Moderno majčinstvo je "horor" za žene, majka postaje rob svog djeteta?

[leonisa]

mima, ja mislim da se bas o tom "napretku" prica.
jer, ako je teza: cemu imat dva faksa i magisterij, ili ajmo bit skromniji pa reci, cemu imat faks, ako cu ostati doma i biti kucanica, zbog cega sam onda ulagala u sebe i svoje obrazovanje, to sam mogla i sa osnovnom skolom, onda je lako zakljucit da cemu se dalje usavrsavati, ako neces napredovati na poziciji i vjecno ces biti obican radnik. to mozes i sa svojom diplomom.

stoga, deaedina teza je za nju tocna, no nije za mnoge.
ja se educiram radi sebe, ne moram nuzno "unovciti" svoje znanje. pa cak ni ako ga ne iskoristim, ne mislim da je ono baceno, odnosno da je trud, vrijeme i novac, bacen.

[ina33]

I na temu članka - mislim da je život u Evropi ipak (još uvijek) humaniji u tom smislu, pa mi je zamislivo da je Norvežankama i Norvežanima lakše napravit work/life balance nego Amerikancima. Iako, svi trendovi dolaze iz Amerike, pitanje je vremena kad će se prelit na nas, vjerojatno onda kad se svi poslovi zbog konkurencije maknu u Kinu, pa se opet malo više nacionalne vlade i drugi regulatori malo jače upetljaju skretničarit McKinseyjevu "nevidljivu ruku" ponude i potražnje.

[pinguica]

promatrajuci prijatelje oko sebe koji rade od doma, imaju najmanje vremena za obitelj.
ili pak size jer kvalitetno ne obavljaju ni jedno ni drugo jer bi istovremeno oboje.
na kraju se sele u neki ured.

drago mi je cuti da ima i iznimki.

Pa ja sam ti prije bila katastrofa. Upravo tako je bilo. Doma sam, a radim i nedjeljom i praznikom i najmanje vremena za obitelj. Živčana, ljuta, srdita, po noći dok bi radila bi i jela pa se debljala. Koža mi je bila užasna. Depresija.
Sad je sve isto osim što je Bog u mom životu na prvom mjestu. Kad je On sjeo na pravo mjesto i sve ostalo je sjelo.
Sada gledam ove klijente što mi i dalje šalju mailove nedjeljom i praznikom i žao mi ih je. Ja otkad sam se toga oslobodila i otkad je nedjelja samo za Boga vidim koliko je taj rad nedjeljom totalno bio nepotreban. Nisam ni kune izgubila zbog toga. Ne radim više ni subotom, možda ako se dogodi da sam bila bolesna preko tjedna, onda da malo nadoknadim. Ali to je sad drugi život. Sve isto a ipak drugačije.

[suncokret]

Stvarno postoje ljudi koji rade posao za koji su se školovali bez želje za napretkom na tom poslu, širenjem vidika, većom platom, ugledom koji taj napredak nosi??!!

ne šire se vidici samo poslom, postoji cijeli svijet izvan radnog mjesta.
ugled, što je to? ugled ni prestiž mi ne znače ništa, baš me briga što drugi misle o meni. ne živim za druge.
veća plaća, to bi već dobro došlo, ali ne može se imati sve

[kljucic]

Stvarno postoje ljudi koji rade posao za koji su se školovali bez želje za napretkom na tom poslu, širenjem vidika, većom platom, ugledom koji taj napredak nosi??!!

Jako volim svoj posao, ali trenutno ne želim napredak u smislu novih pozicija, novih titula i to. Velikim napretkom u poslu smatram koliko sam naučila kroz posao, a pokazatelj uspjeha mi je znanje učenika, postotak upisa na faks i njihova želja za znanjem. Ako mi to s vremenom donese "napredak", za istu količinu vremena provedenih na poslu, super!

[Beti3]

U principu bi se glupo osjećala da sa 2 fakulteta i magisterijem ostanem doma, onda nisam ni trebala toliko se obrazovati, dovoljna bi mi bila i OŠ.

Zašto, zar ti znanje netko može uzeti? Zar nije lijepo biti obrazovan i obrazovati se i dalje za sebe? A ne za firmu?

Nemoj misliti da oni koji nisu zaposleni kod poslodavca samo "lade jaja". Ili bar nemoj tako napisati, ako može.

[ina33]

Ina33,trebala sam svicarki prevest onu:nemos' ti mene malo platit koliko ja tebi mogu malo radit....

Je, ali ona je, u stvari, stvarno grozna i u biti - minira samu čovjekovu bit - moj rad ništa ne vrijedi. A ta je baš komunistička.

Sve postaje izazovnije...opisi poslova mijenjaju se svakih 5-10 godina, stalno neke reinvencije, i činjenica jest da to uistinu, s jedne točke gledišta, devalvira edukaciju, jer je nužnost stalna edukacija - ne samo sebe radi, nego tržišta radi, a ona ne nosi neki veći financijski reward, nego ti malo kao ne promiče, nego zadržava utrživost.

Iako, još jedan od zanimljivih exita - jedan Britanac, doktor molekularne biologije, jednom je napravio eksperiment kad je skužio koliko zarađuje njegov klima-majstor (više od njega) i počeo se time baviti i osnovao svoju firmu.

Tako da nije uvijek shema da se obrazovanje (formalno) cijeni, cijene se i druge stvari.

Ali, mislim da bi tu trebali regulatori ulijetat, jer, frigaj ti osobni reward, ako si na nekom društvenom rubu, rijetki separatisti su toliko jaki da se baš samomotiviraju.

[pinguica]

Ja sam recimo vrlo zainteresirana za napredak u smislu učenja i proširivanja znanja, stjecanja novih znanja, usavršavanja u poslu - a niti najmanje za napredak u smislu napredovanja po hijerarhijskoj ljestvici u firmi.

Ali to ti ide jedno s drugim pod ruku. Da ja imam dva radnika i da jedan stalno vrijedno uči i radi bez želje za napredkom i da drugi ne uči ništa, a hoće neku bolju plaću i poziciju što misliš koji bi dobio bolju plaću i poziciju?

[cvijeta73]

ina, baš mi se sviđa tvoj post.
i to je to - čini mi se.
svaki čovjek, no matter, bi trebao imati tri puta osam. i sve bi i dalje funkcioniralo, ništa ne bi propalo, garantiram to. ni banke, ni fondovi ni firme. u osam sati dnevno se čuda daju napraviti.

na ovo bih se osvrnula.

Naravno da postoje. Odvagnuli su da bi napredovanje znacilo previse davanja poslu, a premalo sebi, i u konacnici odluka i nije bila tako teska.

u principu - u puno slučajeva koje znam, to nije odluka. kad te krene, ne možeš nazad. ne možeš šefu reć, hvala, ja ne bih. kad radiš posao predano, to podrazumijeva i učenje i trud i sve ostalo. i to najčešće bude zamijećeno. ovisi o vrsti posla, naravno. ali često puta je tako.

[leonisa]

Ali to ti ide jedno s drugim pod ruku. Da ja imam dva radnika i da jedan stalno vrijedno uči i radi bez želje za napredkom i da drugi ne uči ništa, a hoće neku bolju plaću i poziciju što misliš koji bi dobio bolju plaću i poziciju?

Ali s boljom pozicijom ide i veca odgovornost, a na nju nisu svi spremni ili ju naprosto ne zele.

[ina33]

ina, baš mi se sviđa tvoj post.
i to je to - čini mi se.
svaki čovjek, no matter, bi trebao imati tri puta osam. i sve bi i dalje funkcioniralo, ništa ne bi propalo, garantiram to. ni banke, ni fondovi ni firme. u osam sati dnevno se čuda daju napraviti.

Moj omiljeni formski idealist. Ne znam cvijeta... bojim se da je to neostvarivo, to mi je, u stvari, najdublji strah, ne da se neće stić, nego da te onda gazi konkurencija. Još jedino brijem na to da se možda nekako mogu ukomponirati faze - tipa luduješ malo, pa onda ne luduješ itd. To jest, da je samo pitanje vremena kad će Novi poredak doći i do mora... a onda se dalje biži na otoke u eko-turisti-oaze . Ali, još uvijek u meni egzistira dovoljno vjere za pjevat "Neka cijeli ovaj svijet" na tu temu.. jer ovo je neodrživo - uvrćuća spirala - radi-radi-radi što više-educiraj se što više-smanjuj troškove što više... ups... ovi mogu jeftinije, kako????

[Mondu]

Evo ja isto pitam tko odgaja djecu ako oba roditelja imaju radno vrijeme od-do? I koliki moraju biit prihodi da imaš on call ili live in adekvatnu pedagoški i na svaki drugi način podršku? Ok ako oboje zarađuju toliko da mogu platiti pravu visokoobrazovanu dadilju pa onda staviti dijete u vrhunski internat ok i to je izbor.

Pa tko je prije generacijama odgajao djecu dok su roditelji radili ? Baš se sjetih svog osnovnjaka, bilo je prek 200 učenika u mojoj generaciji, a valjda ih je bar 100 bilo solo doma svaki dan bar do 16h Bez internata ili skupihh babysitterica stali su na svoje noge(većina) i normalni su ljudi.

Stvarno postoje ljudi koji rade posao za koji su se školovali bez želje za napretkom na tom poslu, širenjem vidika, većom platom, ugledom koji taj napredak nosi??!!

Ako je u RH 8% fakultetski obrazovanih jasno mi je da ta šačica može tjerat karijeru, ali šta će recimo jedna blagajnica u Billi, ja uistinu ne znam kako bi sve i da hoće mogla napredovat, ganjat karijeru ili se školovati.Sumnjam da ima love i vremene za takvo nešto.

Populacija s rodinog fouma (velika većina) uopće nije neki hrvatski prosjek, nit obrazovanjem nit financijskim statusom.

[ina33]

U stvari, kad se vratim na origigi članak koji je trigerirao topic, jednu konstantu vidim, a mislim da je i emsa o tome pisala - da se stalno ženama nalažu neki imperativi, najčešće od žena samih, barem su žene njihovi glasnogovornici (ako i ide od muških tj. nekih konzervativnih postavki koji se bore za ženino ženstvo) - budi ovakva, budi ovakva, recikliraj, rađaj ovako ili onako, to je za tvoju dobrobit, za boljitak tvog djeteta, ne znam.. ja to tako ne bih mogla, e, sad sam se jako rastužila itd. , s druge strane, ja to ovako itd. itd. do kraja svijeta i vijeka.

Muškarci su lošiji kupci "grižnje savjesti", njih se to nekako manje dotikava. To mi je ono za naučit od njih. Jer, na taj način postupaju racionalno, štede resurse, ne stavljaju pod upitnike odluke over-and-over and over. A moderni muški nije sad neki "toljaga-man", radi se ful senzibiliziranim ljudima... pa opet ne kupuju "grižu savjesti". Good for them, kažem ja.

[pinguica]

Ali s boljom pozicijom ide i veca odgovornost, a na nju nisu svi spremni ili ju naprosto ne zele.

Istina, ali ako si sve to znanje stekao onda si se valjda i osposobio za veću odgovornost. Ja bih pustila da to ide spontano. Ne bih forsirala nekoga na nešto što ne želi. Samo što neki ljudi čim im daš test da vidiš njihove sposobnosti odma se osjete ugroženi. Nisam do sad imala dobra iskustva. Neki su glumili da sve znaju pa zasrali posao, a neki nisu htjeli niti pokušati napraviti ono što se od njih tražilo. Nisam još zapošljavala na stalno, samo sa uzela ljude za određene poslove. Vjerojatno bih i ja prije zapošljavanja išla na neki dodatni tečaj o rukovođenju, i meni to znači veću odgovornost.

