Ma kakav centar...pa meni bi bilo humanije sjesti pokraj mame i pokušati započeti neki razgovor, neobvezan pa vidjeti barem da li je žena otvorena za druženje i što kaže općenito o djeci, nego uopće razmišljati o prijavama...
 |
|||
|
|
|||
Ma kakav centar...pa meni bi bilo humanije sjesti pokraj mame i pokušati započeti neki razgovor, neobvezan pa vidjeti barem da li je žena otvorena za druženje i što kaže općenito o djeci, nego uopće razmišljati o prijavama...
XS2000 prvotno napisa
Ima i onih koje ne drze djecu budnom, vec djeca njih. Moj je poceo sada navecer spavati tek oko 11. Nikako ga prije uspavat. Valjda mi nece czss kuc kuc
Da bar hoće zaspati 8, pol 9.. Hrpu stvari bi obavila poslije toga i još bi se naspavala.. ali ne, vruće im je, jedna drugu zafrkavaju i nikad zaspat.. dok ne počnem vrištat i prijetit jer sam preumorna i hoću spavat ili stavit mozak na pašu, a one nikako da zaspu..
Očekujem czss
Naravno da ne bih nikoga prijavljivala za gore navedeno. I sama sam bila u situaciji da šetam praznim kampom s djetetom u kolicima, oko 4 ujutro, jer se toliko derao i imao takve faze nespavanja, da sam jednostavno morala izaći s njim van i šetati dok ne zaspe, da ostala dvojica mogu normalno spavati. Ali takve su situacije izvanredne, neplanirane, nenamjerne...
Ali, vidjeti cijelu obitelj, s dvoje male djece (ima i beba) kako šeće Konzumom u 22 h i dalje mi nije oku ugodno. I dalje mislim da je djetetu u to vrijeme normalno ponuditi krevet pa makar ne zaspalo odmah.
Moje nijedno dijete nije išlo rano spavati-prije 22, 22.30 ništa- niti zijev.
Mada razumijem i one roditelje koji kasno idu sa djecom u dućan: možda po danu rade pa se žele malo družiti sa djetetom, možda je mama cijeli dan u kući i želi izaći među ljude, a nema joj tko pričuvati dijete. A što se tiče tih igraonica- ja svoje dijete nikad nisam ni neću tamo ostavljati jer mi ne ulijevaju povjerenje i stalno bih bila u brizi da li je dobro.
Meni se stav ne petljam se drugima u zivot u principu svidja. ALI ako vidim da netko nekog maltretira, ako cujem da netko vristi, ako vidim da je netko pao, da je netko nekog udario-REAGIRAM. Previse se losih stvari dogodilo upravo zbog toga sto nitko ne reagira, nikog nije briga, solidarnosti nema, empatija i altruizam su na nuli.
Ako vidim da nesto nije u redu-reagiram. Zaustavim auto, izadjem, pitam jel sve ok, trebaju li pomoc. Ljudi precesto danas okrecu glavu i ne petljaju se.
Posljednje uređivanje od annie84 : 09.07.2012. at 20:58
pa ne znam da postoji mama koja drži dijete protiv njegove volje budno do kasnih sati
zasad skulirana, ne drze mame djecu budnom, lol.
jedino sto sam dobila kad sam probala stavit je u pola o9 u krevet je da smo obje imale slom zivaca, pa sam odlicila pratiti nju i imat lijepih sat ipo i dijete koje odmah zaspe.
ajme, ima jos jedna strana lol
btw moja beba je imala prva dva mjeseca nocno spavanje od 11.hvala bogu pomaknula ga je na 22.
slažem se, zašto bismo se obje mučile od pola 9? kad možemo iskoristiti to vrijeme za igru, odlazak na neki ljetni koncert, odlazak na sladoled i sl. i u 11 ide veselo spavati
ako djecu ludiranje po Konzumu uspava - super, bolje nego da doma zivcane. I sto djeca znaju sto je osam, a sto deset navecer i zasto bi trebali bit u krevet u deset? Al se sutra moraju rano dignuti? Mislim, i ja bi da moj zaspe u osam navecer... al kad nece... i puno mi ga je lakse uspavat vani u setnji nego doma, a da mi ga je najlakse uspavat u Konzumu, bome bi isla u Konzuma
Joj da ne radim i da nema vrtica, okrenula bi ja taj ritam ljeti da sto vise toga radimo navecer.
Znaci spavanje do podne, pa rucak, odmor, plaza, vecera i u grad u setnju do ponoc. Onda stavit dijete na spavanje, poredit stan i u krpe
Ovako po danu ne mozes opstat od vrucine...
Al ovo gore je utopija... A i volim nekad budenja ranom zorom, dok jos sunce ne zapekne...
Ma oftopicarim... Vruce mi je... Haluciniram... Hocu klimuuuuuu!!!
a vidjela sam ih ja takvih....kad neka djeca iza 21h-22h pocnu divljat i nemoguce se ponasat ocito je da bi trebali bit u krevetu jer se po meni od umora tako ponasaju...ali su s roditeljima zaglavili duze vani iz raznih razloga...neki jer nisu stigli prije obavit spenzu,neki jer bi htjeli jos jedan djir a nema im tko ostat doma s djecom itd....
kada ste vi kao mala djeca isli spavati? ja se sjecam - prije dnevnika je bio crtani i onda se ide u krevet...nema diskusije,ko te pita jeli ti se spava....
znam,lako je meni pricat kad imam (zasad) takvu bebu kojoj se spava u 20h30,neznam koliko ce to potrajat ali ja cu se potrudit da uvijek ide u krevet u iste sate....jer znam koliko red i rutina i meni pasu i odgovaraju za organizam...i sad se sve mislim jesam li ja nju tako navikla od pocetka stavljajuci je u krevet u iste sate ili je tako nasadjena...
kad bude starija granica bi se i mogla pomicati ali kad bude vrtic i rano ustajanje opet ce morati ici ranije da se dovoljno naspava....pa kasnije skola....
sto to znaci,i skolarcu pustat da stoji budan dok god se njemu ne spava?
dijete koje je umorno ce mozda izgurat dan, dva, tri "preko" granica i zaglibiti. al onda ce se slomiti i odvaliti ili dug popodnevni, ili popodnevni, ako ga inace nema ili ranovecernji spavanjac i ti i dijete cete vidjeti da mu takav ritam ne pase.
mrzim fraze "ja sam tako i tako i sta mi fali" ili "u moje vrijeme je bilo tako i tako". osim sto se vremena mijenjaju nisu ni sva djeca ista.
pocevsi od toga da se onda s posla islo u 3, a danas se ide u 5. da moja ide u 8 spavati ne bi mogla ni na jednu vanvrticku aktivnost. a bogme ne bi ni imali ista zajednickog od takvog dana. tako da, iako ponekad sizim sto je dugo budna, cesto mi bude i drago.
da,vremena se mijenjaju pa ljudi kasnije dolaze s posla doma ali skola je bila i jos uvijek pocinje u 8h ujutro....
meni u dosta toga vise pasu ta stara vremena (ali necu konkretno jer bi predebelo oftopicarili),i sto se mene tice me zivcira sto su izlasci i za nas ˝velike˝sve kasnije i kasnije....bilo bi mi super izac van u 20h00 i do ponoc doma a ne da tek u 23h pocne okupljanje...
Suncica se budi u 7, odspava 2 sata u vrticu i prije 22 nije pospana. Ne fali joj sna, spava 10-11 sati na dan. Ali nema sanse da imamo odlazak na spavanje u 20:30.
Beba se prilagodila seki jer ne zeli spavati bez nje. Nije uopce lose sad po ljeti, ostanemo na kupanju do kasna i jos odemo na sladoled, a onda kuci na spavanac. ne mogu ni zamisliti da trcim kuci s plaze dok sja sunce da bih stavila bebu spavati.
Kad dodje jesen Suncica ce biti predskolka i nece spavati u vrticu, pa ce se sve pomaknuti.
MM i ja nismo od reda i rutine, tako da bi cudno bilo da djeca jesu
O pocetnoj temi - tesko je suditi ako jako, jako dobromne upoznas ljude. Znala sam neke obitelji koje su savrsene u parkovima i pred ljudima- primjerna obitelj. A u cetiri zida nesto sasvim drugo.
...a koji centar da ja pozovem što moje cure usred ljeta idu spavati u osam sati navečer i spavaju ujutro do devet.
Sve mame sa djecom šetaju kad padne sunce i uživaju, jedino ja stojim zatvorena u kući otkako su došli topli dani i čuvam ih.
Ili da ih maltretiram pa probudim i vodam okolo dok se meni stoji vani???
Jesam li budala ili sam samo mama koja sluša potrebe svoje djece???
E bome po sebi sam i jedno i drugo!
Dokaz da su djeca razlicita i ne treba suditi po tome kad ide tko spavati.
To uopce nije mjerilo ni ljubavi, ni organiziranosti, ni mjera za doci pod povecalo czss
Jedino da prijavite djecu da zanemaruju roditelje
Ne zanemaruju nego zlostavljaju! Tako sam se ja davnih dana s prvijencem znala žaliti, da sam ja zlostavljani roditelj!Jedino da prijavite djecu da zanemaruju roditelje
Sad sam se sjetila, neki dan secem s bebolinom u 7:30 ujutro ( budi se u 7 pa da iskoristimo jutarnju svjezinu). Sretnem jednu stariju zenu a ona sva zabrinuta pita: sto te je mama probudila tako rano? Objasnila sam da beba mene budi rano
Isto je bilo s mojim prvijencem! Sunce mamino se vikendom budilo u 5,30-6h, pa sam zaključila da je bolje da prošećemo ako vani nema padalina. I mi smo se znali oko 7,30 vraćati iz šetnji isto, godinama, do 5. razreda skoro!!!Sad sam se sjetila, neki dan secem s bebolinom u 7:30 ujutro ( budi se u 7 pa da iskoristimo jutarnju svjezinu). Sretnem jednu stariju zenu a ona sva zabrinuta pita: sto te je mama probudila tako rano? Objasnila sam da beba mene budi rano
mi ako smo doma u principu se oko 9 spremamo za spavanje. ali ako je neka izvanredna situacija znamo zaglibit vani i poslije tog doba. ali to je povremeno. ne dizemo se ujutro rano pa se tolerira.
cinjenica je da djeca ako spavaju popodne u vrticu tesko mogu spavati opet u pola 9. nema tu nista nastrano.
sto se tice teme, tesko da se moze ista ovako na daljinu napraviti. mene isto jako zivciraju ljudi koji se ruzno ponasaju, ali bome sam i ja imala svojih zutih minuta u ovih zadnjih par godina zbog raznoraznih kriza i stresova i vjerojatno su ljudi koji su istima nazocili imali jednaka razmisljanja.
ne moze nitko preodgojiti roditelja, ako on to sam ne zeli. a centar jedva obradi one teze slucajeve, ovo je njima macji kasalj. na kraju nitko zapravo ne bi pomogao toj mami i djeci nego im samo natovario jos jedan problem na glavu, a ocito ih vec imaju dovoljno.
...meni se najlogičnijim i najjednostavnijim nameče pratiti potrebe svojih cura, koliko god one meni bile drage ili ne, naravno dok je to sve u granicama nečeg normalnog.
One spavaju u osam navečer, ja zalijevam cvijeće, sredim kuću, šetam po kući i tako...zabavim se!
I zaboravih napisati najvažnije...da me neki susjed gleda rekao bi da držim djecu u kući i neću da ih izvodim vani i tko zna možda dobio želju da malo više istraži...to su te situacije kada nešto zaista izgleda kako ustvari nije!
Vidim da se tema razbuktala al zapravo mi je ovaj odgovor nešto što sam tražila iako radije bih da počinje tako da postoji učinkovit mehanizam zbrinjavanja djece psihičkih bolesnika i da mi je netko objasnio kako funkcionira.
Vidjela sam po parkovima svašta, i mame koje viču i djecu koja urlaju, slične primjere koje ste vi navele s komentarom da bih i vama poslala socijalnu službu, e pa ne bih jer bi to značilo da je mram zvati jaaako često, (a onda bi oni valjda došli k meni i mene proglasili psihički bolesnom),
Ovo je bilo zaista nešto drugačije i moram priznati da sam razmišljala kako bi bilo dobro porazgovarati s tom mamom ali me je bilo strah (ipak sam bila s malim djetetom).
ha ha, moja to radi kad joj perem zube
zapravo, ne vrišti ona nego ja jer mrzim kad guta pjenu
jednom sam tako zagrmila da je susjeda sutradan pitala MM što se dogodilo
a kad sam joj kao bebi čistila nos, vrištala je na sav glas da je mama one od gore pitala da što ju toliko mučim...
a ne znam, to na igralištima je stvrano s.anje
ja skoro svaki dan poludim
grozim se kad dovedu djecu na igralište pa im onda ne daju u pijesak, ili ih neće staviti na ljulju (mališani ne mogu sami), ili im krenu pomagati penjati se na tobogan pa dijete nešto kometira (bako, ti sve krivo radiš) pa onda maknu dijete s tobogana - uvredljivo
neki dan je susjed (kojeg MM i ja zovemo Hitler jer je jednom komenirajući neodgovorne vlasnike pasa koji ne kupe izmet za njima rekoa da nam svima treba novi Hitler) napravio frku zzbog svoje mlađe djevojčice
naime, malu od 5 godina su starije curice ignorirale, zezale, nisu htjele slušati njezin vic (moš mislit) i on je kreten sve to gledao sat vremena i nabrijavao se (ja bih se lijepo obratila toj starijoj djeci i zamolila ih da se lijepo igraju s mojim djetetom) da bi onda puknuo, krenuo se derati na te klinke tjerajući ih iz pijeska (M. i ja taman došle i svi se okupili oko nas) i govoreći da se ne smiju igrati s njegovim kćerima
Djeca su bila skroz zbunjena, ali su ga čak uspjeli i izignorirati. No, da stvar bude gora, u njegovu propovijed se uključila starija kćerka koja ima 9 godina i inače je jako dobro dijete. Malo im je i ona pametovala, ali ok da bi ju on ušutkao riječima - Ti šuti dok ja pričam i opalio po ustima, pred svima. E želudac mi se okrenuo. Došlo mi je da mu kažem da to ne radi, ali, vjerujete mi, pomislila sam da bih i ja mogla dobiti.
Prije sam uvijek brijala da bih reagirala puno burnije na takve ispade roditelja, no, sada kada i sama znam zamračiti oko nekih stvari, oladila sam. Jer, stvarno ne znaš što se krije iza toga.
Ok, da svakodnevno viđam dijete u modricama, zlostavljano, zanemarivano..., eo nda bih reagirala.
uh, dobro je, već sam mislila da sam luda
naš konzum radi do 9, a redovito se vraćamo od bake i dede oko 10, pola 11
samo vani na igralištu budemo do 9
ok, bilo bi dobro da dijete spava ranije, ali kod kuće sam pa spavamo ujutro duže
Uf, kako to ne mogu pojmiti! A bome ni podnijeti!
Za većinu situacija koje dovode do toga da pate nedužni - u ovom slučaju, djeca -
nemamo učinkovite mehanizme zbrinjavanja nego, kako ina33 dobro kaže,
imamo mehanizme "loptanja".
Što onda ustvari možemo učiniti ako svjedočimo takvoj situaciji (situacijama)?
a) Ništa?
b) Mirno pristupiti dotičnom roditelju i pokušati započeti razgovor?
Ako je osoba zaista psihički bolesna, taj pokušaj razgovora može poprimiti svakojaki tijek.
Jer osoba može i ne mora biti agresivna, npr.
Ironično, ali ispada da je, uvjetno rečeno: "najbolje", ako osoba postane fizički agresivna - bar
tu je jasno tko mora reagirati po službenoj dužnosti (op.policija).
edit:
Referirala sam se na ono što je jedna2 napisala u vezi odgovora ine33 -
da još nemamo učinkovit mehanizam zbrinjavanja djece psihičkih bolesnika
SikaPika, ja vodim dijete u park i ne dam joj da ide u pjescanik jer ga dozivljavam wc-om za golubove i lokalne macke, te rasadnikom bolestina! Mozda bih se sad trebala "groziti" nad roditeljima koji djecu pustaju u pjescanik ili eventualno dijete drzati zatvoreno doma. Bezveze.
No dobro, ali to nije bila tema. Roditelji i djeca su razliciti. Netko ide ranije spavat, netko kasnije, netko pusta djecu u pjescanik, netko ne... Zgrazavanje na tvoj, moj, njegov, nacin zivota moze ici u nedogled. Mislim da je tema bila o ocitom zlostavljanju koje tu i tamo susrecemo, na koje nemozemo zatvoriti oci, a s druge strane ne znamo sto mozemo uciniti.
Posljednje uređivanje od Teta Eta : 10.07.2012. at 07:40
Joj, šta se nismo upoznale kad je moja H bila te dobi, pa da mi to kažeš - odmah bi ti ponudila da je ti spremiš u krevet (ako misiš pod odavno u odnosu na 22h, to bi onda valjda trebalo biti oko 20h), dapače i platila bi ti pošteno!
