Srozavajući javni sektor još će biti teže onima zaposlenima kod privatnika.
Moći će reći,a i kažu, vidiš da i oni sad imaju manja prava, plaće, pa šta ti hoćeš, budi sretan da radiš, evo ti minimalac, a ostatak ćemo na ruke...
Srozavajući javni sektor još će biti teže onima zaposlenima kod privatnika.
Moći će reći,a i kažu, vidiš da i oni sad imaju manja prava, plaće, pa šta ti hoćeš, budi sretan da radiš, evo ti minimalac, a ostatak ćemo na ruke...
Milsim da nikako nije u redu posao od 8-16 h smatrati privilegijom, to je normalno radno vrijeme. Ovo što rade mnogi privatnici koji svoje ljude iscrpljuju do maksimuma, iskorištavaju ih da rade prekovremene, svetke i petke, to nije normalno.
Znači, po meni, ne bi trebalo govoriti ovima u javnom sektoru, lako vama, nego zaposleni kod privatnika bi trebali- i mi bi trebali imati pravo na to!
Razumijem te, ali ne razumijem ovaj dio tvoje rečenice i što si time htjela reći: " evo par crtica iz tog mog navodno nestresnog posla spram uciteljskog.."
Poštujem svakog tko svoj posao radi pošteno i kvalitetno.I pekara, liječnika i čistačicu u mojoj školi. I u privatnom i u javnom sektoru ima jednih i drugih. ali stav nekih forumašica spram učitelja i njihovog ( ne) rada mi je. Ne mogu vjerovati sa koliko podsmjeha i , mogu slobodno reći, mržnje govore o učiteljima i to na jednom roditeljskom portalu. To je zaista sramotno. A kad već neki opisuju svoj stresni dan , opisat ću i ja svoj ( i ne žalim se, to je bio moj odabir zanimanja): Radno vrijeme mi je od 8 - 12 i 15 ( sa učenicima). Radim sa onim najmanjim i u školu dolazim uvijek u 7 i 30 ( kavu pijem doma, nitko mi je ni ne nudi na radnom mjestu). Dočekujem učenike i roditelje koji ih dovode i pri tom rješavam razne tekuće probleme koji često i nisu školski, ali roditelji traže savjet. Za vrijeme 5 školskih sati predano radim svoj posao. U razredu 31 učenik, dvoje sa posebnim potrebama, bez asistenta jer ga ne može nitko platiti. Na wc odem ako stignem pod velikim odmorom ( često i ne stignem jer dežuram na hodniku). Svaki dan ostajem poslije nastave raditi sa učenicima koji imaju poteškoće ( dobrovoljno, prekovremeno, ali bez tog ne bi išlo). Od pribora za rad dobijem kredu, nema olovki, papira, flomića ( recesija je). Koristim vlastito računalo, printer i boju. Nakon odlaska kući radim pripreme, materijale koje ću koristiti u radu drugi dan i sl. Tu mi obavezno svaki tjedan upadne kakvo Učiteljsko, razredno ili neko drugo vijeće ( obično od 19 sati , pa često i do 22 sata) jer se vijeća mogu održati kad nema nastave kako bi svi bili prisutni. Papirologije sve više, pritisaka od strane ravnatelja, savjetnika, roditelja još više. Tu dolaze i informacije za roditelje jednom tjedno u popodnevnom terminu kako bi svi koji žele mogli doći, najmanje 4 roditeljska sastanka, priredbe, projektni dani,slobodna aktivnost koju moram voditi. Odlasci na TN iznimno su stresni. Kad neki birokrat ide na put, uzme i čuva aktovku i papire ( i dobije dnevnicu), a ja kad idem na TN sa sobom vodim 31 učenika sa svim mogućim specifičnostima o kojima moram voditi brigu ( bolesti, prehrambene navike, strahovi , želje roditelja i sl.) , dnevnicu dobijem ili ne ( kako kad) ,nekad ih se odreknemo da bi dobili gratis za učenike koji iz financijskih razloga ne bi mogli ići. Roditeljima sam uvijek na raspolaganju (mob i mail) . Zbog recesije imamo zabranu poziva iz zbornice na mobilne brojeve, pa svaki put kad moram nešto javiti roditelju koristim svoj i sama plaćam račun. Na godišnji sam ove godine krenula 10. 7. Prva sjednica mi je 20.8. O poslovima koje učitelji rade prije početka i poslije kraja nas.godine ne bih. Predugo bi trajalo. 135 sati godišnje moram se stručno usavršavati. Nema muljanja. Potvrde dobivam od Ministarstva. Na zadnjem usavršavanju bila sam 3.7. Od 9-16 nas 150, na + 40 bez klime, hrane i vode. I da, i mi smo u strahu od otkaza, radimo pod pritiskom. Može nas prijaviti bilo tko, zbog bilo čega. Onda dobiješ za vrat inspekciju, savjetnike i ako si u pravu i prijava bude odbačena ostaje ti onaj gorak osjećaj. Svatko danas ima pravo komentirati naš rad, izgled, što radimo u slobodno vrijeme, familiju. i da , sve je to stresno.
i opet ponavljam, ne pišem ovo da se žalim, niti da pravdam naš posao. Pokušavam pojasniti nekima, koji očito ne znaju ili ne žele znati, što je posao učitelja. Za mene najljepši, onaj osjećaj kad sam sa klincima u razredu ne bih mijenjala ni za što ( moje kolegice znaju o čemu pričam), ali je isto tako i stresan, a o potplaćenosti neću jer sam se već dosta uzrujala.
Razumijem te, ali ne razumijem ovaj dio tvoje rečenice i što si time htjela reći: " evo par crtica iz tog mog navodno nestresnog posla spram uciteljskog.."
Poštujem svakog tko svoj posao radi pošteno i kvalitetno.I pekara, liječnika i čistačicu u mojoj školi. I u privatnom i u javnom sektoru ima jednih i drugih. ali stav nekih forumašica spram učitelja i njihovog ( ne) rada mi je. Ne mogu vjerovati sa koliko podsmjeha i , mogu slobodno reći, mržnje govore o učiteljima i to na jednom roditeljskom portalu. To je zaista sramotno. A kad već neki opisuju svoj stresni dan , opisat ću i ja svoj ( i ne žalim se, to je bio moj odabir zanimanja): Radno vrijeme mi je od 8 - 12 i 15 ( sa učenicima). Radim sa onim najmanjim i u školu dolazim uvijek u 7 i 30 ( kavu pijem doma, nitko mi je ni ne nudi na radnom mjestu). Dočekujem učenike i roditelje koji ih dovode i pri tom rješavam razne tekuće probleme koji često i nisu školski, ali roditelji traže savjet. Za vrijeme 5 školskih sati predano radim svoj posao. U razredu 31 učenik, dvoje sa posebnim potrebama, bez asistenta jer ga ne može nitko platiti. Na wc odem ako stignem pod velikim odmorom ( često i ne stignem jer dežuram na hodniku). Svaki dan ostajem poslije nastave raditi sa učenicima koji imaju poteškoće ( dobrovoljno, prekovremeno, ali bez tog ne bi išlo). Od pribora za rad dobijem kredu, nema olovki, papira, flomića ( recesija je). Koristim vlastito računalo, printer i boju. Nakon odlaska kući radim pripreme, materijale koje ću koristiti u radu drugi dan i sl. Tu mi obavezno svaki tjedan upadne kakvo Učiteljsko, razredno ili neko drugo vijeće ( obično od 19 sati , pa često i do 22 sata) jer se vijeća mogu održati kad nema nastave kako bi svi bili prisutni. Papirologije sve više, pritisaka od strane ravnatelja, savjetnika, roditelja još više. Tu dolaze i informacije za roditelje jednom tjedno u popodnevnom terminu kako bi svi koji žele mogli doći, najmanje 4 roditeljska sastanka, priredbe, projektni dani,slobodna aktivnost koju moram voditi. Odlasci na TN iznimno su stresni. Kad neki birokrat ide na put, uzme i čuva aktovku i papire ( i dobije dnevnicu), a ja kad idem na TN sa sobom vodim 31 učenika sa svim mogućim specifičnostima o kojima moram voditi brigu ( bolesti, prehrambene navike, strahovi , želje roditelja i sl.) , dnevnicu dobijem ili ne ( kako kad) ,nekad ih se odreknemo da bi dobili gratis za učenike koji iz financijskih razloga ne bi mogli ići. Roditeljima sam uvijek na raspolaganju (mob i mail) . Zbog recesije imamo zabranu poziva iz zbornice na mobilne brojeve, pa svaki put kad moram nešto javiti roditelju koristim svoj i sama plaćam račun. Na godišnji sam ove godine krenula 10. 