Moderno majčinstvo je "horor" za žene, majka postaje rob svog djeteta?

[ina33]

hoću da mi se prizna da sam se prve tri godine života djeteta svjesno žrtvovala radi zdravlja, samosvjesnosti, samopoštovanja, kako ono sve ide, svoje djece. i svoje potrebe stavila u drugi plan.

I onda još ti dođe knjiga "Zašto nam djeca ispadaju tirani", koja će reć', a jok, to je krivo, ajme, meni, krivo, krivo, krivo, pa ima da ono... napalmom toga ko to napiše (u nedostatku odgovarajućeg smajlija lijepim ovaj ).

Utoliko je to meni onako... refreshing. I sjećam se da si i ti jednom slično, ali na drugačiji način, napisala - ono nisam prava roda ako... pa out kolica, solo nošenje, out dude, out pelene jednokratne, ma šta pelene, out vlažne maramice (s njima isključivo po namještaju, pa namigavac), ovo, ono jer.. u pozadini ide ovo drugo... komocija, loša majka itd. Ma kako neko rekao - onda ti imaš problem s time. Nekako, puno je imeperativa, znam da oni idu ruku pod ruku s edukacijom, ali svejedno...

Bez obzira što to niko nije napisao, ako ostaje osjećaj di sam tu ja, ili to nije moj put (što god to bilo) - onda nije dobro. Po meni. Ne da se to ne smi osjećat. Nego ono... onda je vrijeme za preslagivanje stvari... po meni, meni bi bilo. Ako neko voli osjećaj - žrtvovala sam se toliko i toliko - onda je to za njega dobro.

Samo neka ne očekuje, evo, konkretno od mene da mu odajem takvo priznanje jer to fakat nije moj đir i uvjerenje, a i beveze mi je kad ga meni na oltar ine33 MPO-xene daju... jer je to nekako... lažiranje mene. Moja je iluzija - izbor. Svakom svoje mantre .

[mikka]

pa o tome se i radi u tekstu.
ako se dojenje propagira na način da je to jedino što je dobro za dijete, ako se ostajanje do treće godine propagira da je potrebna isključivo majka (jer je za dijete najbolje da doji do druge/treće), ako nećeš noćima spavati jer će dijete imati traume od plakanja u krevetiću, ako su zad dijete i za zemlju toliko bolje platnene pelene, a to podrazumijeva rifljanje g*vna s njih (tu nikako ne mogu prihvatiti da su platnene lakše za održavanje od jednokratnih), ako su za dijete toliko bolje prirodne kašice od kupovnih, onda to jednostavno nije stvar izbora.

ne doslovno, naravno da ti možeš odlučiti i suprotno, ali uz veliku dozu grižnje savjesti. jer radiš suprotno interesu djeteta. ajd ti u bolnici koja je prijatelj djece odluči da nećeš dojiti. đizs. ili, ajde svjesno odluči da ne želiš dojiti jer imaš priliku otići na dva mjeseca na usavršavanje u ameriku, a nakon što pročitaš tekst "I jedna bočica je previše". tekst na ovom portalu. ili da ne želiš dijete pored sebe nakon poroda jer te boli, šta ja znam, nakon što pročitaš tekst o važnosti skin to skin u prvim minutama života. ajd probaj. pa da vidiš.

ali, čak nemam ja problem s tim dijelom. ono što je sasvim suludo je da se još ne smijemo osjećati kao žrtve niti kao robovi djece. nego u svemu uživati. najveći imperativ današnjeg vremena je upravo to uživanje. još malo ja vam kažem, da će biti da nisi prava žena ako ne doživiš orgazam na porodu. mora ti porod biti najljepše iskustvo u životu. dojenje - drugo najljepše iskustvo.
i povrh svega, još ti niti ne priznaju žrtvu koju radiš s ciljem da djetetu bude bolje. žrtva - zabranjena riječ. nego kao tako je lakše. ja sam tako odlučila. jesam drek. zahebi to. hoću da mi se prizna da sam se prve tri godine života djeteta svjesno žrtvovala radi zdravlja, samosvjesnosti, samopoštovanja, kako ono sve ide, svoje djece. i svoje potrebe stavila u drugi plan.

ja osobno nisam, meni tako paše, moja je potreba bila da prvu godinu budem s djetetom na cici, al u principu mi se čini da inzistiranje i proragiranje prirodnog, ovog modernog načina roditeljstva, je ipak suprotno mnogim feminističkim ideologijama

meni se cini da su feministicke ideologije poistovjetile zenu s muskarcem, a ne sa zenom

malo mi je sve to sumnjivo. sjecam se kad je ina may pricala da su je feministice 'odzvizdale' s pozornice na nekom feministickom skupu kad je govorila o vaznosti vracanja poroda zenama. ne mogu se kriteriji zenske slobode mjeriti prema muskim vrijednostima.

[tangerina]

I još nešto: mislim da je u javnosti prisutno u dovoljnoj mjeri i jedno i drugo mišljenje. I oni koji su za isključivo dojenje, i oni kojima je to bezveze. I da si žena vrlo lako može naći istomišljenike za svaku svoju odluku.
One koje ne žele dojiti ili žele ranije prestati, sigurno neće dolazit na Rodu čitat članak "I jedna bočica je previše" i lako će reći da su Rode ekstremne.
One koje žele, naći će grupu podrške sa savjetima kako se obraniti od napasnih, mama, svekrva, susjeda koje kažu da im mlijeko nije kvalitetno.

Istina da u rodilištu-prijatelj djece ne možeš tek tako reći da ne želiš rooming in. Ali da možeš bez problema ne dojiti sam sigurna. Bar za splitsko.

[ina33]

Referiram se na mikku... jJa mislim da su muški i ženske puno slični... Uz neke fiziloške razlike. Ili sam ja muško u haljini, a danas imam takvu... baš ko iz ovih retro avatara Mad Men ali još malo prije .... Zato meni puno toga nije jasno i malo mi je o čemu tu vi. Vraćam se na McKinseyja i raspravu o spolonosti i na to da nismo svi alfa mužjaci, ali, brate, ni alfa ženke. I nije ženstvo nešto što je za neku osobu svedenirajuće. Ni muštvo, uostalom. A to samo po sebi, ne definira toga i toga (muško/žensko) kao lošu mamu/tatu - ili, Bože sačuvaj, protuprirodnu. Ja želim zadržat svoje pravo, evo, da sam punokrvna rasna ženska, a ništa mi to specijalno nije bitno (način poroda i ostalo).

[anamar]

imati dijete je odluka i to velika, za mater i za oca. a takve odluke mijenjaju život. moj život i navike umnogome su se promijenile od kada imam djecu. promijenila sam se i ja. nije to bilo neočekivano, meni je to prirodna stvar. kakvo vražje žrtvovanje.

možda sam cijelu tu priču o roditeljstvu izracionalizirala, kako kaže tangerina, možda mi mentalni sklop ne dopušta da budem žrtva. ali zbilja sam uvjerena da se ni za koga ne žrtvujem.

što se tiče rodastog/nerodastog načina roditeljstva, ja još uvijek u javnosti češće vidim bočice od sisa.

[ina33]

Da još malo nanižem oko pojma žrtve. U pozadini njegovoj je, čini mi se, onda ona potreba za zahvalnošću... A to tako teško ide, ljudi/djeca to ne osjećaju do odrasle dobi, ko će toliko čekat, a i 99% je upitno hoće li se dočekat, možda će ih to naživcirat, ili će reći - nisam te ja to tražio/la. Nekako... ako ništa... smisao neke zahvalnosti bi trebao dolazit iznutra, i bit samomotiviran - tipa, eto, vidiš kako mi je dijete zdravo, to je sigurno od dugodojenja/ spavanja, promišljanja roditeljstva/domaće spize ili ubaciti odgovarajuću roditeljsku postavku - moje čvrstine, već čega god itd. Čekanje zahvalnosti - od onoga za kog se žrtvuješ/društva/partnera - bojim se da iluzija.

Ulet i potpis na anamar - do na okoline, moja je onda ova prosvijećena... ili me proganja sisa . Ako ništa, meni je gušt gledat kako to kod drugih funkcionira.

[blackberry]

pa o tome se i radi u tekstu.
ako se dojenje propagira na način da je to jedino što je dobro za dijete, ako se ostajanje do treće godine propagira da je potrebna isključivo majka (jer je za dijete najbolje da doji do druge/treće), ako nećeš noćima spavati jer će dijete imati traume od plakanja u krevetiću, ako su zad dijete i za zemlju toliko bolje platnene pelene, a to podrazumijeva rifljanje g*vna s njih (tu nikako ne mogu prihvatiti da su platnene lakše za održavanje od jednokratnih), ako su za dijete toliko bolje prirodne kašice od kupovnih, onda to jednostavno nije stvar izbora.

ne doslovno, naravno da ti možeš odlučiti i suprotno, ali uz veliku dozu grižnje savjesti. jer radiš suprotno interesu djeteta. ajd ti u bolnici koja je prijatelj djece odluči da nećeš dojiti. đizs. ili, ajde svjesno odluči da ne želiš dojiti jer imaš priliku otići na dva mjeseca na usavršavanje u ameriku, a nakon što pročitaš tekst "I jedna bočica je previše". tekst na ovom portalu. ili da ne želiš dijete pored sebe nakon poroda jer te boli, šta ja znam, nakon što pročitaš tekst o važnosti skin to skin u prvim minutama života. ajd probaj. pa da vidiš.

ali, čak nemam ja problem s tim dijelom. ono što je sasvim suludo je da se još ne smijemo osjećati kao žrtve niti kao robovi djece. nego u svemu uživati. najveći imperativ današnjeg vremena je upravo to uživanje. još malo ja vam kažem, da će biti da nisi prava žena ako ne doživiš orgazam na porodu. mora ti porod biti najljepše iskustvo u životu. dojenje - drugo najljepše iskustvo.
i povrh svega, još ti niti ne priznaju žrtvu koju radiš s ciljem da djetetu bude bolje. žrtva - zabranjena riječ. nego kao tako je lakše. ja sam tako odlučila. jesam drek. zahebi to. hoću da mi se prizna da sam se prve tri godine života djeteta svjesno žrtvovala radi zdravlja, samosvjesnosti, samopoštovanja, kako ono sve ide, svoje djece. i svoje potrebe stavila u drugi plan.

ja osobno nisam, meni tako paše, moja je potreba bila da prvu godinu budem s djetetom na cici, al u principu mi se čini da inzistiranje i proragiranje prirodnog, ovog modernog načina roditeljstva, je ipak suprotno mnogim feminističkim ideologijama

ja nekako mislim da žrtva ne pridonosi baš kvaliteti...jer nisi iskren. a zdravi odnosi se temelje na iskrenosti. sve osim toga uvijek se svali na nečija leđa kao teret. i kad tad će ti izletiti ja sam se žrtvovala...a ti....
tako da ako ono što dajemo nije iskreno i spontano...nenametnuto...bez očekivanja...mislim da ne može biti totalno pozitivno.
i ja ne volim žrtve. nikako. nitko mi ništa ne može nametnuti, ako sama na to ne pristanem.

[ina33]

ja nekako mislim da žrtva ne pridonosi baš kvaliteti...jer nisi iskren. a zdravi odnosi se temelje na iskrenosti. sve osim toga uvijek se svali na nečija leđa kao teret. i kad tad će ti izletiti ja sam se žrtvovala...a ti....
tako da ako ono što dajemo nije iskreno i spontano...nenametnuto...bez očekivanja...mislim da ne može biti totalno pozitivno.
i ja ne volim žrtve. nikako. nitko mi ništa ne može nametnuti, ako sama na to ne pristanem.

Da... i zato na kraju svako ipak izdefinira svoj put što mu je OK, kao roditelja/majke/žene/ljudskog bića itd. Ovo je tekst upućen ovima fragilnima, rookiejima (ko da sam ja neki sad tamo iskusnjak ).

[mama courage]

meni se cini da su feministicke ideologije poistovjetile zenu s muskarcem, a ne sa zenom

a sto to znaci "a ne sa zenom"? sto je to po tebi zena?

[mama courage]

al u principu mi se čini da inzistiranje i proragiranje prirodnog, ovog modernog načina roditeljstva, je ipak suprotno mnogim feminističkim ideologijama

feministkinje raspravljaju o svemu što je vezano za ženu. o spolu, rodu, rasi, identitetu, o etici brižnosti itd. tako da svakako propituju i ovaj (novi) način življenja. prije svega, o tome koliko je to uopće izbor a koliko društveno uvjetovani imperativ, kao što si dobro primijetila.

[tangerina]

e sad je prava filozofska tema!
za početak, zašto samo dva roda?

[krumpiric]

cvijeta, ajde ti meni reci jel to treba promovirat roda ili to nalaže zdrava logika, da je jabuka zdravija od kašice u staklenci stare 2godine, da je dojenje zdravije od adaptiranog ili da je za dijete bolje da ga se ne pušta da plače?
I onda s time kreneš u odabir. Svaki suživot je obilježen kompromisima, a pogotovo suživot s nemoćnima, intelektualno nedozrelima, fizički manjima i slabijima?
Mislim, i gledat utakmicu kad bi gledala csi, zato jer imaš jedan TV, je žrtva za suživot.

Ja ne vidim feminističku ideologiju, kojoj se moj život, koji sadrži igrom slučaja sve nabrojano-protivi. NIti jednu.

[krumpiric]

I ni najmanje se ne slažem s time da je to nekakav imperativ, nitko me ne može uvjeriti da je dok u HR doji manje od 15 posto žena - dojenje ikakav elemenat nekog mainstreama
koliko god ja smatrala da bi trebalo biti.

[mama courage]

cvijeta, ajde ti meni reci jel to treba promovirat roda ili to nalaže zdrava logika, da je jabuka zdravija od kašice u staklenci stare 2godine, da je dojenje zdravije od adaptiranog ili da je za dijete bolje da ga se ne pušta da plače?

pitanje nije što je zdravije, nego tko će otići na tržnicu i kupiti tu zdravu jabuku, tko će dijete dojiti tj. tko će plačljivo dijete smiriti.

[MarijaP]

Poštar

[mama courage]

I ni najmanje se ne slažem s time da je to nekakav imperativ, nitko me ne može uvjeriti da je dok u HR doji manje od 15 posto žena - dojenje ikakav elemenat nekog mainstreama
koliko god ja smatrala da bi trebalo biti.

imperativ je da se roditeljstvo još uvijek shvaća kao majčinstvo. dojenje je samo jedna zahvalna karika u tom lancu.



tangerine, da, mogli bi malo i o tome

[krumpiric]

pitanje nije što je zdravije, nego tko će otići na tržnicu i kupiti tu zdravu jabuku, tko će dijete dojiti tj. tko će plačljivo dijete smiriti.

jasno mi je
nisam ja ni ciljala na to da je pitanje što je zdravije
ali također mi je jasno i to da je razlika između kašice i jabuke za dobrobit žene-meni potpuno nevažna (tj. ne vidim prednost za ženu u tome da ode u dm po kašicu, u odnosu na to da smiksa jabuku)
to su dvije odvojene stvari
feminističko pitanje može- po meni- biti, kakav je odnos koji je kreirao zadatke za obitelj, oca, majku...
dakle, ko ide po jabuku i jel to zato što ovaj drugi usisava ili zato jer ovaj drugi-dogovorom-zarađuje za obitelj (spol nevažan) ili je to zato što je (taj koji ide po jabuku) - žena (jer se smatra da je to njena zadaća)?

jedinu povezicu koju vidim da želiš dati je ta da žena ide na porodiljni jer doji što povlači da ona kuha, pere i miksa kašice, uspavljuje dijete
potpuno pogrešna veza
većina žena je na porodiljnom
većina žena ne doji
žene koje doje često nisu na porodiljnom (nakon nužnog kratkog perioda)

[Jadranka]

pitanje nije što je zdravije, nego tko će otići na tržnicu i kupiti tu zdravu jabuku, tko će dijete dojiti tj. tko će plačljivo dijete smiriti.

Pa ili na trznicu po jabuku ili u ducan po kasicu... nes ti razlike... A za mene bas je pitanje sto je zdravije i bolje za dijete. Al naravno ne po cijenu da se majku slomi. Za dijete je najzdravija zdrava majka

[krumpiric]

imperativ je da se roditeljstvo još uvijek shvaća kao majčinstvo. dojenje je samo jedna zahvalna karika u tom lancu.

i trudnoća, a? :D

doživljavanje roditeljstva kao majčinstva je stvar životnog stava, dojenje uopće tu ne igra ulogu
(doduše, da, trudnoća i dojenje su periodi fizički pod 1. nemogućeg, pod 2. težeg odvajanja od djeteta)

ponavljam, doji manje od 15 posto žena
više od 90 posto doživljava roditeljstvo kao majčinstvo

prva skupina s drugom skupinom ne preklapa se nužno, čak štoviše..

[krumpiric]

Pa ili na trznicu po jabuku ili u ducan po kasicu... nes ti razlike... A za mene bas je pitanje sto je zdravije i bolje za dijete. Al naravno ne po cijenu da se majku slomi. Za dijete je najzdravija zdrava majka

i otac.

[Trina]

Ovaj tekst kao da je pisala jedna od onih ljubomornih na mene koje nisu sposobne biti dobra mama kao ja, pa ismijavaju ono što i kako ja radim. Bezveze. A robovanje nema nikakve veze sa dojenjem, ima sa karakterom žene.

[mala-vila]

mozda je off, ali od kad to doji samo 15% majki? meni se cini da je ta brojka u danasnje vrijeme debelo, debelo preko 50%
naravno, sudim po okolini. totalno sam sokirana

[krumpiric]

jest, brojka je preko 50%, ako se radi o mini-bebama. Cure koje se bave dojenjem znaju bolje i točno, ali oko 6.mjeseca pada na ovu gore brojku, koliko ja znam.

[flopica]

članak mi je u najmanju ruku nesimpatičan
nameće mi se zaključak da bi najbolje bilo da žena ni ne rodi
onda se neće"žrtvovati" za ništa i mirna bosna
mislim onda će imati vremena juriti za nečim
štogod to bilo

imat će vremena biti samoostvarena, samosvjesna i sretna
jer što ja znam o tome dok vješam snježnobijele pelene oprane bez omekšivača
i dok dojim svoje dijete i uživam u tome što raste
ja sam navodno žrtva
morala sam žrtvovati svašta nešto da bih stavila tetre u mašinu
i ko zna što ću još morati žrtvovati kad za par mjeseci počme jesti kašice
ah, da
morat ću skočiti do svog voćnjaka i provesti dva dana u berbi s cijelom obitelji
dva užasna dana u prirodi, s obitelji
ma izdržat ću nekako...
a mogla sam tako lijepo taj dan provesti na nekom finom sastanku, s nekim tamo ljudima
fino upakirana u najbolje poslovno odijelo, s čašom vina u izmanikiranoj ruci, zabavljati se ludo
vako, ne može mi biti
jadna ja

idem od muke zagrliti svoje djetešce, možda mi podari koji krezubi osmjeh
da mi bar malo bude lakše...

[Trina]

Ma ne moraju to ni biti snježnobijele netom oprane pelene, kod mene su netom skinute popišane jednokratne ali svatko izabere ono što mu više paše. Meni odgovara dojenje i u usporedbi s bočicama i umjetnim mlijekom, meni je neopisivo lakše izvaditi cicu i podojiti malu (ako ćemo se praviti da ne znam koliko je zdravije moje mlijeko, isto kao i kašica od mog povrća nego ona (kršitelj koda)ppppova) i gadi mi se ako me netko gleda ko požrtvovnu. Ja sam samo pametnija od drugih. Jer one žene koje znaju samo ono što su njihove matere radile i "što im sad fali"..su za mene glupe osobe. Zapravo, svaka osoba koja se zadrto drži nečega, bez ikakve mogućnosti da otvori nekakvu knjigu i nauči nešto,,je glupa. Zadnjih dana se borim s jednom takvom koja ne vidi smisao da radi išta drugačije od svoje matere a mater joj je čak i za 70-te zadrta do krajnjih granica. Pa pitam ovu svoju, što ne misli da bi ljudi trebali napredovati u usporedbi sa starijim generacijaam, učiti, širiti vidike i usvajati novo..odgovor je NE, jer što njoj fali. E pa fali ti, ja kažem, vidiš da ti fali..jer dok ti pališ dvadesetu cigaretu u trudnoći i čudiš se meni kako to da maloj ne dodajem cukar i sol u hranu i šokiraš se mom dojenju..kako ti onda ne fali? Eto, taj tekst mene podsjeća na to

[mala-vila]

ja sam komotna mama, a bome i dosta stedljiva. hranu sam radila sama, za žeđ pije iskljucivo vodu, dojila sam, spava u krevetu s nama (pridruzeni kinderbet uz bračni) i vadim pelene iz vesmasine umjesto iz vrecice. sve to mi je uvelike jednostavnije i zdravije, a naknadno se pokazalo da stedim izmedu 500 i 1000kn svaki mjesec (ovisno o razdoblju)
tekst mi je koma, maltene da se izmedu redova ne krije ovo sto je flopica rekla-nameće mi se zaključak da bi najbolje bilo da žena ni ne rodi

