sillyme prvotno napisa
Evo ja necu puno o prosvjetarima i lijecnicima (oni bar rade neki posao od kojeg je vidljive koristi). Svi spominjete kako se neki ubijaju od posla u javnoj upravi, a (vecina?) ne. E sad, pitam ja vas - a koliko je tog posla u kojem se neki ubijaju uopce smisleno i potrebno? Koliko toga je u ovoj drzavi izmisljeno kao potrebno samo da se stvori privid rada a sam rad odnosno obavljena aktivnost je totalno besmislena? Sjetim se toga svaki j**ni put kad moram izvaditi neki glupi dokument ne-stariji-od-6-mjeseci i mozda teta u maticnom uredu ima posla preko glave ali ako je 90% njega ovo vadjenje papira u jednoj drz. ustanovi da ih predam 100m nize u drugoj drzavnoj ustanovi, onda je taj posao svejedno preplacen nasim poreznim novcima jer je posve nepotreban.
Ja inace radim oduvijek u privatnom sektoru, tzv "uredski posao" (ne kopam lopatom) i evo par crtica iz tog mog navodno nestresnog posla spram uciteljskog... evo recimo sati je 19:15, ja upravo parkirala pred svekinom kucom da pokupim dijete (radim naravno do 16h navodno) i krene jedna "situacija" koju treba rjesavati telefonom. Uglavnom, nabrojala sam 47! tel. poziva u 15 minuta. Sto dolaznih sto odlaznih. A sve zato sto je nesto trebalo biti gotovo "do sutra". Ili npr. jedan mjesec kad smo zavrsavali "super-ultra-mega-vazan" projekt, kad sam uspjela izbrojiti da sam u tom mjesecu imala vise prekovremenih sati nego redovnih sati (kako? tako sto svaki radni dan sam radila cca 12h a vikendima "samo" 10h dnevno)... i takvih primjera je bilo puno. I da, platili su mi prekovremene (ne naravno koliko je bilo zakonski - jer su ionako bili protuzakoniti po svojoj kolicini) i projektni bonus ali sve to iskreno nije bilo vrijedno tih novaca. Trebam li uopce spomenuti da sam na kraju jednostavno dobila otkaz, jer su vlasnici odlucili zatvoriti firmu...
Odgovori s citatom
. Ne mogu vjerovati sa koliko podsmjeha i , mogu slobodno reći, mržnje govore o učiteljima i to na jednom roditeljskom portalu. To je zaista sramotno. A kad već neki opisuju svoj stresni dan , opisat ću i ja svoj ( i ne žalim se, to je bio moj odabir zanimanja): Radno vrijeme mi je od 8 - 12 i 15 ( sa učenicima). Radim sa onim najmanjim i u školu dolazim uvijek u 7 i 30 ( kavu pijem doma, nitko mi je ni ne nudi na radnom mjestu). Dočekujem učenike i roditelje koji ih dovode i pri tom rješavam razne tekuće probleme koji često i nisu školski, ali roditelji traže savjet. Za vrijeme 5 školskih sati predano radim svoj posao. U razredu 31 učenik, dvoje sa posebnim potrebama, bez asistenta jer ga ne može nitko platiti. Na wc odem ako stignem pod velikim odmorom ( često i ne stignem jer dežuram na hodniku). Svaki dan ostajem poslije nastave raditi sa učenicima koji imaju poteškoće ( dobrovoljno, prekovremeno, ali bez tog ne bi išlo). Od pribora za rad dobijem kredu, nema olovki, papira, flomića ( recesija je). Koristim vlastito računalo, printer i boju. Nakon odlaska kući radim pripreme, materijale koje ću koristiti u radu drugi dan i sl. Tu mi obavezno svaki tjedan upadne kakvo Učiteljsko, razredno ili neko drugo vijeće ( obično od 19 sati , pa često i do 22 sata) jer se vijeća mogu održati kad nema nastave kako bi svi bili prisutni. Papirologije sve više, pritisaka od strane ravnatelja, savjetnika, roditelja još više. Tu dolaze i informacije za roditelje jednom tjedno u popodnevnom terminu kako bi svi koji žele mogli doći, najmanje 4 roditeljska sastanka, priredbe, projektni dani,slobodna aktivnost koju moram voditi. Odlasci na TN iznimno su stresni. Kad neki birokrat ide na put, uzme i čuva aktovku i papire ( i dobije dnevnicu), a ja kad idem na TN sa sobom vodim 31 učenika sa svim mogućim specifičnostima o kojima moram voditi brigu ( bolesti, prehrambene navike, strahovi , želje roditelja i sl.) , dnevnicu dobijem ili ne ( kako kad) ,nekad ih se odreknemo da bi dobili gratis za učenike koji iz financijskih razloga ne bi mogli ići. Roditeljima sam uvijek na raspolaganju (mob i mail) . Zbog recesije imamo zabranu poziva iz zbornice na mobilne brojeve, pa svaki put kad moram nešto javiti roditelju koristim svoj i sama plaćam račun. Na godišnji sam ove godine krenula 10. 7. Prva sjednica mi je 20.8. O poslovima koje učitelji rade prije početka i poslije kraja nas.godine ne bih. Predugo bi trajalo. 135 sati godišnje moram se stručno usavršavati. Nema muljanja. Potvrde dobivam od Ministarstva. Na zadnjem usavršavanju bila sam 3.7. Od 9-16 nas 150, na + 40 bez klime, hrane i vode. I da, i mi smo u strahu od otkaza, radimo pod pritiskom. Može nas prijaviti bilo tko, zbog bilo čega. Onda dobiješ za vrat inspekciju, savjetnike i ako si u pravu i prijava bude odbačena ostaje ti onaj gorak osjećaj. Svatko danas ima pravo komentirati naš rad, izgled, što radimo u slobodno vrijeme, familiju. i da , sve je to stresno. 