7. Prva sjednica mi je 20.8. O poslovima koje učitelji rade prije početka i poslije kraja nas.godine ne bih. Predugo bi trajalo. 135 sati godišnje moram se stručno usavršavati. Nema muljanja. Potvrde dobivam od Ministarstva. Na zadnjem usavršavanju bila sam 3.7. Od 9-16 nas 150, na + 40 bez klime, hrane i vode. I da, i mi smo u strahu od otkaza, radimo pod pritiskom. Može nas prijaviti bilo tko, zbog bilo čega. Onda dobiješ za vrat inspekciju, savjetnike i ako si u pravu i prijava bude odbačena ostaje ti onaj gorak osjećaj. Svatko danas ima pravo komentirati naš rad, izgled, što radimo u slobodno vrijeme, familiju. i da , sve je to stresno.
i opet ponavljam, ne pišem ovo da se žalim, niti da pravdam naš posao. Pokušavam pojasniti nekima, koji očito ne znaju ili ne žele znati, što je posao učitelja. Za mene najljepši, onaj osjećaj kad sam sa klincima u razredu ne bih mijenjala ni za što ( moje kolegice znaju o čemu pričam), ali je isto tako i stresan, a o potplaćenosti neću jer sam se već dosta uzrujala.
A kad smo kod godišnjeg odmora, ne možemo ga koristiti, nego samo od 10. 7.do 20.8. A ja bih voljela isto tako otići na more, koje je u lipnju i rujnu puno jeftinije, a ovako me neće vidjeti![]()
Posljednje uređivanje od školica : 21.07.2012. at 13:57
svim prosvjetarima jedani
vaš posao je definitivno jedan od najzahtjevnijih i najpotrebnijih u društvu
izuzetno cijenim učitelje/nastavnike/profesore koji svoj posao obavljaju kako treba
Danas je situacija u zemlji nazalost takva da je raditi u javnom sektoru pozeljno zbog relativne sigurnosti radnog mjesta i redovite place. No ja se sjecam 2003. kad sam diplomirala kao treci najbolji student u generaciji, zaposlila se na fakultetu i imala uvjerljivo najmanju placu od svih mojih kolega koji su se zaposlili u privatnom sektoru.
već vidim kako će se ovo pretvoriti u još jedan topic o prosvjetarima i njihovim "beskrajnim praznicima", "maloj satnici" i sličnim stvarima koje muče one koji nikada nisu stali pred razred pa barem na pola sata...
pa da i ja dam prilog na temu budući da svaki put kad se pojave ovakvi komentari osjetim se kao zadnji idiot koji mora braniti svoju struku i opravdavati se zašto ovo ili ono:
- nemam pravo uzeti godišnji kada hoću, otići djetetu na roditeljski, priredbu u vrtiću/školi, biti uz njega kod privikavanja na jaslice, otići s njim prvi dan u školu...
- ne smijem kasniti na posao jer me u učionici čeka 30 učenika
- ako uzimam bolovanje nema me tko mijenjati, piše mi se manjak sati u realizaciji nastave, na kraju godine imam problem zbog toga
- ako da oprostite prdnem krivo na satu dobijem inspekciju, roditelje, pedagošku službu i ne znam koga sve ne za vrat - to se može izbjeći samo ako svakom učeniku daš onoliko koliko on to želi (ne koliko je zaslužio)
- imam svaki tjedan na odgovornosti 600 učenika koji prođu kroz moju učionicu, odgovornost odgojnu, pedagošku, ali i fizičku - samo da mi se netko ozljedi na satu dobijem prijavu jer nisam pazila...
