Grozim se jaslica... (Mirovanje radnog odnosa, da ili ne?)

[Mojca]

Uskoro bi trebali početi s prilagodbom u jaslicama. A meni je muka. Do te mjere da moram hitno na wc ako puno razmišljam o tome. Bila mi je muka kad smo išli na upoznavanje i u razgledavanje, mislila sam, proći će... a sve je veća.
Jednostavno mi je neprirodno da ju tamo ostavim. Kad se sjetim one kakofonične zvučne zavjese koja mi je zujala u glavi još satima nakon posjete vrtiću, pa tužnog i razočaranog pogleda jedne curice iz jasličke grupe, koja je valjda svoju mamu očekivala, a vidjela mene... uf.

I pričam o tome s frendicom čija djeca su u tom vrtiću, kaže mi, razumijem te, ali ipak oni tamo puno nauče. Što to nauče, a da od toga zbilja imaju koristi na duge staze? Što to nauče, a da im gradi osobnost na bolji način nego što bi to mama ili baka napravile?
Promatram ju dok smo vani s drugim klincima... Ona voli djecu, obožava ići na igrališta gdje promatra vršnjake ili starije klince, oponaša ih, igra se, sudjeluje... hoću li ju za nešto zakinuti ako odlučim ostati doma?
A najgore mi je to što je velika cicoljupka. Dohrana je i dalje na razini igre... odvajanje mi izgleda tako nasilno.

I ne znam što da radim... sve brže se približava dan kad bi ja na poslu trebala tražiti mirovanje radnog odnosa... a ja sve manje znam što je ispravno.
U jednom trenutku pomislim na sve ono što ću propustiti ako ju damo u jaslice, na bespotrebne viroze... pa sam sigurna da ću ostati doma... u drugom trenu se saberem i kažem sama sebi da nek' se ne zaj... da se danas nije za zezati s poslom i da su jaslice jednostavno realnost i da moram ići natrag na posao...
I tako se klackam u mislima, a sredine nema... što da radim?

Ima li tko da je tražio mirovanje radnog odnosa? Kako vam ide / je išlo?

[Beti3]

Samo ću ti reći što bi ( i jesam) ja napravila na tvome mjestu. Ostala doma na mirovanju radnog odnosa, ako financijski možeš ( a ako misliš da ne možeš, možda ipak možeš ). Em će tvoja zamjena još godinu (ili 2) raditi, em ćeš ti pružiti svojoj curici upravo ono što joj treba. No, to sam ja, nismo svi isti.

[Hepimam]

Samo ću ti reći što bi ( i jesam) ja napravila na tvome mjestu. Ostala doma na mirovanju radnog odnosa, ako financijski možeš ( a ako misliš da ne možeš, možda ipak možeš ). Em će tvoja zamjena još godinu (ili 2) raditi, em ćeš ti pružiti svojoj curici upravo ono što joj treba. No, to sam ja, nismo svi isti.

Potpisujem!

[BusyBee]

Razumijem te skroz kako se osjecas, i sama sam se vrlo slicno osjecala.

Traziti mirovanje ili ne, to samo ti i tvoj partner mozete znati hocete li izdrzati (financijski) i kakva je klima kod poslodavca, koliko bi ti mogli zamjeriti.
Ako financijski mozete izdrzati ovo, a da istovremeno ne ugrozis radno mjesto (danas je luksuz imati radno mjesto, cini mi se), onda bih ja svakako razmislila o ostanku s djetetom kod kuce. Ali, ako se ljulja ijedno od ovog gore, ne bih stavljala na kocku egzistenciju.
Mozda bi cuvalica bila opcija? Mozes li dogovoriti part time posao fizicki kod poslodavca, a pola kod kuce, cijeli od kuce, ili se vratiti samo dio vremena, a ne puno radno vrijeme?

Jaslice su po meni nuzno zlo i ne donose nikakve dobrobiti za dijete, osim sto je zbrinuto i pod paskom odrasle osobe dok roditelji rade, ali ako moras raditi i nemas druge dugorocno odrzive opcije, onda se trebas skockati, prihvatiti neizbjezno.

[Zara1]

Jaslice su po meni nuzno zlo i ne donose nikakve dobrobiti za dijete, osim sto je zbrinuto i pod paskom odrasle osobe dok roditelji rade, ali ako moras raditi i nemas druge dugorocno odrzive opcije, onda se trebas skockati, prihvatiti neizbjezno.

točno tako i ja mislim
ti i muž najbolje znate da li si mirovanje radnog odnosa možete "priuštiti" ili ne

[andream]

Draga M,
o kako te razumijem. Kod mene je išlo do te mjere da sam s gorčinom u trbuhu gledala jednu tetu kojoj je prvi rad dan u tim jaslicama bio i prvi dan mojeg djeteta u istom. Nisam mogla zamisliti da će ta žena biti više s mojim djetetom nego što sam ja s njom, bio je to neki neopisivi osjećaj ljubomore, ljutnje i potištenosti istovremeno. Malecka je tijekom te prve godine bila učestalo bolesna (na žalost i pedijatar mi je dao dodatnu grižnju savjesti jer me sažalno pitao nemamo li nekoga za čuvanje bar tih prvih godinu dana) da je to bila čista katastrofa, maksimum je u jaslicama bio nekih 3 tjedna. Imala je sve što se valjda moglo imati, od bakterijskih i virusnih infekcija do upale pluća s bolničkim liječenjem.
Moram priznati da se nisam usudila tražiti mirovanje radnog odnosa, iako sad razmišljam da to drugi put učinim, pa bar pola godine, do rujna. Napravila je to moja prijateljica ali ona radi u državnoj firmi i zna da će istekom datuma s 3 godine žuvita djeteta njen posao biti i dalje tu. Osim toga, ona vrti i nove postupke MPO-a pa joj se to uklapa u cijelu priču.
Teško je zapravo kopirnuti nečiji drugi model, učini onako kako će za tebe/vas biti najbolje. A to da nauče u vrtiću - po meni je bespotrebno i pričati, pa zar ne bi to isto sve naučili i doma, pogotovo tijekom druge i treće godine života? Za djecu do dobi od 3 godine i nema neke veće interacije u igri, eto moja se i sad uhvati meni za nogavice i plače mama kad treba ući u jasličku grupu i zatvoriti vrata, iako je pred 3-om godinom.
Osobno su mi kruta bila i njihova pravila prehrane s kojima su me upoznali prije upisa - pije se samo kravlje mlijeko, jede sve što jedemo i mi (nikad neću zaboraviti jelovnik taj tjedan, bilo je tu svačega, pa i sarme , a ja do tada još vagala hoću li ili neću uvesti još neku novu namirnicu. Ovo je samo metaforički, ali svakako vrtić sam tada percipirala kao nešto strogo određeno, šablonski... sad s ovim odmakom gledam već u nijansama, ali trebalo je sve to proći.
Odgovor u svakom slučaju nije jednoznačan, bit će tu pregršt iskustava vjerujem, na tebi je da učiniš onako kako je najbolje za tebe, dijete i za vas kompletno. Sretno!

[Lucija Ellen]

Ako financijski mozes izdrzat, mislim da je za dijete bolje da je s mamom nego u jaslicama. Vrtic je vec druga prica

[Cheerilee]

Ako financijski mozes izdrzat, mislim da je za dijete bolje da je s mamom nego u jaslicama. Vrtic je vec druga prica

Potpisujem.....

Ja sam doma evo već šestu godinu.....
Najmlađi će sad 2g i do njegove treće ću biti doma sigurno

[trampolina]

Ja bi ako ikako mogu ostavila dijete bar do dvije godine doma. Naravno, ako se možeš pokriti financijski i ako će te posao čekati.

I dobro kaže Beti, nekad se čini da se financijski ne može a u stvari se može. Nikad neću zaboraviti da sam mjesečno trošila na hranu 700-800 kn, a sad je to i nekoliko tisuća. Treba dobro iskalkulirati i po mogućnosti napraviti neku malu zalihu novaca.