[laumi]

mozda je off, ali od kad to doji samo 15% majki? meni se cini da je ta brojka u danasnje vrijeme debelo, debelo preko 50%
naravno, sudim po okolini. totalno sam sokirana

prema podacima kojima raspolaže Roda, kod nas je do 6. mjeseca starosti isključivo dojeno tek svako 7. dijete

[thaia28]

ina, opet te želim potpisati, u svemu.
meni je osobno tekst baš bio dobar i s par sam se stvari složila - prvenstveno onaj dio oko rooming inna jer ja nisam uživala u njemu, par sati nakon carskog, uza omamljenost, kroničan umor i bolove, brinula sam se za bebu od 4250g (+ jastuk).
Osobno mi obje varijante forsiranja nečega i nametanja mišljenja dižu tlak.

[Mojca]

Tužno!


Nedavno sam u parku srela mladu mamu (20-22 g) s kolicima, u kolicima dečko od mjesec dana, ona sjedi na klupici, uz nju kutija adaptiranog, u ruci bočica i hrani ona bebu. Priđem, krene razgovor, ona dekoltirana, bacim oko na cice, cice pune mlijeka.
A nemate mlijeka, pa ga hranite na bočicu, pitam nevino.
Imam, ali svašta jedem pa mu dajem bebi... da nema grčeve.
Pa i ja svašta jedem, pa je sve ok.
Ne znam, rekla mi je šogorica da je njena beba imala grčeve, jer je ona jela zelenu salatu.
Ma samo vi njemu dajte cicu, nema bolje i zdravijeg mlijeka za njega.
Tišina.

Pogledam bolje, na kolicima vrećice s pet ambalažom. Sirota žena, nema novaca, skuplja flaše o kvartu i baca novce na AD.

[thaia28]

Jednom sam prilikom tako ja pitala, dobronamjerno naravno, jednu poznanicu da zašto ne doji svoje tek rođeno dijete, pa sve ona to može, ako joj potpora znam sve kome se može obratiti.mislila sam da, eto, neće namjerno. A kad ono pije teške antipsihotike pa nije poželjno. To je bila moja lekcija da nikada nikada nikada više ikoga pitam zašto ne doji svoje dijete.

[Jadranka]

i otac.

Slazem se

A i ja nikad nikoga ne pitam zasto ne doji. Niti volim kad mene ispituju dojim li ili ne... narocito polu-poznanici, sta se to ikoga tice.

[laumi]

ni meni nije ok ispitivati žene da li doje i/ili zašto ne doje

s druge strane, smatram da bi zdravstveni radnici koji rade s trudnicama, rodiljama i njihovom djecom trebali biti obavezni pohađati edukaciju u vezi dojenja jer su informacije kojima dosta njih raspolaže često neadekvatne i zastarjele

i bilo bi lijepo - najblaže rečeno - da se poštuje Pravilnik o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko

[Bubilo Bubich]

Cure, tako mi vas je divno čitati, sve odreda… nešto sam si gruntala o tom članku zadnjih dana, ali kako ste ga vi (ne toliko sam članak, nego temu) sa svih strana lijepo obradile .

U nekoj mjeri bi potpisala svaku od vas… a mislim da i Cvijeta ima pravo kad kaže «ajd probaj drugačije bez grižnje savjesti» nakon svih tih «zna se što je bolje». Možda (mi) je tu i najveći problem što bi ponekad trebalo odustati od tog nečeg jer nemaš vremena, energije… ali ne znaš. Tj. ja ne znam.

A istovremeno niti ne želim, jer zapravo me «samoispunjava» vješanje pelena u ponoć (jer ih prije ne stignem objesiti), dojenje dvogodišnjaka u tri ujutro… a onaj dan kad svi skupa preživimo na kiflama iz pekare me pere savjest što nije jeo svježe povrće i bla bla, pa sam sretna kad skuham juhicu. Hebes me, mene to trenutno fura, i ispunjava i nema tu. Ma zapravo o čemu uopće pričamo? Već je netko napisao prije… pa moram, tj. želim i sebi skuhati taj ručak. I neš ti oprat mašinu veša, kao - da nema pelena ne bi ništa drugo prala… više posla ima s peglanjem košuljica i oprave za poslovne sastanke nego s 3 mašine platnenih.

A žrtva? Meni je žrtva radit prekovremeno, jer to se ja žrtvujem za «dobrobit» (čitaj profit) svoje korporacije. Ono što radim za dijete nije žrtva jer to što radim, radim tako jer želim. Možda i pod «pritiskom» toga što je «najbolje za njega i izbjegavanja grižnje savjesti», ali tako je kako je. Valjda je to ženska u članku htjela reći – pritisak i imperativ da nešto moraš ovako ili onako. Jedino što većina nas ovdje misli da je pobrkala lončiće, i da je većina toga što je nabrojala zapravo lakše i jednostavnije od «onog što je ona nabrojala».

I za koga ćeš napraviti "najbolje" ako nećeš za svoje dijete...

Da odgovorim curama…

ne nije dobro niti za dijete niti za tebe.

to će ti svatko normalan reći. ali hej gledaj, svi ćemo mi tek vidjeti gdje ćemo biti i mi i naša djeca za 20 godinica pa bi bilo zgodno da se tada nađmo ovdje i ponovno protresemo neke teme.

ovo ćemu se ti nadaš u budućnosti pazi da nikad ne dođe, jer razne studije svjetske jesu pokazale da djeca ne sazrijavaju normlano niti se razvijaju normalno u kasnije zrele i odgovorne ljude uz roditelje koji su 100% samo roditelji i 100% u svemu im na raspolaganju potpuno zanemarujući sebe i svoje potrebe kao odrasle osobe. a to se misli od već godinu dana uzrasta pa nadalje, a ne tek počet učit dijete životu sa 15 ili tek tada početi učit dijete da majka / otac nije robot niti njegov otirač!

I Bez obzira što to niko nije napisao, ako ostaje osjećaj di sam tu ja, ili to nije moj put (što god to bilo) - onda nije dobro. Po meni. Ne da se to ne smi osjećat. Nego ono... onda je vrijeme za preslagivanje stvari... po meni, meni bi bilo. Ako neko voli osjećaj - žrtvovala sam se toliko i toliko - onda je to za njega dobro.

Radi se o tome da te nema doma 10 sati na dan, i ona 4 sata što si njim želiš dati njemu, a kad zaspe imaš suđa i veša. Ako mm napravio dio, imaš vremena za sebe. Ali to «vrijeme za sebe» je knjiga, tuširanje i sl. Ok, mogla bi tu biti neka kava više s frendicama, ili odlazak u grad, ali u stvarnosti uvijek ispadne drugačije jer nas smlavi neka dječja bolest, bolovanje, pa nadoknađivanje posla i prekovremeni… u tome svemu ja samo čekam da preživim, izvučem se, i ako smo taj tjedan pojeli 4 ili 5 skuhanih obroka, ako kuhinji i kupaoni ne prijeti ekološka katastrofa, ako je bilo kakvog seksa – gdje ćeš više. U svemu tome to sam ja – zaposlena mama koja hvata konce. A ona «ja» koja je išla na predstave, festivale, visila s frendicama ili što god to bilo prije, pa ići će valjda opet jednog dana. Jer, frendice koje imaju djecu viđaš, i pričaš o djeci. Frendice koje nemaju djecu ne viđaš, jer ona 3 puta što sam se našla s njima nisam uživala - ne mogu se opustiti i čavrljati, niti im objasniti da nisam opuštena, jer... nije da mislim na "svoje jadno dijete koje je bez mene sat vremena" nego mislim na to da doma nemam riže ni praška, i da poslije te kave moram odjuriti do apoteke. Nije da "mene nema" jer imam dijete, mene nema jer "imam posao" .

A opet i to što imam posao je djelomično "mene ima" jer se i tu čovjek na neki način samoispuni... pa ti ostaje da kukaš jer nema slobodnog vremena za tebe, i takvih potreba za tebe. A koji zaposleni roditelj bez širokog kruga podrše to ima? Di ta teta autorica članka živi?

[Rivendell]

Ma sve mame sto bilo sto smatraju zrtvom za svoju djecu ne bi ih trebale ni imati.

Mozda sam malo radikalna, ali ako ne radis to iz ljubavi prema djeci ni ne moras. Imam jednu takvu "pacenicu" doma i iz iskustva govorim da rasti uz "mamu zrtvu" nije ni malo ugodno.

[alef]

članak mi je u najmanju ruku nesimpatičan
nameće mi se zaključak da bi najbolje bilo da žena ni ne rodi
onda se neće"žrtvovati" za ništa i mirna bosna
mislim onda će imati vremena juriti za nečim
štogod to bilo

imat će vremena biti samoostvarena, samosvjesna i sretna
jer što ja znam o tome dok vješam snježnobijele pelene oprane bez omekšivača
i dok dojim svoje dijete i uživam u tome što raste
ja sam navodno žrtva
morala sam žrtvovati svašta nešto da bih stavila tetre u mašinu
i ko zna što ću još morati žrtvovati kad za par mjeseci počme jesti kašice
ah, da
morat ću skočiti do svog voćnjaka i provesti dva dana u berbi s cijelom obitelji
dva užasna dana u prirodi, s obitelji
ma izdržat ću nekako...
a mogla sam tako lijepo taj dan provesti na nekom finom sastanku, s nekim tamo ljudima
fino upakirana u najbolje poslovno odijelo, s čašom vina u izmanikiranoj ruci, zabavljati se ludo
vako, ne može mi biti
jadna ja

idem od muke zagrliti svoje djetešce, možda mi podari koji krezubi osmjeh
da mi bar malo bude lakše...

Joj kako dobro napisano! Naravno, imati dijete trazi odredjene "zrtve". Naravno da nikom nije super buditi se npr xy puta po noci (samo jedan primjer)... Ali, niko i ne kaze da je imati dijete lako. Nije lako ni imati karijeru, naravno. Ali kad neko ko ima eto tu karijeru smatra degradacijom statusa zene to sto doji, nekome tu nisu sve daske na broju. Ja volim svoj posao. Koji radim od kuce, kad mali spava, seta s nanom, igra se s MM-om... Da moram dijete da ostavim u jaslicama i idem raditi, u decembru, ujutro dok je vani jos mrak i -7 stepeni, mislim da ne bih voljela isti taj posao. Sto naravno ne znaci da ga ne bih radila da moram. I da, bas volim i svoj magistarski. Ali je bio na cekanju prvih mjeseci djetetova zivota... Jer sam ja tako odabrala. Nisam time ni ugrozena ni ponizena ni jadna.

[Kosjenka]

Ma sve mame sto bilo sto smatraju zrtvom za svoju djecu ne bi ih trebale ni imati.

Mozda sam malo radikalna, ali ako ne radis to iz ljubavi prema djeci ni ne moras. Imam jednu takvu "pacenicu" doma i iz iskustva govorim da rasti uz "mamu zrtvu" nije ni malo ugodno.

X
Imam svekrvu mučenicu koja svoju djecu voli više nego itko i žrtvovala je više nego itko i sada si da za pravo postavljati svakojakve uvjete jel je sve to skupa više nego itko.
Flopice potpis!

[ina33]

Grižnja savjesti... ma, to je i off topic ove teme, i nije. Nekako, ako je u pozadini (bilo čega) grižnja savjesti kao motivator.. to je na kratke staze. I Grižnja savjesti ide ruku pod ruku sa Žrtvom, koja traži Zahvalnost, koju najčešće ne dobije, nego upravo suprotnog dobije - jer svijet ne funkcionira po tom principu input-output, po meni. Po meni - ako imaš neku unutarnju satisfakciju - onda to nije žrtva.

A, svakom je druga stvar "žrtva".

Genijalna mi je moja teta, koja je, kupajući se u nekoj vali... s čežnjom i uzdahom gledala preliječući avion i komentirala (sad u penziji, eks poslovnjakinja) - ajme, a sad ljudi lipo u odijelima lete negdje na sastanke.... Svakom svoje. Nije zato manje žensko, niti je roditelj iz pakla (po meni).

[klara]

Ma sve mame sto bilo sto smatraju zrtvom za svoju djecu ne bi ih trebale ni imati.

Mozda sam malo radikalna, ali ako ne radis to iz ljubavi prema djeci ni ne moras. Imam jednu takvu "pacenicu" doma i iz iskustva govorim da rasti uz "mamu zrtvu" nije ni malo ugodno.

Biti zrtva nije stvar majcinstva, nego pogleda na zivot. Da takva zena nije imala djecu opet bi se osjecala kao zrtva sudbine-ili-cega-vec sto joj nije poklonila majcinstvo. Zrtva svojih roditelja, prijatelja, sefa na poslu, muza... Biti zrtva je nacina na kojim vidis zivotne teskoce, nacina na koji se nosis s njima i opravdavas svoje neuspijehe.

Razlika izmedjunzrtve i zene koja zivi svoj izbor je samo u glavi.

Meni majcinstvo nema veze sa zrtvom, to je ono sto sam izabrala i u cemu uzivam.

[ina33]

Možda nas samo termin skreće s puta, možda je cvijeta htjela reći "oportunitetni trošak" - stila dok radim to, ne mogu to to i to? Ali, taj trošak ima svaka živa stvar na ovom svijetu - odabiranje staze a), znači da ne možeš istovremeno ići stazom b) i c) itd.

[meda]

Poštar

a moze i svekrva

[Peterlin]

Biti zrtva nije stvar majcinstva, nego pogleda na zivot. Da takva zena nije imala djecu opet bi se osjecala kao zrtva sudbine-ili-cega-vec sto joj nije poklonila majcinstvo. Zrtva svojih roditelja, prijatelja, sefa na poslu, muza... Biti zrtva je nacina na kojim vidis zivotne teskoce, nacina na koji se nosis s njima i opravdavas svoje neuspijehe.

Razlika izmedjunzrtve i zene koja zivi svoj izbor je samo u glavi.

Meni majcinstvo nema veze sa zrtvom, to je ono sto sam izabrala i u cemu uzivam.

Eto glasa razuma! Svaka ti je na mjestu.

[Kosjenka]

klara to je istina što pišeš, ali manje više sve što si nabrojala je prolazno ali djeca ostaju, sastavni su dio života i slušaju kad god se toj žrtvi prohtje kako se žrtvovalo..ako ih se prekine i pokuša reći nešto onda je žrtva još veća jel je rodia nezahvalnika i blablabla...
Tako da u praksi nije to baš tako jednostavno.
Enivej, slažem se da je roditeljstvo izbor, kao i brak, kao i odabir posla/karijere i u svemu u životu moramo biti spremna na neke kompromise i nije sve uvijek uživancija, ali to je naš odabir.

[Lucija Ellen]

Svatko zna za sebe sto mu je najbolje i bira kako ce odgajati svoje dijete. Meni su moji izbori odgovarali i nisam se osjecala nikada kao rob: od dugodojenja, nosenja, coosleepinga... Rooming in mi je sjeo odlicno makar sam bila jako u bolovima. Beba mi je smanjila bol i odvratila misli. Dugodojenje me nije iscrpljivalo jer moja starija curka nije bila naporna, nikad nije bilo onog nasisavanja. To sto sam bila sa starijom 3 godine doma, to su jedne od najboljih godina mog zivota, zbilja sam uzivala s njom i voljela bih opet tako, ali sad su druga vremena i druge okolnosti. Mene majcinstvo i nacin na koji odgajam djecu ispunjava. Kome je to robovanje - moze birati druge nacine i biti miran sa svojim odlukama.

[ina33]

Slažem se, do na te "tehnikalije", konkretno meni je rooming in bio iz kojeg ste vi filma, a i sve drugo kako mi je ispalo i što sam odabrala, dobro mi je leglo. Slažem se u smislu da nema najboljega i jedino ispravnog, po meni. A, onda, slijedom logike, nema niti grižnje savjesti... iako uvijek ima dilema i promišljanja. Najbolje je ono što nekoj obitelji paše. Naravno, ne mislim na neke ekstreme.

[cvijeta73]

Genijalna mi je moja teta, koja je, kupajući se u nekoj vali... s čežnjom i uzdahom gledala preliječući avion i komentirala (sad u penziji, eks poslovnjakinja) - ajme, a sad ljudi lipo u odijelima lete negdje na sastanke.... Svakom svoje. Nije zato manje žensko, niti je roditelj iz pakla (po meni).

evo vidiš, a lijepo je mirno odgajala djecu ne brinući se oko tisuću i jedne pi*darije koje nas brinu. oće dijete biti pet dana kod svekrve koja će mu nedaj bože dati dva bombona. ili oš prat kupaonu s domestosom ili octom. da, još su nam, kraj svih mogućih tvornica, elektrana, svjetskih zagađivača, natovarili i brigu oko opstanka planeta na vrat, ko da nisu dosta djeca. lol

a ne, danas moraš radi zdravog razuma, kako krumpi kaže, dojiti do treće, vješati snježno bijele pelene bez omekšivača, ići dva dana u berbu s obitelji, u svemu uživati, ništa shvaćati kao svjesnu žrtvu (a je vas boli taj pojam žrtve ), a ako voliš posao, onda još uživati u finim sastancima, uspješno odrađenoj prezentaciji, manikiranim noktima i čaši vina. meni se nekako čini da je to jedan zahtjevan stil života. a takav stil se provlači kroz ovaj forum. bez obzira na zdrav razum. hebemu miša, ne znam, al čini mi se da oni šljašteći forumi ipak nisu ovako zahtjevni kao ovaj naš. :D

sad sam se sjetila vertex, moraš brinuti i o zadovoljavanju seksualnih potreba, svojih, s nekim.

a kud sve to strpat da mi je znat

to vam je ljudi moji - nemoguće.
negdje ćete morati kiksati i gotovo.
oće li to biti dijete koje će spavati kod bake i jesti vako nako, ili će to biti planeta koja će nekako morati preživjeti s domestosom i pampersicama, ili će to biti manikirani nokti i sastanci. čašu vina ne dam

naravno, uvijek ostaje utjeha - to je MOJ i samo MOJ izbor.

nije ovdje bitno što meni paše i ne paše, u čemu ja osobno uživam i ne uživam i što mi je leglo, u principu, cijela ova rasprava mi je zanimljiva u smislu ovog što je mikka napisala - ina may gaskin na skupu feministica. kog boga je ona tamo tražila da mi je znat.
znam ustvari, radi se o klasičnoj teoriji zavjere - najveća prevara muškaraca u ovom novom konzervatizmu je ta da su nas suptilno i lagano počeli uvjeravati da je rađanje srž ženskih prava.

[Storma]

ja sam ostala doma i posvetila se djeci i svemu sto uz to ide jer je to bio moj izbor (takve okolnosti). mozda bih, ne mozda nego sigurno, u nekim drugim uvjetima odabrala drugacije. nikad taj ostanak doma nisam percipirala kao zrtvu, cak ni u najgorim danima bas zato jer sam znala da sam tako sama odlucila. bila sam koji put ljuta na muza sto ne sudjeluje dovoljno, cinjenicu da nemam pomoci, na svoje tijelo koje me nikako ne moze pratiti (to mi je cesta frustracija lol) ali taj dio - majka, kucanica, dojlija blablabla - to je uvijek bio moj izbor. hocu reci, to nikad nije dolazilo u pitanje jer sam radila sve sto sam radila zato sto sam to zeljela, nitko mi nije nista od toga nametnuo. s vremenom sam prilagodila ocekivanja sto od sebe, sto od drugih, i sad mi je puno bolje.

[krumpiric]

a cvijeta, nemoj interpretirati moje riječi kako ti odgovara
ja sam rekla samo da svi znamo što je bolje i zdravije, ne treba ti to nitko nametnuti
pitanje je želiš li to
ne vidim nigdje da sam napisala da dojiš i koristiš platnene jer si zdravog razuma
nego da znaš da je dojenje zdravije, a onda odlučiš

jel tu nešto sporno?

vrlo lako usporedivo s bilo kojim životnim odabirom
kad bilo što odabireš, to uključuje sve tvoje uvjete, ne samo činjenicu da je optimalno i bolje

od načina hranjenja (sebe) na dalje.

[krumpiric]

inače, da, smatram da je pravo na odabir mjesta, načina i svega na porodu žensko pravo
kao što je to pravo na abortus

[Storma]

cvijeto, u tome i je stvar. informirani izbor. saznas sve sto mozes, razmislis, isprobas i onda postelas kako tebi pase. nades optimum za sebe, i za obitelj. nikad nije sve savrseno i nece ni biti. poanta je prihvatiti sebe takvu, nesavrsenu, i voljeti se.

[Storma]

inače, da, smatram da je pravo na odabir mjesta, načina i svega na porodu žensko pravo
kao što je to pravo na abortus

s ovim se slazem