[RozaGroza]

Vi svi zivite naopako

[leonisa]

Da jos riplajam deaedi o hladjenju jaja nakon djetetove trece... Dijete ode u 9 u vrtic, kupim ga u 3 il pola 4 i domtadamu kuci obavim sve potrebno, od spremanja do kuhanja, nabavke i svega onog sto bi radila kad bi se vratila s posla. Tako da sam popodne na raspolaganju djetetu.nisto tako sam s njom u parku vec u pola 4 sto ne bi mogla biti damsam na poslu. Vodim ju na vanvrticke aktivnosti, na jaruna na rolanje, bicikliranje, romobilanje, skejtanje... Provedemo u tim aktivnostima oko 4h. Sto opet ne bi mogli da radim do 5 i jos putujem s posla doma. tocno vidim koliko se mojoj kceri smanjilo to kvalitetno i zajednicko vrijeme kad ju je preuzeo hendlati mm u periodu dok sam morala trudna mirovati doma. Moj zaposlen muz. A opet nije morao hendlati kucu i domacinstvo.

[leonisa]

Istina, ali ako si sve to znanje stekao onda si se valjda i osposobio za veću odgovornost. Ja bih pustila da to ide spontano. Ne bih forsirala nekoga na nešto što ne želi. Samo što neki ljudi čim im daš test da vidiš njihove sposobnosti odma se osjete ugroženi. Nisam do sad imala dobra iskustva. Neki su glumili da sve znaju pa zasrali posao, a neki nisu htjeli niti pokušati napraviti ono što se od njih tražilo. Nisam još zapošljavala na stalno, samo sa uzela ljude za određene poslove. Vjerojatno bih i ja prije zapošljavanja išla na neki dodatni tečaj o rukovođenju, i meni to znači veću odgovornost.

Nije upitno da li se osposobio ili ne vec da li ju zeli ili ne. Gore je netko lijepo napisao, ne zeli poslovni mobitel, ne zeli poslovni auto, ne zeli biti dostupan i na raspolaganju kad prodje sluzbeno radno vrijeme, zeli svojih 8 +8+8, zeli se posvetiti obitelji, ne zeli posao nositi doma.

[cvijeta73]

Muškarci su lošiji kupci "grižnje savjesti", njih se to nekako manje dotikava. To mi je ono za naučit od njih. Jer, na taj način postupaju racionalno, štede resurse, ne stavljaju pod upitnike odluke over-and-over and over. A moderni muški nije sad neki "toljaga-man", radi se ful senzibiliziranim ljudima... pa opet ne kupuju "grižu savjesti". Good for them, kažem ja.

da, i zato - grižnja savjest je ok osjećaj. ono, nešto kao nostalgija. il sevdah. plačeš, a lijepo ti je.

[Deaedi]

Meni se čini da bi ti bila idealna kućanica, nikom na forumu nije lakše baviti se kućom i djecom nego tebi, a s druge strane, nitko se toliko ne žali na težinu rada van kuće kao ti.
.

Pa čuj, bila sam u obje situacije, i baviti se kućom i djecom je stvarno "peace of cake" u odnosu na odgovoran i zahtjevan posao izvan kuće.

[Svimbalo]

Vi svi zivite naopako

Roza kao grom iz vedra neba
Samo se vi trudite argumentirano raspravljati, ove četiri riječi bez interpunkcije ili smajlića, sve to bacaju u prašinu.

[pinguica]

Nije upitno da li se osposobio ili ne vec da li ju zeli ili ne. Gore je netko lijepo napisao, ne zeli poslovni mobitel, ne zeli poslovni auto, ne zeli biti dostupan i na raspolaganju kad prodje sluzbeno radno vrijeme, zeli svojih 8 +8+8, zeli se posvetiti obitelji, ne zeli posao nositi doma.

Ne znam, to valjda ovisi o vrsti posla. Kad sam ja radila za druge nakon nekog vremena sam se počela osijećati kao firma unutar firme jer je sva odgovornost vezano za tu vrstu posla bila na meni. Čak sam sama počela pronalaziti klijente. Nisam radila nikada iza 16 sati. Čak štoviše svi su drugi ostajali na poslu duže od mene i dobijali plaću na ruke i s kašnjenjem. Ja sam je uvijek dobivala na račun i na vrijeme. Ljudi koji su radili i po 10 godina za tu firmu nisu dobivali doprinose (što se otkrilo jedan dan) a ja sam ih dobivala. Što sam imala više znanja i iskustva mogla sam veću količinu posla i brže i kvalitetnije odraditi. I lijepo poć doma u 16 i ne javljat se. Zato meni veća odgovornost ne znači i više vremena. Pa one žene što rade u trgovini na kasi rade prekovremeno i vikendom iako nisu na nekoj odgovornoj poziciji. Mislim da to ne treba (u svakom slučaju) izjednačavati.

[ina33]

da, i zato - grižnja savjest je ok osjećaj. ono, nešto kao nostalgija. il sevdah. plačeš, a lijepo ti je.

Ma, whatever rocks your boat, baby, ako je to Žrtva il' Grižnja savjesti i tebi/bilo kome to super - go for it, razumijem i ja osjećaj katarze, to i meni dobro. Melakolija i sevdah nisu moj đir, uvijek sam više volila vesele pjesme, disco itd. - koja je pak tu šizofrenija na djelu ne znam, ne doimam se po postovima ko Ms. Optimism . Ono kad mi mandolinom zakantaju nešto o neubranoj maslini... recimo da mi te nisu favorite, a ove brze i vesele, ma mogu bit i spore, ali vesele - stila Moj galebe - to može.