[winnerica]

Moja najmlađa je sad s 26 mj. krenula na privikavanje u jaslice i mogu reći da još uvijek nije nimalo lako. S druge strane, zbog financija sam prisiljena prekinuti trogodišnji porodiljni i otići spašavati egzistenciju za nju i ostalo dvoje djece... Iskreno, odvajanje ti nikad neće biti lako, pa čak ni kad odrastu; samo će ti biti lakše, a svako doba djeteta nosi svoje brige i probleme. Odvagnite sami što i kako, ako možeš financijski izdržati ostani doma bar još godinu dana ali kažem ti - opet će ti biti prerano! I moja je cicalica 0-24, maza, skinuli je s pelena, teško se odvaja od mene, po cijele dane kad smo doma sad tek još više visi na meni...

[Mojca]

E kad bi znala možemo li si priuštiti to mirovanje ili ne...
MD ima svoju firmu... i ma koliko vam to možda sjajno zvuči, zapravo je to pakao. Trenutno nešto posla ima, pred par mjeseci je bila mrtva tišina, još prije toga posla je bilo na kapaljku, još prije toga, taman prije nego se Smjehuljica rodila, znao je proći cijeli dan da telefon nije zazvonio... posao je takav da mjesecima može raditi kao crnac, a da nema ni kune priljeva, a da u jednom trenutku počnu stizati narudžbe po ponudama koje je dao pred 6 mjeseci ili godinu dana.

I zato, nemam pojma možemo li si to priuštiti. Nema ni on. Da znam, vjerovatno ne bi dvojila.
Možda sve bude ok, možda sve ode u kupus.
Ajme... sad kad sam ovo napisala, sve mi izgleda još strašnije nego li dok je bilo samo u mojim mislima.
Uf. Bem ti onog tko meni dade da odrastem.

[winnerica]

O firmi mm-a mogu napisati eseje u zadnjih 20 g. Samo ću ti reći: zadnjih 4.5 g. živim na smanjenim sredstvima i da se živjeti i preživjeti ak malo bolje paziš, kod nas je situacija takva da više nemogu paziti i moram ići raditi jer je mm odjavio firmu i otišao raditi van. Znači, sama sam s njih troje + imam teško bolesnu mamu i brata na brizi (i njihovu kuću), sad me za koji dan očekuje i posao Da mi je u pitanju preživljavanje sa samo jednim djetetom nebih dvojila.
Što se tiče npr. vrtića - u isto vrijeme vodim i stariju curku na privikavanje u vrtić (3.5 g.) i - zadnjih dana i ona tuli, urla od ustajanja, pa u autu, onda još po parkiralištu - misliš da je lako, nije naravno... Onda mi tule obje, pa obećavaju svašta... Obećam i ja njima, takav je život, zapravo sam sretna da smo svi zdravi i da su dobile mjesta u državnoj ustanovi Oni će nama uvijek biti premali za ostavljanje. Gledaj to ovako: za godinu dana će nam ovo sve biti smiješno :grli:

[laumi]

Mojca, jesi razmišljala o čuvalici? Barem do 2. godine djeteta?

Moj sin je krenuo u jaslice s 13 mjeseci, ali samo na 4 sata (do ručka) i nije mu bilo traumatično. Ja sam se dogovorila sa svojima na poslu da radim 4 sata, a ostatak sam odradila doma ako je trebalo.

Kći je krenula s 2 godine, a od njenih 6 mj. do tada sam radila od kuće. Jedna draga cura, studentica, ju je dolazila svaki dan čuvati nekoliko sati tako da sam ja mogla raditi.

Ima svakakvih kombinacija, samo vidi što ti je izvedivo s obzirom na posao.

[Anemona]

Ako financijski možete, idi na mirovanje.
Ne treba mirovanje biti odmah do 3. godine, možeš vidjeti kako će vam biti, pronači čuvalicu nakon nekog vremena, vratiti se ranije na posao,... (Bitno je samo da ih mjesec dana prije pismeno obavijestiš o odlasku ili dolasku na posao).

[Rivendell]

Samo sam ti htjela reci da ti osjecaji vezano za jaslice prodju. U meni su izazivale iste osjecaje kao i tebi, jos od razgovora, pa onda roditeljski... Plakala sam cijelo ljeto kad bi se sjetila da uskoro krece. Kad je krenuo nije bilo nista bolje. Djeca okolo placu, jedan dan sam cak dosla, a one ih naslagale okolo po kreveticima da im bude lakse. (ne kazem da je tetama lako, ali ne zelis da ti dijete to prolazi).
O hrani da ne govorim, pasteta i cokolada pod normalno iako su tek napunili godinu, cak im i jaja daju...
Al evo sad je vec treci tjedan, lagano sam i ja oguglala, shvatila da nemamo drugog izbora, a on se ne buni. Brinulo me hoce jesti, hoce spavati, ali valjda je drugacije kad ga doma hranis i kad vidi da u vrticu svi jedu. Dojimo i dalje, ne moras to zadovoljstvo prekidati.

Naravno ako imas mogucnosti i zelis ostani doma, samo sam htjela reci da se lako naviknes i ti i dijete ako je na zalost to jedina mogucnost.

[lasica]

mirovanje :lupašakomostol: ja sam bila do 3 godine doma.najbolja odluka života i za zdravlje i za sve.preživjeli smo.nismo umrli od gladi.a sve što je naučio kad je konačno krenuo u vrtić (sa 3,6 g) bolje da i nije.u svakom slučaju ne propušta(š) ostankom doma ništa bitno,ne boj se.

[lasica]

MD ima svoju firmu... i ma koliko vam to možda sjajno zvuči, zapravo je to pakao. Trenutno nešto posla ima, pred par mjeseci je bila mrtva tišina, još prije toga posla je bilo na kapaljku, još prije toga, taman prije nego se Smjehuljica rodila, znao je proći cijeli dan da telefon nije zazvonio... posao je takav da mjesecima može raditi kao crnac, a da nema ni kune priljeva, a da u jednom trenutku počnu stizati narudžbe po ponudama koje je dao pred 6 mjeseci ili godinu dana.

pa onda neka on ostane sa bebekom.

[Dijana]

Ako imaš dovoljno vremena za privikavanje, ja bih ti preporučila da probaš. Možda bude sve ok. Iz moje perspektive
puno lakše mi se privikava drugo dijete koje je krenulo sa 16mj nego prvo koje krenulo sa dvije godine, iako je
nesumnjivo i do karaktera. Želim reći da je moguće da se manje dijete lakše privikava.
U to vrijeme trebaš uračunati i da stigneš ti, ili tm, zatražiti mirovanje, ako privikavanje
bude prebolno. Da te utješim, nama privikavanje ide super, a dojenje nismo prekidali, zašto bi, iako su
tete u početku gunđale da kako to da još doji.

[Mojca]

Razmišljali smo i o čuvalici, naravno. Bojim se da je naći dobru čuvalicu nemoguća misija.
Sjetim se one priče od Bubulo Bublich (ili tako nekako ) pa me jeza prođe. Bojim se da nitko neće slijediti naše upute do kraja, npr. mi sve rečenice pozitivno afirmiramo, ne dajemo zabrane, već poticaje. Ne znam gdje bi našli takvu čuvalicu da bi bili zadovoljni s njom. Cjepidlačim, znam... a s druge strane možda je i lošija čuvalica bolja od dobrih jaslica?

Rad na spola radnog vremena nije moguć, niti rad o doma. Štoviše, većinu dana sam radila i prekovremeno. Što me čeka po povratku nemam pojma, u međuvremenu se desilo nekoliko reorganizacija, neposredno pred odlazak u MPO postupak na čuvanje trudnoće sam dospjela u drugi odjel, nisam tamo ni pohvatala konce. Tu i tamo se čujem s njima, vesele se mom povratku.

[Ifigenija]

Ako ikako možeš ostani doma. Ako ne, ima dobrih čuvalica, stvarno se nađe, a vjerujem da i jaslice mogu biti okej.

[Anemona]

Mojca moraš biti svjesna da nikada nitko neće odgajati vaše dijete točno kao ti i TM.
Biti će puno krivih poruka i krivih načina. Ne nužno s specijalnim utjecajem na dijete.
Jedino moraš biti načisto sama sa sobom u kojem trenutku to možeš podnjeti.
Ako možeš odgoditi odlazak u jaslice, super, ako ne, opet će biti dobro.

[Ivanna]

U toj dobi, meni su jaslice nužno zlo. Kad jednostavno nemaš drugog izbora. Čuvalica je vjerojatno bolje rješenje, ali nije lako ni naći dobru čuvalicu, što ti kažeš.
Ali ako možeš ostati doma, ostani. To ti je sigurno najbolje rješenje.
Ja sam se prošli tjedan vratila na posao, a D. čuva baka i odlično funkcioniraju. Ali da nemam tu mogućnost, neznam što bi. Vjerojatno bih pokušala ostati doma, ali treba prvo izračunati jel si možemo to priuštiti.

[Lucija Ellen]

MOjca ne znam kako to ide ali pretpostavljam da ako stvari krenu u kupus da mozes prekinut mirovanje radnog odnosa i vratit se. Sve ti ovisi i kakav ti je poslodavac, da ne bude otkaz po povratku. Treba misliti i na ova recesivna vremena (a bit ce i gore). Po mom najbolje je mama do trece pa vrtic. A najbolji kompromis (financije, sigurnost radnog mjesta) do 3. godine cuvalica i/ili baka a onda vrtic. Znaci povratak na posao uz uzimanje bolovanja kad je dijete lose jer mama koja doji tada je najpotrebnija. Dok su zdravi mislim da nakon pocetnog soka moze stvar jako dobro funkcionirat s bakom ili cuvalicom, znaci odnos 1na 1, puno friskog zraka i lagana socijalizacija u parku.

[Lucija Ellen]

Jedino onda imas nocna nacicavanja i sl., pa si koma po danu. Al znas kako vele: sve to prodje.

[Rivendell]

Slušaj, meni ga je sestra čuvala prije nego je dobio vrtić pa sam imala zamjerki, a kamoli da ga je netko iz oglasnika čuvao. Nikad i nitko neće biti dovoljno dobar kao mama i tata, to je činjenica.

[Jurana]

Ako imaš dovoljno vremena za privikavanje, ja bih ti preporučila da probaš. Možda bude sve ok. Iz moje perspektive
puno lakše mi se privikava drugo dijete koje je krenulo sa 16mj nego prvo koje krenulo sa dvije godine, iako je
nesumnjivo i do karaktera. Želim reći da je moguće da se manje dijete lakše privikava.
U to vrijeme trebaš uračunati i da stigneš ti, ili tm, zatražiti mirovanje, ako privikavanje
bude prebolno. Da te utješim, nama privikavanje ide super, a dojenje nismo prekidali, zašto bi, iako su
tete u početku gunđale da kako to da još doji.

Slično je moje iskustvo.
Moj je maleni prošle godine krenulo u jaslice sa 16 mjeseci starosti i to je bolje prolazilo, nego ove godine kad je stariji.
Razlika je samo što meni nisu prigovarali za dojenje.

[Deaedi]

Mislim da je tu samo 1 pitanje, na koje samo ti znaš odgovor - da li si to možeš priuštiti?

[jelena.O]

a jel bi mogla složit kombinaciju malo jaslica, malo svekra, bar dok dete doma spava, pa posle može i tatek uletit dok ti dođeš, kad već ne može polovično radno vrijeme.

[jelena.O]

Razlika je samo što meni nisu prigovarali za dojenje.

vidiš ja više s tetama ne pričam o tome, zakaj i bi, za malu koja je krenula s 19 mjeseci su mi prigovarali, kak je buju uspavali, a ona je zela Juliu( lutku) I SKUPA SE ZAGRLILE I ZASPALE.

[marta]

Naravno da jednogodisnje dijete nece gotovo nista nauciti u jaslicama. I ako mozes financijski izdrazti, ostani doma. Ili joj nadji nekoga da ju cuva, jedan na jedan.

[Mojca]

Svekar ima 86 godina, istina, vitalan je... ali ima česte glavobolje, povremene aritmije... nemoguće.
A MD radi dan i noć. Doslovno. Spava po 4-5 sati na dan. Imao je troje zaposlenih, sad je sam. Ako dođe doma prije 6 sati proglašavamo praznik. Isto tako nemoguće.

Mislim da neće biti problema s dojenjem.

[oka]

Mojca, potpuno te razumijem, ovo što ti pišeš je kao moje ogledalo.
Niti sam imala snage trežiti tetu čuvalicu niti dati u jaslice ili vrtić.

Razmisli da li imaš koju poznatu osobu u koju bi imala povjerenja da bi ti bila mirna, kad već sa strancima vjerovatno nećeš.
Ako nemaš onda ti je bolja opcija jaslice, ali ako definitivno ne možeš financijski izdurati i stvarno MORAŠ na posao,
onda ti je bolje da čim prije počneš o jaslicama gledati u drugačijem svjetlu jer ovo ti je prebolno.
Ali ako ipak možeš nekako izdurati financijski onda se pomiri sa tim da ćete biti doma i gotovo, zašto da se mučiš ako vidiš da ne ide.
Počni stvarati plan kako će ti biti doma sa djetetom i koje prihode možeš možda stvoriti.

Ja isto tako nisam mogla, dogovorila sam sa MM-om da ću ostati sa njima doma,
sa starijom sam već 6 godina (sad je tek u predškolskom vrtiću i presretna je),
a mali ima 4 godine i još je samnom iz istih razloga .

On će sad malo k bakama naizmjence do predškole, a ja se tek sad vraćam na posao.
Hvala Bogu mi smo to mogli financijski podnjeti i dan danas sam zahvalna mužu do neba da smo to mogli tako izvesti.

[jelena.O]

mojca ok onda moju kombinaciju zaboravi,
a kakvi posel ti radiš?

[sillyme]

Ja nisam trazila mirovanje radnog odnosa ali sam pripremila infrastrukturu za bolovanja djeteta... Jer malo dijete (a i starije) kad prvi put krece u vrtic/jaslice je cesto bolesno, cak i oni dobrog imuniteta su cesto bolesni samo bolest prodje brze i nije teski tijek bolesti. Pa Bubilo Bubich je mislim uzela tetu bas zbog tih neprestanih bolovanja. Osim ako je kod tebe u firmi normalno da zena svako malo ode na tjedan-dva bolovanja zbog djeteta (u mojoj bas i nije)

[meda]

mislim da je kod jaslica najveci problem cesto bolovanje

pa je to dobar argument s aspekta firme za nevracanje na posao, pogotovo ako imas takav posao da radis i prekovremene. znaci, za firmu i kolege je bolje da te nema i ne racunaju na tebe nego da si stalno na bolovanju

ja se isto grozim jaslica, ali vjerujem da je odluciti ne vratiti se na posao kad to svi ocekuju od tebe jako tesko, i meni je bilo, ali okolnosti su odlucile umjesto mene pa nisam morala, i jos vaznije nisam morala nikome nista objasnjavati ni u firmi ni dalje.

ne daj se samo navuc s tim pricama o socijalizaciji i ucenju, i ne daj da ti netko nabija griznju savjesti u vezi toga.

[Rivendell]

Ma koja socijalizacija i učenje u jaslicama. Ja svaki puta kad dođem, svako dijete u svom kutu, teta zapomaže, najčešće sjedi s jednim ili dvoje djece koji najviše plaču... Jedino što će naučiti je što je šećer. Jedino što se naučio igrati s igračkama, doma se voli igrati sa svakakvim stvarčicama, a igračke ni ne gleda.

[ArI MaLi]

ja sam ostala doma (neplačeno tj. mirovanje r. o.) sa svojom curkom i nebi to vrijeme mjenjala za ništa u životu u početku je to bila nama jedino rješenje, financijski smo mogli, no međutim u međuvremenu su se dogodile zbilja velike promjene i financije su nam zbilja koma.. morali odseliti u roku 3 mj, digli kredit.. i da dalje ne nabrajam zbilja jedna vrlo teža fin. situacija, ali nema zamijene za ono što ti možeš pružiti svojem djetetu, malo skromnije živimo, prihvačamo tuđu pomoć (što je zbilja najteže od svega). Predivno je vrijeme koje provodimo zajedno i neprocjenjivo.. ako ikako možeš ostani doma!!

[sillyme]

Ma koja socijalizacija i učenje u jaslicama. Ja svaki puta kad dođem, svako dijete u svom kutu, teta zapomaže, najčešće sjedi s jednim ili dvoje djece koji najviše plaču... Jedino što će naučiti je što je šećer. Jedino što se naučio igrati s igračkama, doma se voli igrati sa svakakvim stvarčicama, a igračke ni ne gleda.

Mislim da je ovo vrlo ruzna generalizacija. Moja je krenula s 14 mjeseci i tete su lijepo radile s njima, pricale price, pjevali pjesmice, plesali, igrali se, crtali itd... Dok sam bila na adaptaciji niti jedna teta nije zapomagala, djeca nisu plakala nego su se lijepo igrala. A sve su bili mladji jaslicari.

[ArI MaLi]

i zaboravila sam; ako vam zagusti možeš se vratiti i prije vremena, a mislim da je to i Anemona već napomenula..

[meda]

Mislim da je ovo vrlo ruzna generalizacija. Moja je krenula s 14 mjeseci i tete su lijepo radile s njima, pricale price, pjevali pjesmice, plesali, igrali se, crtali itd... Dok sam bila na adaptaciji niti jedna teta nije zapomagala, djeca nisu plakala nego su se lijepo igrala. A sve su bili mladji jaslicari.

to je super, ali to su individualna iskustva

nema potrebe da tema ode u tom smjeru

socijalizacija i ucenje ne smije biti razlog za davanje djeteta u jaslice, samo to

[Jurana]

Kod mirovanja radnog odnosa treba uzeti u obzir da to nije samo odricanje od plaće, nego treba provjeriti i ostalo: ide li staž, što poslije znači taj prekid ako ne ide, što je s doprinosima i dr.

[vertex]

Rivendell, nisu svake jaslice takve.
Mislim, da djetetu od godinu - dvije treba takva vrsta socijalizacije, to je totalni nonsens. Ne treba, i ne šalje se dijete u jaslice iz tih razloga, nego jer ga netko treba čuvati dok roditelji rade, a nema tko. Međutim, s dobrim tetama, atmosfera u jalsicama je ipak lijepa (barem nakon adaptacije) i na kraju se svašta i nauči.
M. zaviri u jaslice njenog vrtića pa se javimo teti koja je bila i mojim dečkima. Pitam je kako je na poslu, a ona kaže. "Ma baš lipo, guštamo".

Mojca, ako da jaslice, onda je stvarno strašno važno kakve su tete, važnije od svega drugog: svjetla, dvorišta, igračaka, hrane...
Tetu čuvalicu ja tada isto nisam mogla napamet angažirati, s M. sam imala sreće da je iskrsnula osoba po preporuci i bila nam je odlična. Ja bih na tvom mjestu krenula u potragu.
Dalje, u ovoj dobi, svaki mjesec čini veliku razliku. Ne moraš odmah fiksirati mirovanje do treće godine, već dob 16-17 mjeseci je ogromna razlika u odnosu na 12.
I na kraju, ovo što je Jurana napisala.

[zasad skulirana]

ja sam trenutno na mirovanju,uzela sam ga doduse na samo 3mj...svejedno se sa knedlom vracam iako ce meni N. biti sa bakom u prizemlju...pa mogu mislit kako je onda ako su jaslice u pitanju...
tjesi me to sto zakonski mogu opet na mirovanje (mada mislim da bi to poslodavac burno primio)..ako vidim da je neizdrzivo,nakon par mjeseci se vracam doma....pogotovo jer i meni ne ginu prekovremeni,vidjat cu N. po 2h dnevno dok ne ide na spavanje a MM-a nema po 6mj godisnje doma nikako...

ja bi bila najsretnija kad bi mogla radit part-time po 4h dnevno ali nazalost to u firmi nije moguce...

Jurana,naravno ne ide staz ni doprinosi....imas zdravstveno kao nezaposlen i to je to...mozes si sam uplacivat mirovinsko ako hoces...

[ArI MaLi]

Kod mirovanja radnog odnosa treba uzeti u obzir da to nije samo odricanje od plaće, nego treba provjeriti i ostalo: ide li staž, što poslije znači taj prekid ako ne ide, što je s doprinosima i dr.

staž neide, prava su ti ko na burzi ali se ne vodiš nezaposlena, zdravsveno imam preko mm-a, kod raskida ugovora (ja zapravo nisam potpisivala raskid) sa poslodavcem potpisuješ još jedan (a to stoji i u zakonu) da te pod istim uvijetima mora primiti natrag..

[oka]

Ako vrtić nudi adaptaciju kako spada, dan po dan, upoznavanje okoline, teta, malo po malo je u redu i za dijete, a i mamama dobro dođe
Ja nisam imala mogućnost adaptacije zato sam i ostala doma.
Mojca, možda vam ne bi bilo prestrašno ako adaptacija prođe u redu, a da pokušaš pa tek onda odlučiš?

[winnerica]

i zaboravila sam; ako vam zagusti možeš se vratiti i prije vremena, a mislim da je to i Anemona već napomenula..

Ovo je istina, tako stoji i u zakonu; međutim treba gledati i malo šire: poslodavac ti odobri mirovanje, zaposli na tvoje radno mjesto drugu osobu, ta osoba krene u nove poslovne projekte, a onda ti nedaj Bože zagusti i - sve im prekidaš, treba misliti o tome kako ćeš se vratiti nazad, tj. kako će te gledati na poslu radi takvih npr. stvari jer ljudi na poslu nemoraju s nama suosjećati zbog naših privatnih familijarnih problema, a posao nije baš do sutra, niti na 3 godine, već (pretpostavljam) na malo dulje...

[ArI MaLi]

da! vrlo je bitno na koji način se odnosiš prema poslodavcu prilikom svog zahtjeva, sve je isto tako stvar dogovora... ali i to da treba imati i to na umu da ako se vrati raditi a djete u jaslice da će često biti na bolovanju... ja se nisam vratila prije vremena jel je i moja firma u poteškočama zbog krize (a i vrtić nam nije dovoljan za čuvanje) , ali sam u kontaktu sa ljudimakoji tamo rade..

[Lili75]

Mislim da je ovo vrlo ruzna generalizacija. Moja je krenula s 14 mjeseci i tete su lijepo radile s njima, pricale price, pjevali pjesmice, plesali, igrali se, crtali itd... Dok sam bila na adaptaciji niti jedna teta nije zapomagala, djeca nisu plakala nego su se lijepo igrala. A sve su bili mladji jaslicari.

kod nas isto ovako ,adaptacija prošla odlično za oboje djece, curka koaj je starija skoro da niej bila uopće bolesna, voli vrtić jako i ja sad ZNAM da bih NJOJ puno uskratila da nije išla u jaslice. Slažem se s curama da je prilagodba puno lakša kad su manji.

Mojca, koliko ti je staro dijete? što si čual o tetama? to ti je kako bitno jer ako naletiš na odlične tete, nemaš nikakve brige.

Ja definitivno ne bih ostala doma s djetetom nakon godine dana i da mogu (ne dao Bog da su neki zdravstv. problemi naravno da bih), al to sam ja, svatko zna najbolej za sebe.

ja ti savjetujem kao neke cure da probaš, možda se iznenadiš,al probaj taj silni strah i gorčinu potisnuti da dijete ne osjeti.
sretno kako god odlučili!

[Anemona]

Ja definitivno ne bih ostala doma s djetetom nakon godine dana i da mogu (ne dao Bog da su neki zdravstv. problemi naravno da bih), al to sam ja, svatko zna najbolej za sebe.

Zašto? Naravno, ako odgovor nije preintiman.
Meni bi bilo idealno ostati doma do 3., pa do završetka prvog razreda (minimalno) raditi 4 sata.

[Peterlin]

Djeca su različita... Jaslice ne moraju nužno značiti nešto strašno. Moj mlađi ih je super podnosio (krenuo s 13 mjeseci) ali stariji je imao tešku adaptaciju. Da sam mogla birati, njega bih ostavila doma do treće godine.

S druge strane, ima nešto u tome što lili kaže - meni je nakon dva porodiljna za redom bilo dooosta kuće i željela sam ići raditi, ali bilo je još tri godine puno bolovanja, raznih kombinacija s tetama čuvalicama i kojekakvih stresnih situacija. Meni bi bilo idealno rješenje da djeca budu doma do treće godine uz osobu od povjerenja (takvu nismo našli iako smo tražili i bili spremni platiti).