 |
|||
znala sam da ces to secirati i da nisam dovoljno razumljivo napisala. skuzila sam u novom citanju :D
to trebam, ono kad mi tijelo govori. da trebam kao ispravno. ono, meni svaka stanica u tijelu vristi kad radim nesto sto nije ispravno "po mome", kad nije u skladu sa mojim zeljama, prohtjevima, stavovima...znas kaj mislim
zato neke stvari nisam nikad dovrsila. stanice su mi bile previse bucne
ma u kontekstu ovoga što piše mikka, pa emsa
mislim da se poslovni svijet udaljio od pojma obitelji-jer je često sam sebi svrha
mada je moj stav da svi radno sposobni ljudi, koji se nisu drugačije osigurali do smrti-moraju raditi
i da je najveći problem na svijetu nezaposlenost
a pošto se udaljio od pojma obitelji, a nerijetko obitelj=žena koja sve vuče-čini mi se da se tako udaljio od žene
riješenje možda nije mijenjati veliku mašineriju-nego možda prvo mijenjati odnose unutar svoje male mašinerije
polako
Sloboda nije ni muška ni ženska. Ona je jednostavno sloboda.
Vrijednosti nisu muške ni ženske. Kao ni nevrijednosti. A uopce ne znam sto bi to bilo ženske vrijednosti?
Ta cijela priča o ženskim vrijednostima nasuprot muskim vrijednostima se već toliko ofucala, te kad zagrebes ispod površine, vidiš da je to postala prazna floskula.
Feminizam ne poistovjecuje ženu s muskarcem. Ravnopravnost nije jednakost.
Bez obzira na objektivne okolnosti zapadnog društva u kojem živimo, koje pocesto ne idu na ruku ženama, u određenom/ovecem postotku žene same biraju podredenu ulogu i nepovoljne pozicije.
Nema to veze sa dojenjem i pelenama. Ali ima veze i sa mentalnom sklopom i stavom. I svjesnim i nesvjesnim.
Sloboda košta. A cijenu nisu svi spremni platiti. Pa ti pelene, dojenje i djecica koju radjamo sebi a ne bakama, nam postaju tako lijepi izgovori. I za sve ono sto nismo, a mislimo da bi trebali biti. Ili sto nismo, a željeli bi biti.
(inače kome djecu dobijaju tate? Svojim suprugama/životnim partnericama? A te tate su naši muzevi. Interesantno. Nemamo moralnu dilemu?)
Inače dijecu ne radjamo ni sebi ni bakama. Niti ih posjedujemo.
seni, to je to. i nema veze s dojenjem i vrstom pelena
nema s dojenjem ni pelenama, al ima s maternicom.
nije izgovor, cinjenica je.
meni to ima veze s odlukama.
onda se sve svodi na onu staru tko hoce, nade nacin, tko nece, nade izgovor ili jos bolje onu drugu nemres i ovce i novce
pa bas i nije.krumpiric prvotno napisa
poznam dosta privatnika koji sami vele da ce prije zaposliti muskarca nego zenu. iskljucivo jer zena ima maternicu.
Xonda se sve svodi na onu staru tko hoce, nade nacin, tko nece, nade izgovor ili jos bolje onu drugu nemres i ovce i novce
A djelomično možeš i ovce i novce, samo ovisi kolike su ti ovce i koliko bi ti novca. Ne možeš biti "slobodan" kao kad si bio bez djece i istovremeno biti roditelj. Ali možeš biti roditelj i biti slobodan u okvirima koji odgovaraju tebi i tvojoj obitelji (a to ovisi o prioritetima i dogovoru među partnerima/unutar obitelji). Stvar nije crno-bijela, većinom je siva.
To ide mene. I slažem se djelomično. I zato inače ne ulazim u ovakve rasprave jer se secira svaka riječ. Istina je da djecu ne posjedujemo. No ja sam svoje zaista imala za sebe i muža, ne za djedove i bake. Pritom vjerojano ne mislimo na isto kad to kažem. Ja mislim da smo suprog i ja svjesno odlučili imati djecu jer smo ih željeli i onog trenutka kad smo ih poželjeli, preuzeli smo i odgovornost za njih. U tom smo ih smislu imali za sebe - sebi na brigu i odgovornost.Inače dijecu ne radjamo ni sebi ni bakama. Niti ih posjedujemo.
Ja moram da priznam da razmisljam i koliko je "prirodno" majcinstvo dobro za dete. Narocito u slucaju kad mama ne zivi u skladu sa prirodom, kad mora da radi itd. Ja sam sa svojim detetom sve radila na zahtev, reagovala na svaki plac, ispunjavala na vreme sve potrebe... a onda je doslo vreme da krene u jaslice i ispostavilo se da ce adaptacija ici po cry out sistemu. Ne mogu opisati koliko tesko mi je bilo i zaista sam nekad pomisljala da je moj preterano vezan odnos sa njim mozda uticao da mu adaptacoija bude teza. Stalno se pitam kako ovaj sistem utice na dete kasnije kad se kad tad socijalizuje. Po mom misljenju ona prica o samopouzdanju (samopouzdani su pa nema problema) ne pije vodu, jer za dete mora biti shok suocavanje sa novim okruzenjem u kome ono nije bas centar svega.
Sto se posla tice - svakako da je malom detetu potrebna samo mama, ali kako dete raste, roditelj postaje i uzor kad je u pitanju obrazovanje, napredovanje... tako da mislim da na celu pricu treba malo dugorocnije gledati.
Pitale ste me za dohranu - ima dosta neistina i nekih stavova WHO koji se ovde shvataju zdravo za gotovo... ne bih detaljnije o tome, vec sam pousala da podelim neka svoja saznanja na temama o dohrani pa nisam bas najbolje shvaena
To dosta ovisi od djeteta. Moja mala je krenula sa 12 mj kao nehodac. Odgovarano joj je na sve zahtjeve i prilagodila se bez problema.
Klinjo ce krenuti sa 16 mj i vec vidim da ce biti cirkus. Karakter.
Na ovo jos da se osvrnem - potreba za radom nema veze sa tim da li smo se osigurali materijalno ili ne. To je moj stav koji zelim da sutra usvoji i moje dete.
Tako je. Ja sam dobila otkaz kad sam ostala trudna i to su mi se samo prestali javljati, a to su mogli jer nisam bila prijavljena, a nisu me prijavili "jer sto ako me prijave, a ja ostanem trudna". Smjesno je da sam zapravo vec bila trudna, ali nisam znala...
Nedavno su me na razgovoru za posao pitali kako uspijem zonglirati dijete i posao. Najgore je sto me to pitala zena od kojih 35, neudana, bez djece, jer je karijera bitnija. Kako znam vec neke ljude u toj firmi rekli su mi da od kad je ona direktorica, zaposljavaju samo muskarce.
Muskarce koje sigurno nije pitala kako uspiju uskladiti obitelj i karijeru.
Zapravo mi je najgore sto me to pitala zena!
Zato se slazem s mikkom, feminizam radi na tome da zene postanu iste kao muskarci. Zato feminizam treba vratiti zenama. Ne trebamo biti iste kao muskarci nego ravnopravne. Jer nismo iste. Netko je krivo napisao da se radi o zenskim vrijednostima, krivo napisano, ali je dobro mislio. Ne radi se o vrijednostima, ali se radi o odredjenim osobinama koje su svojstvenije zenama i koje ne treba zatomljavati nego slaviti.
Po meni recimo zenska intuicija, empatija itd mogu itekako koristiti u poslovnom svijetu, i to bi trebalo iskoristiti umjesto da se zene pokusava napraviti sto slicnije muskarcima.
sad se treba postaviti pitanje sto se podrazumijeva pod rad. jel to samo ona aktivnost za koju se prima placa?
Pa jest. Ima ljudi koji tako gledaju na posao ili rade posao koji ne vole. Ali ukoliko bi bili obezbedjeni i napustili taj posao jer imaju para, meni je opet nezamislivo da ne postoji nesto jos sto zele da rade, nesto cime zele da se bave a da to nije samo bavljenje porodicom. Meni je bar posao daleko vise od pukog nacina da dobijem sredstva za zivot.
Posljednje uređivanje od lady.x : 08.07.2012. at 12:57
pa zena ce te to i pitati/postaviti se tako. jer ona tada nije zena, niti muskarac, ona je vlasnica firme, direktorica ili sta god. i ruku na srce sve sto pita stoji. i ako joj je bitna firma i njena egzistencija, tako ce se i postaviti.
mislim da i muskarci imaju i empatiju i intuiciju, ne mislim da su zene time blagoslovnjene/proklete, mislim samo da su stoljecima zivjele u okruzenju gdje se smatralo da je to iskljucivo zensko pravo, pa su ju muskarci zanemarili. trebaju ju samo ponovo pronaci.
i mislim da feminizam ide ka tom nekom izjednacavanju, da se zene priblize muskarcima, a muskarci zenama.
samim time da se prihvati da sve veci broj oceva ide na porodiljni, da vode djecu doktoru i ostaju na bolovanju. istina, to je jos uvijek jako malen broj no puno je veci nego sto je bio u generaciji nasih roditelja.
no uvijek ce postojat bojazan poslodavca da ce zena otici na komplikacije, da ce otici na porodiljni, da ce biti na bolovanju i da ce on morati osposobljavati zamjenu, u njega ulagati sredstva, energiju, znanje...a poslodavcu je to sve minus.
no takodjer u svjesti poslodavca jos uvijek nije osvjesteno da mozda bas taj muskarac kojeg ce zaposliti umjesto jednako kvalificirane zene je muskarac koji ce otici na porodiljni te koji ce uzimati bolovanje za dijete.
istina je takodjer da izmedju jednako kompetentne zene i muskarca da ce poslodavac izabrati muskarca i da to tjera zenu da bude kompetentnija od njega da bi uspjela na trzistu rada. i tu se uvidja ta neravnopravnost koja zaista ni ne moze biti ravnopravna jer vuce korjen i bioloske neravnopravnosti da muskarac nema maternicu.
tebi je nezamislivo, no dopusti mogucnost da tvojoj kceri bude zamislivo.
da joj djeca, obitelj, kuca budu odabir njenog "rada" za koji nece primiti placu.
meni je nezamislivo da se i dan danas takav odabir ne smatra radom. nije da ladis jaja po cijeli dan.
ne pricam o interesima vec o radu.
Naravno da cu dopustiti, ali mislim da se takve sklonosti sticu od malena. Razumem i da ja ovako razmisljam, ali ne razmisljaju svi i nikad ne vrsim pritisak, kao sto su meni umele neke mame "pa mali je za jaslice, zar ne mozes jos malo da odlozis?"... onda zgrazavanja sto ja ne uzivam u spavanju u istom krevetu sa bebom i slicno.
Ja smatram i rad u kuci za "rad" - ali taj rad mene licno ne zadovoljava i skroz mi je drugacija vrsta rada ... I valjda kako deca rastu - posla je sve manje i sve vise slobodnog vremena, bebeci period je drugo, ali kad deca recimo krenu u skolu ja zaista ne vidim koji je to mukotrpni rad u kuci... i sve to isto rade popodne i zene koje idu na posao.
pa smatra se radom, upravo feministkinje su svjesne koliko tog neplacenog rada (oko 30%) cini cjelokupnu svjetsku proizvodnju. a 80% tog obavljaju zene.
samo sto to obavljaju i zene koje i inace rade van kuce.
Ne mislim na zene kojima je to izbor, svaka im cast to je 100 puta teze nego ici svaki dan na posao, ali to nisam ja. Ja govorim o zenama koje zele raditi, ali su prisiljene biti doma samo zato jer su trudne ili imaju dijete.
Rad u kuci i za obitelj je kao sto emsa kaže rad. On u nasem društvu i nije neplacen. Ako je žena kuci muž plaća hranu, struju, odjeću.....zdravstveno je osigurana preko muza.
da li je adekvatno plaćen od strane partnera, muza, je naravno drugo pitanje. No to žene očito sa svojim partnerima rješavaju kako rješavaju, odnosno ne rjesavaju. Zašto im on ne plaća udio za mirovinsko je drugo pitanje.
U Austriji je moguće do neke godine djeteta (ne znam vise koje) da partner koji je kod kuće, obično žena, moze dijeliti uplateza mirovinu sa partnerom, obično muzej. Interes je bio zanemariv.
Feminizam niti radi, niti je ikada radio na tome da žene postanu iste muškarcima, niti da muškarci postanu ist ženama.
Pri čemu je sama konstrukcija "postati isti" u puno pogleda prilično neprecizna i zapravo lisena značenja.
vidim da su ove prihvatile taj model.
još da nešto kažem o ovome, što također potvrđuje taj model.
da nebi mislile da imam nešto protiv uspješnih žena.
ima i drugačijih direktora/ica. koje će zaposliti osobu, a ne muškarca ili ženu. i pronaći mogućnost da zadrže vrijednog radnika.
mogu zamisliti da će moje kćeri ili kćeri mojih kćeri, doživjeti društvo u kojemu se nitko neće zgroziti ako su se nakon minimalnog obaveznog porodiljnog vratile na posao. i vlasnike poduzeća koji će muškarcu odobriti korištenje porodiljnog. društvo koje će osigurati postojanje servisa za čuvanje djece od najranije dobi. u kojem će se zapošljavati po sposobnostima, a ne po spolu.
ono društvo u kojemu bilo koji osobni izbor (do granice poštivanja tuđih sloboda) neće biti razlog za diskriminaciju ili zgražanje.
nisam rekla da radi na tome da postanu isti, jer kao sto sam rekla, isti ni ne mogu biti. vec na izjednacavanju. mozda je bolja rijec priblizavanju. vaga nikad nece mirno stajati, uvijek ce se klackati. no velika je razlika klacka li se malo ili puno. ili je jedna strana u potpunosti prevagnula.
to je moje vidjenje feminizma.
To što ti spominješ nema veze sa prirodnim roditeljstvom. Zar stvarno misliš da dojenje, nosanje, co-sleeping, platnene pelene, kuhana hrana (i što još uopć spada u "prirodno" roditeljstvo) ima veze sa težom adaptacijom?
I što je uopće pretjerana povezanost sa djetetom od godine dana? Kako se to postiže ili ne postiže? Ne razumijem.
Naravno da si kao roditelj uzor svom djetetu u svim stvarima. Najvažnije je odabrati nešto i bit zadovoljan svojim izborom, to je puno važnije za dijete, potpuno svejedno hoćeš bit samo kućanica ili samo poslovnjakinja. Hoće li moje dijete jednog dana ići na faks kao ja ili će bit frizer, sasvim svejedno, nek bude što hoće, samo da je sretan i zadovoljan sa svojim izborom.
Poslodavci su nam onakvi, kakvo smo društvo. Kao sto vidimo u nekim zemljama je drukčije. Kao npr. U skandinaviji.
Razumijem sto leonisa kaže o determiniranosti maternice. No ja to nikako ne bi nazvala bioloska neravnoprovnost.
Bioloska razlicitosti je upravo to sto joj ime kaže. Razlicitost. Ona po sebi nije ni ravnopravna, ni neravnopravna.
Neravnopravnost je produkt našeg ljudskog djelovanja, odnosno izbora.
Ne treba ići daleko u prošlost. Samo prije stotinjak godina je zabrana fakultetskog obrazovanja zanama objasnjavana bioloskom determiniranoscu, ovim, onim.... Razlozi kao u kamen uklesani. Danas se tome smijemo, vrtimo glavom,a pola studentske populacije su žene.
ma nije to isključivo zato
to je jer generalno žene idu na bolovanje, porodiljne, ..
to je posljedica stanja u društvu i potpuno začarani krug
idu na bolovanje-dobiju lošiji posao-manje su plaćene-idu na bolovanje..
lady, možemo mi i tako, samo je sada pitanje koliko posto ljudi uopće ima posao u kojem pronalazi zadovoljstvo
to su dvije različite kategorije
jedna je obaveza osiguranja sebe i obitelji (a to znači i npr. kuhati mužu ili ženi dok drugi privređuje, ako te taj drugi financijski na neki način osigurao ili osigurava i ako je to održiva opcija)
druga je samoostvarivanje u pogledu koji je nama prihvatljiv.
Leonisa, ja mislim da se feminizam prvenstveno bavi pravima. I to je to.
Sve ostalo možemo zvati, ovako i onako, priblizavanje, razumijevanje, ali to su finese.
Bit je ravnopravnost. I zabrana diskriminacije po spolu. A ona nije ni istost, ni priblizavanje, ni razumijevanje, ni ništa treće.
Freya, ne ide tebe, te nije ista osobno.
Svi mi prioritete vlastitog života slažemo i slicno i različito.
To sa odgovornošću s slažem.
A sto se tiče članka, koji sam napokon pročitala, osim sto je nakrivo postavljen, plitak i povrsan, čini mi se da autorica, po divnom običaju naših novina, nije pročitala knjigu.
Vidiš, ja sa nadam da nikad nećemo imati takvo društvo. Ne mislim na zgražanje neo na pomisao da se neka mama želi vratiti na posao nakon 45 dana. Meni je to nezamislivo. To bi onda definitivno značilo da je obitelj/dijete/majčinstvo (da majčinstvo, ne roditeljstvo) kapituliralo pred kapitalizmom, profitom, trkom za parama, nazovite to kako hoćete.
Ja se nadam da će se jednog dana još dodatno stimulirat mame/tate da ostanu s djetetom do godine dana doma, da će naknada drugih 6 mj. biti jednaka kao i prvih 6 mj.
A što se tiče ovih direktorica; mojoj frendici se šefica zgražala nad trećom trudnoćom (kao, bar u današnje vrijeme postoje razne metode kontracepcije) i još se naljutila na nju, dok je šef samo čestitao i gotovo. Neznam ja što je on u svojoj glavi mislio ali nije reagirao kao ona.
Ne mislim ja da postoji neka preterana povezanost. Nisam ja mogla drugacije nego kako sam osecala. Ali, moje dete je takvo da recimo nije moglo bez suza da se uspava samo - plus ga jos dojim - znaci cesto se tako uspavljuje. I onda eto problema sa uspavljivanjem u vrticu - ovo je samo jedan primer. Ja na svaki gest reagujem - ispunjavam zahteve, pohvaljujem... u vrticu je samo jedno od x dece i toga nema... da ne pricam o tome sto se nikada od mene nije odvajao itd...
Cak i kad je ishrana u pitanju - do godine dana nije jeo nista prskano i samo sam mu zdrave namirnice nabavljala, a onda je imao dva meseca osipanja od alergija i navikavanja na vrticku hranu - tacno sam se pitala u tim trenucima da li sam gresila sto ga nisam odmah navikavala na nesto sto ga ceka van kuce.
Itekako je najvaznije biti zadovoljan svojim izborom - kakav god da je. Ali roditelji i njihov nacin zivota jesu cesto uzor deci, cak i ako nisu imali svesnu nameru da to budu. Ovo govorim o skolskom, tinejdzerkom i starijem dobu, ne o maloj deci. Nemam cerku, ali kad bih je imala ne bi mi bilo vazno da li je njena zelja da bude kuvar ili doktor nauka - ali volela bih da ipak ima neke svoje snove, da ima nesto sto sledi i sto je vezano samo za nju... Meni je jasno da neko donese privremenu odluku dok su deca mala da se posveti samo porodici, ali cekajte - sta radi taj neko posle kad deca odu dalje? Gde je onda ona? Ukoliko nastavi da se "bavi kucom i porodicom" ja bih rekla iskreno da lencari, a to ne nesto sto mi se ne nikako dopada.
Svakako je veca sansa da se radi posao koji volis ako stalno ucis, stalno ulazes u sebe, napredujes... Ja uvek verujem da ako ulozis trud slede i rezultati. Meni je jasno da se ne mogu pojaviti na svom poslu nakon tri godine i ocekivati istu poziciju. Treba naci neki balans i ne otici ni u jednu krajnost, nije lako - ali ne mozemo se predati i dici ruke od svega. Nekad mi prica o promovisanju zena koje su posvecene iskljucivo porodici i deci lici na onu "kiselo grozdje".
Faks upise neznatan broj vise zena od muskaraca, a zavrsi ga skoro dvostruko vise zena. Da ne govorim o magisterija, doktoratima... S druge strane samo oko 20 posto zena je na vodecim pozicijama u tvrtkama. I ne moze se reci da su to zene same odabrale, jer je ured za ravnopravnost spolova radio istrazivanje i skoro sve ispitane zene su rekle da bi prihvatile tu poziciju da im se ponudi.
Posljednje uređivanje od Rivendell : 08.07.2012. at 15:21
to je tema o kojoj smo tisuće puta raspravljali, pronađi, stavi u tražilicu kućanice..i slično..
ne bi htjela opet
a i o tome treba razmisliti
jesu li zanimanja koja donose lovu generalno muška ili generalno ženska?
i zar nije da u nafti, energetici, politici, medicini i jačoj ekonomiji rade uglavnom muškarci?
Ili da u farmaciji žene rijetko biraju terenske poslove, radije biraju apotekarenje, kompromisa radi.
Ima svega, i postojeće diskriminacije-i opet kažem, odabira.
Kad netko priča da je svjesno zastao s karijerom, ja uvijek imam poriv pitati : a muž? Jel on?
i ja govorim o pravima i danas sam svjesna da ne moze postojat ravnopravnost odnosno da je ona mrtvo slovo na papiru jer u zivotu dolaze do izrazaja nase razlike darovane prirodom zbog kojih smo u startu neravnopravni. zbog toga pricam o priblizavanju. sad ce napad, a elaboriram navecer kad se dokopam kompa.
Upravo to. Postoji termin feminizacija zanimanja, sto ujedno znaci i njeno "propadanje" tj smanjene ugleda i placa u tom sektoru. Primjer su nastavnicka zanimanja, tu su i novinari, a pomalo i lijecnici...
To nije slucajnost. Mozda je odabir, ali nije slucajan.
Evo, ja sam izabrala "apotekarenje" umjesto terenskog posla, ali ne zbog kompromisa. Što se muža tiče, on bi mi pružio podršku i prilagodio se da sam htjela drugačije. Ali JA sama ta koja to nije htjela, ne želim biti mama koja viđa djecu, a i muža jedva par sati dnevno. Mada mene ti terenski poslovi nikad nisu previše privlačili pa možda nisam dobar primjer.
No, vjeruj mi, nije svejedno i gdje "apotekariš" i kod koga. Ponekad se i tu desi da jedva viđam obitelj, pogotovo ljeti.
ovo je lijepo rečeno
a podsjetilo me na jedan razgovor koji sam vodila sa svojom kćeri
došla je jedan dan iz škole i nekako smo stigli na temu predsjednika razreda
i veli ona između ostalog da je to tako jer je on muško
onda je uslijedilo objašnjenje, pa sam između ostalog rekla da žene prije nisu smjele ići u školu, ni na fakultete ma kako pametne bile,
pa su se za to same izborile itd.itd.
bilo bi mi jako drago kad bi se uveo neki predmet koji bi se bavio ovakvim temama
j
Sjetile ste me sad na jednu pojavu na mom faksu. Radi se o struci u kojoj ima daleko više žena, među studentima je recimo bilo između 10 i 20% muških. Jednom je neka profesorica komentirala kako je to godinama tako, ali unatoč tome muški se češće javljaju na predavanjima sa pitanjima i komentarima, i gotovo u pravilu su muški predstavnici godine. A ne može se reći da su žene u manjini niti da ih itko koči. Nitko ne misli da manje znaju. One se jednostavno manje bore.
Istu stvar sam ja onda primijetila i među profesorima. Iako su većinom na odsjeku bile profesorice, predstojnici odsjeka, a promijenilo ih se 4ero dok sam studirala, su bili sve muškarci.
Nije stvar samo u bolovanjima, porodiljnom, tome da nam muškarci ne daju i slično.
Stvar je i u tome da smo mi (u prosjeku) manje voljne gristi, natjecati se, nametati se i isticati. Je li to nešto urođeno ili naučeno u ranoj dobi, vjerojatno je još rano reći.
Meni ovo izgleda kao projekcija. Moguće da to što je govorila tvojoj prijateljici, je govorila u nekoj mjeri sebi, zbog tko zna koje priče.
ivanna, pa da, i to, to je više onako karikatura
jer sam pričala o jednoj vrlo bogatoj grani u kojoj najgore plaćene poslove svjesno odabiru uglavnom žene
nije da apotekarke (jel' to uopće ok naziv) imaju loše plaće
ali imaju lošije od drugih poslova u branši
http://www.vecernji.hr/vijesti/rodil...-clanak-424306 stvarno me zanima bi li ovako nešto u Hrvatskoj bilo moguće ili bi se prve žene obrušile na njezinu odluku da se kandidira za predsjednicu
Osobno se ne bih nikad odlučila za ovakav život, ali mi je sasvim ok da gđa Thora gura na oba pravca ukoliko to želi i ima kompetencije, a naravno i suprugovu podršku u tome.
Koliko sam poslije pratila, ipak nije izabrana, ali da je kojim slučajem i uspjela ne znam baš koliko bi stavki iz onog prvotnog članka uspjela zadovoljiti pa da bude predstavnica takovog "modernog majčinstva" o kakvom smo i krenuli raspravljati
Vidiš, ispod jedne od slika na linkanom članku piše "Thora smatra da se žene ne bi trebale odreći majčinstva zbog karijere".
A meni se čini da je poruka baš obrnuta.
Inače, slažem se s krumpirić tamo negdje kad je rekla da smo ovu kućanica temu obradile već 100 puta.
Ali se ne slažem s ovim.Kad netko priča da je svjesno zastao s karijerom, ja uvijek imam poriv pitati : a muž? Jel on?
Čemu taj poriv? Stvaraš neku osobnu statistiku?
Što ako nije (vrlo vjerojatno)? Hoće li tu ženu tvoje pitanje prosvijetliti ili će jednostavno osjetiti poriv da ga opravdava, pa samim time i sebe?
Inače, nekako se najviše slažem s lady. x
[QUOTE=krumpiric;
jer sam pričala o jednoj vrlo bogatoj grani u kojoj najgore plaćene poslove svjesno odabiru uglavnom žene
nije da apotekarke (jel' to uopće ok naziv) imaju loše plaće
ali imaju lošije od drugih poslova u branši[/QUOTE]
Krumpirić, iako si ti na ovom topicu imala i drugačije intoniranih postova, ja ću se referirati na ovo jer se o ovoj temi najčešće priča kad se priča o tim ravnopravnostima...
Meni se čini da je to s količinom novca koju žena zaradi na određenom mjestu zamka društva u kojem se vrednuje samo taj rad, rad u sustavu PDV-a, da tako kažem. Na neki način kao da same sebe miniramo i meni je čisto tužno kad se nabacujemo (ne znam samo s kime) oko tog kućnog posla, te djece i obitelji; to se ne da izmjeriti novcem, pa valjda i ne vrijedi, ajte vi. Bio mi je pao internet kad je MC napisala da je pitanje tko će umiriti bebu i otići po jabuke. Ja mogu samo reći - evo, ja ću. Ako je nekoj obitelji to za svoje dijete teško, ja ću, samo recite gdje je beba, gdje su jabuke. Kako smo došli do toga da se oko brige za dijete nabacujemo kao da je riječ o ne znam kako odurnoj raboti?
Ženski rad oko djece i obitelji je podcijenjen, ali ne nužno novcem (jer ne mogu se puse brojiti, pa isplaćivati dividenda ili ne može se osnovati patrola pa plaćati po obrisanoj pločici ili spečenoj kiflici), nego upravo tom hajkom oko toga da je to neki gadan posao i da mi zahtijevamo da to rade i tate u ovom ili onom omjeru - da bismo mi mogle ići raditi, na isto ono mjesto radi kojeg opet kukamo da nam oduzima mogućnost da imamo još koje dijete, ili da se posvetimo postojećoj djeci malo više od onoga što nam posao dozvoljava.
Meni malo sva ta feministička hajka djeluje onako malo PMS-asto - malo bismo bile direktorice i da nas ima u Saboru pola, pa bismo prirodno rodile i bile povezane s djetetom; malo bismo fleksibilno radile, pa malo bismo da se ne radi razlika između muškaraca i žena; kao ono kad nas primi - pa i čips i čokolada, i krastavčići i pekmez, pa se cerimo i plačemo... sve u istom trenutku.
Cijela politika oko rodne ravnopravnosti stalno skače sebi u usta i uopće nema neki cjelovit i sustavan tijek.
Meni je nekako normalno da ako same žene drže taj svoj dio oko beba, dojenja, majčinstva, doma i svoje obitelji nekom tlakom, sramotom, kulukom i bezvrijednom gnjavažom, da je samim time sve to skupa i drugima to nešto bezveze - do muža, do UN-a, i da se na taj način nikako ne može doći do one mjere ženskog ravnopravnog dostojanstva koje će uvažiti i omogućiti dovoljan prostor i za rad, i za obitelj.
Mislim da je posve suludo vrednovati apotekarku, uopće njezinu društvenu poziciju, stanje njezine emancipacije ili nekakvih prava mjeriti kroz njezin prihod, ipak je rad samo sredstvo, a cilj je ipak i prije svega u okviru obitelji, obiteljske ljubavi i nekakvog ljudskog ostvarenja u zajednici. James Bond je kao neka faca jer je u službi Njezinog Veličanstva - a mame su glupe jer su u službi svoje obitelji i djece?!
A evo i ozbiljnog teksta iz pera ozbiljne visokopozicionirane ženske osobe; za razliku od onog člančića o kojem se počelo pričati. Vrijedi čitanja:
http://www.theatlantic.com/magazine/...i1i58.facebook
Sada znam da radim dobro jer se trudim najviše što mogu, no to nije ispočetka bilo tako.
S prvim djetetom sam se osjećala stvarno kao da sam rob tome djetetu, tome je najviše pridonijelo ponašanje moje majke i bake koje su uvijek imale svoje mišljenje o tome što ja sve trebam i kako ovo nije dobro, ono, -kad sam ih prestala slušati, prestao je i taj osjećaj. U tom mračnom razdoblju uvijek sam se sjetila riječi Ala Bundya- "dijete je mali , vrištavi, posrani vampir"- sada se tome smijem.
Što se tiče muževe podrške - on me i gurao da završim fakultet jer ipak će onda biti dvije plaće
Vidjela sam da je jedna od vas napisala da to ovisi samo o majci i to je istina- sa prvim djetetom se nisam najbolje snašla i ponekad sam se osjećala zakinuta u nečem, no kad sam si posložila prioritete i stvarno razmislila što ja hoću, a ne što se od mene očekuje, sve je naglo postalo bolje.
Neću sad ulaziti u tu priču, ali da, pogodila si, i jest projekcija.
I meni.
zašto?
mislim, ako tebi to djeluje tako, onda definitivno leo ima pravo - maternice i sise, povezanost s djetetom u prve tri itd itd, su biološke činjenice koje determiniraju da nikad nećemo biti ravnopravne. iznimke naravno, poput thore, postoje, ali one samo potvrđuju pravilo. i brojke.
i, danas, s "prirodnim" majčinstvom u stvari, žene se ipak gura u tradicionalnu ulogu.
s jednom razlikom, što je to danas naš, informirani izbor. a ne nametnuti položaj.
a sve ostaje isto.
možemo, kad bi htjele. biti sve. samo ne želimo.
ima poslova, a ne mora to biti samo trka za novcem, koji jednostavno ne trpe izostanak duži od 45 dana.
Tako je zeznula nas je biologija.
Možemo se boriti protiv toga ili to prihvatiti.
Ali danas se dugo živi , ne kao prije 50-100 godina. Pa tko ženi brani da ima karijeru nakon što djeca stanu na noge? Vjerojatno društvo koje očekuje da sa karijerom kreneš jako mlad , a djecu uguraš po putu u planove.
Izvan Hrvatske je cijeloživotno ućenje normala, pa žene nalaze i mjenjaju karijere/struku/ poslove kad im djeca porastu. Pa nisu valjad mrtvi i otpisani svi sa 45?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