Eh, da sam znala da neki dušebrižnici i pametnjakovići misle da treba pozvati socijalnu službu jer mi dijete voli dugo čuti, a ujutro dugo spavati (ista je ko tata), sama bi ih pozvala, da mi jadnoj pomognu i nauče dijete kad treba ići u krevet!
A ja se grozim kad dovedu djecu na igralište i daju im da se igraju u dreku i pišalini...
I znam da se baka koja čuva bracu boji staviti ga na ljuljačku da ne padne, pa će mu vjerojatno radi toga ostati trajne psihičke posljedice i traume, jer eto, uskraćena mu je jedna krucijalna razvojna aktivnost.
A to što doma ima čisti pijesak u natkrivenom pješčaniku i što se može ljuljati na osiguranoj ljuljački, nema veze. Bitno je da SikaPika ima zanimaciju u parku i da se može zgražavati.
e zbog ovakvih grozim_se_roditelja ja se grozim parkića. i djece takvih roditelja. i ne puštam dijete da se igra s njima :traumice:
[QUOTE=zasad skulirana;2181659]
kada ste vi kao mala djeca isli spavati? ja se sjecam - prije dnevnika je bio crtani i onda se ide u krevet...nema diskusije,ko te pita jeli ti se spava....
[QUOTE]
Ja sam isla kad mi se spavalo i mislim da je to bilo dobro... Al uvijek mi se spavalo do deset, jedanaest... a eto, ja nikad nisam mogla ni popodne zaspat. I uvijek me mrzilo kad bi me u vrticu stavili spavat u onoj najmanjoj i srednjoj grupi (svih su stavljali) i onda bi kao budala lezala tamo na krevetu sat vremena (mater kaze da sam u dvi godine zaspala jedan jedini put!). Jedva sam docekala najstariju grupu da ne moram ic spavat... a kod none sam ljeti isto morala ic spavat popodne i to dosta dugo... isto ni jedan jedini put nisam zaspala... nego sam samo lezala u krevetu. Meni je to veoma glupo.
meni se ne cisti pijesak iz kose :komotna:
a i nekak se grozim svega kaj u njemu zivi.
dajte ljudi, oladite i brinite malo manje tudja posla.
A nekad je to uistinu teško..perem ruke u wc-u jednog restorana, ulaze mama i dječak (3-4 godine), ona histeričnim glasom objašnjava malom da ona nemrem u muški wc, da kog vraga je sad morao na wc..i pušta ga samog da sjedne na wc( nit je stavila papir, nit je brisala, ma ništa).Vrata širom otvorena, ona stoji na naslonjena na njih i odvratnim tonom ga požuruje.Jako mi je bilo žao djeteta, došlo mi je da joj nešto kazem, ali mi je onda sinulo da bi mogla bit samo još živčanija poslije.Baš ružna situacija, jadničak mali.
Posljednje uređivanje od Mondu : 10.07.2012. at 11:46
Ja mislim da djeca ipak često bivaju maltretirana, više ili manje, i da je ok pitati se kako tu čovjek može pomoći. Niste mi jasne s ovim reakcijama: joj, hoćeš i meni poslat CZSS. To bi valjda trebalo ilustrirat da odnos roditelja prema djeci često nije idila ni u sređenim obiteljima, što je točno. Ipak, postoje situacije koje su uznemirujuće na poseban način i ja mislim da se to jendoj2 dogodilo.
X
ma znam, al kud je ovo otislo...do konzuma u 22h i zabrane igre u pjescaniku..uf.
Slažem se, predaleko.
Možda žena ima shizofreniju ili neku drugu bolest. Ljeti to zna se još potencirati. Možda to doma i znaju ali se nose sa tim. Tko zna. Nije mi takvo ponašanje za zvat službu, više štete nego koristi. Vjerujem da će obitelj radije ostati zajedno i boriti se s tim (ukoliko ničiji život nije ugorožen) nego da ih se razdvaja da djeca ne bi plakala tu i tamo kad se mama dere na njih.
Nekako si zamisljam da ako je nesto stvarno za reakciju, da se ne bi propitkivali, vec bi odmah reagirali.
Hvatati potencijalne zlostavljace djece po parku je tesko, osim ako je ocigledno.
Pa jel sve imamo susjede koji tu i tamo opale djete po guzi, jel im zovemo czss? A recimo tu bi trebali, tu je zakon jasan.
Ljuljanje, neljujanje, setnja po konzumu i igranje u pjescaniku, galama, psovanje - nema tu nekog napisanog zakona za to (bogu hvala)
Da, ali radi onih koji se zgražaju na neke sasvim normalne i benigne situacije, jer nemaju pametnijeg posla, one prave i problematične situacije se izgube i ne dožive na pravi način.
evo ja sam jedna od tih koja najmlađem klincu ne da ni blizu pjeska, imqam razlog za to i on može kaj hoće delat , ali ne ide u graski pjeasak, naprotiv kad smo na moru dam mu da rse igra s pjeskom i kamenčićima.
on topik, naravno da kad napišeš da mama tjera djecu da se ljuljaju da zvuči glupo. mislim da se može procijeniti da li je mama psihički bolesna, reagira nesuvislo ili ne. a ako ne možeš to sa sigurnošću procijeniti, onda ne reagiraš.
offtopik, nevjerojatna je ta kultura parkića, naprosto nevjerojatna. što god da napraviš, kako god da se ponašaš, ne valja. uvijek ćeš nešto fulat. i netko će to primijetit.
[QUOTE=Jadranka;2181840][QUOTE=zasad skulirana;2181659]
kada ste vi kao mala djeca isli spavati? ja se sjecam - prije dnevnika je bio crtani i onda se ide u krevet...nema diskusije,ko te pita jeli ti se spava....
i juul kaže da je temeljno pravo dijete da samo odluči kad mu se spava, ako ga puštaš da samo odlučuje o svom spavanju/nespavanju, pokazuješ mu da ga poštuješ kao osobu, daješ mu vjeru u njega samoga da zna da može odlučivati o spavanju, što je velika stvar, naravno uz uvjet da mu i ponudiš uvjete za san (i naravno da to ne prelazi neke granice, tipa nećeš ga danima držati budnog jer viče da mu se ne spava)
Ja sam isla kad mi se spavalo i mislim da je to bilo dobro... Al uvijek mi se spavalo do deset, jedanaest... a eto, ja nikad nisam mogla ni popodne zaspat. I uvijek me mrzilo kad bi me u vrticu stavili spavat u onoj najmanjoj i srednjoj grupi (svih su stavljali) i onda bi kao budala lezala tamo na krevetu sat vremena (mater kaze da sam u dvi godine zaspala jedan jedini put!). Jedva sam docekala najstariju grupu da ne moram ic spavat... a kod none sam ljeti isto morala ic spavat popodne i to dosta dugo... isto ni jedan jedini put nisam zaspala... nego sam samo lezala u krevetu. Meni je to veoma glupo.
meni to uopće nisu tuđa posla ako dođem u parkić i zbog nečijeg ponašanja moram iz njega otići ili više ne želim niti dolaziti u parkić, moram djetetu objašnjavati što se dogodilo, zašto odlazimo, nisu mi niti tuđa posla pijanci koji sjede na klupama u parku, vlasnici pasa koji ne čiste iza svojih ljubimaca, sve su to na kraju i moja posla jer živimo u gradu, u zajednici, s ljudima koje nisam birala... ne mislim da bi se svi trebali ponašati po mojim standardima, nekome se vjerojatno moje ponašanje i odnos s djetetom ne sviđa....no mislim da reakcijama na ekstremne situacije možemo poboljšati uvjete u kojima živimo i da nam svima može biti bolje
Da, upravo tako, to mi se dogodilo. Znam da glupo zvuči ovako kakao sam napisala - mama tjera djecu da se ljuljaju....
No zaista mislim da bi više ljudi iz socijalnih službi trebalo ići po terenu i promatrati što se na ulicama događa. Npr. kome prijaviti pijance koji po cijele dane sjede u parku, piju, povraćaju i sl. Tu pod prijaviti ne mislim u negativnom smislu nego mi je muka što su ti ljudi u takvom stanju, zašto je do toga došlo, možda ne bi bili takvi da im je netko na vrijeme pomogao. No možda im se ipak još uvijek može pomoći.
Pa nakon par sati boravka u parku moja cura bude puna dojmova, a ako tek naletimo i na neku incidentnu situaciju, npr. mama se dere na djecu, udari se kojeg klinca po guzi, ne zeli se djetetu kupiti sladoled i sl. (a bare jedno od toga se desi svaki dan), moja cura bude sva sretna što sam joj ja mama i obično onda ima izljeve nježnosti prema "najboljoj mama na svijetu" - dok joj u 23h ne ugasim crtić, onda opet padnem u njenim očima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom