Moderno majčinstvo je "horor" za žene, majka postaje rob svog djeteta?

[Bubilo Bubich]

Jeste već negdje spomenule ovaj tekstić? Ja ga ovih dana dobila na mail s 5 različitih strana... sve se frendovi zezaju "za našu Rodicu", pogled s druge strane...

http://www.tportal.hr/lifestyle/obit...-prirodom.html

Ne znam zapravo zašto otvaram temu, osim što mi se tekst čini "simpa" .

Nebrojeno puta smo spominjali stavove "drugih ljudi" u odnosu na neke prevladavajuće stavove ovdje među nama (da ne spominjem... produženo dojenje... itd. itd.), no baš mi je dobro došao tekst da me "malo otrijezni" u mojoj dosljednosti glede produženog dojenja, platnenih, pripremanju hrane... gdje mi uz posao koji radim ne ostane ni vremena ni energije za ništa drugo nego biti "samo (zaposlena) mama".

Mislim, ne žalim zbog svojih odluka u roditeljstvu, i opet bih sve ponovo tako (s dojenjem, dohranom, platnenima...), ali nekad se pitam "Je li dobro da sam samo mama, di sam tu ja". Pa si kažem da će "ja doći" kad klinac napuni xy godina i kad budem imala malo više vremena za sebe jer neće biti toliko fizički ovisni o nama... a za sad sam "ja", tj. imam vremena za sebe samo u onim kasnim večernjim/noćnim satima kad se uhvatim neke dobre knjige, ili one 2 kave na koje uspijem otići u 3 mjeseca. Meni za sad dosta. I nisam neka feministica izgleda.


p.s. Nikad nisam mislila, niti ću, da su mame koje si nađu više vremena za sebe i svoje potrebe "manje mame" ili "lošije mame"... da ne bi bilo... svatko ima svoje načine u vezi svega... i ja to poštujem . Ja samo ne mogu drugačije, tj. uopće nemam potrebu za tim, osim za tu i tamo malo ventiliranja, ali nakon tih sat vremena, eto mene natrag "stigla mamaaaaa" .

[tangerina]

Ja mislim da to je li mama rob djeteta nema veze sa modama u roditeljstvu, ni sa ovim ili onim vremenima ni generacijama. Nego ima veze najviše s mamom. Ako je ona osoba koja zna i misli da je važno čuvati svoje granice, onda će to raditi čak i kad prakticira attachment parenting, ako nije, onda će se gaziti bez obzira na to koji roditeljski stil prakticira.
U generaciji mama kada nije bilo u modi dugo, ili uopće dojiti, isto ima pregršt mama koje su živile kroz svoju djecu, odustale od nekih svojih želja tobože za djecu, pa im nakalemile osjećaj krivnje i neka očekivanja jer su se kao za njih žrtvovale.

[mala-vila]

tangerina tocno si u sridu rekla sto sam ja smisljala kako srociti

[nevena]

Meni se tekst nimalo ne svidja. pa svatko ima izbor pa i ta zena. neka ima jednokratne pelene, neka doji par mjeseci ili koliko vec zeli ... itd. Ja sam izabrala drugacije i ne znaci da se osjecam zbog toga zrtvom. zato sto je to moj izbor, i platnene i dojenje i prirodne kasice, doma nazalost nisam mogla ostati koliko bi htjela. ali da mogu ostala bi, svojim izborom, tri godine doma. cijeli zivot nebi bila kucanica i domacica jer nebi mogla, ali prvih par godina djetetova zivota bi. i to vlastitim izborom.
dok god netko ima izbor nema zrtve. drugo je ako mu je to nametnuto pa nema izbora pa se osjeca kao zrtva. ali rode su zadnje koje to namecu. ako propagiraju i informiraju o necemu sto je bolje ne znaci da ce svi to morati prihvatiti. opet se svodi na vlastiti izbor.

[koksy]

Meni uopče nije jasno šta znači biti rob djeci... Pa normalno je da dijete zauzme prvo mjesto, nebitno čime je hranjeno i koje pelene nosi. Nije sve tako isključivo, ne postoje ove i one mame.
Stravično me smeta kad se dojenje povezuje s tim robovanjem. Pa kako je lakše usred noću mućkat bočicu i nosit ju u drugu sobu, čekat da dijete pojede, dignut ga da podrigne i ponovno uspavat, od prištekavanja na sisu u polusnu i nastavljanje spavanja. Probala sam oboje i definitivno tvrdim da je dojenje puno manja "žrtva".

[ina33]

Slažem se s tangerinom, ali moram ipak reći da mi je tekst simpatičan, jer mislim da su mlade mame pod prevelikim pritiskom. Čitala sam neki tekst di je opisana "francuska mama" (uvjetno rečeno), koja, između ostaloga, teza je tog teksta, jer ne mora odustat od sebe prvih xy godina ima 3 djece kao neki prosjek (ako rađaš troje djece, što je njima, čini mi se, default, to nije prve 3, nego je to 10 godina tvog najproduktivnijeg života, ako ćemo i poslovno).

[pomikaki]

U neku ruku autorica ima pravo, zanimljiv mi je zaključak da je vladar u obitelji umjesto muškarca postalo dijete. Ima nešto u tome. Djetetove potrebe jesu nešto što se ne smije zanemariti, ali često roditelji u panici, bombardirani tekstovima iz medija koji probleme prikazuju površno (i oni koji idu u ap smjeru i oni kontra) ne znaju više što činiti. I događa se ono što ne bi trebalo, dijete se uzdiže na pijedestal, majka se lomi da sve stigne, očevi su često zbunjeni. Ili su (neki od njih) i sami odgojeni od takvih majki pa sa zadovoljstvom prihvaćaju ženin trud oko djece i kuće dok oni gledaju tv.

Ako je istinit i događaj opisan na početku teksta, autorica po meni ima pravo da se osjeća napadnuto, pa joj bar dijelom priznajem pravo na ovakav revoltirani tekstić Premda, ako je dozvolila svekrvi da joj po svom nahođenju prekine dojenje, pretpostavila bih da je spremna trpjeti štošta

S druge strane: da, djetetove potrebe ne smiju biti iznad majčinih ili očevih, ali su tu, i vrlo su bitne. Ne mogu ni potrebe roditelja biti iznad djetetovih... Ono što propustimo učiniti u prvim godinama, neće se moći nadoknaditi, dok ću ja, kad mi djeca budu veća, moći nadoknaditi nešto što mi je nedostajalo u proteklih nekoliko godina. Kao što su putovanja, čitanje, napredovanje na poslu.

I konačno, ako ne želimo žrtvovati sebe, svoju karijeru, svoj život, pa ne moramo imati djecu. Osnovna zamjerka koju bih rekla autorici, da razgovaramo u parkiću ili da želi čuti moje mišljenje o svom tekstu, je da želi i ovce i novce. Dijete koje ne siše, ne plače, ne traži pažnju? Zašto bi onda rodila, ako se zna da tako ne ide? Što je ona željela, očekivala od tog djeteta? Danas bar ima kontracepcije na izbor. Bolje je nabaviti mačku, one su manje zahtjevne, i brže odrastu.

Eto, moj brzinski dojam nakon čitanja

[ina33]

A ovo da je moderno dijete/djeca postalo vladar obitelji (što je medvjeđa usluga upravo djeci), to kreću i razne druge knjige, nefeminističke - Epidemija popustljivog odgoja/ Zašto nam djeca postaju nasilnici itd.

A ovo oko žrtvovanja - ako ne želim žrtvovati itd. ne moram ni rađati (Komocija) - to mi je ono the greška. Upravo jest smisao kompromis (donekle), a odnos temeljen na žrtvi - krivo.. po meni.

[ina33]

Koliko kužim, te knjige spuštaju granicu od "prve tri" na niže.... i tvrde da djeca ranije moraju spoznati da oni nisu jednako mama i tata, i da poštuju druge i da neke njihove potrebe i želje ne idu u prvi plan itd.

[ina33]

Pa kako je lakše usred noću mućkat bočicu i nosit ju u drugu sobu, čekat da dijete pojede, dignut ga da podrigne i ponovno uspavat, od prištekavanja na sisu u polusnu i nastavljanje spavanja. Probala sam oboje i definitivno tvrdim da je dojenje puno manja "žrtva".

Ja sam probala samo jedno, i tvrdim da nije uopće neki poseban problem, traje maks 15 minuta, jednom po noći, ali nije sad to tolika poanta, malo je off.

[nevena]

ja ne volim kad neko kaze da se zrtvovao za dijete. to radja osjecaj krivnje. ako je htjela djete, znala je da ce se necega morati odreci. i slazem se da bi to trebao biti kompromis. u pocetku naprosto moraju djetetove potrebe biti iznad majcinih, jer ako je istovremeno gladno dijete i mama, naravno da ce prvo nahraniti dijete a ne pustiti ga da urla od gladi, a onda sebe. ili neka dijete cica a mama neka jede istovremeno

[Jadranka]

A meni se skoro sve sto ona navodi kao negativno u tom clanku bas svidja. I dojenje (posebno kad me pogleda i nasmijesi mi se) i koristenje platnenih pelena (ma bas mi je sladak u njima), a i taj rooming-in u bolnici mi je odgovarao - zasto ne bih bila uz svoje dijete u prvim danima njegovog zivota. Sjecam se da sam pricala sa rodicom iz bolnice (a ona je rodila prije 10-ak godina i nije bila s djecom u istoj sobi) i govorila joj sto malisa radi, a ona mi je rekla. "bas lijepo, ja ne poznajem svoju djecu kad su bila tako mala". A i dojenje pod temperaturom mi nije tako tesko padalo - mali mi je zapravo djelovao kao termofor - lijepo me grijao. A mislim da bih rado i ostala s njim doma tri godine. I zbog niceg od toga se ne osjecam kao da robujem svom sinu. Uopce mi je to glupo u odnose roditelja i djece (ili zene i muza svejedno) unositi te odnose gospodar-rob... Ako ima toga s bilo koje strane, onda je to znak da nesto ne valja. Ali tu je onda drugaciji problem i nije to nastalo zbog dojenja ili ne-dojenja, i sl.