[Deaedi]

Evo ja isto pitam tko odgaja djecu ako oba roditelja imaju radno vrijeme od-do? .

A tko financira obitelji u kojima to nije tako? U RH, u ovoj situaciji?

Npr. mi od jedne plaće ne bi mogli živjeti. Ono, ne bi mogli pokriti kredite (ne za luksuz, osim ako neki ne misle da je imati stan od 70m2 luksuz), i stvarno ne znam kako bi živjeli. Pa mene zanima tko su ti sretnici, iz moje perspektive stvarno sretne i bogate obitelji koje si to mogu priuštiti?

[Peterlin]

Vi svi zivite naopako

Draga Roza, razumijem ja tebe + mnoge od nas bi ti mogle pozavidjeti na nacinu zivota, ALI zamisli kako bi izgledao svijet da svi zive na nacin koji si ti odabrala? Tko bi lijecio ljude (a u primarnoj zdravstvenoj zastiti je vise lijecnica nego muskih lijecnika, na primjer), tko bi gradio ceste ili IT mreze ili dalekovode, tko bi poucavao nasu djecu (i tu je puno vise zena nego muskih), tko bi sve to radio, a previse toga nisam ni spomenula...

Ja iskreno vjerujem da karijera ne iskljucuje majcinstvo. Dakako, s mjerom... To znam jer sam par puta donosila odluke vezane s tim (i napravila kao i ti svjestan izbor - u mom slucaju bio je to odabir obicnog dosadnog referentskog posla umjesto tzv. karijere jer mi se nije uklapalo s potrebama djece. I ne zalim, ali ja sam rodila s blizu 40 godina i prije toga imala sam i vremena i prilike raditi sto god sam htjela. Isto, puno je zena koje imaju djecu u mladjoj dobi, pa se kasnije mogu predano posvetiti poslu kad ih klinci manje trebaju. Gdje je volje, nadje se i nacina.

Offt. ja sam takva osoba da mi rukovodeca mjesta bas ne odgovaraju, ali nismo svi isti. Ima puno zena (a moglo bi ih i trebalo biti i vise) koje su vrsni strucnjaci + odlicni organizatori i rukovoditelji, pa ne vidim razloga zasto to ne bi u zivotu radile. Problem je kod nas da takva mjesta traze 12h+ i dulje dnevno. Mislim da je TO naopako. Naopako je sto nema mogucnost da dvije osobe po 6 sati nego mora biti jedna osoba 12 sati. Bilo bi nacina, bez brige, samo treba slomiti barijere u glavama... Nadam se da ce i do toga doci jednog lijepog dana.

[ina33]

Roza kao grom iz vedra neba
Samo se vi trudite argumentirano raspravljati, ove četiri riječi bez interpunkcije ili smajlića, sve to bacaju u prašinu.

Ajme . Roza iz svog Separatizma. Vidiš da se ne možeš separirat, ma, vuče te ona jedna mala virtualna linija. Ljudi trebaju ljude... nitko nije otok. Ili - ne moš', zapravo, pobić' - svi sudjelujemo i svi to nekako na svoj način mijenjamo, jer društvo - to smo svi mi, htjeli-ne htjeli.

[Rivendell]

Pa čuj, bila sam u obje situacije, i baviti se kućom i djecom je stvarno "peace of cake" u odnosu na odgovoran i zahtjevan posao izvan kuće.

Meni obratno. Čim sam doma duže od vikenda, uhvati me depresija. Moram biti u kontaktu s drugim ljudima i raditi (na poslu) da bih se osjećala korisno, a time i zadovoljno sama sa sobom. Sad sam trenutno doma i šizim. Naravno da ima posla za cijeli dan, od kupovine, kuhanja, spremanja..., ali mene to jednostavno ne ispunjava.

[Rivendell]

ja se educiram radi sebe, ne moram nuzno "unovciti" svoje znanje. pa cak ni ako ga ne iskoristim, ne mislim da je ono baceno, odnosno da je trud, vrijeme i novac, bacen.

X

Imam magisterij koji nikad nisam uspjela unovčiti kao i brojne seminare koji naizgled ničem ne služe, ali sam zadovoljila neke svoje interese. Meni dosta.

[Deaedi]

mima, ja mislim da se bas o tom "napretku" prica.
jer, ako je teza: cemu imat dva faksa i magisterij, ili ajmo bit skromniji pa reci, cemu imat faks, ako cu ostati doma i biti kucanica, zbog cega sam onda ulagala u sebe i svoje obrazovanje, to sam mogla i sa osnovnom skolom, onda je lako zakljucit da cemu se dalje usavrsavati, ako neces napredovati na poziciji i vjecno ces biti obican radnik. to mozes i sa svojom diplomom.

stoga, deaedina teza je za nju tocna, no nije za mnoge.
ja se educiram radi sebe, ne moram nuzno "unovciti" svoje znanje. pa cak ni ako ga ne iskoristim, ne mislim da je ono baceno, odnosno da je trud, vrijeme i novac, bacen.

Pa ne bi se složila. Barem u situaciji dok je faks besplatan (samo da pojasnim, sve nakon prvog faksa sam sama platila), mislim da bespotrebno završiti faks, na teret poreznih obveznika, za svoju dušu i svjesno odabrati da ne radiš. Možda onda i primati DD ili neka druga soc. davanja od države, jer eto, ne bi radila. Dok osoba koja se zaposli barem vraća dio svojih prihoda u proračun, odnosno nadoknađuje ono što je potrošeno za njeno obrazovanje.

[leonisa]

Pa ne bi se složila. Barem u situaciji dok je faks besplatan (samo da pojasnim, sve nakon prvog faksa sam sama platila), mislim da bespotrebno završiti faks, na teret poreznih obveznika, za svoju dušu i svjesno odabrati da ne radiš. Možda onda i primati DD ili neka druga soc. davanja od države, jer eto, ne bi radila. Dok osoba koja se zaposli barem vraća dio svojih prihoda u proračun, odnosno nadoknađuje ono što je potrošeno za njeno obrazovanje.

Osim ako si i faks platila sama pa ne dugujes nikom nista. Ili zaradjujem vise i vise placam od nekog drugog. Ili mm. Uglavnom ide iz naseg kucanstva. I.i pak nikad nisam bolesna dok troskove lijecenja debelo ne pokrivaju doprinosi zaposlene osobe. U guzvi sam, meni djeca nisu tako poslusna da oko njih nemam brige, mislim davsi shvatila poantu ma koliko post bio zbrda zdola.

[ina33]

Definitivno nisam za američki model plaćanja obrazovanja i zdravstva, mora tu postojati neka vrst solidarnosti, ali opet ne stila ovog što imamo sad, pa rješavamo stvari privatno, nešto između...

[pikula]

Draga magriz, ako me već želiš vrijeđati, daj se malo informiraj na temu, ovako je dosadno, a možda da pročitaš koji post do kraja? Ako ti se ne da samo ti mene vrijeđaj nasumice kad te zabavlja samo nemoj očekivati ubuduće da ću ti odgovoriti.
A isto vrijedi za ostatak,sad se tu pola foruma pravda da nisu sponzoruše, kome i zašto? dajte ljudi,kad je nešto ispod nivoa, kažeš jednom, neće, ne mora.

[pikula]

A tko financira obitelji u kojima to nije tako? U RH, u ovoj situaciji?

Npr. mi od jedne plaće ne bi mogli živjeti. Ono, ne bi mogli pokriti kredite (ne za luksuz, osim ako neki ne misle da je imati stan od 70m2 luksuz), i stvarno ne znam kako bi živjeli. Pa mene zanima tko su ti sretnici, iz moje perspektive stvarno sretne i bogate obitelji koje si to mogu priuštiti?

Oprosti ovjde nitko ne priča o životu od jene plaće,ovo nije tema o napuštanju posla i zatvaranju žena kod kuće. Ja stvarno neću komenitrati tvoju privantu situaciju i što je tebi luksuz, a što nužda. Aok ne čitaš o čemu pišem nemoj me ništa pitati. Ja nisam neki predstavnik sponzoruša s kojim se ti želiš svađati niti ću ti se opravdavati radila, ne radila ili ostavljala djecu sitericama dan i noć. Ne pada mi na pamet

[eris]

Razumijem ja da je puno različitih vrsta satisfakcije na poslu, i osim plate, kao što je ključić negdje gore napisala. Ali me nekako strah kada vidim koji je broj onih koji ne bi nikako htjele raditi da za to imaju mogućnosti(prije svega materijalne), pa čak i kada poslove koje su same odabrale. Sve bi mi lijepo kuhale ručak, provodile sa djecom vrijeme, bile odmorne, svježe, raspoložene.A tamo neka muški zarađuju za naše socijalno, zdravstveno, i šta ja znam šta već.
Pa mi se već(mislim na ženski rod) borimo vjekovima, da budemo ravnopravne, finansijska nezavisnot je jedna od dimenzija te ravnoptavnosti. I ne, nikako ne želim, da moje kćerke, sutra budu udate za ne znam kako bogate tipove, i da im se desi da ih jednog dana, kada više ne budu radno sposobne, taj isti tip šutne radi mlađe, modernije, obrazovanije. Ili da budu nesretne, jer su poslale djecu na fakultet, i centar njihovog svijeta je naglo promjenjen. I to je OT, vjerovatno, ali civilizacija je jednostavno tako postavljena da MORAMO raditi, i ne vidim čemu toliki otpor, valjda višak slobodnog vremena ipak?!
A to da je moguće biti sretan na poslu, a da ne krepavaš 12 sati dnevno, a opet da se "nađeš" je moguće, kada se pomiriš sa samim sobom šta želiš, a šta ne.
Ja sam odabrala, želim da budem mama, mlada žena, radnica, studentica, i kuharica kući kada ja to poželim.

[eris]

Draga Roza, razumijem ja tebe + mnoge od nas bi ti mogle pozavidjeti na nacinu zivota, ALI zamisli kako bi izgledao svijet da svi zive na nacin koji si ti odabrala? Tko bi lijecio ljude (a u primarnoj zdravstvenoj zastiti je vise lijecnica nego muskih lijecnika, na primjer), tko bi gradio ceste ili IT mreze ili dalekovode, tko bi poucavao nasu djecu (i tu je puno vise zena nego muskih), tko bi sve to radio, a previse toga nisam ni spomenula...

Ja iskreno vjerujem da karijera ne iskljucuje majcinstvo. Dakako, s mjerom... To znam jer sam par puta donosila odluke vezane s tim (i napravila kao i ti svjestan izbor - u mom slucaju bio je to odabir obicnog dosadnog referentskog posla umjesto tzv. karijere jer mi se nije uklapalo s potrebama djece. I ne zalim, ali ja sam rodila s blizu 40 godina i prije toga imala sam i vremena i prilike raditi sto god sam htjela. Isto, puno je zena koje imaju djecu u mladjoj dobi, pa se kasnije mogu predano posvetiti poslu kad ih klinci manje trebaju. Gdje je volje, nadje se i nacina.

Offt. ja sam takva osoba da mi rukovodeca mjesta bas ne odgovaraju, ali nismo svi isti. Ima puno zena (a moglo bi ih i trebalo biti i vise) koje su vrsni strucnjaci + odlicni organizatori i rukovoditelji, pa ne vidim razloga zasto to ne bi u zivotu radile. Problem je kod nas da takva mjesta traze 12h+ i dulje dnevno. Mislim da je TO naopako. Naopako je sto nema mogucnost da dvije osobe po 6 sati nego mora biti jedna osoba 12 sati. Bilo bi nacina, bez brige, samo treba slomiti barijere u glavama... Nadam se da ce i do toga doci jednog lijepog dana.

Ovo mi se sviđa!

[la_mama]

ja bih potpisala eris i peterlin
i dodala da je sve to moguće uz podršku. muža, naravno.

ako muž nije spreman žrtvovati svoj dio ambicija i karijere, ode sve u klinac.

[leonisa]

ja bih potpisala eris i peterlin
i dodala da je sve to moguće uz podršku. muža, naravno.

ako muž nije spreman žrtvovati svoj dio ambicija i karijere, ode sve u klinac.

Tocno. I isto je sve stvar dogovora. Ako stavis na vagu tvoje i njegove ambicije i shvatis da je veci problem jednoj strani se odreci ambicija nego drugoj ostat doma, a to si mozete priustiti, ne smatram to niti teretom drzve, niti robovanjem, niti potlacenoscu vec dogovorom.
druga je stvar kad te nuzda natjera na jedno ili drugo.
Al na topiku cijelo vrijeme pricamo o pravu izbora. Ili se to negdje izgubilo.

[magriz]

Da jos riplajam deaedi o hladjenju jaja nakon djetetove trece... Dijete ode u 9 u vrtic, kupim ga u 3 il pola 4 i domtadamu kuci obavim sve potrebno, od spremanja do kuhanja, nabavke i svega onog sto bi radila kad bi se vratila s posla. Tako da sam popodne na raspolaganju djetetu.nisto tako sam s njom u parku vec u pola 4 sto ne bi mogla biti damsam na poslu. Vodim ju na vanvrticke aktivnosti, na jaruna na rolanje, bicikliranje, romobilanje, skejtanje... Provedemo u tim aktivnostima oko 4h. Sto opet ne bi mogli da radim do 5 i jos putujem s posla doma. tocno vidim koliko se mojoj kceri smanjilo to kvalitetno i zajednicko vrijeme kad ju je preuzeo hendlati mm u periodu dok sam morala trudna mirovati doma. Moj zaposlen muz. A opet nije morao hendlati kucu i domacinstvo.

sve ovo o čemu ti pišeš leonisa je lijepo. ali zahtjeva financijsku pozadinu. znači netko mora potegnuti. kod tebe je muž, kod nekog drugog žena. negdje oboje. i ja bih ponekad voljela otići s mališom na jarun ujutro, ali ne mogu. ali isto tako, godi mi službeni put da se odmorim od stalnog mamakanja.
nije uvijek lako (niti jedno niti drugo), ali ako su financije u bilo kojem slučaju ok, lakše se podnose nedostaci

[Deaedi]

Al na topiku cijelo vrijeme pricamo o pravu izbora. Ili se to negdje izgubilo.

A ja ti cijelo vrijeme pričam da je žalosno da pravo na izbor imaš samo ako si ga možeš priuštiti. A onda možeš vagati ambicije, želje, čestitke i pozdrave, dogovarati i razgovarati, jer ne moraš raditi ako ti se ne da.

[zasad skulirana]

Roza kao grom iz vedra neba

Nije nije,ja ju prizvala u proslom postu.... samo sam ocekivala malo duzi komentar....

Razumijem ja da je puno različitih vrsta satisfakcije na poslu, i osim plate, kao što je ključić negdje gore napisala. Ali me nekako strah kada vidim koji je broj onih koji ne bi nikako htjele raditi da za to imaju mogućnosti(prije svega materijalne), pa čak i kada poslove koje su same odabrale. Sve bi mi lijepo kuhale ručak, provodile sa djecom vrijeme, bile odmorne, svježe, raspoložene.A tamo neka muški zarađuju za naše socijalno, zdravstveno, i šta ja znam šta već.
. I ne, nikako ne želim, da moje kćerke, sutra budu udate za ne znam kako bogate tipove, i da im se desi da ih jednog dana, kada više ne budu radno sposobne, taj isti tip šutne radi mlađe, modernije, obrazovanije. Ili da budu nesretne, jer su poslale djecu na fakultet, i centar njihovog svijeta je naglo promjenjen. I to je OT, vjerovatno, ali civilizacija je jednostavno tako postavljena da MORAMO raditi, i ne vidim čemu toliki otpor, valjda višak slobodnog vremena ipak?!
.

Vjeruj mi nece je sutnut radi obrazovanije sigurno....
Cek,dakle ako ne radis za nekog poslodavca svojih 8-12h dnevno ti nista drugo ne radis u zivotu osim sto kuhas,cistis i odgajas djecu (a ne bi da je i to malo)?
Ponavljam pitanje,(pogotovo ako si materijalno osiguran pa ti nije do novaca) ne pada ti na pamet posvetit zivot (ili dio njega) volontiranju,pomoci nekoj udruzi,pro bono radu?
Znaci ako ne radim,centar mog svijeta su jedino djeca i ja cu past u depru kad podju u skolu/fakultet/udaju se.....zasto se automatski smatra da nemam nikakve druge strasti,ljubavi i razonode u zivotu?

[mikka]

Da jos riplajam deaedi o hladjenju jaja nakon djetetove trece... Dijete ode u 9 u vrtic, kupim ga u 3 il pola 4 i domtadamu kuci obavim sve potrebno, od spremanja do kuhanja, nabavke i svega onog sto bi radila kad bi se vratila s posla. Tako da sam popodne na raspolaganju djetetu.nisto tako sam s njom u parku vec u pola 4 sto ne bi mogla biti damsam na poslu. Vodim ju na vanvrticke aktivnosti, na jaruna na rolanje, bicikliranje, romobilanje, skejtanje... Provedemo u tim aktivnostima oko 4h. Sto opet ne bi mogli da radim do 5 i jos putujem s posla doma. tocno vidim koliko se mojoj kceri smanjilo to kvalitetno i zajednicko vrijeme kad ju je preuzeo hendlati mm u periodu dok sam morala trudna mirovati doma. Moj zaposlen muz. A opet nije morao hendlati kucu i domacinstvo.

kuca i domacinstvo se sami hendlaju dok ti ladis jaja

[Rivendell]

Znaci ako ne radim,centar mog svijeta su jedino djeca i ja cu past u depru kad podju u skolu/fakultet/udaju se.....zasto se automatski smatra da nemam nikakve druge strasti,ljubavi i razonode u zivotu?

Ne, problem je što ako ne radiš, podrazumijeva se da djeca ne idu u vrtić, tako da opet nemaš vremena za svoje "strasti". Inače sam dosta volontirala, ali to sada podrazumijeva da M treba negdje na čuvanje.

Druga stvar je kad su djeca već u školi.

[la_mama]

Tocno. I isto je sve stvar dogovora. Ako stavis na vagu tvoje i njegove ambicije i shvatis da je veci problem jednoj strani se odreci ambicija nego drugoj ostat doma, a to si mozete priustiti, ne smatram to niti teretom drzve, niti robovanjem, niti potlacenoscu vec dogovorom.
druga je stvar kad te nuzda natjera na jedno ili drugo.
Al na topiku cijelo vrijeme pricamo o pravu izbora. Ili se to negdje izgubilo.

ma nitko tu na forumu ne bi trebao opravdavati svoje izbore, nikome. i uopće mi nije bila namjera kritizirati bilo čiji izbor.
ako je tako zazvučalo - ispričavam se, iskreno.

samo sam stekla dojam da se na kombinaciju nekakvog napredovanja u poslu i brige za djecu
gleda kao mission impossible za ženu, a nije baš tako.

[Ivanna]

A isto vrijedi za ostatak,sad se tu pola foruma pravda da nisu sponzoruše, kome i zašto? dajte ljudi,kad je nešto ispod nivoa, kažeš jednom, neće, ne mora.

Tko se pravda kome? Ja sam mislila da se samo raspravlja. Sponzoruše su spomenute u par postova. Možda ni ti ne čitaš postove do kraja...

Ja sam isto mislila da se priča o pravu na izbor kad ga se može priuštiti...

[Mondu]

A ja ti cijelo vrijeme pričam da je žalosno da pravo na izbor imaš samo ako si ga možeš priuštiti. A onda možeš vagati ambicije, želje, čestitke i pozdrave, dogovarati i razgovarati, jer ne moraš raditi ako ti se ne da.

Nije samo žalosno već i istinito.

ma nitko tu na forumu ne bi trebao opravdavati svoje izbore, nikome. i uopće mi nije bila namjera kritizirati bilo čiji izbor.
ako je tako zazvučalo - ispričavam se, iskreno.

samo sam stekla dojam da se na kombinaciju nekakvog napredovanja u poslu i brige za djecu
gleda kao mission impossible za ženu, a nije baš tako.

Pa gotovo je i nemoguće većini žena u Hrvatskoj jer jednostavno nemaju financijskih mogućnosti za prehranit djecu, a ne slagat si život i karijeru kak im se hoće ili želi.To je ono što se tu uporno ignorira, neka od vas kad čovjek čita kao da su s Marsa sad pale pa nemaju pojma kako izgleda život prosječnne hrvatske obitelji... možda je ipak ovo forum samo za probrane.

[mikka]

ja sam trenutno sponzorusa, nasa podjela posla u kuci je takva da ja ladim jaja a muz radi (od doma, 00-28, nema godisnjeg ni vikenda, nicega). nije da zelim ostati kucanica jos dugo, fali mi posao i privredivanje. ali gledam kakve su mi mogucnosti da se zaposlim nakon, bit ce skoro 6-godisnje (i vise) pauze? hmm.. frendica mi radi u firmi vec 8 godina, multitaska ko blesava jer joj je gazda skrt pa ona radi posao koji bi inace radilo 4ero ljudi (nema djece). zeli promijeniti posao zadnjih 5 godina, i ne moze. mislim ako ona ne moze naci posao, a aktivna je i usavrsava se vec 6 godina, tko ce onda mene zaposliti, pitanje je sad. plus to sto razmisljam, da ja sad odem raditi, morala bio platit nekog da mi cisti, kuha i cuva djecu, a ovako radije tu lovu ustedim pa to sve radim sama, plus sto su djeca sretnija jer je mama s njima a ne tamo neka teta. smatram svoje ladenje jaja ulaganjem u buducnost. i nadam se da kad mi djeca poodrastu da necu biti na burzi nego da cu imati sto raditi, a sve nekako gledam ovu nasu drzavu, i sumnjam, i strepim.

[leonisa]

sve ovo o čemu ti pišeš leonisa je lijepo. ali zahtjeva financijsku pozadinu. znači netko mora potegnuti. kod tebe je muž, kod nekog drugog žena. negdje oboje. i ja bih ponekad voljela otići s mališom na jarun ujutro, ali ne mogu. ali isto tako, godi mi službeni put da se odmorim od stalnog mamakanja.
nije uvijek lako (niti jedno niti drugo), ali ako su financije u bilo kojem slučaju ok, lakše se podnose nedostaci

Ma naravno. No opet vidis kako je potegnut zanimljiv pojam kad ga gleda vise ljudi. Njemu to uopce nije potezanje. Ko sto rekoh, njemu je to zivot. On uziva u tom sto radi do te mjere da ga zezam da mu je posao zivot, a obitelj posao. S mog aspekta potezem ja jer mu omogucavam da se ostvaruje koliko god zeli u tom profesionalnom zivotu. On dnevno ne provodi u svom poslu ni 8 ni 12 sati dnevno, provodi 14 do 16. I uz to ja sebi ne mogu priustiti da nisam doma. Onog trena kad ne budem, bogme ni on nece moci raditi koliko radi.

I smeta me to sto se provlaci da se ne zeli raditi. I to opetovano. Vise cak nije ni uvredljivo vec dosadno.
takodjer, rijetki su oni koji oboje morajunraditi 12h da bi prezivjeli. Obicno te obitelji u kojima oboje rade 12h, ili 10 mogu si financijski priustiti i ispomoc.

La_mama, nisam dozivjela tvoj post takvim. Vi ste odlican primjer da se sve moze, no opet navodite da nemate istovremeno i svakodnevno "krizne" situacije i da uskacete jedan drugom zbog toga. I da ste smanjili apetite.
kod nas sam ih smanjila ja da ne bi morao on jer je on gladniji od mene.
ja sam odrasla uz jako ambicioznu majku koja nikad nije neradila i dobar dio mog zivota radila je i popodne. Meni je cesto mama falila. Ja ne zelim faliti svojoj kceri kao sto joj, tiho i potajno zna reci, fali tata.

[leonisa]

ja sam trenutno sponzorusa, nasa podjela posla u kuci je takva da ja ladim jaja a muz radi (od doma, 00-28, nema godisnjeg ni vikenda, nicega). nije da zelim ostati kucanica jos dugo, fali mi posao i privredivanje. ali gledam kakve su mi mogucnosti da se zaposlim nakon, bit ce skoro 6-godisnje (i vise) pauze? hmm.. frendica mi radi u firmi vec 8 godina, multitaska ko blesava jer joj je gazda skrt pa ona radi posao koji bi inace radilo 4ero ljudi (nema djece). zeli promijeniti posao zadnjih 5 godina, i ne moze. mislim ako ona ne moze naci posao, a aktivna je i usavrsava se vec 6 godina, tko ce onda mene zaposliti, pitanje je sad. plus to sto razmisljam, da ja sad odem raditi, morala bio platit nekog da mi cisti, kuha i cuva djecu, a ovako radije tu lovu ustedim pa to sve radim sama, plus sto su djeca sretnija jer je mama s njima a ne tamo neka teta. smatram svoje ladenje jaja ulaganjem u buducnost. i nadam se da kad mi djeca poodrastu da necu biti na burzi nego da cu imati sto raditi, a sve nekako gledam ovu nasu drzavu, i sumnjam, i strepim.

E bas ovako je i kod nas samo sto je muz poceo odlaziti od doma da bi radio :d

I upravo je to problem o kojem se pricalo na pocetku, tko ce zaposliti zenu koja jenstavila svoju karijeru na stendbaj nekoliko godina da bi ulozila u nesto drugo. I da je tu ta neravnopravnost u spolovima.
Zapravo, nadam se da je to ovaj topic, a ne neki drugi...kako je rasprava otisla u branjene odabira, prisilnih ili slobodnih, vise ne znam o cemu li je topic bio...

[mikka]

moj ko leonisin. uspijeva zonglirati da djelomicno sudjeluje u obiteljskim poslovima tako da skoro uopce ne spava . jedino kaj ni on izgleda ne kuzi da ustvari moze raditi toliko koliko zeli bas zato jer ja nisam nis prevec ambiciozna i odabrala sam da se brinem za djecu ja, a ne institucije ili baka i deda. moj inace cilj zivota je da se bavim necim sto volim i da od tog zaradujem taman dovoljno da mogu zivjeti relativno pristojno, ono da se ne borim za opstanak ali da ne moram ici na ljetovanja ili zimovanja svake godine niti si priuscivati neke prevelike luksuze (sto bi mi trebalo uspijevat jer ionak nisam rasipna i smatram da nam ne treba 90%stvari sto nam serviraju pod must).

[leonisa]

I tvoj ne spava, a?
Moj nesto sada kritizira bebu kako puno place i zahtjevna je i svasta nesto i kako se ne sjeca da je starija takva bila, a ja njemu, sreco, pa naravno da se ne sjecas kad bi ti sjedio za kompom, a ja bi s njom bila u spavacoj i smirivala je satima da bi ti mogao u miru raditi

[mikka]

topik je bio o tome da se majci namece da mora biti najbolja u svemu, a novinarka je naravno stala na stranu working moms, of course (ko sto je super to objasnila ona ilustracija koja je bila reakcija na naslovnicu timea gdje cetverogodisnjak jos doji). samo sto je izgleda problem kad majka odabere da zeli biti najbolja s djecom, jer to onda omalovazava feministicke napore za ravnopravnost zadnjih 60-ak godina i svodi (opet) zene na stereotipnu ulogu.

ja si ustvari ovako, mozda usko gledano, ne mogu zamisliti da bi ja bila sretnija i ispunjenija da radim neki highly ambitious posao kao md i da ne vidam djecu po cijele dane, nego ovako. a sumnjam da sam sama u tom osjecaju. i kako su zene determinirane maternicom da samo one radaju i doje, tako mislim da ipak imaju neku bioloski uvjetovanu jacu vezu s djetetom (brigu o djetetu) nego muskarci. i zato u ovom muski orijentiranom svijetu nikad ne bi mogle biti stvarno ravnopravne. osim kad bi, kako kaze autorica drugog clanka, sva vodeca mjesta u svijetu zauzele zene i postavile neki novi princip rada. mozda malo sporiji, mozda malo manje ambiciozan, malo mirniji, s malo manje rasipanja para na gluposti, s malo vise obzira na djecu i obitelj, malo boljom organizacijom..