Ovo što sam napisala, napisala sam bez bnegativnih konotacija. To je, po meni, pozitivna poruka.cvijeta73 prvotno napisa
Sad ne stignem, kasnije ću se nadodati.
 |
|||
|
|
|||
Ovo što sam napisala, napisala sam bez bnegativnih konotacija. To je, po meni, pozitivna poruka.
Sad ne stignem, kasnije ću se nadodati.
svimb, ne, možda sam se potpuno krivo izrazila
mislim na činjenicu da nema ništa sporno u tome da žena zastaje s karijerom radi djece
ali očito ima u tome da to radi muškarac
nije li onda jasno da diskriminacija toga tipa nije samo uzrokovana nekakavim vanjskim uvjetima?
valjda sam sad dobro objasnila? (nije da mene zanima ko ima kakvu karijeru i ima li im muž)
ifi, nisam uopće mislila na lovu
znanstvene karijere (koje su za mene vrhunske) nisu uvijek dobro plaćene
mislila sam na angažman
u farmaciji žene biraju poslove s manje vremenskog angažmana
a to uglavnom znači manje love
Kažu da muški smatraju da ženama nije mjesto u fudbalu, preljubu, politici. Ja se hrabro upuštam u jedno od toga (čik pogodite šta) jer znam da mogu ponuditi mnogo, sigurno više od muškaraca kojima sam okružena. Neki to gledaju blagonaklono, drugi su kritični, i ti drugi nisu samo muški, čak žene kažu: Pa kud će, u vraga, sa troje djece!? Ali jednostavno to sam ja, žena koja je od malena naučila da kotrlja puno stvari odjednom, danas je to majčinstvo, koje sam odabrala, i koje mi je najbitnije, ali moram istaći, i ne jedino bitno. Želim da se i dalje obrazujem, iako je teško naći vremena, hoću da imam prijateljice, iako imam divnog muža-prijatelja, i tako svašta nešto. Zato moj svaki dan je isplaniran, i to danim unaprijed, jer da bi sve stalo unutra 24 sata nema prostora za dangubljenje. I jedino što mi nedostaje, jeste ta spontanost, da dopustim sebi da mi prođe dan onako, da blentim 2 sata sa najboljom prijateljicom u kafiću, da mi pukne film pa da odem u Jordan, jer želim da posjetim tu zemlju...... Sada je to nemoguće, ali samo sada. Jer ja sam prije svega majka, i želim da pomognem svojoj dječici da odpočnu ovaj život na kvalitetnim osnovama, a onda kada im ja ne budem strogi centar interosovanja(tamo poslije 7, 8 godine) onda ću se moći i malo opustiti.
Krumpiric, po meni one to ne biraju potpuno svjesno. Mislim da je to splet odgoja, utjecaja drustva i ocekivanja okoline.
Od malena se zene priprema da budu zene i majke, dok se djecacima govori da mogu biti sto hoce, djevojcicama se suptilno namece kako karijera nije najvaznija (i ne mislim da je), kako treba naci posao koji ostavlja vremena za obitelj. U skoli, na faksu i kasnije na poslu ih se ne potice, ako pokazu ambiciju ih se sputava (proglasava ih se ku***ma koje bi zabile noz u ledja za karijeru, ako su nesto postigle prica se da su sigurno spavale s nekim)...
Mislim da su zene toga svjesne i nekako automatski, izbjegavajuci sukob, biraju liniju manjeg otpora.
Nemam još djece, al nadam se da ću imati, dojiti ih, praviti im kašice i biti s njima 24 h dnevno, jer mi je to najveća želja u životu! Trenutno ne radim, mm radi, nije nam lako ali živimo, mlada sam ali ipak kopam vrt, kiselim zimnicu, kuham svaki dan,jedem domaće piliće i ostalo meso, i ne vidim ništa loše u tome, barem znam šta jedem..normalno da bih voljela raditi, al kakva je situacija u državi sretni smo što mm još ima posao(mada ne dobiva plaću). Nemam ništa protiv toga da žena gradi karijeru, ali mislim da te ništa ne može ispuniti zadovoljstvom kao majčinstvo.
I da nadodam, moja mama je mlađu sestru dojila godinu dana, seka je završila u bolnici kad je imala 6-7 mjeseci i da ju nije mama dojila ne bi tada smjela biti s njom u bolnici u Osijeku, a ona je tad bila tamo više od mjesec dana, tako da i to smatram još jednim razlogom zašto treba dojiti dijete.
