Zato sto i jedan i drugi uzivamo u tim trenucima.
Zato sto nam je tako najlakse prebaciti se iz dnevnog ritma u san i spavanje.
Zato sto nam je to najljepsi nacin da se iz sna razbudimo i pripremimo za dan koji slijedi (obicno nam se u krevetu pridruzi i starija pa se svi zajedno grlimo i mazimo).
Zato sto mu je ponekad to jedina stvar koja ga moze utjesiti, uvjeriti da je sve ok, unatoc necemu losemu sto se dogodilo.
Zato sto osjecam doslovno kako me preplavljuju hormoni dobrog raspolozenja i mira i omogucavaju mi da se uzemljim i usredotocim na ono sto je vazno pa osjecam i direktnu korist za sebe.
Zato sto je cesto bolestan (ali bolesti traju kratko i ne kompliciraju se) i dojenjem sam sigurna da dobije barem nesto tekucine i nutrijenata u periodu kad ne zeli nista drugo.