Zašto dugo produženo dojite?

[ms. ivy]

Bojala sam se da bi moglo krivo zvučati. Možda sam zapravo htjela pitati "Kako vam je to uspjelo?".

Meni to zvuči divno - dojiti tako dugo, i u jednu ruku je to maženje, uživanje, a s jasličarem znam i što nam znači u bolestima. A opet (ponekad, više ili manje) ima tu jednu "napornu" stranu.

Htjela sam čuti je li netko doji dugo, jako dugo... zato što nikad nema kriza, ili zato što ih je bilo, ali su uspješno prevladane? Ono, je l ima neki tajni lijek da dogurate do 3, 3.5, 4 godine ili se to jednostavno na ovaj ili onaj način dogodi?
Pitala sam zato što se sve češće pitam koliko će još, sad ima 26 mjeseci, i taj bi mogao još dugo. A ne mogu, nemam snage probati "naglo". I tako sve... kriza. Ali nisam u onoj fazi da kažem "ne mogu više".
Vidjet ćemo, javit ću vam .

dojenje je roditeljstvo u malom

pa tako ima i kriza baš kao i u drugim aspektima roditeljstva. to ovisi o bezbroj elemenata, djetetu, mami, obitelji, raznim vanjskim faktorima...

a mislim da si nitko ne kaže "moram dojiti do X godina" pa onda gura do te zacrtane granice a idući dan prestane.

što se tvoje situacije tiče, meni je kriza obično bila poticaj da malo smanjimo. izbacimo noćno dojenje, dojenje vani, dojenje iz dosade... i tako je to postepeno išlo, do prestanka kad su i sami bili spremni prestati.

[suncokret]

što se tvoje situacije tiče, meni je kriza obično bila poticaj da malo smanjimo. izbacimo noćno dojenje, dojenje vani, dojenje iz dosade... i tako je to postepeno išlo, do prestanka kad su i sami bili spremni prestati.

ovako je bilo i kod nas, samo što curka još doji, nije to neko dojenje, ali još nije prestala sasvim.
naše krize jednostavno nisu bile tako strašne da bi se odlučila ukinuti joj dojenje, jer je bila veliki ovisnik i to ne bi baš glatko prošlo.
da me dojenje baš iritiralo ukinula bi ga bez grižnje savjesti.