 |
|||
Mm puši, ja dvije kutije mjesečno i to neke s mentolom nesmrdljive, pa mi ne pada na pamet da zapali netko u kući...... Bilo mi ili netko od gostiju....[/QUOTE]Cheerilee prvotno napisa
Meni uopce ne smeta da se tu i tamo zapali u kuci (al ne blizu malog)... makar mm-u smeta (a on pusi) pa svih tjera na balkon
Ja ne dam da se kod mene doma puši. Smrdi mi i ne želim da moja djeca budu pasivni pušači kad sam ja to već morala biti...Ali kao da sam to morala napisati, ja tako grozna prema pušačima.
šta vam je cure? ana, što tebe ljuti u životu da na svakoj temi skačeš do plafona?
Je li to ova vrućina ljudima udarila u glavu, zadnjih su dana sve neke čudne teme aktualne
edit - nisam pušač niti sam ikad bila.
Posljednje uređivanje od pomikaki : 12.07.2012. at 12:10
pa ja mogu shvatiti anu, i to jako dobro.
oduvijek me užasavao kako loš tjelesni miris, tako smrad cigarete, iako sam dugo godina pušila.
i sad još da smrdim zahvaljujući nekom drugom... ne bih baš bila sretna, blago rečeno.
a kad su drugi smrdili zahvaljujući tebi :D
pa ne znam sad šta da ti kažem, opet ovisi u kojoj situaciji su smrdili zahvaljujući meni
kolegica iz ureda svakako nije, posebno ne trudna. ali nepušač koji je pio piće u bircu u kojem je dozvoljeno pušenje - sigurno je.
stanovi u kojima se nije pušilo - nisam pušila, ne pušim ni u svom stanu. tamo gdje su mala djeca, a pušilo se, čak nisam ni to, nisu me mogli natjerati, ja sam na balkonu unatoč ostalima.
samo sam htjela reći da kužim tu žestinu, nije mi za osudu.
evo ja sad imam drugih problema. kolega na poslu mi smrdi po znoju za popyzdit!
Ja nisam nikad zapalila u nečijoj kući, taman da se unutra i pušilo ......
da dodam, radim 15 godina i ne poznajem vrijeme kada se pušilo u kancelarijama, kod nas se nikada nije
bih li tražila svoje pravo da pored nepušača pušim u 10 kvadrata ureda, ne mogu tvrditi, ali ipak mislim da ne bih
do prije 3 mjeseca sam pušila vani i nije mi to predstavljalo problem.
eto
najgori su uvijek ovi bivši pušači (s iznimkom ane, koja koliko sam shvatila nije nikad pušila)
sve ja to kužim, smeta vam dim, smrad itd, ali baš toliki bijes ne razumijem, likovanje nad tuđim mukama
ajme meni je to gore od cigareta, ili kad netko prdne, želudac mi se okrece na te ljudske izlucevine
to su gluposti, kakvo likovanje nad tuđim mukama?
i ne znam na osnovu čega tvrdite da sam netolerantna bila kao pušač i ostala kao nepušač ako me uopće ne poznajete.
to je bio osvrt na anin post.
Nemoj se čuditi, Sika je Slavonka, a u Slavoniji je gost kralj i car istovremeno, sve mu se dozvoljava. Moj tata je bio Osječan, nisam ga nikad u životu čula da je nekom gostu nešto prigovorio ili ne daj Bože zabranio.
Točno tako je i kod ovog kojeg ja znam, uz jedinu iznimku što nemam pojma koliko je već dugo na tom električnom čudu.
ja ne kuzim parove gdje je jedan pusac a drugi nepusac. posaci ne kuze kako im smrdi iz usta ili drugima, ali nepusacima to fakat smrdi. uvijek sam govorila da ovaj koji je nepusac mora stvrno puno voljeti pusaca da bi se ljubio s pepeljarom i uzivao u tome
šta ja znam, kod nas je uvijek otvoreno
malo je bed zimi jer se stvarno osjeti i dim jedne cigarete, ali kao što rekoh, nitko ne puši baš toliko da bi mi se uvuklo i da bih toliko bedirala zbog toga
preživim
otvorim prozor, dobro izračim i to je to
ili zapalim svijeću dok se puši
nije da imamo goste svaki dan, zapravo od pušača koji dolaze je moj brat i neki prijatelji, sveki ne puši toliko, akod nas rijetko zapali, uglavnom poslije ručka ako smo ručali kod nas
neki od njih odu na balkon iako ne inzistiramo na tome, čak im zimi kažemo da se ne idu smrzavati
pa neće umrijeti od to malo dima
svekrva puši pa kad smo kod nje, puši normalno, njezina mama puši za stolom dok jedemo i svaki puta pita jel nam smeta, ne smeta mi, više mi smeta što mi broji koliko pojedem... (ne broji naglas he he)
Mislim da ljudi koji se vole trpe jedno za drugo i bitnije stvari. Mislim, ako ti je nepodnošljivo, onda nije za tebe. Ali ja se ne sjećam da sam se ikad ljubila s mužem i pomislila na pepeljaru.
A svi muževi nekad smrde. Kao i žene.
svejedno, anin ili ne.
nema zašto njeno likovanje biti neprihvatljivo, a onih zbog kojih je smrdila - prihvatljivo.
i ne radi se tu o bircu u koji možeš/ne moraš ići jer je prilagođen pušačima, o otvorenom prostoru u kojem ti zaista dim ne može smetati, nego o radnom mjestu na koje odlaziš svakodnevno.
I to je ono što mene smeta kad se ljudi ovako žeste, ispada da bi pušači i nepušači trebali živjeti u dva odvojena svijeta.
Zar vi nemate ljude koji su vam važni, a koji spadaju u drugu grupu od vas po ovom kriteriju, pa se nekako morate naučiti suživotu s njima, gdje nijedan pretjerano ne pati? Ja želim otić na piće sa prijateljicom pušačicom, malo ću se prilagodit ja njoj, malo ona meni, i nemamo nikakav problem.
Slažem se !
JA kad idem ljeti na kavu s nepušaćima idemo na neku od terasa,
a zimi se nalazimo u nepušaćkim kafićima.....
he he, pa da
Pomikaki, nisam ja bijesna na pušače na igralištu, zapravo, onaj moj post o situaciji s igrališta bi više bio primjeren na topicu o zlostavljanju djece na igrlalistima, kako li se već zove..., ali mi je eto došlo da ga napišem ovdje
ja nikada nikome ne pametujem, posebo ne nekome koga ne poznajem
ali stvarno ne volim kada su ljudi bezobrazni i reagiraju tako kao ta žena na igralištu s kojom inače i popričam i bude ok
ne mogu vjerovati da se netko ne može toliok suzdržati od komentara u kojem tuđe dijete ispada bed jer je donijelo igračke za pijesak
ja bih valjda svoje dijete morala micati od pijeska i braniti joj da ide u pješčanik tako da se ostala djeca ne bi osjećala loše
ako nekome nešto braniš, brani mu do kraja, te babe/mame samo viču, a djeca ih uopće ne slušaju
ima jedna mama čija je djevojčica vršnjakinja moje M. i ne da joj u pijesak, kada mala dođe do pijeska, ja ju sama upozorim da pita mamu ako žeil ući i da bi joj se mama mogla ljutiti ako uđe
poštujem tuđe odluke i nikoga ne omalovažavam, ali mrzim kada je netko nedosljedan, a laprda i tako vrijeđa druge
naravno, ja onoj babi nisam ništa rekla, nazvala sam MM i njemu se izjadala
zapravo mi treba jako puno da me se stvarno povuče za jezik
Iskreno, s godinama su se prijateljstva s "nemarnim i nepristojnim" pušačima prorijedila. Jednostavno nam je bilo "prenaporno" odraditi druženja, a da svima paše.
Dok sam bila mlađa imala sam i dečka pušača, nije mi smetalo, a danas si to ne mogu zamisliti.
Imam u obitelji i prijateljima nešto "pristojnih" pušača i to je ok.
Jednom kad sam bila u inozemstvu na par mjeseci unajmila sam sobu. Zena kod koje sam unajmila sobu trazila je preporuke od mojih bivsih stanodavaca i pitala ih je ne samo pusim li ja, nego imam li prijatelje koji puse. I rekla mi je da je ona raskinula veze s prijateljima koji puse. Trebala sam odmah shvatit da je luda
očito sam ja pobrkala lončiće, izvinte
ne šizim ja protiv pušenja u bircu, u bircu se puši, nego što.
Ja sam s nemarnim i nepristojnim ljudima.
Pustim onu Arsenovu "čistim svoj život" svake godine i čekam koga ću se sjetiti
Nisam baš shvatila poantu, ali nema veze.
Jednostavno je bilo ljudi s kojima je druženje zahtjevalo tešku organizaciju. Kad se drženje svede na tko će kad pušiti i gdje, vrijeme je za prekid.
Ne kažem da je to ispravna formula i za ljubavne veze.
već se o tome pisalo, i ja sam to primjetila, anemona
naši prijatelji pušači nisu potpuno odustali od nas jer mi ne pušimo u stanu, ali prorijedili su dolaske, i znam da je to razlog.
Kad sam počela radit - a bilo je to prije skoro 20 god., nije bilo zabrane pušenja i tek se tu i tamo pojavio neki tekstić u novinama sa najavama kojekakvih zabrana puštenja, štetnosti pušenja i td.
Sjedila sam s cimericom koja je pušila i bilo mi je strašno. U to vrijeme mi se pojavio i gastritis i refluks jednjaka. Na gastroskopiji su me uvijek pitali da li pušim i da trebam prestati. A nikad nisam pušila. Njen muž je pušio 4 kutije dnevno.
Ona je završila sa operacijom srca, a muž sa dijabetesom, moždanim i na kraju je umro. Taj je čovjek bio siv u licu.
Kad je došla zabrana, nije bilo sretnije od mene. Sada se sa dimom cigarete sretnem možda jednom u dva mjeseca, jer oko mene nitko ne puši i stvarno sam sretna.
I da... nisam tolerantna prema pušačima. Ako je u uredu zabranjeno, onda je zabranjeno. Kod mene nema pušenja.
A nikoga nije bilo briga za moje muke kad su oni dimili i još su me ismijavali?
To je stvarno jako lijepo! Ali ponavljam, jadni pušači!!
Nisam bila pušač, muž mi ne puši, puno mojih prijateljica ne puši. I da uvijek kad mi smeta cigareta kažem da mi smeta.
Ili to ne smijem!?
I ako odem u kafić na terasu a nečiji mi dim ide u facu, neću ništa reći.
Ali ako sjedim u parkiću (opet trudna, haha) na klupi dok se dijete pored mene igra, a netko sjedne pored mene i zapali, reći ću da se makne (kao što već jesam).
Po meni to je stvar osnovne kulture koju mnogi pušači nemaju!
Što se tiče znoja...uf! To je druga tema....ali meni samoj bude nekad neugodno koliko nam na poslu smrdi od klijenata da mi dođe da ih pitam imaju li sapun doma! da ne govorim koliko me zna bolit glava i bude mi zlo od smrada, to je za nepovjerovati! Pa kad jedan smrdljivi ode, a netko za njim sjedne isto mi bude neugodno da netko ne pomisli d aja smrdim. I jednako mi bude neugodno kad kolegica do mene toliko smrdi po dimu da se osjeti do mog radnog mjesta....
Ja sam isto s godinama svhatila da mi je pušenje velika stavka, otprilike sam se na poslu "nauživala" ko što je Kolu opisala, a i u doba studiranja, a i u doba djetinjstva, od mame i tate, ali na poslu mi je fakat počelo smetat, biće sam bila starija, sjećam se da su mi tad prvi put oči suzile i da bi morala izlazit iz sobe malo da se zaustavi "plakanje", ali sam to prihvaćala tad kao "sudbinu", jer što sam drugo mogla - nije bilo rješenja da se malo prozrači, to je neprozračljivo, tj. tu nije bio moguć kompromis i jedna stranka ne može bit zadovoljna.