[vertex]

Ja mislim da su žene robovi svog seksualnog nagona.
Razmislite. Koliko vam ograničava slobodu to što želite seks, mislite na seks, odvajate u svom užurbanom danu vrijeme za seks i onda još sami sebi, pod utjecajem nekakvog novokomponiranog trenda povratku prirodi i iskonskome, namećete pritisak da je seks bolji ukoliko ga prakticirate s nekim partnerom umjesto sami sa sobom. Koliko se zakidate u svojim stremljenjima ka slobodi kad u svoj pretrpani raspored morate uključiti i partnera, njegov raspored, pa i njegove želje i potrebe!?
Koliko biste više vremena mogli posvetiti svom poslu i stremljenju ka slobodi kad partner uopće ne bi bio dio vašeg života i tako trošio vaše osobne resurse resurse?

Žene nemaju nikakav poseban problem sa svojom djecom. Može se postaviti pitanje granica, apsolutno i pitanje stilova odgoja i tako dalje.. Ali problem sputavanje žena koji postoji je problem među odraslima i tu se treba i rješavati. To što dijete treba roditi, a zdravije je prirodno, i to što dijete treba jesi, a biološka zadanost je dojenje i to što su djeca živa i imaju potrebe i treba im briga i vrijeme - to su stvari koje po svojoj prirodi nemaju nikakve veze ni sa slobodom ni sa neslobodom. Ne sputavaju nas ništa više nego potreba i želja za seksom, i to ne bilo kakvim nego dobrim, i to ne solo nego s nekim.

[meda]

clanak mi nije uopce simpatican, i vecinom je neutemeljen.

jedino s cime se slazem da je dijete postalo centar obitelji i uopce mi se to ne svida. ali to je proces koji traje vec sto godina. pocelo je od uopce priznavanja djeteta kao osobe sa svojim pravima. pa tako mozemo reci da je ovom danasnjem ekstremu kumovala i deklaracija o pravima djeteta, zasto ne? ne samo prirodno roditeljstvo, ap i slicne teorije i ideologije.

cinjenica jest da svako vrijeme ima svoje izazove, ovo je deinitivno jedan od izazova naseg doba i svaki roditelj mora naci zlatnu sredinu izmedu tiranije nad djetetom i djeteta tiranina, bez obzira na klimu u drustvu.

[nevena]

jadranka, totalno te potpisujem

[tangerina]

Ja mislim da su žene robovi svog seksualnog nagona.
Razmislite. Koliko vam ograničava slobodu to što želite seks, mislite na seks, odvajate u svom užurbanom danu vrijeme za seks i onda još sami sebi, pod utjecajem nekakvog novokomponiranog trenda povratku prirodi i iskonskome, namećete pritisak da je seks bolji ukoliko ga prakticirate s nekim partnerom umjesto sami sa sobom. Koliko se zakidate u svojim stremljenjima ka slobodi kad u svoj pretrpani raspored morate uključiti i partnera, njegov raspored, pa i njegove želje i potrebe!?

Good point, može se ovako i za puno toga reći. Pogotovo je popularna ona da su žene žrtve društvenog imperativa da se sređuju, koja se pretvori u tvrdnju da žena nije feministica ako se depilira (kao, za muškarce trpi toliku bol).
Po meni je normalno da u životu nekad radimo stvari koje nisu samo ugodne, nego su i teške i neugodne, nekad još k tome se pokaže da su i beskorisne i besmislene. To radimo na faxu, na poslu, s kućanskim poslovima i odgoju djece. Ne sjediš stalno na plaži sa koktelom. Ali znaš zašto to radiš, jer misliš da ćeš tim trudom i žrtvovanjem nečega dobit nešto što želiš ili ti je važno.

[tangerina]

kako se sve dosadno slažemo

po meni je horor za žene izjava Gorana Ivaniševića da tenisačice nikako ne bi smjele zarađivati koliko i tenisači. I slična realnost u puno drugih poslova.

