Našla sam ovu sliku pa je želim podjeliti s vama... meni su suze potekle...
http://www.facebook.com/photo.php?fb...type=1&theater
onaj ko je to napravio treba mu ruke u ramenu izčupati da se pati cjeli život...
 |
|||
|
|
|||
Što se sve događa iz zatvorenih vrata
Našla sam ovu sliku pa je želim podjeliti s vama... meni su suze potekle...
http://www.facebook.com/photo.php?fb...type=1&theater
onaj ko je to napravio treba mu ruke u ramenu izčupati da se pati cjeli život...
Nemam riječi na ovo. Žalosno. Osim toga nije mi jasno kakvo može biti stanje uma onoga tko napravi ovo djetetu, tak malom djetetu...???
Da i ja sam se pitala, prvo sam pomislila da je možda palo al kad bolje pogledaš sliku nije to modrica od pada, neg od desnice...šmrc... stalno mislim na nju...
Nemam snage otvoriti sliku jer pretpostavljam da bi se rasplakala, a to mi i inače danas ide. Zaista ne znam što bi se na ovom svijetu trebalo promijeniti da se takve stvari ne dogode?
Rasplakala bi se sigurno, ja jesam a baš sam bila nekako skulirana...o mila mala , ma narađe bi ju doma uzela,...
Ja mislim da je to photoshop. I ne volim te stvari, ništa tako masovno što po facebooku ide pa se treba dijeliti..ja sam nevjerni Toma.
XTrina prvotno napisa
Nažalost ovakvih stvari ima puno više, s manje vidljivim modricama i još većim i težim "modricama" na psihološkom razvoju djeteta.
Grozim se nasilja, nasilje samo rađa nasilje, nema opravdanja, i na svima nama je da ovakve stvari zaustavimo. A za to nema zatvaranja očiju na cesti, u parku, u tuđem domu, samo zato što nas se to izravno ne tiče. Osobno uvijek reagiram, u jednom slučaju sam i sama skoro pokupila šamar na tržnici u Utrini. Puni plac, tata žestoko šamara 2-godišnje dijete i NITKO ne reagira... TO je najveći problem.
Ne bi htjela skretati s teme, ali voljela bi da je bilo koja udruga/inicijativa, koja nas mpo pacijente udijeljuje epitetima koje ovdje neću niti ponoviti, digla glas za zaštitu djece u obiteljima čijih je 50,000 pripadnika OSUĐENO (dakle ne optuženo) za obiteljsko nasilje u poslijednje tri godine, umjesto da se brinu za moje embrije zbog kojih ostavljam zdravlje, dušu i sve što sam ikad financijski stekla, pa i pride toga.
Inače rijetko pišem na forumu, ali ovo moram u potpunosti potpisati.
potpisujem
ja nisam nevjerni Toma
ok, ovo dijete možda nije iz Hrvatske, tko zna odakle je, ali da takve djece, odnosno takvih roditelja svuda oko nas ima, ima...
neki dan smo bili vani i sreli mamu i kćerkicu kjoi su živjeli iznad nas, starija je od M. 3-4 mj. i kao, idu se mala i moja M. igrati "mame i kćele", kaže ta mala mojoj M. "Sad ti mene kao zovi mama" i viče nju M. "Maaamaaa", a ova se uzdere: "ŠTA JE BILO? ŠTA 'OĆEŠ!". Bilo mi je i smiješno i žalosno (M. ustuknula, sva se zbunila). Svaki dan sam to slušala. Nije da se ja na svoje dijete ne izderem, ali ja nikada tu ženu nisam čula da nešto lijepo govori svom djetetu.
Tu istu večer ju je izmlatila po guzici pred očima svih na kvartovskom trgu samo zato jer se dijete deralo što joj je puknuo balon. Ok, bilo je malo iritantno, to što se dere i baca po podu, ali je stvarno idiotski još na sve to izlupati dijete po guzici.
OK, dijete sa slike je stvarno drastičan primjer, to je pretužno, meni je uopće muka pomisliti kakav strah i bol takva djeca trpe. Na žalost, i sama sam odrasla uz fizičko i psihičko nasilje. Istina, bila sam nešto starija od svog djeteta, ali kada gledam kako se ta ista osoba ponaša danas prema mom djetetu, jasno mi je da je sve vjerojatno krenulo i puno ranije.
Ja mislim da nije photoshop , imala sam jednom priliku vidjeti kako su malca isprebijali jer sa 2 godine nije htio ići na kahlicu. Opravdanje roditelja je bilo kako nemaju za pelena, a oboje su na MAllboru 100 s
možemo i mijenjamo svaki dan! jer moramo i trebamo reagirati jer djecu treba netko zaštititi od 10 puta jačeg odraslog pa bio mu to i vlastiti roditelj
Ne vidim sliku na poslu, ali ako je to ona slika malene djevojčice s dudom u ustima i punom modrica...Negdje sam pročitala da je to cucricu napao pas! Tako da ni ja baš ne vjerujem svemu kaj kruži.
pa nije ni bitno je li to djelo photoshopa (najvjerojatnije jest, i neka jest), bitna je poruka o tisuću takve prebijene djece, pobogu si ga ...sestre!
nije slikica s dudom...
i kako je moguće da tako malenu djevojčicu napadne pas?
Nije to ta slikica, a drugo pitanje...zezaš me ili stvarno pitaš??
Ako je ovo dijete ovo zaradilo od ruke vlastititog roditelja to se ne može pravdati slabim živcima ni znam ti ja čime, zna se što se može i mora napraviti u ovakvim slučajevima.
Nažalost, nerijetko se u novinama za zlostavljanje sazna kad je prekasno. I od tih naslova mi je isto već muka.
Ali evo ja se sada iskreno pitam što napraviti!! ŠTO?
Posljednje uređivanje od ana.m : 11.07.2012. at 20:37
[QUOTE=ana.m;2183305]Nije to ta slikica,Stvarno pitam, nisam nikad doživjela takvo nešto i ne mogu si to zamislit...a drugo pitanje...zezaš me ili stvarno pitaš??
[QUOTE=zloćko;2183374]
Onda ne čitaš novine!! Pa nije se jednom desilo da je dijete ne samo napao nego i ubio pas!! Od malih beba pa do veće djece.
Ti si očito totalno off od medija ili?
[QUOTE=ana.m;2183752]Da da ja sam totalni off od medija... uz posao od 0-24/7x365
To mi je tako strašno, jeza me prošla kroz tjelo od same pomisli da pas napadne djetešce....
ono što svatko može napraviti jest djelovati u svojoj najbližoj okolini. kod takvih slučajeva susjedi najčešće znaju za zlostavljanje, ali "ne žele se miješati u obiteljske stvari". nažalost je i policija često sličnog stava. ja sam se do sada tri puta našla u situaciji da zovem policiju jer se kroz prozor čuje razbijanje, ženbsko vrištanje i zapomaganje, lete stvari van. ljudi oko mene ništa, samo se pogledavaju. policiju treba nagovarat da dođe. ali uvijek su došli. dakle ne tri puta iste osobe, već svaki put u drugom gradu. ljudi se jednostavno ne žele miješati i manje su bliski sa susjedima nego nekad, pogotovo u velikim gradovima, pa se takve stvari lakše zanemaruju. naravno, pitanje je što će socijalna dalje napraviti - taj sistem je isto zakrčen, ali stvarno je bolje reagirati bilo kako nego ignorirati.
Bravo sto si reagirala. Evo, ja bi voljela da je netko od susjeda reagirao u djetinjstvu kad je mene brat tako tukao. A isto tako je bila jedna djevojcica u ulici koju je otac skoro svaki dan tukao i naravno da se sve to znalo i da su svi sve culi, ali isto nitko nije reagirao. I to je bas najzalosnije od svega, sto nitko ne pomogne.
Al isto tako, ja sam dvaput vidjela nasilje nad zenama pa nisam reagirala. A u biti me bilo strah da i ja ne dobijem po nosu. U jednom slucaju je neki muskarac naguravao zenu u auto sa tamnim staklima na Dolcu, a u drugom je momak pljusnuo curu (zapravo to nisam ni vidjela nego mi je moj momak rekao, vidi onaj tamo je pljusnuo curu). sto napraviti u takvoj situaciji? Kad nesto vidis u prolazu i ne mozes nikome prijavit jer nemas pojma tko su ti ljudi i zacas ih nema, a nemas se hrabrosti umijesat jer ti nasilni bome djeluju opasno?
bilo je jako puno slučajeva kad su i manju djecu napali psi, jedno dvoje i ubili, bili su to domaći psi ponekad
Ja mislim da se svijet po tome vrlo osjetno mijenja, iako ima još puno puno posla.
I slažem se da treba reagirati, jednostavno živjeti pod geslom da je nasilje nedopustivo, i da ćemo progovoriti protiv njega kad god možemo (kad procijenimo da je dovoljno sigurno). I tako će se nastaviti mijenjati.
Ali ne volim te potresne slike izmučene djece koje ustvari nikog ni o čemu ne educiraju, samo uzrujavaju.
ja ih ne volim - sve te mail forwarduše i sl. jer ne samo da ništa ne postižu, već i daju ljudima lažni osjećaj da su nešto učinili, pa se osjećaju bolje u vezi sebe - zato ih valjda toliko kola okolo. imam dojam da će dobar dio ljudi prije na 10 adresa poslati powerpoint o širenju ljubavi u svijetu, nego što će susjeda u prolazu pitati kako je danas...
Tangerina ovim si me prosvjetlila
Da, svijet se neće promijeniti dok se bude pravdalo IKAKVO nasilje, od tjeranja djece na čuljenje u kutu do "malo po peleni", jer svi imaju svoju mjerku i nekom je modrica tek mrcu stupanj iznad malo po dupetu.
Znate ono kad kažu ženi: "ako te prvi put plesne, bježi"
Tako i s nasiljem prema djeci, treba postaviti jasne granice, na NULU. Ne samo zakonske, nego i moralne, društvene.
Da, baš tako.
Svaki dan sam toga svjesna. I stvarno ljuta na sebe kada si dopustim odvratnu živčanu dreku, spominjanje kazne i tome slično.
kod nasilja nad djecom policija se uglavnom ne zeli mijesati nakon sto izjasnite da niste rodbina
nadlezan je navodno czss
Ako anonimno prijavis onda ne mogu ni znati jesi/ nisi rodbina. Duznost im je izaci na poziv. Izlaze i kad ti netko ogrebe auto, kamo li ne za djecu.
Piitanje je samo sto ce biti nakon toga.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom