Ili kao sto kaze moj stari: "Sto ce ti faks, ionako ces se udati."
Naravno on to kaze sarkasticno.
Ili kao sto kaze moj stari: "Sto ce ti faks, ionako ces se udati."
Naravno on to kaze sarkasticno.
misliš li stvarno da netko u trenutku kad upisuje faks planira ostati doma s djecom?
ne vjerujem da ima takvih.
a život ti svašta donese, ponekad ti se promijene interesi, a ponekad se promijene okolnosti i odustaneš od plana kojeg si imao sa 18.
i to što netko danas ne radi van kuće ne znači da će tako cijeli život.
a ima nešto i u ovome što meda kaže. kod nas su vrtići subvencionirani, i to s popriličnim iznosom. svako dijete koje ne pohađa vrtić štedi lokalnoj zajednici oko 1000kn mjesečno. i nemojte sad reći da i roditelj koji ne radi ne uplaćuje ništa, jer obično mogu ostati doma oni čiji partneri imaju veća primanja, pa su im i doprinosi veći od prosječnih.
uopće ostanak doma nije uzročno posljedično vezan samo s partnerom
nerijetko je i s roditeljimai nekretninama i koječime
ali- i privatni vrtići su subvencionirani, ali mislim da tu nema mjesta raspravi, jer dobar dio djece kućanica-ide u vrtić
suncokret, krivo smo se shvatili-opet, naravno da se mijenjaju i interesi i svijest i odluke
ja samo kažem da ostajanje obrazovanih radno sposobnih žena doma teško može biti u financijskom interesu države
samo o tome pričamo-ne o širom razmjeru stvari (da ne bi netko shvatio da tako mame štete financijski državi-jer je to nonsens)
krenuli smo pričati o tome čemu obrazovanje i zašto ga država subvencionira-radi rada, ne radi nas-i to je jedina stvar o kojoj ja pričam, ništa drugo.
Da bude liječnik, ali...život je nepredvidiv, ja nas znam troje, svaka iz svojih razloga ili više sile, danas smo doma. Zar oštećujem državu time što sam besplatno studirala, a sada ne radim. Mislim da sam im rodila tri stanovnika, zar to nije dovoljan doprinos, ma da i nisam, ne osjećam da sam dužna, pogotovo ne državi ili vladi, naročito ovakvima kakve imamo od kad pamtim...
moju mamu je njena švic. dugogodišnja prijateljica isto upitala, samo ozbiljno. i vezano za sestru i mene... šta će im faks, šta ih toliko podržavate u tim školama, ionako će se udati i imati djecu... nije razumjela zašto moji roditelji troše tolike novce za obrazovanje kćeri, kad je to po njoj ionako uludo i bespotrebno ulupan novac.
takve izjave u biti najviše govore o društvu (a time i o državi)... a i o potrebi feminizma (točnije rečeno feminizama) da osvijesti takve stvari.
Mislim da su ovakve stvari ipak zastupljenije u zapadnim kapitalističkim zemljama, di, koliko kužim, ženin "plaćeni rad izvan kuće", da ne pišem sad neka karijera i ne navlačim na tu riječ neke rasprave, više-manje, rođenjem djeteta prestaje na xy godina, a dolaskom krize, nije više tako jednostavno uskakat-iskakat iz radne snage.
što se tiče ulaganja u obrazovanje, pojedine firme prije plaćanja
poslijediplomskog školovanja traže poptisani ugovor,
prema kojem je radnik obavezan odraditi određeni dio godina u firmi,
i završiti studij u određenom roku.
kolegi su, kod prijelaza u drugu firmu, zatražili da im vrati taj neki iznos
novaca kojeg su uložili za podizanje njegovih kompetencija.
da, htjela sam napomenuti da obrazovanje nije besplatno - ma koliko se to nama činilo logično i socijalno opravdano.
to su sve skupi tečajevi, i firme na taj način žele osigurati svoja ulaganja.
Iskreno meni nije jasno zašto više nema domaćinstva u školama, zašto je tehnički odgoj sve više samo neka robotikai teorija, pa se onda ljudi nađu u nebranu grožđu kad trebaju skockati mjesečni buđet. Ja bih uvela one američke predmete s bebama u nosiljci, kuhanje, krojački i kućni popravci, plaćanje računa, krediti, osnove malog poduzetnštva pod građanski odgoj. Za oba spola molim lijepo. i onda ne bi svi mislili da se cijeni samo neki svemirski izumi i poslovna karijera, zašto b inetko tko je završio gimnaziju i recimo kao ja imao radne subote od petog osnovne i sedme i nulte sate i faks na kojem se živi danonoćno zakinut za osnove prakičnog života? Čemu služi to društvo kloniranih Sheldona kojem naše obrazovanje teži?
Pa onda jadni dr Richter s osam specijalizacija mora odgovarat na pitanja maltene kako se kuha čaj od kamilice VSS roditeljima s bebom koja nije kakala.
Cijela ova naša socijalistička utopija od općih vrtića, općeg zaposlenja, besplatnog školstva leži pomalo na dugovima,malo gulazima, a posebno je ironično da se ta emancipacija žena prošle generacije izvela na leđima baka. Opet neka žena uzima od sebe da da drugima, i stoji u nečijoj sjeni... Mi smo generacija koja će izmaknuti našoj djeci tu sigurnost, jer ako mi kao majke imamo problem biti doma i sjediti u parkiću, pitam se kakve ćemo biti sa 50 ili 60, i hoćemo li uopće dočekati unuke, da budemo za njih - ako rađamo s 35+, a na isto hrabrimo svoje potomstvo. Sve izgleda divno kad ima čvrste obiteljske baze da iznese što je potrebno u interesu ovog ili onog člana obitelji. Ali kad se izmaknemo,bilo kasnim rađanjem, ili, što se vani već dogodilo, bake odluče da će se tražiti u Indiji, da će nači dečka i promijeniti spol ili proputovati Europu onda imamo cijeli jedan val obrazovanih žena koje informirano odlučuju ostati doma... To nije posve idealno rješenje, ali egalitarizam i negacija bilo dječijih potreba, potreba obitelji i posebnosti žene u njezinom životnom ciklusu isto tako nisu.
A nikako da se mi svi skupa nađemo na toj točki da smo žene, da rađamo, da nam treba drugačiji tretman, više podrške i specifičnih prava.
o čemu ti ifigenija, ne znam jel te samo ja ne razumijem?
kakve veze ima dob rađanja i odluke bake o provođenju vlastite starosti- s nečijom odlukom da sjedi u parku i gleda dijete kako se igra i čavrlja o bozonu (ili se netko igra u parku s djetetom starijim od 5 godina, na toboganu i to??)
Nikakve. S odlukom žena o ostanku doma imaju veze njene ambicije, odgoj, želje, odnosi u specifičnoj obitelji, specifične potrebe djeteta i tadadada-pare.
Žene rađaju sve starije, ali pokušavam se sjetiti gdje su te puste karijeristice o kojima pričaš. Ta bajka o karijerama u hrvatskoj me oduševljava. Ako ja znam 3 žene što imaju išta više od posla. Žene rade u Konzumu za 3000kn, muž u radionici za 3000kn, rata kredita za stan je 6000kn-oooooo, eto rješenja zašto se nisu oženili s 20, a?
joj, tako bi se rado nasmijala
jel rješenje da teži kloniranim marthama stewart?? (to ti je jer si se dirala u Sheldona)
ne boj se, kod nas nema ni blizu dovoljno malih ni velikih Sheldona, nažalost, a naši studenti sasvim lijepo žive
puno bolje od roditelja im, njihovom srećom
Posljednje uređivanje od krumpiric : 13.07.2012. at 00:26
Ovu zadnju rečenicu definitivno potpisujem. Ravnopravnost ne mora značit jednaka prava.
Ja te razumijem i, fala bogu, meni se nekako poklopilo da imam punu podršku starije generacije što mi puno pomaže da mogu raditi koliko god i kad god hoću i da se ne znojim hoće li dobiti vrtić ili ne. Nije isto meni s 2 para baka/djedova na raspolaganju (+rodbina ako zatreba) i nekom tko nema nikog u blizini (ili mu roditelji ne mogu/neće pomagati) i tko ima 2 ili 3+ djece i radi u Konzumu (karikiram, naravno). Nekima od njih je zbilja isplatljivije, pa i poticajnije ostati doma s djecom. A i ima ljudi koji vole domaćinske poslove i kreativni su u njima. I svaka čast. Ja preferiram raditi i platiti da mi se popogla veš i temeljito očisti kuća, a i kuhanje doživljavam kao nešto što nije obavezna figura svih 6 dana u tjednu.
Osobno bih voljela da društvo više omogućava ( i na nivou društvenog stava podržava) da žene mogu raditi s djecom gdje god je to moguće, bilo da nose posao doma ili da mogu dovoditi djecu sa sobom na posao. Jedna fleksibilnost i otvorenost prema mogućim rješenjima koje bi ponudila žena (poznavajući svoj posao i svoju djecu) bi nam omogućila da radimo više i da su djeca uključenija i u taj aspekt života i da su više s nama.
žena, naravno
nedatibog da ćaća nešto s djecom previše petlja
Ja sigurno svoju malu neću ohrabrivat na odgađanje rađanja, nema šanse, a taj trend stvarno ide iz novina - kao da je zatrudnit u 40-toj piece of cake. Ja sam počela radit dijete u mojoj 28.-moj i to se pokazalo prekasno i puno bi mi lakše bilo, znajući sve kako to ide i koliko se dijagnostika i čekanje na postupke oteže, i da sam u MPO mašinu uletila puno mlađa, jer ženina dob je tu skoro pa sve. Ali, chances are da će mi reć stara ko te šiša, kao što djeca rade na sto tema. Emancipacija žena, ulijetanje žena u r.mjesta, sve dulje obrazovanje za sve, sve teže kućenje, trend su koji drajva odgađanje rađanja i bojim se da mu nema jednostavnog reversa na način proglasa "rađajte ranije", iako odgađanje uistinu čini to da je puno neplodnih, to i nezdravi život, koji kosi mušku plodnost sve više i više.
Ovo drugo od ifi malo nix verstehen, tj. razumijem utoliko što su obitelji postale sve nuklearnije pa nije lako delegirat na širu obitelj svu brigu od djeci. O bakama koje se traže... bolje da se one traže, nego da te moja mater traži, po meni - to jest, to mi je draže, da slijede svoje interese, nego da smo svi attachirani na model meditaranske mamme ili nonne, ali ono... de asociajacije non est disputandum, bake na zidićima meni ne izazivaju srsi od miline, nego ove druge.
Vezano za dovođenje djece na posao i stav o tome - mislim da je to tek the iluzija modernog doba, a dolazim iz svijeta di je to kao welcome. Niti možeš radit posao na taj način, niti dijete ima išta od toga. Pomisao na Microsoftove campuse di se čitav život odvija u Microsoftvilleu... i nema jasnog razgraničenja posao-privatno prije mi je orvelovska, nego ono... blage im se.
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.07.2012. at 08:48
ina, da bih riječ rekla. i mene srsi prolaze od kampusa. brrrr.
i od domaćinstva u školama, također.
a imala sam ga, bio gluplji predmet od ONO i DSZ
hebate, održavanje stana od 65 kvadrata.
o čemu vi?
a uostalom, lijepo je filozofirati o tome zašto nema žena na top karijerama, u top politici.
ali, nekako ipak slutim da je vrijeme da se vratimo u našu realnost.
ne samo našu, nego i europsku, za dalje ne znam.
gdje je najveći problem - nezaposlenost.
prije svega - mladih.
a onda ostalih kategorija.
Ovo je točno. Ljudski rad je skup. To nas sve više preuzima... i nažalost radi se o općoj pojavi.
Nisu bez razloga u doba velikih ekonomskih kriza organizirani javni radovi. A kad gledam oko sebe, baš smo nekako na rubu toga... Čitam kak se otpušta ljude iz HŽ.a i HEP-a, a kad pogledam kak im štajaznam raste trava oko pruga i trafostanica, bude mi zlo. Pa ne možemo svi raditi kao liječnici i brokeri... Netko treba i kositi travu i bio bi sretan da dobije takav posao. Da se razumijemo, htjela sam reći da bi dobro organizirano društvo trebalo imati posla i mjesta za sve kategorije obrazovanja, za OBA spola.
Negdje je ranije Marija napisala da bi njoj odgovarao skandinavski model. Bome bi i meni. Ili mi se samo čini.
Sto se obrazovanja tice - meni je stav da neko nece da se obrazuje jer ce se udati i biti sa decom nesto sto upucuje na cistu lenjost i manjak ambicije zena koje se bogato udaju. Da se razumemo, ja apsolutno razumem poriv zene da dok su deca mala bude sto je moguce vise sa njima kod kuce. Ali, o kolikom periodu pricamo? Ako zena ima dvoje dece - pa to je deset godina maksimum. Sta ta zena pametno radi i doprinosi van tih deset godina? O kakvoj posvecenosti i ful time poslu kod kuce govorimo u periodu kad su deca vec porasla i idu u skolu? Ili tih par godina kad su deci najpotrebnije mame koriste za izgovor da ne moraju da rade nista ceo zivot, a na zalost vecini takvih koje znam vreme se svodi na gledanje turskih serija, tracanje, filmove... Kakva se poruka salje time deci koja se obrazuju i kakav primer? Zasto onda dete da se trudi i obrazuje, ono iz primera svojih roditelja mora da vidi zasto je vazno uciti, napredovati, sticati iskustva. Moj stav je da se mora raditi. Jako je tesko kad moras naci balans u periodu kad imas malu decu, ali i deca rastu, a covek se lako ususka tu gde je, lako se odvoji od struke, lako se odvikne od posla... treba malo gledati i unapred
Kumpiric, ina, cvijeta.
Xxx
Interesantno je kako te tate naprosto bivaju izbrisane iz ovog ukljucivanja djece u svijet odraslih.
Potpuno se slažem sa vertex u onoj njenoj opasci o tome da se puno tate bas ne pretrgavaju od uključe isti.
Ali idi da ima i dovoljno žena, koje su deklarativno za ocinstvo, ali ona u postovima vidiš mama dijete, dijete mama. I to je to.
Sto se tiče domacinstva, svakako bi da nauče umijesto togajedan novi jezik. Ili osnove ekonomije, burze, ulaganja i slicno.
Danas zaista nema ništa lakše od vodenja kucanstva, uz sve aparata, ponudu hrane u ducanima...tržnici.
Sama sam sve to zavladala u hodu. nema nikakve filozofije, oko čišćenja poda, kuhanja ručka, pranja suda. Kad treba, naucis u po muke i prilično brzo.
i potpisujem inu glede podrške neodgađanju rađanja.
pa ja mislim da je realno takva situacija da si muskarci mogu priustiti luksuz koji zene ne mogu iz razloga da, ma koliko otac bio posvecen, ukljucen, prosvijetljen, stagod on moze reci kad dodje s posla doma da je umoran, da nema snage, ni fizicke ni psihicke bakcati se s djetetom koje je tada zahtjevno (citaj place) i da ce ga u najbolju ruku uzeti ali da ce ga nosati ili nunati ili bilo sta sta djetetu odgovara, nece, vec ono sto on u tom trenu moze, recimo s njime leci, pa plakalo ono dalje ili ne, znajuci da majka koja se isto tako osjeca, bilo da je dosla s posla ili provela cijeli dan s takvim djetetom, nece dopustiti da ono place, pa ce isto tako umorna, iscrpljena fizicki i psihicki uzeti i hendlati to dijete jer si ona ne moze dopustiti da bude preumorna. ne poznam obitelj u kojem je majka ta koja zna ako ona nesto ne napravi da ce otac. ne u potpunosti. i zato su oni komotniji jer znaju ako to ne naprave da ce majka. majka ce po difoltu, dal je to uzrokovano onom maternicom ili odgojem, naci zadnji atom snage.
isto tako, nece dok otac hendla dijete, ona ce uzeti time out od par minuta i dalje nastaviti raditi po kuci, manje je komotna od oca koji ce uzeti svoje vrijeme jer mu tada ono treba, makar tada za njega nema vremena. majka u velikoj vecini slucajeva nece.
cast izuzetcima.
Posljednje uređivanje od leonisa : 13.07.2012. at 13:00
Eto kod mene je slucaj da smo mm i ja zaista ravnopravni kad je dete u pitanju. I po tome koliko je dete vezano za svako od nas i po tome kako vreme provodimo sa njim, naravno uz razliku da ja dojim, a mm ne :D
E, sad ono sto ja primecujem u svojoj okolini je i da su mame dosta zaduzene za iskljucenost oceva kad su deca u pitanju. Mnoge od njih cim dodju iz porodilista postave se tako da su one bogom dani roditelji, "prirodni talenat, niko kao majka..." i te fore i sve najbolje znaju i osecaju, oceve samo ispravljaju i sklanjaju, prave bauka od nege deteta i naravno da se otac skloni. Jos je cesca prica da pozovu neku stariju zenu iz familije - mamu ili sveki pa onda dve zene oko bebe, a tata po strani. MM zaista u svemu ravnopravno ucestvuje, ali dosta je i do toga sto sam ga ja u startu ohrabrivala, sto sam znala da zazmurim kad ga zamota ovako i onako i slicno, da ga podstaknem "kako se ti dobro snalazis... kako ti se smesi...". Mnogim majkama, cini mi se, prija ta uloga nezamenljive, to da niko ne zna oko deteta kao ona, ni za koga se dete ne moze vezati kao za nju, pa to jos vise demotivise i sklanja oceve od dece.
Inace smatram da su te prirodne predispozicije mama i materinski instinkti koji su mnogo iznad ocevih prenaduvana prica, koju malo vise mame serviraju ne dajuci partnerima ravnopravnost na tom polju. I drustvo takodje vuce na tu stranu previse stavljajuci oca nekoliko mesta iza majke.
a hebaj ga leo. nikad sistem neće funkcionirati ako ti misliš (ne mislim doslovno na tebe) da bolje od oca hendlaš dijete.
i, zato se opet vraćamo na temu topika.
nije to stvar maternice, barem ne ovo o čemu ti pričaš, nego je stvar toga da su nas uvjerili da dijete ne smije sjediti pored tate. dok tata odmara poslije posla. ja se sjećam da je u mojoj familiji popodnevni odmor roditelj bio - zakon. mi bi se igrali. a oni spavali. u krevetuto mi je sad totalno smiješno kad se sjetim, ono, ušli su u plahte, nisu prilegli na kauč. i nedaj bože ih budit. kad je bilo ko od nas išao spavat i pustio malu djecu da se igraju?
u principu, kad djeca navrše prvu godinu, njihovi roditelji ne bi radi njih trebali biti više iscrpljeni. psihički i fizički.
to ja ovako teoretski.![]()
Iz moje perspektive x-etina ogromna. Žena uvjetovana maternicom u ponašanju meni je to upitnik, majke mi. Stvar je, po meni, 90% u naučenim obrascima ponašanja. Jest da smo hormonska bića, ali to nije u svačijoj glavi jednako posloženo tj. kako to već ko kome luči - hipofiza itd. - te neke osovine. Niti je toliko jako do na neke patologije - muškarci koji ne mogu zauzdat svoj testosteron, žene koje ne mogu... ne znam što. Maksimalni doseg jakih hormona, do na one mjesečne oscilacije, kod žena su, po meni - razdoblje trudnoće i nešto malo poslije. Ništa što je takvo da nas u potpunosti vozi.
Čitala o izmurlim jezicima ili onima koji izumiru u Nationalu... Pa neki jezik seri (nemam pojma jesam dobro zapamtila) "odakle si" pita na način "di ti je pokopana placenta?" Ako mi dozvolite igru riječi, meni je taj "sveuvjetovana priroda" đir više ono... a di je tebi pokopana placenta, ond. .... iz kojeg si ti svemira....
Naravno, dozvoljavam različite doživljaje, da je neko alfa-žena i to mu je prevažno... Ali, nije definirajuće za sve žene, mislim da za mene ziher nije, a niti da MM oblikuje primarno njegovo "alfa-mužjaštvo".
odlično rečeno! mislim da je to stvar odgoja. i kod nas i kod njih - tog cijelog kompleksa koji ne važi samo u slučaju djece, nego svih nemoćnih osoba (koje fem. nazivaju "etika brižnosti"). govorim načelno (filozofski), da sad ne krene salva pojedinačnih iskustava koja demantira gore navedeno.
donekle mogu razumijeti tu nonšalantnost, jer i ja kad znam da će netko drugi nešto obaviti za mene (recimo, mama) napravim se blesava i pustim ju da to učini, jer se meni u tom trenutku ne da, mada znam da bih morala.
![]()
wrong. ja nisam rekla da bolje hendlam dijete od oca.
dapace. na pocetku topica sam napisala da nisu majke obdarene ili proklete majcinskim instinktom, a ocevi nisu. da smatram da su oboje. i da je drustvo stoljecima muskarcima "ubijao" taj instinkt i da ga trebaju pronaci. i u ovakvom drustvu se okuraziti pronaci ga.
ja govorim o jednom aspektu komocije. u kojem ce otac reci: ja znam da ona sad vristi jer ima grceve al mene uzasno to zivcira i ide mi na onu stvar nakon cijelog dana i ne necu se sad setati s njom (skakati, nosati, stagod) iako znam da joj to pase i to ju smiruje jer mi se ne da. uzet cu je ali cu se s njom leci. iliti: realnost je takva da ce majnje zena stavit svoju komociju ispred djetetove potrebe i da ce u vecini slucaja pronaci snage za to. jer zna da ako ona nece, nece nitko. muskarci si to mogu dopustiti jer znaju da ce majke uprgnuti i zadnji atom snage.
ne smatram da to znaci i bolje/losije hendlanje djece. vise ona "pozrtvovanost" koja nije u negativnom smislu.
to sto sam ja sad doma zbog djeteta, uopce ne iskljucuje mm-a, on puno vremena provodi s djetetom i jako je posvecen odgoju. i takva je vecina obitelji koje znam i s kojima se druzim.
niti sam pobornik toga da dijete mami bude centar svijeta. moje dijete se zna samo igrati, samostalno je, ja mu doslovno ne zelim biti stalno na raspolaganju niti biti njegova sluskinja. i puno lakse sam to ostvarila nego neke mame koje ne vide dijete 10 sati dnevno. mozda zato sto nemam osjecaj da c nest propustit niti imam griznju savjesti da ga zakidam zbog svojih potreba. ja to radim jer smatram da je to realan pristup kojim pripremam dijete na realan svijet.
jos samo nesto u vezi onoga jel biti s djetetom full time najtezi ili najlaksi posao na svijetu. ne bih mogla na to odogvoriti niti da je jedno, niti drugo, to je vrlo individualno, ovisi o mnogo vanjskih faktora, i o osobi i o djetetu, nesto kao i urednost i neurednost. netko je nauredniji na svijetu uz vrlo malo truda, a nekom je to najveca tlaka. ali je cinjenica da s tom djecom na kraju krajeva netko ipak mora biti, do skole sigurno, a i kasnije, samo biti, ne biti obavezno i full posvecen. djeca ne mogu biti sama, to je nemoguce u danasnje vrijeme, barem. i sad se ja pitam zasto je ok platiti nekome za cuvanje djeteta, razvazanje, vrtice ovakve onakve, dadilje, cuvalice, angazirati bake i dede, tete, strine p.... m...... i taj koji to radi dobija novac, i ponekad bas i ne mali (osim baki, u najvecem broju slucajeva). a kad ja to sve radim to nista ne vrijedi i ja ne radim nista.
stvarno ne kuzim, valjda sam glupa.
i ne kuzim kako je moralno da baka cuva djecu, a ako ja cuvam svoje i mm-ovo dijete, ja iskoristavam mm-a. osim ako dijete nije mm-ovo, onda mi je jasno
![]()
leonisa, ja istinski ne mogu zamisliti da mi muž kaže da je umoran i da ide leć poslije posla i pusti mi dijete koje me izluđuje danima plačem
mislim, meni je to potpuno neprihvatljivo.
Što se tiče teorija o rađanju mlad, ja sam rodila prije vas svih. Mislim, mlađa. Barem vjerujem, budući da vas skoro ko da poznam (a neke i poznam).
I je, biologija mi je omogućila sigurniju i lakšu trudnoću.
Socijologija mi je omogućila borbu za egzistenciju. Period iste.
Sreća mi je, eto, omogućila odabir studija koji se može naplatiti.
Inače bi vjerojatno sada-bila gladni podstanar.
Ne pričajte samo deklarativno, odgađanje rađanja nije bez razloga. Ne odgađaju žene trudnoću jer stvaraju lude karijere (koje su to žene s karijerama u RH?).
Odgađaju je jer ne žele prolaziti imanje malog djeteta u podstanarstvu, ko na primjer, pripravnici, bez adekvatnih uvjeta...bez ikakvog osiguranja budućnosti.
I, da, možda nemaju dobar dojam-istinit-da biologiju baš boli briga za njihove životne uvjete.
Ali to i dalje ne znači da je prava pamet-rađat mlad.
krumpiric, rekla sam da vjerojatno postoje izuzeci. no bez obzira sto se ne druzim s prosijekom, opet vidim ovakav scenarij.
kužim ja tebe.
to sam napisala - il požrtvovnost (bolje zvuči od žrtva) il grižnja savjest, jedno od tog dvoje ti ne gine.
s druge strane, ako se zaključaš u drugu sobu jer on hendla dijete kad dođe s posla, il u kupaonu, šta će, slušat kako mu vrišti pored uha?
opet, ti si sad u tome, brzo prođe to kad vrište jer imaju grčeve.
dođe neko drugo doba, kad se ili žrtvuješ il imaš grižnju savjest jer nakon posla čitaš novi list, a dijete, koje nisi vidio osam sati, bleji pored tebe. on to nema.
mogu zamisliti da taj otac povede dijete u krevet i oboje odmah zaspu bez puno nununanja. da on to po brzom postupku završi i od toga ne pravi toliku nauku.
a mogu i zamisliti (poznam jednog takvog) koji krmi i uopće ne čuje dijete da plače. dijete plače u krevecu na 2 m od njega, a ovaj zaspao kao klada.
bas tako.
ili kad je u situaciji da je sam s djetetom. tada zna da nema tko uskociti. i to je dokaz da je mit o majci kao uber roditelju samo mit. i dokaz komocije o kojoj pisem.
a cini mi se da i oni isprobavaju granice, pa jednom to naprave i majka reagira. i vide, upravo ono sto ti kazes kad ti dodje mama.
bas kao sto i ja kad odem kod mojih na more znam da ako ja ne operem ves moje djece da ce baka. ili ako ne skuham. jer svaki dan ona kuha. pa ne moram ja. a sigurno bi joj bilo jako drago da joj kazem: mama ajde ti fino u vrt, a ja cu napraviti rucak za nas 8.
i moje dijete se vec dugo dugo samo igra dok ja spavam. narocito vikendom ujutro![]()
Posljednje uređivanje od leonisa : 13.07.2012. at 13:43
ovo što je napisala emsa:
na to sam mislila.što dokazuje da u samohranim obiteljima gdje je otac jedini roditelj tog privilegija nema. tamo i on mora upreti
(ili možda i ne mora, možda se može i potpuno bez toga)
pa sad sve ovisi jel odgovaramo na djetetove potrebe ili ne. jel poanta uspavat dijete tako da ono zaspe od umora vristeci ili da zaspe uz njeznost roditelja?
naravno, ovisi i o situaciji.
ono sto vidim je da je otac odlican ravnopravan roditelj kad sve ide po spagi. no kada se stvari zakuhaju, e onda se on povlaci jer...ubaci razlog...i lakse dize ruke od rjesavanja tog problema jer je, eto, tu majka. koja ga rjesava. a jednako tako moze i on.