[ina33]

Žene uz goblene... muškarci su pravi muškarci. Da, moglo bi se, skroz široko gledano, reći da svako "robuje" nečemu, samo se predmet robovanja mijenja ovisno o trendovima. Loše je kad ti je nešto "ropstvo", "žrtva", itd., što ne znači da ne ulažeš trud u nešto, ali pojam žrtve znači (meni barem) da nisi motiviran iznutra. Evo, stvarno nikad ne bi rekla "moje obrazovanje, koja žrtva". Ali ni za roditeljstvo. Ili za MPO - meni je već smiješno kad se na to referira na "moju borbu". I nemat osjećaj da si žrtva ičega, nego da si to tako odabrao. Bitno je izgradit neki, i u tom smislu, asertivan stvar, i naći u svemu neki svoj put, bez obzira što ovi preporučuju ovo, ovi ono itd. Sve uzmi, izvađi, i napravi onako kako ti misliš da je OK.

[ina33]

Vezano za MPO, jednom sam dala anonimni članak na tu temu, ispao pravi Fellini, starci se preznojavali čitat postaje mog "križnog MPO puta", od operacije do operacije, od postupka do postupka, koliko patnje...žrtve, a sestra se smijala na to kako je članak ispao - jer me zna, zna kako sam ja to doživila. Ne kažem da to nema svoju muku, ali ono... s tim se živi, nisam imala osjećaj da se nešto... žrtvujem? To je bilo nešto što sam htjela, odabrala, više-manje znala što to nosi... pa se nisam niti osjećala kao rob, uz sav adiktivni potencijal koji MPO nedvojbeno sa sobom nosi. I tu su mi ono napuci ono... uvjetno rečeno bezveze - trebaš ovako, trebaš onako, bit uporan, ne odustat itd. - svako zna svoj put.

Dakle, nemat osjećaj da si žrtva ičega, nego da si to tako odabrao.

[Mojca]

Majčinstvo je posvećenost a ne žrtvovanje.
Članak sucks!

[vertex]

Sad sam pročitala i zadnji pasus teksta, prije sam ga bila samo preletjela. Super mi je kako je dugotrajno dojenje izbacilo očeve iz slike, a taman su se počeli uključivati! Jadni, kako su samo plahi. Da mi je znati šta izbacuje iz slike sve ove očeve oko mene čija djeca ne sisaju, imaju jednokratne pelene i ne spremaju im se nikakve posebne kašice. Reče jedan moj poznati na jednom ljetovanju: nije to moja torba, to su sve ženine stvari za sina. A ni dojenja, ni prirodnog poroda, ni eko pelena nigdje u slici. Šta je njega jadnoga omelo?

[Ivanna]

Dojenje je uvelike zamijenjeno dohranom, pa su se žene nakon porođaja mogle relativno brzo vraćati na posao, stekle su slobodu, financijsku neovisnost i mogućnost osobnog razvoja.

Najbolje da se žena odmah nakon poroda vrati na posao da ne bi slučajno nešto propustila.

Ne kužim to robovanje i žrtvovanje. Kako se to robuje maloj bebi? Dojenjem, nosanjem, odgovaranjem na plač?! I kakvo žrtvovanje? Kad odlučiš postati mama/tata, valjda si svjestan da će se tvoj život bitno promijeniti, da se neke stvari moraju drugačije posložiti, da ćeš nekad morat i na bolovanje zbog djeteta, da ne možeš više biti šefu na raspolaganju non-stop, da ne možeš baš svaki vikend s društvom van itd itd.
Da, odričeš se nekih stvari, ali u korist puno važnijeg i puno puno ljepšeg!

I potpis na vertex! Jadni tatice!

[koksy]

Sad sam pročitala i zadnji pasus teksta, prije sam ga bila samo preletjela. Super mi je kako je dugotrajno dojenje izbacilo očeve iz slike, a taman su se počeli uključivati! Jadni, kako su samo plahi. Da mi je znati šta izbacuje iz slike sve ove očeve oko mene čija djeca ne sisaju, imaju jednokratne pelene i ne spremaju im se nikakve posebne kašice. Reče jedan moj poznati na jednom ljetovanju: nije to moja torba, to su sve ženine stvari za sina. A ni dojenja, ni prirodnog poroda, ni eko pelena nigdje u slici. Šta je njega jadnoga omelo?

I mene je taj dio "ubo". Ne pamtim da je mm ijednom rekao kako bi on baš sad htio malog nosat a ne može jer ga ja baš sad dojim. Čak štoviše, smatra se "oslobođenim" dužnosti uspavljivanja, starijeg nedojenog je nosao i nije da mu je to bilo super uber najdraže.

[nevena]

Dojenje je uvelike zamijenjeno dohranom, pa su se žene nakon porođaja mogle relativno brzo vraćati na posao, stekle su slobodu, financijsku neovisnost i mogućnost osobnog razvoja.

Licemjerno mi je tvrditi da je to zato da se izadje zenama u susret i za dobro zene.
neka zene imaju izbor, neka mogu ostati doma uz tzv. "financijsku neovisnost"

[vertex]

koksy, to bi bila upravo potvrda teze iz članka. Tebe dojenje stavlja u poziciju da si ti ta koja uspavljuje. Samo, to nije odluka djeteta niti je nužno da bude tako dokle god traje dojenje. To je pitanje vas dvoje, roditelja, i vašeg dogovora. Što se mene tiče, s niti godinu dana mi nije bio problem da je tako. Dapače, to je bilo najlakše i najbrže uspavljivanje i meni prava uživancija. Sad i već dugo, mijenjamo se i muž je također uspavljuje. Ali avaj, samo zato da bih ja mogla biti sa starijima kad idu u krevet . Šta ću, dragi su mi, volim se družit s njima.

[apricot]

vertex, to je tebi od roda
ne bi ti inače bila takva

[vertex]

Znam, zarazile ste me ispraznim novotarijama.

[MarijaP]

Sta Rode imaju aktivistice koje hodaju po parkicima i propovijedaju dojenje

Imate li kakve bedzeve ili iskaznice ili je napad nenajavljen

[krumpiric]

Ja ne znam, meni je glupo o tome raspravljati jer smatram da je moja svaka odluka, a ide u smjeru koji autorica opisuje kao negativan, dijelom temeljena i na mojem komforu.
Vjerujem i da zadovoljni lakše živimo zajedno.
Da je dojenje lakše od hranjenja bocom (buđenja, pravljenja boce..), pogotovo ako nemaš problema s dojenjem u javnosti.
A tek ono bolesni, fino hidrirani, ne juriš na infuziju...
Da se platnenih puno brže riješiš nego jednokratnih i da je lakše šicnit u mašinu nego jurit u DM i iskesat pare (imam oba iskustva).
Da kuham jer jedemo svi, nitko od nas doma ne jede instant hranu, u životu nisam kupila juhu u kesi i goveđu kocku i gotove lazanje. PReviše se volim.
DA kad rodiš bez svega (epi, rezanja) za 4 dana si zdrava, normalna žena, a ne poluinvalid (opet imam oba iskustva).

Ne vidim niti jedan temelj za moju slobodu u uskraćivanju djetetovih potreba.
I ne vidim vezu između dojenja i trpanja majke doma, to je već zastarjeli feministički smjer. A mi koje smo duže dojile i radile usput, znamo da to veze nigdje nisačim nema.
Nije žena postigla slobodu ako ranije može otić radit :D
Nego ako može odlučiti da neće. Ili hoće.

[Ivanna]

Nije žena postigla slobodu ako ranije može otić radit :D
Nego ako može odlučiti da neće. Ili hoće.

X

[Mojca]

Meni idu na živac te feministice, zbog njih moram ići na posao umjesto da me fino muž uzdržava, a ja se fino brinem o djetetu.
Da se nisu borile za jednakost dojenje se ne bio moralo poučavati na tečajevima, ja bi sa 40 godina znala napravit pekmez, a ne da tragam za receptima po forumu.
Bez veze. Što se umjesto za ravnopravnost nisu borile za osvješćivanje muškog senzibiliteta. Pa bi oni i rintali i bili fer prema ženi.

(Kakam, znam, al baš mi se nešto hoće...)

[krumpiric]

Mojca, pogrešno si doživila feminizam
i ti i gospođa Otto očito.

[tangerina]

Ja samo ne volim kad mi feministice ne priznaju da sam feministica jer pletem, dojim, uzmem muževo prezime...

[moia]

Jeste već negdje spomenule ovaj tekstić? Ja ga ovih dana dobila na mail s 5 različitih strana... sve se frendovi zezaju "za našu Rodicu", pogled s druge strane...

http://www.tportal.hr/lifestyle/obit...-prirodom.html

Ne znam zapravo zašto otvaram temu, osim što mi se tekst čini "simpa" .

Nebrojeno puta smo spominjali stavove "drugih ljudi" u odnosu na neke prevladavajuće stavove ovdje među nama (da ne spominjem... produženo dojenje... itd. itd.), no baš mi je dobro došao tekst da me "malo otrijezni" u mojoj dosljednosti glede produženog dojenja, platnenih, pripremanju hrane... gdje mi uz posao koji radim ne ostane ni vremena ni energije za ništa drugo nego biti "samo (zaposlena) mama".

Mislim, ne žalim zbog svojih odluka u roditeljstvu, i opet bih sve ponovo tako (s dojenjem, dohranom, platnenima...), ali nekad se pitam "Je li dobro da sam samo mama, di sam tu ja". Pa si kažem da će "ja doći" kad klinac napuni xy godina i kad budem imala malo više vremena za sebe jer neće biti toliko fizički ovisni o nama... a za sad sam "ja", tj. imam vremena za sebe samo u onim kasnim večernjim/noćnim satima kad se uhvatim neke dobre knjige, ili one 2 kave na koje uspijem otići u 3 mjeseca. Meni za sad dosta. I nisam neka feministica izgleda.

ne nije dobro niti za dijete niti za tebe.

to će ti svatko normalan reći. ali hej gledaj, svi ćemo mi tek vidjeti gdje ćemo biti i mi i naša djeca za 20 godinica pa bi bilo zgodno da se tada nađmo ovdje i ponovno protresemo neke teme.

ovo ćemu se ti nadaš u budućnosti pazi da nikad ne dođe, jer razne studije svjetske jesu pokazale da djeca ne sazrijavaju normlano niti se razvijaju normalno u kasnije zrele i odgovorne ljude uz roditelje koji su 100% samo roditelji i 100% u svemu im na raspolaganju potpuno zanemarujući sebe i svoje potrebe kao odrasle osobe. a to se misli od već godinu dana uzrasta pa nadalje, a ne tek počet učit dijete životu sa 15 ili tek tada početi učit dijete da majka / otac nije robot niti njegov otirač!

[krumpiric]

Ja ne kužim kakve to veze ima s feminizmom. I dojenje i pletenje i prezime.
Ako ti možeš biti direktorica, predsjednica i kućanica ili žena (kako se to zove) kućanika , živjeti od svojih primanja (u skladu sa stanjem u državi) kao i muškarac.
ako se sustav može prilagoditi da si možda (ako to želiš) trudna ili da nisi, da rađaš, da želiš ili ne želiš dojiti, da želiš ili ne želiš na bolovanje za dijete
ako je prirodno da odeš na bolovanje, a da ti ode i muž-ne razmjerno i jer ga je država prisilila, nego kako odlučite
ako je posve normalno da kućanske poslove ne "dijelite", nitko nikome ne "pomaže", nego se dogovarate ko ima volje i snage to obaviti baš taj tren
potpuno irelevantno je jel ti misliš da je zdravo jesti konzerve koje 12 godina stoje na polici umjesto kukumara
i jel preferiraš šivanje zakrpa umjesto forumarenja

[koksy]

Sta Rode imaju aktivistice koje hodaju po parkicima i propovijedaju dojenje

Imate li kakve bedzeve ili iskaznice ili je napad nenajavljen

Ma svaka žena koja se usudi pričat o dojenju ili, nedajbože, o obavezi autosjedalica, je automatski Roda. Sumnjam da se "roda" spomenuta u tekstu predstavila baš tako, kao članica udruge.

vertex, upravo to sam i mislila al ja nekako uvijek pola napišem a pola mi ostane u glavi.
Odlučila sam dojit, muž me podržava jer je to jeftinija opcija (njemu je sve u računici) a uz to ne mora malog uspavljivat. Sretan on, sretno dijete, sretna ja (zbog uspješnog dojenja) I šta je tu ropstvo? I kome?

Mene su uvijek nazivali feministicom (il se kaže feministkinjom?) zato jer sam za ravnopravnost. Glupost! Pa zar je jedino ravnopravno roditeljsvo ako jednu večer uspavljujem ja a jednu on? Pa makar to značilo da ne dojim zbog toga?

[Mojca]

Meni idu na živac te feministice, zbog njih moram ići na posao umjesto da me fino muž uzdržava, a ja se fino brinem o djetetu.
Da se nisu borile za jednakost dojenje se ne bio moralo poučavati na tečajevima, ja bi sa 40 godina znala napravit pekmez, a ne da tragam za receptima po forumu.
Bez veze. Što se umjesto za ravnopravnost nisu borile za osvješćivanje muškog senzibiliteta. Pa bi oni i rintali i bili fer prema ženi.

(Kakam, znam, al baš mi se nešto hoće...)

Mojca, pogrešno si doživila feminizam
i ti i gospođa Otto očito.

Krumpiric, i ti mene, citaj mala slova.

[winnerica]

Meni se članak isto ne sviđa, dapače ima u sebi uz nerazumijevanje i dobru dozu zločestoće. Sve navedeno u njemu sam prošla (ili još prolazim), osim rooming-in -a. I sve sam to odabrala svjesna da je tako dobro za mene i moju bebu, te da mi je tako lakše. U članku se provlači niz stereotipa, niz dugogodišnjih zabluda, šteta - jedna mlađa osoba tj. novinarka si je mogla dati truda i napraviti svoj posao kako treba.

[Rivendell]

Sta Rode imaju aktivistice koje hodaju po parkicima i propovijedaju dojenje

Imate li kakve bedzeve ili iskaznice ili je napad nenajavljen

S obzirom koliko ljudi je mene do sada zacudjeno pitalo "zar jos dojis?!?", mozda bi i trebale.

Jucer bas u parku se zena zgrazala da kako dojim tako veliko dijete, a M ima tek 10 mjeseci. Da stvar bude gora ona je gurala kolica s bebom od 2-3 mjeseca.

Ako nije nepristojno ici okolo i govoriti zar jos dojis, ne vidim zasto se ne bi smjelo pitati zar vise ne dojis.

Ispada da je odluku o nedojenju zene donose same jer ako zele, a ovima koje doje je to valjda netko nametnuo kako bi im oduzeo njihovu tesko stecenu slobodu koju su im donijeli proizvodjaci adaptiranog. Pa i ja dojim jer sam tako odlucila.

Ako cemo na feministicki aspekt teksta, zene su se izborile da donose odluke o svom tijelu. Samo sto mnogi na to gledaju kao na pravo na abortus. Mislim da se to isto odnosi i na pravo na trudnocu, porod po zelji, na dojenje... Po meni je mogucnost da zena odlucuje o svemu tome takodjer vrlo bitno feministicko pitanje.

[Rivendell]

Ja samo ne volim kad mi feministice ne priznaju da sam feministica jer pletem, dojim, uzmem muževo prezime...

Kao sto vec napisah, po meni je bit feminizma raditi sto TI hoces, a ne sto ti DRUGI nametnu (kao sto je to bilo prije - tata, muz, brat ili tko vec).

Tako ako se tebi plete, pleti... Ako ces uzet muzevo prezime, uzmi.
Bit je samo u tome da imas mogucnost odabira.

[winnerica]

Zaboravih napisati da sam od roditelja naučila (a i svoju djecu) da sve što vrijedi - za to se vrijedi onda i potruditi i pomučiti. Ništa lijepog i vrijednog u životu ne pada baš s neba na gotovo; školovanje, zapošljavanje, sportski rezultati, kupovina stana/auta, brak, rođenje djece (njega, odgoj) - za to se sve treba potruditi jer su vrijedni!
I ako autorici članka bude robovanje dojenje ili prematanje malog djeteta, što je tek jadnu čeka kad jednog dana bude morala robovati njenom školovanju, odlasku na roditeljski i sl.? Ne smatram se robom svoje djece, to mi je apsurdno.

[pikula]

postoji feminizam i feminizam.. Uvijek možeš naći neku svoju teoriju pozicije žena u društvu, meni su sve zanimljive, neke čak i drage, a neke me zabavljaju- kad pređu u teorije roda po kojima ja mislim da sam žena jer me muž natjerao da tako mislim
Članak mi je bzvz - potpisujem vas sve redom

[Beti3]

Meni majčinstvo nije horor. Ni moderno, ni starinsko. Ja se osjećam da sam ispunila razlog svog života time što sam odgojila i odgajam djecu.
Imam ja vremena za sebe, itekako. I za vrijeme dojenja se nisam osjećala ni malo zakinuto. Prvu godinu su moja djeca 24 sata bila samnom i to je to. Meni prirodno i normalno.

S guštom sam ostavila svakodnevni posao, iako je bio dobar, lijepo plaćen i na lijepom mjestu. Važnije mi je još jedno dijete, vrijedi mi više od moje plaće.
Mogu kao gospođa planirati svoj dan, mm se brine za pritok novaca, ja za odtok istog, povremeno radim, kad me je volja, kad nije ne.

A osjećam se feministicom iako i pletem i kopam vrt i djeci radim i previše toga.
I kažem mladim mamama koliko je dobro dojiti i koliko su važne AS. Ako me slušaju i postave još pitanja, jako rado ću i dalje pričati. A ako ne, zašutim i ni riječ više.

[tangerina]

Beti3, priznaj, ti si bila u parku

[S2000]

Clanak bzvz

Nadam se da je novinarka izljecila svoje komplekse pisuci ovo, no sumnjam.

[Beti3]

Priznajem da mora da nekima izgledam tako. Dvije mlade susjedice rodile prošli mjesec, a ja prvo pitam: Dojiš li?
Jadne one, tko zna što mi u glavi odgovaraju...Srećom što me znaju pa mi neće za zlo uzeti.

[MarijaP]

S obzirom koliko ljudi je mene do sada zacudjeno pitalo "zar jos dojis?!?", mozda bi i trebale.

Jucer bas u parku se zena zgrazala da kako dojim tako veliko dijete, a M ima tek 10 mjeseci. Da stvar bude gora ona je gurala kolica s bebom od 2-3 mjeseca.

Ako nije nepristojno ici okolo i govoriti zar jos dojis, ne vidim zasto se ne bi smjelo pitati zar vise ne dojis.

Ispada da je odluku o nedojenju zene donose same jer ako zele, a ovima koje doje je to valjda netko nametnuo kako bi im oduzeo njihovu tesko stecenu slobodu koju su im donijeli proizvodjaci adaptiranog. Pa i ja dojim jer sam tako odlucila.

Ako cemo na feministicki aspekt teksta, zene su se izborile da donose odluke o svom tijelu. Samo sto mnogi na to gledaju kao na pravo na abortus. Mislim da se to isto odnosi i na pravo na trudnocu, porod po zelji, na dojenje... Po meni je mogucnost da zena odlucuje o svemu tome takodjer vrlo bitno feministicko pitanje.

Ma ja sam se zezala. Nije mi jasno kako novinarka moze napisati clanak bez da provjeri cinjenice.

Roda ima sos telefon, nema aktivistice/propovjednice koje hodaju po parkicima i krste majke.

A ja nikako ne kuzim kakve veze ima osamdesetogodisnjakinja i kupovanje ad s prestankom dojenja. Pa nije prestati dojiti samo tako.

[cvijeta73]

, da želiš ili ne želiš dojiti, da želiš ili ne želiš na bolovanje za dijete

pa o tome se i radi u tekstu.
ako se dojenje propagira na način da je to jedino što je dobro za dijete, ako se ostajanje do treće godine propagira da je potrebna isključivo majka (jer je za dijete najbolje da doji do druge/treće), ako nećeš noćima spavati jer će dijete imati traume od plakanja u krevetiću, ako su zad dijete i za zemlju toliko bolje platnene pelene, a to podrazumijeva rifljanje g*vna s njih (tu nikako ne mogu prihvatiti da su platnene lakše za održavanje od jednokratnih), ako su za dijete toliko bolje prirodne kašice od kupovnih, onda to jednostavno nije stvar izbora.

ne doslovno, naravno da ti možeš odlučiti i suprotno, ali uz veliku dozu grižnje savjesti. jer radiš suprotno interesu djeteta. ajd ti u bolnici koja je prijatelj djece odluči da nećeš dojiti. đizs. ili, ajde svjesno odluči da ne želiš dojiti jer imaš priliku otići na dva mjeseca na usavršavanje u ameriku, a nakon što pročitaš tekst "I jedna bočica je previše". tekst na ovom portalu. ili da ne želiš dijete pored sebe nakon poroda jer te boli, šta ja znam, nakon što pročitaš tekst o važnosti skin to skin u prvim minutama života. ajd probaj. pa da vidiš.

ali, čak nemam ja problem s tim dijelom. ono što je sasvim suludo je da se još ne smijemo osjećati kao žrtve niti kao robovi djece. nego u svemu uživati. najveći imperativ današnjeg vremena je upravo to uživanje. još malo ja vam kažem, da će biti da nisi prava žena ako ne doživiš orgazam na porodu. mora ti porod biti najljepše iskustvo u životu. dojenje - drugo najljepše iskustvo.
i povrh svega, još ti niti ne priznaju žrtvu koju radiš s ciljem da djetetu bude bolje. žrtva - zabranjena riječ. nego kao tako je lakše. ja sam tako odlučila. jesam drek. zahebi to. hoću da mi se prizna da sam se prve tri godine života djeteta svjesno žrtvovala radi zdravlja, samosvjesnosti, samopoštovanja, kako ono sve ide, svoje djece. i svoje potrebe stavila u drugi plan.

ja osobno nisam, meni tako paše, moja je potreba bila da prvu godinu budem s djetetom na cici, al u principu mi se čini da inzistiranje i proragiranje prirodnog, ovog modernog načina roditeljstva, je ipak suprotno mnogim feminističkim ideologijama

[apricot]

Priznajem da mora da nekima izgledam tako. Dvije mlade susjedice rodile prošli mjesec, a ja prvo pitam: Dojiš li?
Jadne one, tko zna što mi u glavi odgovaraju...Srećom što me znaju pa mi neće za zlo uzeti.

eto, i onda će novinarke napisati Rode napadaju
jer je percepcija u društvu da samo Rode doje i da samo Rode to zanima

pa još ako se u nekom razgovoru spomene bilo koji forum... gotovo!

nikad u životu nikoga nisam pitala doji li.
kao što nisam pitala jede li meso ili zelenu salatu.

[tangerina]

Ne znam, Cvijeta, možda su to racionalizacije ili neki drugi obrambeni mehanizmi mog mozga, ali ja ne bih mogla živjeti 20 godina s uvjerenjem da se žrtvujem za svoju djecu. Jer bih se neminovno zapitala koji će mi to sve onda vrag.
A nisam niti uvjerena da će svi moji točni inputi dovesti do optimalnog rezultata (eh, da su svi točni!), tko zna šta će sve biti. Tako da mi nema smisla ni čekat neku medalju i priznanje.
Jedino što mi ima smisla je uživati u onome što imam sada. Naravno, nisam baš uživala kad me se noću budilo i slično, ali svaki dan bi bilo nešto.