Pa da, ali to je samo jedna valuta - i novac i prestiž. Stalno se nekako kriju ta djeca i ta obitelj i nekako je to kao neki teret, a od svega toga kao ništa, samo te omelo u nekom drugom ostvarenju. To jednostavno nije točno. Uspješna obitelj jednako je prestižna i vrijedna kao i neka vrhunska karijera, ako ne i vrednija i vjerujem da ženama može biti samo gore, ma koliko njihovi muževi prali i nosali djecu, ako se to ne instalira kao vrednota, kako za žene, tako i za muškarce.svimb, ne, možda sam se potpuno krivo izrazila
mislim na činjenicu da nema ništa sporno u tome da žena zastaje s karijerom radi djece
ali očito ima u tome da to radi muškarac
nije li onda jasno da diskriminacija toga tipa nije samo uzrokovana nekakavim vanjskim uvjetima?
valjda sam sad dobro objasnila? (nije da mene zanima ko ima kakvu karijeru i ima li im muž
ifi, nisam uopće mislila na lovu
znanstvene karijere (koje su za mene vrhunske) nisu uvijek dobro plaćene
mislila sam na angažman
u farmaciji žene biraju poslove s manje vremenskog angažmana
a to uglavnom znači manje love
Tko može kako i koliko žonglirati, ovisi od čovjeka do čovjeka, od situacije do situacije, od djeteta do djeteta; nepravedno je pred ženu stavljati zahtjev da bude "detached" od obitelji i bude kao neki geometar i odreže vrijeme od obitelji da bi postavila neki zamišljeni standard koji se nameće. I uopće pretpostavka da smo isti kao muškarci i da želimo isto, hoćemo jednako i možemo na sličan. Sve stoji kad smo bez djece, ili s jednim ili eventualno dvoje, dakle sve stoji u situaciji kad društvo, prema demografskoj zakonitosti srlja u čisto samouništenje. Čim imamo više djece, pa više godina provedemo trudne, dojeći i ne spavajući s malom djecom, stvar je jasnija.
ja u kupe, ti u špade
ne smatram obitelj nevažnim elementom
tebi je ostvarenje unutar 4 zida važno za ženu
ja smatram da je važno za oboje, ili nije za nijedno, ili - ma kako god žele
nije obitelj ženin posao
ne bi rekla da se obitelj predstavlja teretom
rekla bi da se jako cijeni ostvareni i kvalitetan obiteljski odnos
čak i previše
ali osobno ne cijenim ostvarivanje vlastitih ambicija kroz djecu
to podrazumijeva ljestvicu za njih
Porodica za mene je bivstvovanje, nešto očekivano, dobrodošlo, i nemjerljivo značajno. Moj lični prosperitet, opet, ne u suprotnosti sa mojim bivstvovanjem, je samo još jedan dimenzija mog postojanja, ja sam to jer drugo ništa ne mogu da budem. I nisu to 2 uloge koje ja moram uskladiti, to su moji manifesti, odraz mojih unutarnjih želja, stremljenja. I u trenucima kada sam slaba sve je borba za mene, i moja djeca, i MM, i postdiplomski, i karijera koju gradim, braća, sestre. U trenucima kada sam ja ja, kada osjetim puls života, i kada nisam samo dio matice, onda mi ništa nije teško, jer sve je prirodno, i ne želim da iko pomisli ili kaže da sam manje majka/žena ili radnica, od one koja je kod kuće, koja pravi domaći pekmez, ili od one koja nema porodicu. Kod mene je sve na svom mjestu.
Svi sm različiti, nekm je psa i karijera najveće zadovoljstvo, nekme majčinstvo i obiteljski živt, a nekome oboje. Društv i ljudska zajednica bi trebali biti rganizirani tako da pmgnu rditeljima da usklade i jedn i drug da da djeca i bitelj budu zadvljni i njihve ptrebe zadvljene. I t nije nikakva utpija i znanstvena fantastika nego bi se dal lako izvesti da ima volje i sluhA.
Feminizam je za mene isto preradikalan danas, iako je u davnija vremena vjerjatn morao biti takav ka rekacija na potpunu obespravljenst žena. Samo je s nametanjem psla i karijere tiša predaleko, ist ka št ispunjenje u obiteljskom životu nije dovoljno za mnoge žene, ne želi svaka žena niti posao i karijeru, stvar je kao št su neki pisali u izbru.
Inače članak mi j bljak, prikazuje sam jednu stranu bez pkušaja da shvati suprotne argumente.
Ja sam se čitajući ovaj topic sjetila divne knjige Penelope Leach: Djeca prva
Evo malo o tome: http://www.superknjizara.hr/index.ph...jiga=100001260
Ima i na Rodinom portalu o toj knjizi (ali s naglaskom na dojenje).
To je knjiga o tome što sve društvo NE čini za svoje najmlađe članove, a trebalo bi.
U ovom topicu nije pitanje karijere da/ne, radi se o SUSTAVU VRIJEDNOSTI koji je trajno narušen brojnim zabludama. Eh, sad, teško je reći tko je u pravu... Kako god bilo, nije mi se dopao članak s linka iz uvodnog posta. Nije to pitanje samo slobodnog izbora (imamo ga manje nego smo spremni priznati, ali o tom potom). Nitko ne kaže da svi moramo imati djecu i biti predani roditelji, radi se o tome kakav bi stav društvo trebalo imati o onima koji su odlučili biti predani roditelji. Često ljudi smetnu s uma da netko treba zaraditi i za njihove penzije...i ne samo zaraditi.
Svako doba imalo je i svoju mračnu stranu (štajaznam, nekada su i djeca radila puno ranije nego danas i nitko se tome nije čudio, o ženama da i ne govorimo). Mnogi ljudi bi se predanije posvetili ulozi roditelja kad bi lakše mogli pomiriti zahtjeve karijere i obitelji na fleksibilniji način - od vlastitog radnog vremena i radnog vremena vrtića na dalje... A to je pitanje prevladavajućeg stava DRUŠTVA u cjelini o tome, ne samo pojedinaca.
Moram ovo potpisati najvećim X-om koji imam. A ovo boldano je odlična usporedba.
Skužila sam te odmahsvimb, ne, možda sam se potpuno krivo izrazila
mislim na činjenicu da nema ništa sporno u tome da žena zastaje s karijerom radi djece
ali očito ima u tome da to radi muškarac
nije li onda jasno da diskriminacija toga tipa nije samo uzrokovana nekakavim vanjskim uvjetima?
valjda sam sad dobro objasnila? (nije da mene zanima ko ima kakvu karijeru i ima li im muž
Ja sam već 200 puta napisala da ne bih mogla tako, meni je posao puno više od pukog izvora zarade, iako sam daleko od karijerizma, ma nisam čak ni nešto ambiciozna. Ali volim svoj posao i razdoblje u kojem koristim GO mi je sasvim dovoljno.
eris, i kakvi su vam dresovi, u kojoj ligi igraš, dođete li gdje na gostovanje?
Naravno da si izabrala nogomet, tko se još danas bavi politikom. Iako, kad razmislim kako sve unaprijed planiraš možda si i ono srednje izabrala....
Gdje beti3 da se ljutim, pa i meni je i samoj smiješno. Iako ovo srednje uvijek zvuči najprimamljivije a i manje je ogavno od politike, vjerujem da je to daleko od mene. Trenutno žongliram, a što se tiče moje isplaniranosti, nikada ne bih za sebe rekla da sam planer, više sam osoba koja je primorana to da čini jer želi da puno stvari stavi u ta famozna 24 sata. I tako, od kada imam plan, koji često ujutro, uz kafu, prije posla, doživi radikalne izmjene, ali je i dalje plan, nemam više grižnju savjest : što sam malo sa djecom, što mi je kuća neuredna, što ne slušam šta MM kaže, što nemam pojma da mi najstarija kći ima mommak, što nisam obišla širu familiju 100godinaa, što ne učim pa ne položim svoj zadnji ispit ko normalni studenti. Sada će sve doći na red
Pa naravno da nas i sise i maternica determiniraju, između ostalog. Što misliš, da je kandidat od ove Thore muž, a ne ona, jel bi i on vukao bebicu okolo po skupovima i naslikavao se s njom i hvalio kako ju nakon skupa malo pomazi i nosi bebicu i krene dalje.
Debeli potpis.Ko da sve moramo biti uspješne direktorice do 30-te, jer poslije toga je gotovo.
A ja mislim da ti trpaš sve žene u isti koš. Nemamo sve iste ambicije, iste intelektualne sposobnosti i želju za karijerom. Ali bome ni muškarci. Nikad nisam imala dojam da me se kao djevojčicu ne potiče, dapače, od obitelji do škole i faksa. Čak mislim da se od djevojčica i više očekuje recimo u školi, dok se dečkima lakše "opraštaju" lošije ocjene. Možda ja stvarno živim u nekom čudnom okruženju. Samo znam da bih bila jako nesretna kad bih radila posao koji podrazumjeva puno putovanja i izbivanja od kuće dok su djeca ovako mala. Bez obzira na plaću i položaj. A mislim i da MM misli isto.
I na ovo potpis.
U našoj zemlji je situacija takva kakva je, jadna i puno žena se nakon 6 mjeseci vraća na posao ne radi karijere nego radi egzistencije. A da ne počnemo o radnom vremenu vrtića, a pogotovo o nemogućnosti uopće upisa u vrtić itd itd
X
Ovdje se konstantno provlači teza da "karijeristice", odnosno zaposlene žene i majke rade na poslu, a kućanice doma. A nije tako: "karijeristice" rade i na poslu i doma, a kućanice samo doma.
I dok sam ja bila samo kućanica, bogami sam uživala i dobar dio dana "hladila jaja".
Posljednje uređivanje od Deaedi : 09.07.2012. at 15:11
A čuj, kad ti more bit da "hladiš jaja", što ih ne bi hladila. Ako želiš. No, baš sam dobila povrat poreza od lani i sve mi je super...
Evo, baš zbog ovakvih komentara nikad nećemo moći biti kao muškarci.
Al ne bih da ova tema opet završi na prepucavanju kućanice vs zaposlene žene pa ovdje stajem.
ja mislim da 90% zaposlenih žena ovako misli. na čelu sa mnom.
i to je po meni tema ovog topika, a ne kućanice vs zaposlene.
i, jel moguć scenarij od sirius?
karijera u 45-toj?
jel to uopće moguće?
a bili ti zaposlila na važno mjesto
ženu koja je s 23 završila faks
u međuvremenu nije radila u biznisu toga tipa, nije nešto previše napredovala ?
ja ne vidim tu realnost.
Moja mama je bila programer još tamo u šezdesetima pa nadalje.
Pričala mi je da je zabušavala koliko god je mogla dok smo bili mali nas troje. S razmakom od 7 godina, to je jedno 10 godina ne davanja svega od sebe. A nakon toga se puno davala svom poslu i jako u njemu uživala.
Karijera se ne započinje od vodeće pozicije, to je jasno.
Ali ne vidim zašto se karijera ne može graditi od 35. do 55., recimo. Mislim da je stav da je to nemoguće proizvod društva, a ne stvarnih mogućnosti.
Posljednje uređivanje od vertex : 09.07.2012. at 15:44
pa kad bi poslodavac gledao na zenu s 45 koja zapocinje sa svojom karijerom kao plus jer je "odrodila" svoje, "odvalila" jaslice i vrtice, "odgulila" djecja bolovanja i sada se moze posvetiti poslu bez da je u niskom startu da trazi dopust, a ne kao promasaj i pitao se sta ta uopce s 45 trazi ovdje i sta je do sada radila i ako je do sada nesto radila, sada radi nesto drugo, znaci da nije uporna i da odustaje i zasto bi ja ulagao u nekog tko je do sada i bez ovog posla zivio itd itd.
ja sam se iznenadila kad je jedan poslodavac rekao da nikad nece zaposliti nekog tko je duze studirao. da ga nece ni na intervju pozvati. ili imao pauzu izmedju faksa i posla. taj ocito moze i bez posla, a njemu treba netko kome doslovno o tom poslu ovisi hoce li imati sutra ili nece kruha na stolu jer ce taj povuci i 110%, dok ce ovaj "ladit jaja".
stoga sam skepticna. no s druge strane, vjerujem u to da se karijera moze izgraditi i ostvariti se i na tom polju i nakon cetrdesete. samo je za to potrebno puno vise truda od onih koji to rade s dvadesetnesto. ili moras biti sam svoj sef.
Ja vidim i poznam zenu koja je radila jednostavnije poslove u struci dok su djeca bila mala. Sa 40 krenula karijera. Sa 50 i kusur rastura.
Sve se moze kad se hoce.
dok ja natipkam, evo cure su rekle kaj mislim, ekšli.
A što ja znam, ja vidim.
Ja sam završila fax i zaposlila se s 23, nakon 11 godina u branši... mislim da bih sad u svojim tridesetima bila spremna biti doma na nekim dužim porodiljnima / neplaćenima s dvoje, troje djece (samo da se ovo drugo uhvati). I onda, u ranim 40-tima natrag. Moja struka je takva da u 5-6 godina ne bi ništa izgubila što ne mogu nadoknaditi, tj. više su promjene tehničke naravni (software i sl.), ostalo (sam posao) je isto zadnjih sto godina.
E, na tako nešto sam mislila. Ne da nakon faksa uopće ne radiš pa se s 35 nadaš zaposliti u struci i izgraditi karijeru.
u mojoj struci je to, recimo, jako tesko izvedivo.
evo u našoj firmi ima žena u svojim 50-tima koje šibaju 10-12 satno radno vrijeme, i bez pardona šišaju mlađe kolege i kolegice
po stručnosti i znanju. doduše, djeca su im već na studijima, tako da se bez brige mogu posvetiti tom poslu
koji ih veseli i ispunjava.
i mogu reći da me uvijek oduševi ta radna energija kod kolega i kolegica u 50-tim, pa i 60-tim godinama,
gdje se nekako unaprijed smatra da su već "za rashod". a ne mora biti tako.
Da, samo hrpa struka danas mijenja se iz dana u dan.
Ali ne vidim zašto se karijera ne može graditi od 35. do 55., recimo. Mislim da je stav da je to nemoguće proizvod društva, a ne stvarnih mogućnost.
pa žene tek tada počnu rađati
Teško izvedivo je gotovo svugdje. Ali ja nisam sigurna da mora biti tako. Kako mladi, novi ljudi uđu u struku koja se kotrlja desetljećima, stoljećima bez njih. Zašto u nekoj drugoj paradigmi čovjek ne bi mogao kasnije ući u struku ili vratiti se u struku poslije pauze? Meni je to logička besmislica. Ako jesam sposobna (što moram pokazati) zašto je važno imam li 25 ili 45?
krumpirić, ako tek tad počnu rađati, onda su možda već nešto napravile u poslu. Zašto se ne bi mogle vratiti u taj posao, kad bi im bio omogućen neki period prilagodbe? Zašto su a priori nezanimljive, kao da ne mogu više nikad ništa napraviti ni naučiti?
potpis na vertex
dodatno iskustvo može biti pomoć, a ne otežavajuća okolnost kod usvajanja novih znanja.
meni je uvijek urnebesno smiješno na ovim temama kako je homemaking&childrearing jedini posao koji se jednako kvalitetno i kvantitetno odradi posvetio mu ti sat, dva ili 24/7. Čudo jedno to je ko onaj mini japanski karnister od 22l iz vica
Nakon ovo članka ja više nemam ništa za dodati. Žena je u visokoj politici,najvišoj mogućoj, ljevičarka,feministica i ima djecu!
Pročitajte sve stranice isplati se svaki trud!!!
Eighteen months into my job as the first woman director of policy planning at the State Department, a foreign-policy dream job that traces its origins back to George Kennan, I found myself in New York, at the United Nations’ annual assemblage of every foreign minister and head of state in the world. On a Wednesday evening, President and Mrs. Obama hosted a glamorous reception at the American Museum of Natural History. I sipped champagne, greeted foreign dignitaries, and mingled.
http://www.theatlantic.com/magazine/...i1i58.facebook
ajde pikula budi drug i daj par najvažnijih pointova teksta
Ma konačno članak koji nije zauzimanje strana, stručno, iskustveno, na nivou, proživljeno izanalizirano do srži i s podacima zašto i kako danas žene ne/mogu imati sve i po koju cijenu. Evo ovo je podnaslov, ali članak ima 6 velikih stranica, a svaka rečenica ko dukat - pročitaj obogatit ćeš se
It’s time to stop fooling ourselves, says a woman who left a position of power: the women who have managed to be both mothers and top professionals are superhuman, rich, or self-employed. If we truly believe in equal opportunity for all women, here’s what has to change.
Zato jer prosjećna hrvatska obitelj ne može živjeti od jedne plaće. Odnosno, teoretski bi i mogla, ukoliko bi imali riješeno stambeno pitanje, a ne da se mora ulaziti u kredite za kupnju/opremanje stana. Sa 35 g krenuti u privređivanje za obitelj je prekasno (govorim o prosječnoj obitelji, koja si je morala riješavati stambeno pitanje, ne o onima koji su stan dobili/naslijediti, jer je to onda jedna malo viša socijalna klasa).
Dalje, ukoliko žena završi fakultet sa 25g i ne radi do 35g, dakle minimalno 10g pauzira, mislim da se u većini zanimanja puno toga promijenilo i sigurno nije konkurentna na tržištu rada sa profesionalne strane.
Pa nitko ne govori da žena ne radi. Samo govori da ne ganja karijeru dok ne stavi djecu na noge, a onda krene ganjati karijeru (ako može i želi , naravno. I tako velik broj žena i muškaraca ima SAMO poslove bez karijere).
Posljednje uređivanje od sirius : 09.07.2012. at 16:43
pikula, taj je članak ifigenija linkala koju stranicu ranije.
pročitala sam ga, i koliko kužim, on govori o ženama na top management pozicijama kojih je u realnosti jako jako malo.
napredovanje u karijeri koje podrazumijeva obogaćivanje i proširivanje znanja u svojoj struci ne znači nužno pucanje na pozicije takvog tipa.
ono što je istina u početnom članku s kojim je pokrenuta tema je, da žene nikad nisu dovoljno dobre, i da im se nekako nabija taj osjećaj krivnje.
ako se nisu udale - ne valja. ako su se udale, pa nema djece - opet ne valja. ako dođu djeca pa se razbolijevaju - ni to ne valja.
ako odabere put karijere pored obitelji - ne valja. ako se posveti obitelji i ostane doma - opet nije dobro.
pa onda sve one stvari vezane uz roditeljstvo koje autorica nabraja da se nameću -
dojenje, pelene, nosanje, co-sleeping, zdrava hrana ...
eto, stvarno trebaš stajati 100% iza svojih stavova i uvjerenja da te sva ta nerealna očekivanja okoline ne diraju.
možda se varam, ali se muškarcima više toga tolerira. ili nije tako ?
ma niiije, ucinilo ti se
Kako od jedne plaće? Pa mama od vertex jest radila i privređivala, ali nije "izgrađivala karijeru". Ta pauza od 10 godina nije ostanak doma. Ona jedna je samo primjer, al mislim da se o tome pričalo, ne da uopće ne radiš godinama.
Dok ja natipkam, sirius je već isto rekla....
Koja je razlika između posla (rada) i ganjanja karijere, to ne kužim? Ili misliš da npr. prodavačica radi, a npr. managerica u banci ganja karijeru?
sori na linkanju istog članka, promaklo mi
ne nego kad se ubijaš od posla u dućanu da postaneš poslovođa i kad radiš koliko moraš i trebaš, ali ti je prioritet malo dijete doma
Posljednje uređivanje od pikula : 09.07.2012. at 16:59
Ne kužim, jel to karijera ili posao?
Prvi dio je ulaganje u karijeru, a drugi dio obavljanje posla i ulaganje u dijete. U životu obično stoji "ili" između
ti mene zezaš?
Posljednje uređivanje od pikula : 09.07.2012. at 17:05
Nadam se da češ shvatiti da u stvarnom životu obično nema ili...
ako prati rast i razvoj jednako je.
kad pomislim koliko se zakona promijenilo u periodu prosjecnog studiranja jednog studenta, ni jedan nije konkurentan nakon diplome.
ocu reci, i ona osoba s 10 godina pauze, ako zeli, moze pratiti trend jednako kao sto ona osoba koja je u tih 10 god. zaposlena, ne mora i glumi metuzalema.
to sto radis ne znaci i da si konkurentan jednako kao sto onaj koji ne radi da nije.
Lijepa želja, draga moja dadedi, ali imam jako puno iskustva na raznim razinama i s raznim kombinacijama tako da si dozvoljavam zaključke slične gđi iz Washingtona.
Posljednje uređivanje od pikula : 09.07.2012. at 17:10
Pa možeš radit neki posao s kojim si zadovoljan (uopće nije važno jesi prodavačica ili doktorica), ali postoji i mogućnost napredovanja. Ali sigurno treba više "potegnut" da dođeš do tog položaja. Međutim to uključuje, osim veće plaće, i više npr. putovanja, nekakvih seminara, možda i rada vikendom itd itd. Al to ne žeilš u ovom trenu jer imaš malo dijete doma i misliš kako će bit još prilika za koju godinu. A možda i neće... Al, istina, nekad inema izbora...
Odoh ja na plažu, dosta mi je filozofiranja....
razlika je u tome da cu prilikom zaposljavanja gledati onaj posao u mojoj struci koji je vise prilagodjen obiteljskom zivotu.
to znaci da cu u startu prekriziti dobar dio zanimanja u mojoj struci koja sam imala na pameti prilikom upisivanja fakulteta, primjerice.
Evo još zanimljivih doprinosa debati o obitelj-posao balansu http://www.theatlantic.com/debates/women-workplace/
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom