Ja moram priznati da se nakon mjeseci i mjeseci epidemije u grupi vise jednostavno uopce nisam nervirala niti uzasavala usi. Ono - operem kosu, pocistim gnjide, promijenim posteljinu i bok. Jednostavno rijec "usi" mi nakon visegodisnje borbe s njima ne izazivaju neku posebnu dramu, otprilike kao poderano koljeno... Ali lakse je otkako je starija u skoli vec godinu i pol ih nemaju