Sad mi je teško vratit vrijeme unazad i "prožvakat" pušenje u mom stanu, to mi je sad, osim na balkonu, stvarno nezamislivo, ma došao mi Daniel Day Lewis ili neki trenutno mi super zvijezda-tip i pitao može li zapalit. Ljudi koji puše u liftu... to mi je isto neshvatljivo, jedan koji me pitao - hoće li vam smetati - a normalno da hoće, ne kužim? Ili kad su nam pušili u autu u servisu Renaulta, to se odmah osjeti i išli smo reklamirat, da se malo dulje zadržalo, mislim da bi ih tražila da nam plate unutarnje pranje jer nemamo dvorište pa da držimo auto otvoren i luftamo.
Za neki koncert itd. (s tim da sam ja prije švora tip), važem... da li mi se dovoljno, i kakav će bit prostor. Ali, tako važem i za druge stvari osim pušenja, nije mi više toliko napeto čut neku grupu ili vidit neki film, ako je prejak aircon, prezadimljeno itd. - ali, to su stvarno već i godine.
točno. nekako dok postoji volja, svaki je dogovor moguć. prilično sam tolerantna, iako se u stanu ne puši, ali kad dijete ode negdje na nekoliko dana, a meni recimo dođe babinjak, dozvoljeno je tu veče i pušenje u kući, a ne samo na balkonu. posebice kad je vani zima. kad je ljeto, same pušačice osjete potrebu izaći na balkon, ne moram im ni podsjećati.
[QUOTE=ana.m;2184075]
Ali ako sjedim u parkiću (opet trudna, haha) na klupi dok se dijete pored mene igra, a netko sjedne pored mene i zapali, reći ću da se makne (kao što već jesam).
Po meni to je stvar osnovne kulture koju mnogi pušači nemaju!
QUOTE]
Ovo mi je upalo u oči.
Kako bi se osjećala kada bi u taj parkić sa djecom došla mama/tata koji puše, sjeli na klupu kraj tebe jer na drugim klupama nema mjesta, i na tvoj komentar da se maknu odgovorili ti "gospođo vi se maknite, ja želim sa svojim djetetom biti u ovom parku?".
Ja povremeno zapalim cigaretu, recimo kad izađem van, prije je to bilo češće a sad sve rjeđe i rjeđe, ne sjećam se kad sam zapalila zadnji puta, možda prošlo ljeto.
MM je isto prije pušio, malo, a sad ne puši već godinama.
Mi smo ranije (dok nismo imali dijete) ponekad znali zapaliti i u stanu, zapalila bih, recimo, i u uredu kad sam morala raditi popodne, i najiskrenije, živcirali su me ljudi koji su branili pušenje kod sebe doma jer sam mislila - pa što, imaju dnevnu sobu, nije da tu spavaju, prozračit će, i neće se osjetiti tih par cigareta.
I stvarno, uopće nisam osjećala smrad cigareta recimo u kući nakon što bi prozračili.
Sad kad uopće ne pušim i kad se sve manje puši oko mene, osjetim smrad nikotina i kad je u pitanju najminimalnija količina. Osjetim doslovce kad netko puši na cesti ispod mog prozora, kad smo kod MM-ovih pa MM-ov tata izađe na balkon i puši a ostavi poluotvorena vrata meni sva roba i Leine stvari smrde po dimu.
Osjetim smrad i na otvorenom prostoru - pa normalno da se to osjeti - evo nedavno smo ručali na nekoj terasi i naravno da smo osjetili (i da nam je smrdilo) kad su ljudi za susjednim stolom počeli pušiti. Kad su kod nas proslave ne dozvolimo pušenje osim na balkonu - pa opet imam osjećaj da sve smrdi po dimu jer ljudi koji puše donose taj miris na odjeći i rukama u stan. Ja najiskrenije mislim da ljudi koji puše ili žive sa pušačem uopće ne osjećaju taj miris, i da ne kuže koliko ga nepušači osjete (i koliko to smeta).
[QUOTE=mamasch;2184210]Koliko sam shvatila, ovaj se topic referira na zapadne prakse - da nema pušenja u dječjem parku, pa onda nema ni takvih rasprava niti dilema stila ko da se makne, a uvjet za boravak u parku je nepušenje? Ili sam krivo skužila priču?
Onaj kome je rečeno da se miče - uvijek će se osjećat loše, o tome dvojbe nema. I onaj kome smeta dim, a pored njega se sjedi, isto tako. Stvar je samo kome će neko zakonodavstvo nešto naložiti.
Uvjerena sam u to. I zato se i ovi drugi zovu "pasivni pušači". I mislim da je OK da te zakon, na mjestima di moraš boravit, štiti od toga da budeš pasivni pušač, a nisi tako izabrao.
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.07.2012. at 18:08
Pa tko kaže da mora sjediti?? Neka stane sa strane dok ne popuši pa nek sjedne! Mislim, ja neke vas stvarno ne kužim. I onda se pitate kak sam nabrijana! Ako ja već sjedim na klupi i zamolim da ne pušiš pored mene i mog djeteta, ja sam grozna, a ova kaj puši je super baš i ja nju jadnicu maltretiram!?OMG!
Mislim da bi bilo lijepo stišati ton i prihvatiti i druga mišljenja bez hrpe uskličnika i zgražavanja.Pa tko kaže da mora sjediti?? Neka stane sa strane dok ne popuši pa nek sjedne! Mislim, ja neke vas stvarno ne kužim. I onda se pitate kak sam nabrijana! Ako ja već sjedim na klupi i zamolim da ne pušiš pored mene i mog djeteta, ja sam grozna, a ova kaj puši je super baš i ja nju jadnicu maltretiram!?
Koliko znam kod nas nije zabranjeno pušiti u parku (ako se varam molim ispravak), dakle nema zakona koji brani boravak pušača u parku.
Isto tako pušač/pušačica imaju slobodu govora reći drugoj osobi "ako vam smeta vi se pomaknite ili otiđite do vašeg djeteta podružiti se sa njime dok ja popušim". Ovo je samo ŠBBKBB situacija, možda je ne bih spomenula da tvoj ton nije svadljiv.
A možda je jučer mnogima od nas bio PMS-dan.
potpis
svaki dan dolazimo u situacije kad nam netko smeta, bilo zato što puši, zato što nam se ne sviđa tjelesni miris te osobe, parfem koji nosi, muzika koju sluša, način na koji govori.
Možda bi se lakše preživjelo takve trenutke kada bi pokušali kontrolirati svoje osjećaje, i zamislili kako bi bilo kad bi svi ti ljudi na isti način reagirali prema nama. Ili samo na takav način mislili, dok nam npr. dodaju kruh u pekari, donose kavu u kafiću, dok kraj nas sjede na poslu.
To ne znači da ćemo sjediti pasivno i trpjeti dim ili ostalo nabrojano. Ali bi svatko trebao i sebe gledati objektivnije.
Meni bi bilo beskrajno ružno nekom tko sjedne kraj mene i djeteta na klupicu i pripali cigaretu reći "maknite se, smeta mi dim".
Prije bih se sama maknula, ili zamolila pušača da pripazi da dim ne ide na dijete. Ljubazno i s uvažavanjem.
Nakon toga bi se, vjerujem, svi osjećali bolje. A djetetu bih i primjerom pokazala kako se na miran način rješavaju takve situacije.
vidim da smo i ovdje dovukli jedan kaučMožda bi se lakše preživjelo takve trenutke kada bi pokušali kontrolirati svoje osjećaje, i zamislili kako bi bilo kad bi svi ti ljudi na isti način reagirali prema nama. Ili samo na takav način mislili, dok nam npr. dodaju kruh u pekari, donose kavu u kafiću, dok kraj nas sjede na poslu.
to može biti mantra za nekoga tko samo što nije popyzdio u 6 am, a do večeri tko zna što može bit, ono, lud 100%
očito postalo normalno moliti za malo elementarne kulture i uvažavati izostanak bez da se brecneš.
kauč je svakom tu i tamo potreban
Dovukli smo bogami cijelo skladište kaučeva, otomana i ostalih ležaljki...
Ja mogu odradit terapiju i na kamperskoj stolici, nije bed.
Samo da nema svađe...
Jako lijepo i odmjereno, u pomikaki stilu.potpis
svaki dan dolazimo u situacije kad nam netko smeta, bilo zato što puši, zato što nam se ne sviđa tjelesni miris te osobe, parfem koji nosi, muzika koju sluša, način na koji govori.
Možda bi se lakše preživjelo takve trenutke kada bi pokušali kontrolirati svoje osjećaje, i zamislili kako bi bilo kad bi svi ti ljudi na isti način reagirali prema nama. Ili samo na takav način mislili, dok nam npr. dodaju kruh u pekari, donose kavu u kafiću, dok kraj nas sjede na poslu.
To ne znači da ćemo sjediti pasivno i trpjeti dim ili ostalo nabrojano. Ali bi svatko trebao i sebe gledati objektivnije.
Meni bi bilo beskrajno ružno nekom tko sjedne kraj mene i djeteta na klupicu i pripali cigaretu reći "maknite se, smeta mi dim".
Prije bih se sama maknula, ili zamolila pušača da pripazi da dim ne ide na dijete. Ljubazno i s uvažavanjem.
Nakon toga bi se, vjerujem, svi osjećali bolje. A djetetu bih i primjerom pokazala kako se na miran način rješavaju takve situacije.
Svimbam, u svom stilu.
Potpis na zadnji post. Zgrazavanjem i napadanjem postizemo puno manje nego ljubaznom molbom. Iako i tad riskiras da poberes batine, ali rizik je bitno manji
Ne znam koliko ljubazne molbe pale kad su ovisnosti u pitanju.
treba strogo odvojiti. pušačima zabranjeno u kafićima/restoranima/uredima/stanovima.
nepušačima zabranjeno na terasama kafića i restorana i balkonima.
jedni se pate po zimi.
drugi se pate po ljeti.
jel pravedno?
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 13.07.2012. at 12:37
Pa ne molis da ne pusi nego da ne pusi tako da dim ide na tebe. Mislim da se vecina ljudi na to ipak ne oglusi, mozda zakolutaju i prodaju nesto o ionako zagadjenom zraku, ali ipak se maknu. Problem je kad imas oko sebe 5 kojih puse. Tad je primjerenije da se makne onaj jedan koji ne pusi i pobere urlajuce dijete koje zeli biti na bas toj penjalici
Na žalost, čini se da je tako.
Da je riječ o terasi kafića, složila bih se s tobom, ali kad je riječ o parku i penjalicama, mislim da nisi u pravu. Park je namijenjen prvenstveno djeci i u njemu im treba biti omogućena neometana zabava i sloboda kretanja, a pravo na zrak bez nikotina čini mi se toliko banalnim da mi je neobično što ga uopće moramo spominjati.
Ovisnici o pušenju u većini slučajeva reagiraju na zamolbu, ipak je to stavr njihove kulture a ne same ovisnosti i onoga u što ih ona pretvori.
Pretpostavljam da imaginarni pušač koji je sjeo kraj mene na klupicu u parku (iskreno, to mi se nikad u životu nije dogodilo, ljudi općenito jako rijetko sjedaju jedni do drugih na klupice u zadnje vrijeme) ne bi prestao s pušenjem na moju zamolbu.
Također vjerujem da bi bio toliko ljubazan da premjesti cigaretu tako da mi dijete ne bude u oblaku dima. To bi bilo i sve što bih od njega tražila.
sanja, nisam htjela reci da smatram da je to ok, nego da vecina diktira i da ljubazna zamolba ne bi u tom slucaju upalila. Neljubazna jos manje
ovo boldano mi je strasno
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom