1. Osobe s invalidnošću imaju prava, ali trebale bi imati i znatno više (nažalost, to ovisi o količini sredstava kojima raspolaže država, a tu nismo baš blistavi)
2. Osobama s invalidnošću treba osigurati ravnopravno mjesto u društvu (inkluzija u vrtiću, školi, prednost pri zapošljavanju na odgovarajuća radna mjesta). Situacija bi se mogla popraviti ukoliko bi država subvencionirala zapošljavanje takvih osoba (npr. oslobodila poslodavca plaćanja obveznih doprinosa za takve osobe - cijena rada automatski je niža, pa će mnogi poslodavci naći svoj interes)
3. Danas ni za zdrave osobe mogućnost zapošljavanja nije velika, a većina će poslodavaca radije zaposliti zdravu osobu nego nekoga tko ima bilo kakav hendikep.
4. Već je i danas bolja situacija nego u prošlosti kad su ljudi s invalidnošću doživljavani kao građani drugog reda. Općeniti stav društva gradi se polako. Društvo vrijedi onoliko koliko brige posvećuje svojim najslabijim članovima (djeca, osobe s posebnim potrebama, stariji i nemoćni) ali za to treba dobre volje, vremena i sredstava. Dobra volja u našem društvu nije toliki problem, a sredstava kronično nedostaje. Nadam se da će gospodarski oporavak donijeti napredak svima, pa i ovoj ugroženoj skupini ljudi. Isto, same osobe s pp mogu puno doprinijeti pozitivnom stavu javnosti (primjer: gđa Mirjana Krizmanić svojim javnim nastupima i knjigama uspješno senzibilizira javnost za potrebe osoba s invaliditetom i način kako ih zdrave osobe doživljavaju)