Moderno majčinstvo je "horor" za žene, majka postaje rob svog djeteta?

[ina33]

Drugim riječima, čini mi se, pričamo isto. Ona je odgajala mirno, ali nije da niti tad nisu postojali neki imperativi. Moja mama je odgajala nemirno, ona je takva osoba.

Ko te sili da se brineš na gazilijun stvari? Ne tebe osobno, nego tog nekoga? Ko koga sili da se ubije i navečer, nakon cijelog dana, iscijeđen, još mora osjećat grižnju savjesti jer je frknuo bateriju u smeće, i bacio jednokratnu na pod, a nije se vozio do susjednog kvarta? Ko ga sili da se osjeća ((. Niko - samo unutarnji glas. Ili neke novine. E, pa unutarnji glas može dozvolit isto tako jednostavnu spoznaju - da se ne može sve (oportunitetni trošak), i da se sa stvarima mora prioritizirat. Ali, to ne znači da nije uspio... i da će zbog ovoga ili onoga, dijete bit takvo i takvo... i ono, shit, zafrko si mu budućnost ako ovo ili ono (do na očite stvari, od kojih je jedna AS). Sve je cost-benefit. Sve je rizik. Život nije slijepo pridržavanje svih imperativa. Sa svime možeš zeznut, i s onim očitim, i s onim manje očitim. I nećeš znati da si zeznuo, nego tek za tipa 20 godina. Opet... uz neku osnovnu brigu i ljubav, većina (barem se tako nadam) ispadne OK. Ono, daj svoje najbolje pa ćeš vidjeti rezultat. S tim da svoje najbolje jako varira... što ne znači da su jedni komodni stila šporkulja, a drugima je zagarantirana sreća i stablino odrastanje djeteta, stila čistunci, da se referiram na onaj neki topic. Iskristalizira se neki tvoj put, nešto u što vjeruješ da je OK... za većinu nas. Neki se slaže s ovim postavkama, neki s onima.

Ko je zvao Inu (ne mene, onu drugu) na feministički skup... nemam pojma.... ili je došla educirati, ili su je zvale feministkinje. Meni moj osjećaj u trbuhu govori da je ja, evo, kod sebe neću zvati... Mislim, it's just not me, znam to na način ko što je Woody Allen, u Hannah i njene sestre, znao da neke stvari nisu za njega i to je ok.

Ono, ja sam OK, ti si OK. Ja, u stvari, ne vjerujem u "lošiji izbor", do na stvari za socijalnu službu, jer sve ide s nekom cijenom i svaka stvar ima svoj rizik, uključivo i ove, koje ja, uvjetno rečeno - zagovoram - MPO, cijepljenje itd.

[tangerina]

a kud sve to strpat da mi je znat

pa ne trpaš sve, trpaš koliko ti stane, ili koliko ti se hoće.
Kako sam shvatila, na forumu ima ako 5 osoba koje rade baš sve to što si nabrojala, većina ugura koliko joj odgovara, a za ostalo kaže "e to mi je previše".

[ina33]

U stvari, ono što ja želim reći, je da svaka mama, na kraju, dobro zna rasporedit svoje resurse - što može / hoće, a što ne. I da je djetetu najvažnije taj mamin osjećaj.

[krumpiric]

Pa, ina, mi govorimo isto, jednostavno ZNAŠ u kako bi ti rekla "gazilijun" stvari što je bolje, ali odabireš. Jer si čovjek.
I sad, ovisno o tvojem karakteru, taj te odabir ždere (kako, po mojoj slobodnoj procjeni, ždere novinarku) ili si s time načisto.
Svi mi imamo hrpu i jednih i drugih.

[ina33]

pa ne trpaš sve, trpaš koliko ti stane, ili koliko ti se hoće.
Kako sam shvatila, na forumu ima ako 5 osoba koje rade baš sve to što si nabrojala, većina ugura koliko joj odgovara, a za ostalo kaže "e to mi je previše".

Pa da.

A "teta novinarka" živi u Hrvatskoj i ulovila se baš tog osjećaja koji ljudi imaju. S kojim nauče živjeti i naprave odgovarajuće izbore.

Znači, ne piše ona o nečemu što je izmislila, piše upravo o toj percpepciji.

[ina33]

Pa, ina, mi govorimo isto, jednostavno ZNAŠ u kako bi ti rekla "gazilijun" stvari što je bolje, ali odabireš. Jer si čovjek.
I sad, ovisno o tvojem karakteru, taj te odabir ždere (kako, po mojoj slobodnoj procjeni, ždere novinarku) ili si s time načisto.
Svi mi imamo hrpu i jednih i drugih.

Pa cijela poanta mojih nizanja je da te, na kraju krajeva, ne bi trebao ždrat (niti mene, niti ikog drugog). Ne ždere novinarku ništa... samo je uočila te stvari. Možemo se do kraja svijeta loptat s obranaškim reakcijama (ako si tako reagirao - ždere te i vice versa - ako ti smetaju komentari, onda te opet ždere), ali to nije to. To je educirat se i odabrat ono što ti paše/izvedivo ti je/ne ždere te, ili, ajde, manje te ždere. Oportunitetni trošak đir.

[Bodulica]

Ja bih samo potpisala Cvijetu

I koliko god nekad žalim što nije bilo ovoliko informacija kad su meni bile aktualne, toliko sam sretna jer poznavajući sebe samo bi se živcirala ukoliko se ne bi uspjela pridržavati svih naputaka koje se ovdje vežu uz majčinstvo.

[ina33]

Ja bih samo potpisala Cvijetu

I koliko god nekad žalim što nije bilo ovoliko informacija kad su meni bile aktualne, toliko sam sretna jer poznavajući sebe samo bi se živcirala ukoliko se ne bi uspjela pridržavati svih naputaka koje se ovdje vežu uz majčinstvo.

Bemu misha . Zašto stat na majčinstvu... ima i ekologija, pa svi ovi magazini kako bit privlačan, mlad u 40-toj, putovat svijetom, bit samoostvaren itd. Zezam se... Nastojim šalom opustit. Jest da je majčinstvo najvažnije, ali nekako... ne kažem ja da ne treba pomišljat, ali rijetko što (ne pada mi na pamet ništa sad) je ono uklesano u stijenu kao Božja zapovijed. Djeca odrastaju u konkretnoj obitelji i konkretnim društvima. Jako mi je bio zanimljiv na tu temu jedan članak u Geou, portretirajući zapadnjačke majke (uključivo novi trendovi), zapadnjačke majke u prošlim vremenima, sada u Japanu, sada u Africi. Na kraju se majčinstvo svodi na prioritiziranje resursa u svrhu održavanja potomstva.

[ina33]

I to u konkretnom društvu.

[tangerina]

Ja imam godine i godine iskustva u tome da znam da bi nešto trebalo napravit, pa to ne napravim.
Trebalo bi otić zubaru, ali uvijek čekam da neizdrživo boli. Trebalo bi isprat suđe prije nego se sve na njemu skori, ali ko će to sad. Trebalo bi počet spremat ispit... ma od ponedjeljka...
Tko to još radi sve što zna da bi bilo bolje da radi? Iskreno ne razumijem taj doživljaj pritiska.

[Bodulica]

Istekao mi je edit, ali sam morala dodati da mi se nimalo nije svidio Trinin post iako mi je ona kao forumašica izrazito simpatična.
Ne volim takvo prosuđivanje nečijih izbora ma koliko se kosili s našima. Ovako mi to ne ispada nimalo dobronamjerno, već prilično docirajuće i kao neka vrsta samohvale. Nadam se samo da u RL ne pristupate ovako tim mladim mamama kao što je napisano u tom postu koji me zasmetao jer može biti samo kontraproduktivno.

[Bodulica]

Bemu misha . Zašto stat na majčinstvu... ima i ekologija, pa svi ovi magazini kako bit privlačan, mlad u 40-toj, putovat svijetom, bit samoostvaren itd. Zezam se... Nastojim šalom opustit. Jest da je majčinstvo najvažnije, ali nekako... ne kažem ja da ne treba pomišljat, ali rijetko što (ne pada mi na pamet ništa sad) je ono uklesano u stijenu kao Božja zapovijed. Djeca odrastaju u konkretnoj obitelji i konkretnim društvima. Jako mi je bio zanimljiv na tu temu jedan članak u Geou, portretirajući zapadnjačke majke (uključivo novi trendovi), zapadnjačke majke u prošlim vremenima, sada u Japanu, sada u Africi. Na kraju se majčinstvo svodi na prioritiziranje resursa u svrhu održavanja potomstva.

Htjela sam potpisati i tebe, ali mi istekao edit

Ma meni bi mozak zakuvao da sam se skoncentrirala samo na majčinstvo, kamoli na sve ovo ostalo što nabrajaš

[ina33]

Istekao mi je edit, ali sam morala dodati da mi se nimalo nije svidio Trinin post iako mi je ona kao forumašica izrazito simpatična.
Ne volim takvo prosuđivanje nečijih izbora ma koliko se kosili s našima.

Meni je Trina najjača, a njen sam post iščitala ko obranašku reakciju. Ne volim ni ja, u pozadini toga je "I know better" jer je tako rekao WHO ili ubaci koji autoritet i jer je to objektivno tako. Mislim, sve 5, ali ljudi žive onako kako mogu i prioritiziraju, sve se ne može, to je točno, niti ovo što je objektivno tako, ko od nas živi po tome - stvarno ne znam ko uspijeva sve zadovoljiti. Bitan je end product - relativno zadovoljno i zdravo dijete - sumnjam da baš postoji sto posto zdravo ili neko koje nešto ne zamjera roditeljima (možda Beti3, ako se sjećam onog topica od djetinjstvima ). I ono, da mama (i tata) nisu umeteni u procesu proizvodnje takvog djeteta, nego da i guštaju.

[anamar]

Kako sam shvatila, na forumu ima ako 5 osoba koje rade baš sve to što si nabrojala, većina ugura koliko joj odgovara, a za ostalo kaže "e to mi je previše".

ne vjerujem da takva osoba uopće postoji. to je konstrukt, dojam ubermatere, koji se stječe kad se čita ovaj forum. uvjerena sam da su svi zdravi ljudi u sivoj zoni, između dviju krajnosti koje uopće ne postoje.

za primjer, u našoj obitelji, mislim da smo kao roditelji u nekim stvarima (uz vrlo šarolike motive, od zdravlja do komocije) pokrili smo skoro sve nijanse sive, npr. koristili smo platnene, jednokratne i bespelenašili

još jedno. ne primjećujem da se bilo gdje naveliko (izvan ovog foruma) promoviraju roditeljstvo i bilo kakve teme vezane za stilove roditeljstva, o kojima novinarka piše.

[ina33]

još jedno. ne primjećujem da se bilo gdje naveliko (izvan ovog foruma) promoviraju roditeljstvo i bilo kakve teme vezane za stilove roditeljstva, o kojima novinarka piše.

Sve dolazi iz inozemstva, pa i stilovi roditeljstva, neka Juul ima ženu Hrvaticu (ako sam dobro shvatila). Novinarka je krenula od neke Francuskinje. Ako si mislila na naveliko, izvan foruma, u RH - tu si u pravu. Ali, forum ima popriličan zamašnjak i ne mali broj članova, mislim da je br. 1 u Hrv, najviše korisnika, na bilo koje teme osim bla-truć, moja bebica jučer napravila ovo, sunce mamino itd..

[cvijeta73]

ne primjećujem da se bilo gdje naveliko (izvan ovog foruma) promoviraju roditeljstvo i bilo kakve teme vezane za stilove roditeljstva, o kojima novinarka piše.

ma novinarka je došla na ovaj forum i, kao svatko tko prvi put dođe, ostala je zabezeknuta s dojmom o ubermateri o kojemu pričaš. to je bio i jedan od mojih prvih postova na forumu - previše je tih informiranih izbora ovdje na kupu
mislim da je to razlog teksta kakav je.

plus što su parkovi izvor svih zala.

al ko ga briga, važno je da se filozofira i palamudi stoti put o jednom te istom

[anamar]

da ne citiram.

mislim da je zamašnjak o kojem ti Ina pričaš prilično spor, kad i dalje nema porasta broja dojilja, a primjetit ću i da u ukupnoj forumskoj populaciji, nema valjda ni 25 posto platnenopelenaša.

cvijeta, slažem se s tobom u potpunosti. novinarka je vjerojatno bila zabezeknuta. inače, meni ovaj članak uopće ne smeta. ne smatram ga ni lošim za rodu, dapače. bolje neka se raspravlja.

[flopica]

novinarka je loše to odradila, jer je izabrala temu i plošno je prikazala, cilj je ispao popljuvati nešto.
najprije, što vama znači žrtva? meni je žrtva samo kad idem protiv sebe a poradi nekog "višeg" cilja.
evo da se uhvatim the Voćnjaka. npr. nisam tip od izlazaka u prirodu, mrzim iz dubine duše penjanje na drveće, grozim se crvića, insekata, mušica. i onda mi muž predloži da odemo tamo jer je glupo da nam trule kile i kile jabuka. i ja pristanem. muka mi al pristanem. em je zdravo, em je jeftinije, em hoću muža zadovoljiti, em znam da bi bilo dobro da se družimo kao obitelj. jer tako pišu knjige, psiholozi pričaju na teveu, govore o potrebi zajednički provedenog vremena, o tome kako će to djeci koristiti, pružiti ima sreću, radost, zadovoljstvo. a ja bi da legnemo pod dekicu i zajedno gledamo film.al ipak popuštam.žrtvujem se.

ajmo sad o meni pravoj, kakva stvarno jesam. obožavam se kretati, hodati, pentrati.ali ne u gužvi. uživam u miru, mrzim vrevu. boli me mozak kad moram među puuuuno naroda. dobijem migrenu od tih silnih zvukova, boja, oblika, glasova.
za mene je sreća otići na selo u kojem je Voćnjak. sretna sam kad vidim da mi je dijete sretno kad se popne samo na stablo. smijemo se, uživamo, sretna sam jer će moja djeca jesti zdravo. onako, iz samog srca prirode. sretna sam što imam tu mogućnost.

tako je valjda netko drugi sretan kad leti avionom na poslovni sastanak, kad sklapa dobre poslove, kad dobija satisfakciju na drugom planu.
nemam ništa protiv nit me se tiče.
al svrstat mene u neku ladicu jer ne odgovaram nekakvim kriterijima uspješnosti i nazivati me žrtvovanom i robom, baš je bezveze.

apropos dojenja, nit koga pitam doji li, ni zašto da, ni zašto ne, boli me neka stvar.
nemam više vremena za elaborirati, ali vratim se još kad stignem...

[cvijeta73]

flopice, pa nisi ti žrtvovana i roba kad spadaš u kategoriju ovih kakve se danas traže

ove koje su sretne u avionu, a nalaze se u voćnjaku

jer tako pišu knjige, psiholozi pričaju na teveu, govore o potrebi zajednički provedenog vremena, o tome kako će to djeci koristiti, pružiti ima sreću, radost, zadovoljstvo

, e te su u problemu. i još moraju baš uživati u voćnjaku i to nije nikakva žrtva. nego informirani izbor voćnjaka.

a kako ćeš informirano odabrat avion kad svi ti gore nabrojani kažu da je za djecu bolja mama u voćnjaku. zašto mama? zato što je ista ta mama informirano odabrala da doji dijete pa ne može tata ni da hoće. i još im ne priznaju niti žrtvu. ne djeca, nego muž. koji je u avionu. ne smije reć ni hvala, jer ne valja. jer ako kaže hvala, opet nisi u kategoriji.


ma pustite mene.

hm, sve u svemu, ajde pustimo i tu nesretnu žrtvu. ne treba se žrtvovati jer je to netko prije dobro primijetio, to uvijek uključuje nabijanje te žrtve nekom na nos.
al, nakon informiranog izbora, koji ne ide u korist prirodnog majčinstva, ne možeš proć i bez žrtve i bez grižnje savjesti. ili ćeš se žrtvovati i bit u voćnjaku ili ćeš biti u avionu s grižnjom savjesti.
grižnja savjest je ok.
bolje nego žrtva u svakom slučaju.

tako, to je moj zaključak. neću više imati grižnju savjest jer imam grižnju savjest. ionako, brzo prođe. dok avion ne uzleti

[anamar]

radije bi da se tema nastavi o feminizmu, a ne o dojenju i parkićima. to su više pitanja stila prehrane.

bilo bi dobro da je više feministkinja/aktivistkinja ovdje da nas pouče pojmovima, poput postfeminizma ili ekofeminizma (kojem su po onome što ja čitam, neke politike ove udruge prilično blizu).mislim da je moderno majčinstvo tijesno vezano uz položaj i smjer razvoja rodnih pitanja i rodnih prava.

[blackberry]

flopice, pa nisi ti žrtvovana i roba kad spadaš u kategoriju ovih kakve se danas traže

ove koje su sretne u avionu, a nalaze se u voćnjaku , e te su u problemu. i još moraju baš uživati u voćnjaku i to nije nikakva žrtva. nego informirani izbor voćnjaka.

a kako ćeš informirano odabrat avion kad svi ti gore nabrojani kažu da je za djecu bolja mama u voćnjaku. zašto mama? zato što je ista ta mama informirano odabrala da doji dijete pa ne može tata ni da hoće. i još im ne priznaju niti žrtvu. ne djeca, nego muž. koji je u avionu. ne smije reć ni hvala, jer ne valja. jer ako kaže hvala, opet nisi u kategoriji.


ma pustite mene.

hm, sve u svemu, ajde pustimo i tu nesretnu žrtvu. ne treba se žrtvovati jer je to netko prije dobro primijetio, to uvijek uključuje nabijanje te žrtve nekom na nos.
al, nakon informiranog izbora, koji ne ide u korist prirodnog majčinstva, ne možeš proć i bez žrtve i bez grižnje savjesti. ili ćeš se žrtvovati i bit u voćnjaku ili ćeš biti u avionu s grižnjom savjesti.
grižnja savjest je ok.
bolje nego žrtva u svakom slučaju.

tako, to je moj zaključak. neću više imati grižnju savjest jer imam grižnju savjest. ionako, brzo prođe. dok avion ne uzleti

tako si slikovito opisala dramtiku u mojoj glavi....zbog koje se ponekad istom poželim zaletiti u zid...samo da utihne
al ja nemam dojam da je meni netko to nametnuo. ja sam takva...i bome radim na tome da takva više ne budem...jel...
i uvijek mi izgleda jednostavnije reći, ti si kriv jer moja glava nije normalna...pih...kad znam da nije...

[Bubilo Bubich]

još jedno. ne primjećujem da se bilo gdje naveliko (izvan ovog foruma) promoviraju roditeljstvo i bilo kakve teme vezane za stilove roditeljstva, o kojima novinarka piše.

Ne znam jesam li te dobro shvatila, ali ne bih rekla da se samo na Rodi promoviraju takvi stilovi. Ne mislim na dojenje, dohranu i pelene, nego odgoj, "roditeljstvo" u užem smislu te riječi. Pa što je npr. s CD-om koji ti dilaju gdje god stignu, pa ga stave i u dnevne novine "Prve 3 su najvažnije"? Radionice "Rastimo zajedno" u vrtićima?
Tko nije čuo za Juula? U supermarketu mi se kraj mokrih maramica (gle kupujem ih, ali jer trebaju za vrtić ) prodaje "Najsretnija beba u kvartu". Ne čitam ih previše, ali prelistala sam poneki časopis za mame, bebe, lijepe trudnice i ostale... i između "neprimjerenih reklama za nadomjestak za majčino mlijeko" uvijek je tu i neki tekst koji promovita AP. Ja sam npr. na faksu imala predmet "suvremeno roditeljstvo" gdje ti to sve lijepo predaju kako bi to trebalo biti.

Ok, ovdje se možda okupila sva ta nadobudna AP roditeljska bagra .
I ok, do šire javnosti možda često ne dopire ništa što se ne zove "Lara & Jakov", ili "Marijana & Nemeš" (di sam njih iskopala)... ali mislim da se onako u globalu taj stil roditeljstva uvlači sa svih strana po malo, da ga propagiraju, reklamiraju...

[pikula]

Pa, ina, mi govorimo isto, jednostavno ZNAŠ u kako bi ti rekla "gazilijun" stvari što je bolje, ali odabireš. Jer si čovjek.
I sad, ovisno o tvojem karakteru, taj te odabir ždere (kako, po mojoj slobodnoj procjeni, ždere novinarku) ili si s time načisto.
Svi mi imamo hrpu i jednih i drugih.

veeeiki potpis
pogotovo ovo za novinarku!

[Freja]

Nisam stigla iščitati sve što ste napisale pa se ispričavam ako je o dijlu onoga što želim reći već bilo govora.

Najprije moram reći da me uvijek facinira brzina kojom osvane topik na forum čim se pojavi neki imalo sporan tekst o roditeljstvu i količina stranica koja se ispiše u nekoliko dana, pa čak i nekoliko sati. Stječem dojam da zaista ovdje često seciramo drugačije svjetonazore od svjetonazora tipčne "rode" i onda tek ulazimo u stereotipe koji vladaju o rodama (pritom mislim i na članice udruge, ali zahvaća većim dijelom i članice ovog foruma). Ne znam hoći li dobro uspjeti objasniti što mislim.

Meni se članak uopće, baš uopće nije svidio. Iako se čak mogu i prepoznati u dijelu iznesenih činjenica: da samo uzmem kao primjer činjenicu da su mi karijera i posao već punih osam godina na nekakvoj listi čekanja, odnosno pristutni su taman toliko da ne ostanem bez posla. I ne mogu reći da mi je sasvim svejedno što je tako. Ali ne razmišljam o tome kao o žrtvi - ne mislim da sam išta žrtvovala. U trenutku kad sam odlučila imati djecu, svjesno sam prerasporedila svoje prioritete i znala sam što me čeka. Dakle, iako znam da karijera stoji zbog djece, ne mislim da su djeca za to kriva niti da su tirani koji upravljaju mojim životom (što također ne znači da nekad ne njurgam zbog toga što stojim na mjestu). Ne znam ima li smisla. Isto vrijedi i za sve drugo: spavali su s nama u krevetu jer smo tako htjeli, dojila sam dugo jer sam tako htjela (iako mi je nekad bilo dosta svega, pogotovo višesatnih uspavljivanja), platnene sam htjela s drugim djetetom, nisam imala podršku, shavtila sam da se sama ne mogu i s tom vjetrenjačom boriti i tu sam popustila - bilo mi je manje važno. U dojenju i dohrani nisam željela odstupiti. I sad kao što ne žalim niti za jednim danom koji sam umjesto radeći provela dojeći, tako ne žalim ni što sam odabrala jednokratne umjesto platnenih pelena. Da imam još jedno dijete, znam da mi ni ta "borba" ne bi bila teška, jer bi mi danas prioriteti bili drugačiji nego tada. Dakle, sve je stvar svjesnih odluka. I zato niti u jednom trenutku ne osjećam pritisak okoline o kakvom govori autorica članka. Pritisak sam osjećala jedino kad s prvim djetetom nisam nailazila na potporu u dojenju.

Nadalje, znam da smo različite, da svaka od nas ima pravo gledati na roditeljstvo svojim očima. Naučila sam s vremenom da bez obzira koliko mi se nešto ne sviđa, da ne ulazim u rasprave niti da osuđujem. A savjete dijelim ako i kad me se pita (tak očekujem da me osoba pita zato što je na tragu mojega razmišljanja i osjeća da može dobiti potporu koja joj možda nedostaje drugdje). Dok je dijete zbrinuto, tko sam ja da sudim o tuđim roditeljskim metodama. Nema garancije ni da će se moje za 20 godina pokazati naispravnijima, koliko god se trenutačno činilo da je to jedini pravi put.

Gledam prijateljice koje bez ikakve grižnje savjesti grade karijere, putuju, idu na raznorazne tečajeve i seminare po svijetu ili odmore dok bake čuvaju djecu. U redu - ako one tako mogu, dobro za njih. Ja ne mogu. I ne određuje to dijete nego ja sama. Moj je stav da su bake za nuždu i da sam dijete imala za sebe, ne zna njih, ali skroz mogu shvatiti da netko jednako važnim smatra svoj posao ili svoje slobodno vrijeme. Nit bi rado da one meni propovijedaju kako treba pa ne propovijedam ni ja njima. Svatko zna svoje prioritete.

Da probam sažeti, pritisci postoje, ovakvi i onakvi, na nekoga djeluju, na nekoga ne. Odnosno, netko im podlegne, netko ne. A to valjda ovisi o tome koliko smo spremni na roditeljistvo i kakva očekivanja imamo. Teško je bilo što reći, ali meni je članak odraz autoričine nesigurnosti, odnosno takvo mi je razmišljanje tipčno za nekog tko nema jasno posložene prioritete. Vjerujem da svi tu i tamo upadnemo u slična raspoloženja, ali jedno je ako su ona kratkotrajna i trenutačna, posljedica umora i iscrpljenosti, a drugo ako obilježavaju cijeli stil roditeljstva.

[Freja]

Poanta je da se ne dam iznervirati takvim i sličnim člancima: pročitam, ali na principu kroz jedno uho unutra, kroz drugo van. Iznervirao me doduše jedan drugi članak neki dan - članak u kojem autorica, inače majka male djece, zagovara postojanje letova na koje se na bi primale obitelji s malom djecom. Tu je već riječ o diskriminaciji i to me smeta. Ali to je već neka druga tema.

[krumpiric]

Freja, samo odluka o tome da ti posao bude na listi čekanja- zapravo nema previše veze sa stilom roditeljstva (ako uopće stalno-nažalost, moramo pričati o stilu roditeljstva).
Hoću reći, nema nikakve veze s time što se spominje kao sporno (kao ono što veže majku u ropski odnos s djetetom) - sve je to moguće željeti, biti s djecom i biti "samo mama" ili "uglavnom mama" određeni period - i ako ne dojiš i ako jede dijete kašice i ako ti ne pada na pamet da spava s tobom u krevetu.
A moguće je i ne željeti biti uglavnom mama, pa donekle prihvatiti ove gore stvari (dojiti, koristiti platnene, ...), ako za to postoji adekvatna podrška.
Šta ne?

[mikka]

meni se cini najteze sto actually moras birati izmedu posla i djeteta/djece. jer u danasnje vrijeme se poslovno ne ceka ni na koga. i onda ako odlucis imati djecu kao da si potpisala smrtnu presudu. u tom smislu sam nekako i mislila da je sve orijentirano na muskarce. oni nisu trudni, ne radaju, ne doje.. nema ogranicenja. i onda se takav sistem namece i zeni, ako zeli biti uspjesna mora biti slicna muskarcu. a ne zeni. bome i u ostalim aspektima, kako mi se cini ovako povrsno (nesklonost kompromisima, prevelika odrjesitost.. sve su mi to muske osobine). mozda sam samo zabrijala.

[Freja]

Nisam sigurna da razumijem razumijem što si mislila. Da, odluka direktno možda nema veze sa stilom roditeljstva, ali nekako je sve skupa ipak povezano. Odluka ili ne, bit je u tome da možemo na stvari gledati ovako i onako. Ja se nikako ne vidim u ulozi djetetova roba iako radim većinu onoga što autorica teksta opisuje i po čemu bi se zapravo tako trabala osjećati. Ali se ne osjećam robom. I smatram da je to stoga što sam sama donijela odluku da to baš tako želim. Ne znam razumijemo li se.

A moguće je i ne željeti biti uglavnom mama, pa donekle prihvatiti ove gore stvari (dojiti, koristiti platnene, ...), ako za to postoji adekvatna podrška.

Ovo nije sporno. Ali onda je pitanje koliko smo same sa sobom u miru s takvim odlukama. Upravo o tom miru je i riječ - autorica teksta ga nema, jer osjeća da unatoč dobrim odlukama za dijete radi protiv sebe i nauštrb sebe. Barem ja to tako vidim.

[Freja]

Još detaljčić, ne znam je li bilo dovoljno jasno: mogu shvatiti autoričine osjećaje i ne mislim da se nema pravo tako osjećati, dapače, ima na to pravo. Ali nekako mi se čini da provlači ideju kao da bi se sve koje smo u situaciji sličnoj njezinoj trebale osjećati kao ona ili barem na tom tragu, a ja kažem da ne mora biti tako.

[Freja]

meni se cini najteze sto actually moras birati izmedu posla i djeteta/djece. jer u danasnje vrijeme se poslovno ne ceka ni na koga. i onda ako odlucis imati djecu kao da si potpisala smrtnu presudu. u tom smislu sam nekako i mislila da je sve orijentirano na muskarce. oni nisu trudni, ne radaju, ne doje.. nema ogranicenja. i onda se takav sistem namece i zeni, ako zeli biti uspjesna mora biti slicna muskarcu. a ne zeni. bome i u ostalim aspektima, kako mi se cini ovako povrsno (nesklonost kompromisima, prevelika odrjesitost.. sve su mi to muske osobine). mozda sam samo zabrijala.

Slažem se s tobom. I priznajem da sam načas zaboravila da imam specifično radno mjesto na kojem se ovo o čemu pišeš puno manje osjeća. Ne kažem da ne postoji, ali je znatno manje izraženo.

[Trina]

Istekao mi je edit, ali sam morala dodati da mi se nimalo nije svidio Trinin post iako mi je ona kao forumašica izrazito simpatična.
Ne volim takvo prosuđivanje nečijih izbora ma koliko se kosili s našima. Ovako mi to ne ispada nimalo dobronamjerno, već prilično docirajuće i kao neka vrsta samohvale. Nadam se samo da u RL ne pristupate ovako tim mladim mamama kao što je napisano u tom postu koji me zasmetao jer može biti samo kontraproduktivno.

Moj post je bio šala (onaj dio koji se odnosi na mene kao supermamu), ironičan osvrt na sve one žene koje otvoreno pljuju po mom načinu odgoja a nametljivo guraju svoj. Ja svoj način ne namećem nikome..objasnim što, kako i zašto ako me netko pita..ako me ne pita nije me briga.

ja sam pod utjecajem jedne konretne osobe i sve što sam pisala odnosilo se na nju. Daleko sam ja od Rodinih uvjerenja po svemu, ja ni ne težim tome..uzela sam što mi se sviđa od onog ašto sam naučila (ne na forumu, nego općenito u životu) ali ne mogu shvatiti da netko uporno odbija uzeti knjigu u ruku ili bilo što, sjesti za internet...i čitai i usvajati nove informacije. Nezamislivo mi je da je netko toliko ograničen da odbija napredovati iti malo od svoje majke, to mi je totalna patologija. Eto, ma to se sve skupa odnosilo, na konkretnu osobu

[anamar]

meni se cini najteze sto actually moras birati izmedu posla i djeteta/djece. jer u danasnje vrijeme se poslovno ne ceka ni na koga. i onda ako odlucis imati djecu kao da si potpisala smrtnu presudu. u tom smislu sam nekako i mislila da je sve orijentirano na muskarce. oni nisu trudni, ne radaju, ne doje.. nema ogranicenja. i onda se takav sistem namece i zeni, ako zeli biti uspjesna mora biti slicna muskarcu. a ne zeni. bome i u ostalim aspektima, kako mi se cini ovako povrsno (nesklonost kompromisima, prevelika odrjesitost.. sve su mi to muske osobine). mozda sam samo zabrijala.

bingo, mikka!
patrijarhalni sklop razmišljanja po meni nije model po kojem bi se trebala uspostavljati rodna ravnopravnost.


BubiloB, ja doista ne susrećem puno ljudi koji su pročitali Juula. i ako susretnem, to su uglavnom ljudi s ovog foruma. kad ga posudim u knjižnici ima tek tri, četiri, pečata na listiću s datumima povrata. živim u manjem gradu, radionica za roditelje ima malo i mali je broj ljudi koji ih može pohađati, najviše par posto u odnosu na cijelu populaciju.

UNICEF-ov prve tri su najvažnije, dijeli se na tečajevima za trudnice koji se organizira svaka 4 mjeseca, a pohađa ga do 10 trudnica po ciklusu. a godišnje se rodi oko 800 djece. rodinih publikacija, tečajeva ovdje nema. tek prije tri ili četiri godine organizirana je grupa za potporu dojenju.

tako da je moj dojam potpuno drugačiji od tvog.

[flopica]

ja ću opet o Voćnjaku, svak se češe gdje ga svrbi, rekli bi zlobnici
znači ako sam ja u voćnjaku, gdje i želim biti onda ne možemo tvrditi da je meni" moderno majčinstvo" štogod to značilo horor
a novinarka je iznijela svoja stajališta na način koji ne dovodi u pitanje da jest horor, onako, za sve žene
e pa nije, to smo utvrdili
za one koje žele letjeti u avionu a ne biti u voćnjaku, pa valjda postoji način i da budu u avionu, hebemu
valjda smiju biti ono što jesu i reći, ma ja ću kupiti tu kašicu u dm-u, nek mama flopica bere jabuke i pri tome uživa
ja sam sretna kad letim-pa odoh da mi ne pobjegne avion. i ne treba se gristi zbog toga jer nije roditeljstvo samo pitanje domaće ili kupovne kaše.
jer ni mama flopica kao ni bilo koja druga mama ne radi baš sve po peesu nit misli da mora
zato jer je to naprosto nemoguće, ne postoji neka šablona za roditeljstvo , pa ako obojaš malo izvan, ispadaš iz igre.
stvar je u tome da čovjek treba biti vjeran sebi jer ako nije nije ni sretan, a nesretna mater sigurno ne djeluje pozitivno na djecu
pa onda džabe sve, možeš svaki dan mjesiti domaći kruh bez aditiva i šivati od prirodnog pamuka najprozračnije pelene i dojiti na svaki kme
ako si nesretna to izbija iz tebe i prenosi se na tvoje dijete.
treba znati što su ti prioriteti, stalno ponavljam da se ne može živjeti po knjigi, život je naprosto životan, mijenja se iz trena u tren, ima svoju dinamiku. pa se i mi mijenjamo skupa s njim.

e sad, kakvi su društveni uvjeti u kojima se sve to odvija, pa hoće li mama iz aviona doživljavati napade jer više voli letjeti nego praviti kaše,to je nešto drugo. nadam se da će jednom svaka žena moći biti ono što osjeća da je i da će se odgojiti nove generacje muškaraca koji će to znati ispoštovati i nositi se s tim kao nečim najnormalnijim, jer tako i jest. mada ja u svojoj okolini uočavam da su većinom same žene te koje opstruiraju druge žene po tom pitanju. baš žalosno. kaže mi muž nekidan kad se vraćao s posla da je odbio neki poziv u firmi na cugu uz obrazloženje da sam sama s djecom, mala beba, blablabla. a kolegica veli da mi je to ionako dužnost, žena se čudi što on ima s tim. eto.
pa nema ništa. samo koji dnk i dom.

[anamar]

lijepo pišeš, flopice

[pikula]

ja sam opet samo navratila potpisat, ovaj put mikku
Kad ste sve već rekle

[Freja]

To je to, flopice - u tom smjeru je išao moj post, samo si ti puno slikovitije i jasnije prikazala srž.

[Rivendell]

Ovo nije sporno. Ali onda je pitanje koliko smo same sa sobom u miru s takvim odlukama. Upravo o tom miru je i riječ - autorica teksta ga nema, jer osjeća da unatoč dobrim odlukama za dijete radi protiv sebe i nauštrb sebe. Barem ja to tako vidim.

Meni se cini da je autorica spoznala da postoje i neki drugi nacina roditeljstva koje ona ne prakticira, malo ju je zapekla savjest, pa sad sama sebi racionalizira.

[Bubilo Bubich]

Anamar, kužim što hoćeš reći, i slažem se... u globalu, ne ide puno ljudi na tečajeve, radionice, u obiteljske centre ni u velikim gradovima, a kamoli u manjim. I pokazuje se da oni koji idu, uglavnom su višeg obrazovanja.
Moj dojam je iskrvljen, većina ljudi oko mene su ljudi koji su studirali neke društveno – humanističke znanosti, ili imaju visoko obrazovanje... ali s kim god pričam, kolegicama s posla, mamama iz parka, drugim mamama iz vrtića, frendicama... to je nekako ekipa koja zna za „Prve 3“, „Juula“ i sl. Valjda se takve privlače u parku .

Ali nisam to htjela reći, nego sam dobila dojam da si rekla da se samo na Rodi promoviraju stavovi o nekom stilu roditeljstva, ali zapravo rade to i mnoge druge institucije, promoviraju što je sad „in u roditeljstvu“. Naravno da nije to toliko „jako“ kao ovdje, ali ovdje samo to i radimo, i ovdje smo „svi takvi“. Ali, miče se to... sve više ljudi prepoznaje i zna kakve su te neke „suvremene smjernice u roditeljstvu“... svi znaju da mora biti „ne po guzi“ i sl., bez obzira daju li oni po guzi ili ne, svi znaju da „treba uvažavati dijete“... pričam o istraživanjima, stavovima... To su već (gotovo) svi naučili, što je „poželjno, i promovirano ponašanje“.

Najprije moram reći da me uvijek facinira brzina kojom osvane topik na forum čim se pojavi neki imalo sporan tekst o roditeljstvu i količina stranica koja se ispiše u nekoliko dana, pa čak i nekoliko sati. Stječem dojam da zaista ovdje često seciramo drugačije svjetonazore od svjetonazora tipčne "rode" i onda tek ulazimo u stereotipe koji vladaju o rodama (pritom mislim i na članice udruge, ali zahvaća većim dijelom i članice ovog foruma). Ne znam hoći li dobro uspjeti objasniti što mislim.

Ne laje pad radi sela, nego radi sebe
Nisam otvorila jer sam htjela reći „gle ovu što piše, pa što samo piše o Rodama...“ Nego jer me štrecnula. Jer sam i ja u zadnje vrijeme nesigurna, ne u „svjetoznator“, nego u to da si ne znam postaviti granice... jer je lako kad na poslu nije gužva, kad je muž više dostupan... ali kad se pretrgam, izgubim sebe, i onda me ovako neki članak baci u gomilu preispitivanja. Pa pitam vas. Pa lijepo pišete, pa skužim da nije problem u ovom ili onom stilu, nego u meni koja ne znam postaviti prioritete, nego hoću sve i s malim, i na poslu, i u kuhinji, a tko to može.

A znam i da nisi htjela samo to reći... nego te fascinira što se izrodi iz reakcije na neki „ne-roda“ tekst... pa baš nam je zabavno... što se sve zna ovdje izroditi iz čega...

"al ko ga briga, važno je da se filozofira i palamudi stoti put o jednom te istom "

Šalim se, meni ste pomogle da si malo posložim neke stvari u glavi

[Bubilo Bubich]

Meni se cini da je autorica spoznala da postoje i neki drugi nacina roditeljstva koje ona ne prakticira, malo ju je zapekla savjest, pa sad sama sebi racionalizira.

Možda, a možda je i urednik mislio da će biti više klikova ako tako nešto napiše... i gle, mi se i zakliktale .

[Rivendell]

Možda, a možda je i urednik mislio da će biti više klikova ako tako nešto napiše... i gle, mi se i zakliktale .

Kao sto si i rekla - svak se cese gdje ga svrbi, a clanak je preosoban da bi bio po urednikovom nalogu. Uostalom redakcije ne funkcioniraju bas tako. Vecinom novinari sami predlazu teme, a urednik samo daje blagoslov.

[Ivanna]

...ali ne mogu shvatiti da netko uporno odbija uzeti knjigu u ruku ili bilo što, sjesti za internet...i čitai i usvajati nove informacije. Nezamislivo mi je da je netko toliko ograničen da odbija napredovati iti malo od svoje majke, to mi je totalna patologija. Eto, ma to se sve skupa odnosilo, na konkretnu osobu

X
To ni ja ne kužim, majkemi ne kužim.

Evo modernog roditeljstva: dok tata čisti kuhinju i stavlja suđe u perilicu (nakon ručka koji je on skuhao), jedno dijete spava, a drugo se igra, mama jede sladoled i surfa.

[mamitzi]

ne mogu se suzdržati da još jednom ponovim: feminizam nije ideologija koja želi pojesti muškarce, ni žene, ni djecu. feminizam propitkuje društvo, mnogo je različitih frminizama, a najmanje onih koji pozivaju na nasilje ili odbacuju djecu.

[apricot]

Evo modernog roditeljstva: dok tata čisti kuhinju i stavlja suđe u perilicu (nakon ručka koji je on skuhao), jedno dijete spava, a drugo se igra, mama jede sladoled i surfa.

u čemu je onda razlika u odnosu na ono prijašnje?
samo u spolovilu glavnih uloga?

[lady.x]

Slazem se sa dosta toga navedenog u tekstu. Sama sam odabrala prirodno dojenje, sama sam odabrala platnene pelene, ali to je moj licni izbor koji nikome ne namecem. Bas se negativno iznenadim svaki put kad vidim sta sve zena zeni moze da kaze - zena koja i sama zna u kakvom se emocionalnom stanju moze sve nalaziti majka posle porodjaja. Strasno me nervira to insistiranje na prirodnom roditeljstvu. Zasto bi neko ko nema poriv za tako necim bio taj tip roditelja samo zbog pritiska okoline, a onda da se lose oseca u svojoj kozi i to prenosi na dete?
Definitivno treba malo spustiti loptu i ne biti toliko krut u stavovima. Da ne govorim o nekim stvarima koje zaista nemaju naucne potpore - eto recimo na temu dohrane. Ja sam neko kome je hrana struka i zaista sam se svacega naslusala kad je u pitanju recimo atak na industrijsku hranu i jos neke neistinite stvari.

[MarijaP]

Koje neistinite stvari??

[Ivanna]

u čemu je onda razlika u odnosu na ono prijašnje?
samo u spolovilu glavnih uloga?

Ne, razlika je u tome što to radimo OBOJE, ponekad ja, ponekad on. Sad sam na porodiljnom pa uglavnom ja kuham i čistim, al inače, kako tko stigne (češće kuha on).

I mene baš zanima koje su to neistine, lady.x?

Inače slažem se s ovim što si rekla da ne treba zbog pritiska okoline inzistirati na nekom određenom tipu roditeljstva, zvao se on prirodni ili kako već. Od sveg nabrojanog, ne koristim platnene pelene. Ne da mi se, probala sam al jednostavno nije to za mene. I nemam grižnju savjesti (ma imam, al iz ekoloških razloga, a ne da nisam dobra ili kakvaveć mama svom djetetu).

[leonisa]

clanak mi je bezvezan.
cinilo mi se ko da citam post. vec vidjen, vec procitan.

moj muz je nekoliko puta izjavio da mu je zao sto ne doji pa da ju bas taj tren moze on odhendlati, ili sto nemre moje mlijeko smuckat u bocici pa da ja nastavim svoju tusiram-se-meditaciju.

zao mi je sto se ne mogu klonirati ili dva puta zivit ovaj zivot i napraviti dva dijametralno razlicita odabira pa da na kraju mogu reci da li me ispunilo majcinstvo ili karijera.

a sad iskreno...kad su mi se djeca rodila nekako sam bila 100% i samo mama. leonisa je otisla u hibernaciju. kako su rasla, barem ovo drugo, tako je postotak i udio leonise rastao. vracao se.
ne smatram se robinjom izaurom, niti sluzavkom, smatram da se ponasam i radim ono sto mislim da trebam.

robinjom se osjecam kad radim ono sto ne zelim. ono sto moram jer mi je to kao duznost, ono u cemu ne osjecam gust, ispunjenost, srecu...stagod.
ono, osjetim kad mi je nesto nametnuto. onda to ne radim. nisam tuka, staces :D

e da, rob sam svojih navika. narocito onih losih.
znaju mi i djeca ispastat radi njih. a bome i ja.

[oka]

clanak mi je bezvezan.
cinilo mi se ko da citam post. vec vidjen, vec procitan.

moj muz je nekoliko puta izjavio da mu je zao sto ne doji pa da ju bas taj tren moze on odhendlati, ili sto nemre moje mlijeko smuckat u bocici pa da ja nastavim svoju tusiram-se-meditaciju.

zao mi je sto se ne mogu klonirati ili dva puta zivit ovaj zivot i napraviti dva dijametralno razlicita odabira pa da na kraju mogu reci da li me ispunilo majcinstvo ili karijera.

a sad iskreno...kad su mi se djeca rodila nekako sam bila 100% i samo mama. leonisa je otisla u hibernaciju. kako su rasla, barem ovo drugo, tako je postotak i udio leonise rastao. vracao se.
ne smatram se robinjom izaurom, niti sluzavkom, smatram da se ponasam i radim ono sto mislim da trebam.

robinjom se osjecam kad radim ono sto ne zelim. ono sto moram jer mi je to kao duznost, ono u cemu ne osjecam gust, ispunjenost, srecu...stagod.
ono, osjetim kad mi je nesto nametnuto. onda to ne radim. nisam tuka, staces :D

e da, rob sam svojih navika. narocito onih losih.
znaju mi i djeca ispastat radi njih. a bome i ja.

xxxxx

[mama courage]

meni se cini najteze sto actually moras birati izmedu posla i djeteta/djece. jer u danasnje vrijeme se poslovno ne ceka ni na koga. i onda ako odlucis imati djecu kao da si potpisala smrtnu presudu. u tom smislu sam nekako i mislila da je sve orijentirano na muskarce. oni nisu trudni, ne radaju, ne doje.. nema ogranicenja. i onda se takav sistem namece i zeni, ako zeli biti uspjesna mora biti slicna muskarcu. a ne zeni. bome i u ostalim aspektima, kako mi se cini ovako povrsno (nesklonost kompromisima, prevelika odrjesitost.. sve su mi to muske osobine). mozda sam samo zabrijala.

jesi. potpuno si pobrkala lonce.

bingo, mikka!
patrijarhalni sklop razmišljanja po meni nije model po kojem bi se trebala uspostavljati rodna ravnopravnost.

a možeš li mi reći tko to zagovara takav model?

[mama courage]

smatram da se ponasam i radim ono sto mislim da trebam.