A nikoga nije bilo briga za moje muke kad su oni dimili i još su me ismijavali?
To je stvarno jako lijepo! Ali ponavljam, jadni pušači!!

Nisam bila pušač, muž mi ne puši, puno mojih prijateljica ne puši. I da uvijek kad mi smeta cigareta kažem da mi smeta.
Ili to ne smijem!?
I ako odem u kafić na terasu a nečiji mi dim ide u facu, neću ništa reći.
Ali ako sjedim u parkiću (opet trudna, haha) na klupi dok se dijete pored mene igra, a netko sjedne pored mene i zapali, reći ću da se makne (kao što već jesam).
Po meni to je stvar osnovne kulture koju mnogi pušači nemaju!

Što se tiče znoja...uf! To je druga tema....ali meni samoj bude nekad neugodno koliko nam na poslu smrdi od klijenata da mi dođe da ih pitam imaju li sapun doma! da ne govorim koliko me zna bolit glava i bude mi zlo od smrada, to je za nepovjerovati! Pa kad jedan smrdljivi ode, a netko za njim sjedne isto mi bude neugodno da netko ne pomisli d aja smrdim. I jednako mi bude neugodno kad kolegica do mene toliko smrdi po dimu da se osjeti do mog radnog mjesta....