Oni koji me poznaju iz vremana dok jos nisam bila majka ne mogu vjerovati da me majcinstvo moze toliko ispuniti da sam odlucila biti doma, da im nisam tip kucanice i da me to ne moze ispuniti i zadovoljiti. I mm to isto tvrdi sto je najbolje. I u pravu su, ovaj dio o kucanici, ne o majcinstvu, no nisu svjesni da uz ovako rasporedjene karte drugacije ne moze biti niti je mm spreman odreci se svojih karata, a ako zeli da se bacim u karijeristicke vode, morat ce.
zapravo sam htjela reci dandok nisam rodila da sam bila zena koja je govorila da ce on na porodiljni, a ja na posao. A onda sam rodila i dogodio se neki klik i shvatila da me majcinstvo u tom trenu ispunjavalo vise nego bilo koji drugimposao i priznanja za njega i odlucila sam se u potpunosti posvetiti tome. Dal je to zbog utjecaja hormona, bioloski uvjetovano maternicom il nesto trece, ne znam, al je.
i još jedan potpis pod mikku
Ja obožavam svoje poslove, pa i vodeće, takvi su mi omiljeni, kad vodim neki projekt vodim ga jednako posvećeno kao što vodim kuću i djecu i zato ne mogu oboje. Ne mogu. Prošla sam i faze ne spavanja i faze da muž ne spava i oboje i sve je to privremeno. Zadovoljstovo preživljavanjem te faze s jednim djetetom ok, s dvoje jedva, s brojem djece i godinama očekujem sve lošije efekte tih pokušaja bilokacije. Zato kad ne ide i računica pokazuje minus odustanem od posla, kad se otvori opcija radim najbolje što mogu, kad opet pokaće minus na drugoj strani odustanem. Isplačem se jer mi fali posao,ili se isplačem jer mi fale djeca, ali nikome ne tupim da može obavljati ozbiljan posao na kvalitetan i odgovaran način i na isti način bez nečije pomoći podići više od jednog djeteta. Da imam neke idealne bake i dede, da imam love za super dadilju... šbbkbb
Ja mislim da je pravi level postignut kad ti ne skidaju kapu ni zbog jednog ni zbog drugog - stila, na žalost, ja nisam mogla, ali to mi je divno, niti ono... ja ne mogu "ladit jaja", jer, eto, nije mi se tako posložilo u životu, a kome je dano, taj ni ne zna za muku i kuluk itd. elitističke spike. Nego ono, kako si ti izabrala, zašto, ima li kakvih savjeta kako balansirat to i to, kako postić to i to.
Zanimljivo mi je i što je rekla leonisa - tipa ono kako uskočit opet nazad u r. snagu nakon duge pauze (5+ godina) - je li to tvoje bilo na tragu neke pozitivne diskriminacije, opet, kako to izvesti, jer, iz pozicije društva, ono garantira (kod nas) za godinu dana, ostalo ne.
A 12 sati... na žalost, to postaje, barem iz moje perspektive, sve češće, i za nemenadžere, i za obične šljakere/šljakerice. Posao jede cijelog čovjeka, bio muško ili žensko, što nije dobro za obitelj - jer ne ostaje ništa... osim love?
Mislim, nije mi to samo roditeljski, nego i partnerski izazov.
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.07.2012. at 17:25
Tj. spika je definitivno šira od feminizma, uloge žene itd. Po meni se to širi na obitelj cijelu, shvaćenu konzervativno (u smislu da uključuje i muškog bread-winnera).
i ja
biti cijeli dan doma s djecom je meni pokora
volim ih, obožavam ih i lijepo mi je s njima, ali ja nisam žena za 24 - satno majčinstvo
u fizičkom smislu
i doista mislim da je full time i full posvećen roditelj - najteže zanimanje na svijetu
trudila sam se biti umjerena
x. Mislim, kad zamislim sebe i malu same. Of kors, ne idem, sa svim ovim postavkama kojih se dotakla "teta novinarka" - da se sve to radi, onda bi bilo naporno, ali ja polazim od pretpostavke da je to ono... zamišljeni ideal, koji rijetko tko sprovodi u praksi full posvećenje, na duge staze. I jel' to uopće dobro, ili onda upada stvarno u zamku da je dijete no. 1, moderni kralj.
X
Evo zasto. Jednostavno nisam takva. Nije to ni do djeteta, ja sam osoba koja radi 12 sati dnevno i uziva u tome (naravno ne od kad sam rodila), ide na godisnji kad je prisile, u slobodno vrijeme volontira za razne udruge itd.
Sad sam prestala raditi, prije 10 dana, i vec mi je dosta, ne mogu. Psihicki me iscrpljuje biti u kuci, prevruce je za setnju s malim, trebam dnevnu dozu razgovora s odraslim osobama koje nisu MM.
U to ne ubrajam mame u parku i usporedjivanje cije je dijete naprednije.
Razumijem i sama sam takva.
Izgrizla bih sebe i sve oko sebe da sam kućanica-mama.
Pitala sam čemu skidanje kape nekome tko je odlučio ostati doma.
Ove priče o full time posvećenosti djeci su mi u sferi ideala,i na kraju krajeva,kako je napisala ina,čini mi se, na kraju doista stvore od djeteta malog kralja.
I da, što znači full posvećenost? ( ne mislim ovdje na prve dvije-tri djetetove godine,to je svima jasno).
Osobno ne poznam niti jednu kućanicu čija djeca većinu dana nisu u instituciji,jednako kao i djeca zaposlenih majki.Gdje je tu "najteže zanimanje na svijetu i potpuna posvećenost"?
pa netko je vec prije objasnio....sve ono sto zaposlena majka mora odradjivati po kuci nakon sto dodje doma s posla ova koja nije zaposlena je vec odradila dok je dijete doslo doma iz vrtica (u kojem opet moze boraviti skraceno,ne full time) ili skole (gdje nece ostajati u produzenom boravku)...
nemali je broj tema/postova zaposlenih mama koje se pitaju provode li dovoljno vremena sa svojom djecom i navode svoj uzurbani dnevni tempo koji im bas i ne ostavlja puno vremena za baviti se sa djecom....
Rivendell,zasto se dnevna doza razgovora sa odraslima (a da nije o pelenama) ne bi mogla imat i ako zena nije zaposlena?
p.s. wow,evo stigla i ja do cetveroznamekastog br. postova...sad cu se zabrinut....
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 10.07.2012. at 20:08 Razlog: tisučica
Ja sam isto muvator, jednako me deprimira visenje na poslu milijun sati i visenje doma, ali to nije vezano za dijete, ni posao, roštiljanje u trajanju duljem od 5 sati, restoran sa slijedovima slow foodom (to mi je tek horor)... nego, volim se gibat. Razgovori... pa i net je razgovor s odraslima, i čitanje knjiga itd.
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.07.2012. at 20:15
izuzetno me naljuti kad počne priča o tome kako su žene posebnom vezom vezane za djecu
a očevi nisu
nervira me zbog žena koje ne mogu pobjeći iz toga začaranog kruga obaveza
i zbog muškaraca koji ne žele biti samo privređivači love, nego očevi
pa naravno da nisu, rade od jutra da sutra, žene su doma, ma kako bi djeca bila vezana za oca kojeg jedva da poznaju?
Djeca se vežu za osobu uz sebe. Za onog ko im poklanja vrijeme, pažnju i ljubav, vodi ih doktoru i kuha im ručak.
Posljednje uređivanje od krumpiric : 10.07.2012. at 21:00
Mislim da je najteži posao na svijetu majčinstvo, i to u svakom aranžmanu. Dapače, možda je teže uskladiti majčinstvo i posao.
A za full posvećenost više manje bih rekla da je stavljanje sebe na raspolaganje; u slučaju drame, bolesti, slomljenog srca, poteškoća ove ili one vrste, mama je tu negdje. Uvijek je netko tu negdje - nekom baka, nekom susjeda, nekom muž, nekome muž i žena skupa u nekoj varijanti, nekome dadilja, nekome ulica, ali nema načina da se bilociramo, a djeca uvijek traže i trebaju nešto mimo vremena kad smo doma.
naravno, i ja ponekad trebam "rame za plakanje", a na mjestu sam gdje to ne mogu dobiti
tako je to
iako, nije mi jasno, ako mama provodi doma jutro i obavlja sve poslove, a djeca (veća, pretpostavljam da su mala doma) su u vrtiću školi, a zaposlena mama je u to vrijeme na poslu
koja je razlika djetetu, ako mu je pomoć potrebna-baš tad, ujutro?
Na žalost to je živa istina. Ja i muž smo jednako doma oduvijek. Moj muž se čak i više bavio djetetom nego ja. On ga je kupao, presvlačio, hranio. Ja sam dojila i radila. Evo i sad ima skoro tri godine isto se tata zna više brinut o njemu nego ja ali on opet gura tatu i hoće mene. Sad sam ih zaključala u sobu jer stalno dolazi po mene i vuče me za ruku, a tatu gura. Dijete hoće mamu, to je tako urođeno. Tata skuha ručak i on ga neće jesti dok mu ja ne dajem sa žlicom. A u vrtiću npr. sam jede bez problema. Naravno da ima trenutaka kad baš hoće da ga tata nosi i sl. ali to su momenti u usporedbi koliko mene "davi". Kad je bolestan da ne govorim, samo se naljepi na mene.
Posljednje uređivanje od pinguica : 10.07.2012. at 21:30
ja sam pricala iz perspektive majke, a ne djeteta. moja djeca koja su sa mnom skoro 0-24 me ne fermaju pola posto u odnosu na njihovog tatu. nego se meni cini u trenucima kad sam bez njih da se ja puno vise "bediram" tj. razmisljam o njima nego on. ne kazem da je njima bed kad mene nema, nego je meni bed kad mene nema![]()
evo mene padobranca
horor je meni kad ovo sve čitam... ako sam doma ladim jaja, odgajam budućeg kralja koji će nas pojesti za doručak,muž me potcjenjuje i gubim samostalnost,financijsku neovisnost i identitet.ako radim nemajka sam, ali privređujem,ravnopravna sam s ostatkom svijeta,zakidam dijete kad sam mu najpotrebnija... ako muž radi eto on je sebičnjak,ak ne radi onda je pak ljenčina...ako smo doma,to je zato što si možemo priuštiti nerad, ako nismo doma čudni su nam prioriteti...kako god okreneš nešto ne valja...
sve u svemu htjedoh reći da štogod odlučili staviti na pijedestal (dijete,muž,posao, novac ili sebe samu) trebala bi biti naša vlastita odluka i nitko nema pravo predbacivati: "ja to tako ne bi"
nema tu žrtve ni robovanja kad svojevoljno izabireš
i ne bi se složila da je lako birati kad si financijski pofutran, možda je lakše, ali nije uvjet za izbor
Istina, mama je važna. Ali opet, evo gledam ovo svoje dvoje, stalno pitaju gdje je tata.
A njega nema ovih mjesec dana, dolazi za koji tjedan.
Trebamo im oboje, svatko na svoj način.
ja uopce ne mislim da je niti roditeljstvo, niti majcinstvo, niti ocinstvo najtezi posao na svijetu. zasto bi bio?
to mi sve vise izgleda kao neka floskula koje se tako dugo ponavlja, da je svi ponavljaju kao istinu, te onda kad se zaista dubinski zamislis, shvatis da je posve bezvezna.
jos manje kuzim full posvecenost, te zbog cega bi ona bila dobra.
a ne kuzim ni to, da je full posvecenost jednaka full time prisutnosti.
i na kraju krajeva, kada bi bit opstanka ljudskog roda bila ta da mi provedemo prvih 20 godina zaljepljeni za nase potomke, sto bi mi uopce bili? morski konjici, neke cudnovate bube koje bi odmah umrle cim bi potomci stali na noge. evolucija je pametna, efikasna i eficijentna.
naravno da razumijem.
mislim, meni je zapravo teško razglabati o ovoj temi ovako, jer sve di se ljudi mogu dogovorit i isfinancirat smatram legitimnim izborom.
Ako se netko i odmara više nego drugi, ma, tako nam se i radna mjesta razlikuju.
Ako netko i jest više s djetetom, što to garantira?
Ništa. Ne samo da ne garantira uspjeh, ne garantira ni veću količinu truda.
TOlko smo različiti, da, da netko i želi nešto pametno zaključit, mora napraviti prilično opsežno istraživanje.
A šta ćemo onda s time.
JA bi se samo vratila na temu i rekla da ni dojenje, ni kašice ni pelene
nemaju veze sa stavom i sa životom majke.
inače, da se nadovežem na seni, definitivno mislim da, ako se životna misija 50 posto populacije (odrasle ljudske) svodi na kompletno opsluživanje potomstva u neograničenom roku, da vidim vrlo negativne posljedice na vrstu
ali vjerujem da ovdje pričamo o vrlo ograničenim rokovima
da pričamoo fleksibilnijoj mogućnosti posvećenosti roditelja djeci ovisno o potrebama djece
Posljednje uređivanje od pikula : 10.07.2012. at 22:00
a sto se tice ovog teksta koji je pikula postavila, on je zanimljiv i razumljiv,
ali ima jednu veliku manu: naslov
zasto zena ne moze imati sve?
pravi naslov je: zasto covjek (muskarac i zena) ne moze imati sve?
ja mislim da je, ne zbog kolicine posla vec odgovornosti, onog sto, ajmo reci, stvaras.
istina, odgovoran je i pilot za sve zivote koji se nalaze u avionu. i kontrolor leta za sve duse na nebu iznad njega, ali opet ne non-stop.
jer je to "posao" koji nema kraj radnog vremena, niti vikende niti godisnje odmore. jer pocinje onog trena kad zatrudnis i rodi se dijete i prestaje...zapravo smrcu. jer je to dozivotan posao.
Ništa mi nije teško za djecu učinit ali kao majka u radnom odnosu jednostavno bez podrške društva funkcioniram na način da sam makimalno organizirna da bi sve funkcioniralo. Društveni život mi je nikakav (nemam vremena ni za frizera) ali ne smatram se žrtvom, nemam ničiju pomoć - to je jednostavno takav period života dok sam potrebna djeci. Sretna sam šta ih imam i žao mi je da ih nemam još.
Majka i žena na brdovitom balkanu. Škole bez organiziranog toplog obroka, rade u tri smjene, bez dodatnih aktivnosti sportskih - nula bodova, vrtići u koje nemožeš upisat dijete i koji rade samo radnim danima - danas mame rade nedjeljom - nula bodova.
Sistem u kojem se očekuje da svaki dan serviram topli obrok u vrijeme kad sam na poslu .....Kapitalizam kojeg zanima profit, a ne moja obitelj................
ja osim maternice i onih prvih trenutaka/dana/tjedana/mjeseci koje moze iskusiti samo zena, ne radim ni u kojem slucaju razliku izmedju muskarca i zene. naprotiv.
mogu reci da su muskarci takodjer zakinuti. gle, moraju se boriti da bi prisustvovali rodjenju vlastitog djeteta!
meni se učinilo i da je njen stav prilično isključiv, ono ili/ili
a mislim da je istina da velika većina nas se zapravo trudi uravnotežiti oboje...
netko je još na početku teme super napisao da majka može imati vlastite granice i identitet i opet biti posvećena djetetu,dakle ne isključuje jedno drugo (pri tom ne tvrdim da je to uvijek i lako)
meni u današnjem vremenu nije neka "ravnopravnost" žene i muškarca ganjati karijeru,jer ako nemaš vlastite granice ovaj naslov može biti i žena postaje rob svog hirovitog šefa, a ne djeteta.
ja bi trenutno rađe da mi dijete šefuje![]()
potpisujem, takva sam. ionako se dobrih 70% tog tzv. majčinstva svodi na kućanske poslove tj. održavanje infrastrukture (kako ja to zovem), a 30% bi bilo efektivno provođenje vremena s djetetom (pisanje zadaće, igranje itd... što je također zavisno od djetetove dobi, što je dijete starije manje ima volju da se igra s roditeljima) i njegovo efektivno odgajanje (razgovori, uspavljivanja i sl.). a tih 70% kućanskih poslova su meni tako zatupljujući, tako užasno frustrirajući, svakodnevno ponavljajući da se već nanerviram samo što ih pišem, a kamo li kad ih moram odraditi. a radim ih, počev od posteljine i kreveca u koje stavljam dijete, te odjeće koju perem, deterdženta kojeg koristim i kojeg treba nabaviti, pa onda treba dodati i onaj papirčić da se djetetova roba ne ušareni, pa onda osušiti, opeglati (), spremiti u ormar, itd..... ma ne, ne neću krenuti u nabrajanje jer ću prožvikati od muke! i taj f*#= ručak svaki dan! tko je vidio jesti svaki dan?
a da, i ti tanjuri se nekako trebaju oprati. sami od sebe neće.
njemačke feministkinje su (po meni) dobro primijetile... kako "natjerati" ženu da sve te zatupljujuće kućanske) poslove obavlja? i to samovoljno i besplatno? pa prodaš joj priču o tome da je to majčinstvo, da je bitno da majka bude uz dijete, a da je majčinstvo najljepše što se ženi može dogoditi. ne možeš ženu natjerati da se emocionalno veže za perilicu rublja, ali možeš da zbog djeteta ostane doma. pa kad je već doma, može malo i oprati rublja i to ne samo za dijete, nego i za ostale ukućane.
no, jedno je vlastiti izbor, znajući da ne mogu svoje izbore nametati drugima i da druge (meni bliske) žene donose druge odluke u životu. ponekad i život donese odluke za njih. to poštujem.
no, kao aktivistkinja i feministkinja, načelno, politički govoreći, smatram da žena ne treba odustajati od svojih identiteta, koje prije svega treba i izgraditi. prije nego se veže za bilo koji drugi identitet.
neka ima zanimanje koje ju ispunjava i neka ne odustaje od njega. neka ima svoja primanja i svoj novac, neka ima svoj identitet i u braku i u majčinstvu. neka bude jedinka za sebe, a ne nečija supruga, nečija majka. iz svog iskustva kao savjetnica za (sretne) razvode smatram najbitnije da žena ima svoja financijska primanja, da nije financijski ovisna o partneru (partnerici
) ili o svojim roditeljima/zajednici. ionako nismo ni svjesne na koliko kompromisa pristajemo, ima tu i malo(više) (samo)zavaravanja kako sve što činimo, činimo eto iz vlastitih pobuda i na osnovu vlastitih odluka. well...
znači, svoja primanja, a bome, kako je primijetila virginia woolf prije skoro 100 godina osim primanja i svoju vlastitu sobu.![]()
Ovisi o životnom trenutku. Moja najmlađa trenutno traži baš to, potpunu posvećenost i potpunu prisutnost. I ja tu biološku determiniranost osjećam kao ljepotu, a ne kao teret.
A najstarija kći naravno ne treba ni toliko vremena, i treba drugačiju posvećenost, i moju i MM-ovu (a 10-godišnji sin treba gotovo isto toliko vremena i pažnje kao i 5-godišnjakinja)
No ono što mene poprilično frustrira, i što se nekako proteže i kroz ovu temu je zapravo izbor koji se svodi na crno-bijeli svijet - ili si kućanica ili si zaposlena 8+ sati. Ta nemogućnost fleksibilnog krojenja radnog vremena (i za ženu i za muškarca) je ono što je uistinu loše za obitelj, jer je djeci (a i nama) potrebno vrijeme i prisutnost - više vremena nego što ostavlja ono što se zove "puno radno vrijeme". A mislim da ovaj naš minimum od 40 majčinih + 40 očevih radnih sati tjedno jednostavno ostavlja premalo vremena za djecu, pogotovo u situaciji kad ih je više.
meni bi odgovarao skandinavski model...
o emso draga, ja jasno mogu povuci crtu izmedju majcinstva i kucanstva. prat ves nije majcinstvo. niti kuhat. niti ribat wc. niti pppppeglat. jedva sam napisala.
i u majcinstvu ima stvari od kojih mi je muka i koje me iscrpljuju do bola, a to je onaj odgojni dio koji je, zbog prirode posla i naseg odabira, na meni. pa sam poznati bad cop koji vrlo cesto isplace more suza sto mora iskljucivo ona biti ta koja gundja, prigovara, brani, trazi, kvari zabavu i unosi neki red. the b/witch.
Posljednje uređivanje od leonisa : 10.07.2012. at 23:14
ja ga ne smatram dijelom majcinstva jer sam to isto radila i kad nje nije bilo- prala wc, kuhala, prala ves...i radim i kad nje nema. to zovem obavljanjem kucanskih poslova. zato velim, majcinstvo volem, no ne volem kucanske poslove.
dapace, prije nje sam uzivala u kuhanju, eksperimentirala, kuhala razna egzoticna jela. sve prema inspiraciji. danas prema potrebama. i to mi nije gust![]()
omg, napisala sam nje....i nakon dva i pol mjeseca jos ne pisem u mnozini lol :nemajka:
Zaposlena, nezaposlena, nema razlike, kućni poslovi svih čekaju, imala djecu ili ne. To nema veze sa majčinstvom ni sa žrtvom. I nemojte uvoditi muški dio u jednadžbu, jednostavno nije dostupan.
ne razumijem kako možeš nečiji osobni stav proglasiti floskulom.
da se piše generalno, da se piše u ime grupe... onda bih se složila s tobom.
ali ovako... meni to jest najteži posa, većim dijelom u smjeru leonisinog objašnjenja: da ne možeš odustati, ne možeš dati otkaz, ne možeš reći da ga sad pet dana nećeš raditi pa ćeš onda zapet... nema godišnjeg odmora, a ni produženih vikenda.
ima ljudi koji taj "posao" rade s lakoćom, koji u njemu uživaju u svakome trenutku, kojima je roditeljstvo životni poziv.
ima onih kojima nije.
full posvećenost je potpuno drugačija od full prisutnosti.
ja jesam za taj dio sa prisutnošću, ali nisam za onaj sa posvećenosti.
znam puno ljudi koi žive i dišu za svoju djecu i žive tako lako. i to je lijepo.
ja sam prisutna, ali sam posvećena tek nekoliko sati.
to je ono što ja mogu.
ali neću reći da je moje manje ili više dobro od nečijega.
jer uopće ne razmišljam o 20-godišnjacima, kako ti pišeš.
nekako sam mislila da govorimo o ranijoj dječjoj dobi.
možemo mi pričati o ranoj dječjoj dobi, generalno
ali majčin život ne prestaje rođenjem i ne počinje ponovno kad djeca imaju 7 godina
ona mora osigurati život nakon sedme
i ne, ne mislim samo na financijsko osiguravanje života
X. A, kako većina ljudi ipak ima djecu, poanta je da ne možemo imati sve. Odnosno, da se posao na način West Winga mora vratiti na neke humanije postavke, jer će od toga benefitirati cijelo društvo. To jest - članak nije samo kritika feminizma, odnosno je, tako je to autorica napisala - ali je to vrlo usko shvaćanje, a zapravo ona kritizira način rada u modernoj Americi/svijetu.
Al' ja sam video visoke peci
fabrike dim, siroke njive
gradove sto slobodni zive
decu i mir i jato ptica![]()
Ja mislim da je problem da muškarci ipak još mahom ne žele odgovorost za obiteljsku svakodnevnicu i da je to surova realnost. A žene mahom žele raditi. I onda žene, hoćeš nećeš ne mogu sve što žele. A muški mogu sve što žele, jer žele raditi i nemati full odgovornost i vremenski angažman oko djece i obiteljskog života uopće.
Posljednje uređivanje od vertex : 11.07.2012. at 09:50