- radim u dvije smjene što znači da svoje dijete ponekad danima vidim samo ujutro prije vrtića i navečer prije spavanja... a da ne kažem da nakon 7 sati nastave i bavljenja s tuđom djecom nemam uopće snage za svoje vlastitoda njegova dostignuća ne stignem niti primjetiti...
razmislite malo prije nego što pljujete po ljudima koji vašu djecu odgajaju i obrazuju 5-6-7 sati dnevno, koji nerijetko rade posao roditelja, psihologa, prijatelja... i to za plaću koja je stvarno više nego sramotna...
i nije istina da smo nedodirljivi, da ne možemo dobiti otkaz, da nam je posao siguran... nije...
tužno je to na što smo spalijako tužno...
I u državnom i javnom sektoru, privatnim tvrtkama i javnim i državnim tvrtkama ima i bespotrebnih radnih mjesta, u jednima za kolegu iz..., u drugima za bratovog sina koji prima plaću, a kolega mu odrađuje sveSve je to relativno, mada istina, privatnik će manje trpit neposlušnost i nerad, jer mu je novac važniji.
ne bi uopće ulazila u to o profama. Ja sam svjesna toga da profesori imaju možda i veću satnicu od mene (nisam baš sigurna, a računat neću), ali mislim da rade vrlo odgovoran posao. Ako ga rade kako treba.
Osnovan problem državnih, javnih...svega drugog osim privatnog je što plaća obično ne ovisi ni najmanje o učinku. I što sve ovisi isključivo o nečijoj poslovnoj etici, dobroj volji i ljubavi prema poslu.
DEmotivacija smanjenjem plaće SIGURNO ne pomaže poboljšati školstvo. A uštede će se...ma.
smanjivanje prava javnom sektoru neće dovesti do povećanja prava u privatnom sektoru, upravo suprotno.
pa zato jer je zavadi pa vladaj uvijek bila najbolja taktika
nadam se da ipak nece biti uspjesna, jer bez dobrog i zadovoljnog javnog, nema ni puno toga u drustvu opcenito.
strah me samo da padamo dolje i dolje, pa sve se mislim to je dno, a ono bome to je samo pregrada od sperploce, koja brzo puca i idemo jos dolje.
a ponekad mislim pa to valjda svi s godinama misle tako, nabacim osmijeh i kazem sebi e draga staris![]()
Ja sam se zaposlila u državnoj službi 1998., i isti taj posao je u bilo kojoj banci, čak i u (sadašnjoj) Fini ili pogotovo u privatnom sektoru bio 20-100% (!!!) bolje plaćen. Od mojih kolega koji su dali otkaze i otišli negdje drugdje nitko nije otišao na manju plaću, upravo suprotno.
Ma, kakva ušteda, na ovaj način ćemo se samo srozati. Razmišljam k'o spajalica, ali me ne ćudi što nema dna ovom stanju; upravo to uvijek očekujem.
Kako bi rekao Žižek:Znate, ja sam uvijek pesimist, to je neka naša balkanska logika. Kad meni neko kaže da postoji svjetlo na kraju tunela, ja uvijek odgovorim: naravno da ga ima, jer vlak ide prema nama da nas pregazi. Takav svjetonazor je uvijek karakterizirao ljevicu i lijevo mišljenje. Znate za onaj čuveni dijalog između Njemačke i Austro-Ugarske, tamo negdje 1917. godine: njemački generalštab javlja austrougarskom: kod nas je situacija ozbiljna, ali još nije katastrofalna; austrougarski štab odgovara: kod nas je stanje katastrofalno, ali još nije ozbiljno. Takav je život: sve je katastrofalno, ali još nije ozbiljno, pa nekako ide.
Zizek mi je genijalan. Hvala sto si me podsjetila, Doga.
Iskreno i ne dira me previše. Žao mi je teta u vrtiću i prosvjetara, ali kad vidim moje tri susjede-tete u vrtiću ponekad se zapitam. Prije neki dan susjeda ide u 10 na posao, u 16:30 je već u parkiću sa skuhanim ručkom doma i sređenim stanom, a ja tek moram kuhati.
Više me dira to što mogu dobiti 12 dana GO dok npr. tete u vrtiću mogu bez problema uzeti 5 tjedana u komadu ili npr. što se iz poreza za moju plaću financiraju državni gubitaši, a ljudi koji rade u njima imaju pravo na po 35 dana GO, što sina ostavljam u vrtiću među prvima u 7:15, a odlazi među zadnjima, a ima roditelja koji rade u tim istim gubitašima mrtvi-hladni dovode djecu oko 8 i odvoze oko 15.
Trebalo bi prvo temeljito pročešljati javni sektor: željeznice, vode, šume, agencije, osiguranja....pa tek onda ostale...
Alkemičarka, pa ne može se samo sebe gledati! Moraš širu sliku uzeti u obzir.
Samo da spomenem vatrogasce, i oni su javni sektor, rade izlažući svoj život za nas ostale, ne daju im božićnicu, ni ništa...Od subote su svi primorsko-goranski vatrogasci bili na ogromnom požaru duže od 36 sati, dajući sebe i svoje zdravlje, spasili su i ljude i imovinu. A rade za premale plaće za sve to.
Došli su i vatrogasci s kopna i vojska, ma bolje ne znati što je i kako to bilo. Mislim da im: Hvala!, nije dosta. Oni su jedni od službi koje treba posebno novčano nagrađivati.
Kao što treba posebno nagrađivati tete u vrtiću i profesore u školama. Oni brinu za naše najdraže. Pet tjedana godišnjeg odmora je najmanje što im svi mi moramo pružiti.
Nadam se da sad nitko neće prozivati i vatrogasce koji se preko godine dosađuju
A tetama u vrtiću itekako treba dug godišnji, ja bih im ga prva odredila. Kad ja nakon godišnjeg sa svoja dva klinca trebam dodatni odmor, kako je njima poslije cijele godine
Uf, sit gladnom ne vjeruje, možemo mi jedni drugima tu dokazivati koliko hoćemo, ali složit se nećemo nikada.
Beti3 u potpunosti se slažem s tobom, ali mislim da jendostavno nije fer ako je državna blagajna prazna da javni sektor koji se dijelom financira iz poreza privatnog sektora traži božićnice, regrese, jubilarne nagrade, 30 dana GO dok ljudi koji ih financiraju nemaju pravo na isto.
S ovim se slažem.
Ali, nemoj mi dirati tete u vrtiću
Koliku god plaću imaju - premala im je. Čuvaju i paze ono najvrijednije što imamo.
I, barem naše, to rade zaista dobro.
Ne znam za vas, ali ja itekako cijenim vrtiće i sustav obrazovanja kakav mi (još uvijek) imamo.
Educirane tete i adekvatno uređeni vrtići, a za stvarno prihvatljivu cijenu... ne znam, ja sam na tomu zahvalna
I nije baš da tete rade od 10 do 15. Moja prijateljica je tete u vrtiću i ona i djeca se dižu ujutro u 5 da bi ona stigla na posao u 6.30, jer kašnjenja ne smije biti. A prva u vrtiću su onda dakle - njena djeca.
Da bi općenito u javnom sektoru trebalo uvesti malo reda - bi. (I ne samo tu).
Vjerujem da se oko toga svi slažemo.
I još samo da dodam da nije točan ovaj podatak o godišnjima od 34 dana, zakonski maksimum je 30 dana.
GO je 30 dana, ali pojedine tvrtke imaju neka suluda pravila npr. ako se zaposlenik bavi sportom ima pravo na 2 slobodna dana, a bavljenje sportom je i aerobic!?!?!
Da ne spominjem gospođe iz javnih firmi koji usred radnog vremena odu čas frizeru, pedikeru, na plac i sl.
ja imam 34 radna dana GO kad se sve zbroji na sve uvijete koje imam, ali mogu iskoristiti samo 30. to sto imam 34 i more prekovremenih mogu macku o rep objesiti.
ali mozda posotoji negdje di zakon tumace drugacije, vise od 30 radnih dana GO mogu iskoristiti kod mene na psolau samo ljudi koji rade s ionizirajucim zracenjem. oni da, ja ne iako se druzim s mikrovalnim zracenjem. i nemam nista protiv, ja ne bi na njihovo radno mjesto.
na plac mogu samo u pauzi od pola sata, ali to ne stignem, cesto dovucem sve s placa na posao u 7.30
Po rješenju GO imam 33 dana, a u stvarnosti 30, 4 dana na uvjete rada. Na tržnicu idem subotom, za privatne poslove plaćam tetu čuvalicu jer na poslu mogu iskoristiti 30 min pauze i ni minutu više.
Govorim o slobodnim danima koji se u pojedinim tvrtkama dijele za kojekave ludosti.
Radim u "državnoj" firmi, imam pola sata pauze za ručak, dolasci i odlasci na posao i na pauzu/sa pauze bilježe se fingeriranjem prsta, na kraju mjeseca se svako prekoračenje mora opravdati. Svaki izostanak se mora prijaviti i odraditi ako je privatni. Ove priče o frizerima i placu za vrijeme radnog vremena spadaju u neka bivša vremena. Imam 30 dana godišnjeg, mogu uzeti tri tjedna preko ljeta, eventualno još jedan ako nažicam (radi posebnog režima u kojem radim). Većini ostane dobar dio godišnjeg sve do 6. mjeseca slijedeće godine kad bi se morao potrošiti - no, evo, ove godine je donešena odluka da se smije uzeti max 10 kalendarskih dana u 6. mjesecu, pa će mnogima dani godišnjeg propasti (ili će se na papiru računati da ih imaju a iskoristit će ih tko zna kad). Ja dobar dio dana godišnjeg potrošim kad mi je dijete bolesno, da ne moram uzimati bolovanje.
http://www.jutarnji.hr/bandicu-hitno...irac-/1043184/
Ovo diže tlak ljudima, ne vatrogasci. Oni su kronično potplaćeni i s lošom opremom. I to je sramota!
a ne samo u frizeraj nega da ne pricamo kako idu na porodiljne i odrzavanja trudnoce odmah zaredom , tj.kako im se prohtije..a moja frendica kod privatnika nek misli i nek se izjasnjava koliko djece ce imati i odmah je u startu šikaniraju...jadno li je ovo drustvo![]()
mislim da je to privilegija bas izrazito javnog i drzavnog sektora uopće..nazalost priznali mi to ili ne.
sory to nisam nikako rekla nego pricamo o privilegijama i manjem pritisku na egistenciju uopćeu tim sektorima na zene..nije lako reci da nemamo djece više zato sto radim kod privatnika, jel to nije jadno![]()
Pa, da. Zato bolje uvesti pod normalno i šikaniranje žena zbog planiranja obitelji i u javni sektor. To je rješenje. Pa da vidiš koliko će se tek prava u privatnom sektoru srozati kad nestanu svi orijentiri.
Umjesto da se zagovara poboljšanje uvjeta rada kod privatnika, ovdje neki zagovaraju ukidanje normalnih prava u javnom i državnom sektoru. Treba profunkcionirati pravna država koja će kažnjavati privatnike koji se nehumano odnose prema svojim zaposlenicima.
Ukidanje ovakvih prava je totalna glupost i daleko od svih normi razvijenih europskih zemalja (kojima želimo težiti). Ja bih uvodila lakše zapošljavanje i prekidanje radnog odnosa u javnom sektoru kako bi mogli mijenjati ljude koji ne rade ljudima koji rade i uvela drakonske kazne za nepotizam. Prava su u redu, po meni su i kolektivni ugovori u redu. Ako nema para (i ako se obavežu da će gospoda na vlasti tražiti tko ih je ukrao i pokušati ih vratiti- jer nisu pare nestale zbog kolektivnih ugovora već zbog lopovluka), ok, mogu se prava iz kolektivnih ugovora zamrznuti na neko vrijeme - iz solidarnosti i da se nabave sredstva za pokretanje proizvodnje, ali nema nikakvog opravdanja ukidanje radničkih prava.
Privatni sektor tek treba doći do nivoa pristojnih radnih uvjeta (naravno kako koji poslodavci), grozno je kad vidimo da ljudi nemaju slobodne dane, da im se na plaćaju silni prekovremeni sati, da ih otpuste zbog porodiljnog i sl. To je civilizacijski korak unatrag.
Meni je ova rasprava toliko tužna i jadna i toliko je sve naopako postavljeno da uopće ne znam što više napisati.
Strašno je što je ova anti-javni sektor propaganda učinila
OK, traje već godinama, ali svejedno, strašno je to koliko se lako može upravljati masama.
I samo da spomenem, kad ste već krenuli s porodiljnima, meni je medicinska sestra pri otvaranju porodiljnog rekla da ne pamti kad je zadnji put netko otvarao samo onih 28 dana prije poroda, tj. porodiljni bez komplikacija. A nije valjda da se samo javni sektor liječi kod mog doktora opće prakse.
Sve moje prijateljice koje rade po hotelima i butigama su bile na komplikacijama skoro cijelu trudnoću (bez medicinskih indikacija za to) i zatim po godinu dana na porodiljnom dopustu.
Ja sam oba puta radila i nakon otvaranja bolovanja, prvi put sam se vratila nakon 6 mjeseci, drugi put nakon 10.
Ne zato jer sam neki radoholičar, već sam prvi put radila pokuse za svoj doktorat i morala sam to završiti, a drugi put sam pisala disertaciju, i opet morala to završiti u roku. Imala sam i nastavu, lakše mi je bilo odradit je u terminu nego poslije nadoknađivati...
Hoću reći - moj posao ne može obaviti nitko osim mene, jedina koja ispašta od nedolaženja, zabušavanja, lažnih bolovanja i slično sam - ja.
I mislim da je otprilike takva situacija u cijeloj prosvjeti, ne samo u visokom školstvu i znanosti.
Moja dobra i jako bliska prijateljica radi u katastru, nema kašnjenja, nema ranijih odlazaka, pauza joj traje točno 30 minuta, a nekad niti ne stigne na nju kad im je prevelika gužva.
Neradnika ima, ali ima ih svugdje.
Nije pošteno da se zbog njih blati cijeli jedan sustav o kojem itekako ovisi budućnost zemlje. Jer bez obrazovanja i znanja smo propali, valjda nam je barem to jasno.
I stvarno je zanimljivo da se protiv npr. banaka i raznoraznih državnih agencija bez ikakvog smisla i razloga, ne vode takve kampanje.
Neee, učitelji, znanstvenici, liječnici, policajci... oni su trošak koji nam je državu stjerao na prosjački štap
Prestrašno. Stvarno, tužno i jadno.
Da se razumijemo, ja sam od početka govorila neka nose regres, i božićnice. Tih 1250 kuna neće spasiti ni mene ni državu, nažalost.
Ali, ova hajka koja se povela protiv javnih službi je postala stvarno mučna.
pcelice samo mogu reci na tvoj post bzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz (valjda tako pcelice potpisuju)
Potpisujem Pčelicu u potpunosti. Radila još u petak, rodila u ponedjeljak. Vratila se na posao kad je mala imala 9 mjeseci, a vidi čuda radim u javnom sektoru i to u prosvjeti.
MM je nedavno otišao iz znanosti u privatni sektor. U njegovoj ustanovi 25% ljudi su radili ko konji, ostalih 75% ne rade ništa - ali baš ništa (potpisuju indekse i dobivaju honorare, a sve radi netko drugi za njih). To je jedan od osnovnih razloga zašto je, totalno razočaran, otišao. I onda dođe "reakreditacija" - rezultati za svaku pohvalu(a znali su se unaprijed).
Mama mi je u prosvjeti - opet, dobar dio radi svoj posao ispod svako nivoa, generacije učenika ispašataju, i nikom ništa. Alkoholičar radi 30 god s djecom, jer što će on jadan samac ako mu daju otkaz.
Dok se to ne raščisti, i ne nađe način i volja da se takvi iz sustava maknu - sorry, ali ja ne mogu imati bolje mišljenje o javnom sektoru (čast iznimkama, ali mislim da su u manjini).
Ali to nije tema - mislim da je ok ukinuti na određeno vrijeme božićnice i regres, s obzirom na stanje u državi, ali plaće ne dirati. Mene smeta dodatak na staž, to mi nema nikakvog smisla, zašto bi "stari" kadar za isti posao ima bolju plaću. Također mi nije jasno kako tajnica u jednoj službi može imati veću plaću od tajnice u drugoj službi (dapače i od nekih učitelja) - ne razlikujem državne/javne službe, svi doivaj plaću iz iste kase.