen. Toliko da uopće nije lako dati otkaz lošem radniku koji nanosi štetu firmi. Toliko da radnik mora dobiti svoj godišnji odmor čak i ako bi se on sam, u nekim okolnostima, rado dogovorio s poslodavcem da se dio dana g.o. nekako drugačije kompenzira. Ako mu se prava ipak stalno krše, a on je nemoćan, kojem sektoru pripada odgovornost za tu sitaciju?