za Dubovicu, a i uvalu prije Zaraće moraš ostaviti auto gore na cesti pa se spuštaš pješice.

A da se nadovežem na Lopud, nama je tamo bili odlično jer smo bili u kući uz šetnicu, digneš se od stola i baciš u more.
A imam i jednu anegdotu. Jedno jutro frend već postavio stol za kavu i otišao ju unutra kuhati kad sjeda jedan Talijan za stol misleći da je to kafić . Nisam se još razbudila pa mu nisam ništa rekla i stiže kava, a on naruči kapučino. Kad mu je frend rekao da je to privatno skočio je kao oparen.
A osim živopisnog dućana meni je ostalo u sjećanju i doprema Ledo sladoleda. Zajedno s nama na Lopud je došla i dostava Ledo sladoleda koji se uredno vozio na otvorenoj palubi na kutijama. Prvo što sam napravila kad sam sišla otišla sam za tim kutijama do škrinje i popričala s prodavačem o upotrebljivosti istog jer moja kćer obožava sladoled. Rekao mi je da ih samo treba prebaciti u frižider koji se slijedećih x sati ne otvara i da im nakon toga ništa ne fali I na sreću sve je prošlo dobro.