Pozdrav svima,
nova sam na forumu i molim neki savjet..
Upravo smo krenuli kod dr. i psihologa na obradu.
Imamo curku staru 21 mj., sa 10,5 kg i 80 cm duljine, još ju dojim kad god poželi, i po noći (osim kad ju čuva baka dok radim). Uglavnom ne jede mi ništa kad je sa nama, samo ciki i u tome uživa. Kod bake pojede minimalne količine hrane, nekad jedva 10 malih najmanjih žličica, nekad malo više.
DOma brlja po hrani, uzme malo, više se igra s hranom, i to se ne može nazvati jedenjem..

Inače ima AD, alergiju na kravlje mlijeko i jaja tako da smo i tu ograničeni sa hranom.
Krenuli smo kod gastroenterologa na obradu, nalazi još nisu gotovi svi, i kod psihologa.
E to je ono što me brine... znam da je već pomalo realno za očekivati da dijete prestanem dojiti (prvo dijete prestala sam dojiti kad je krenuo sa dohranom, bez problema i bilo kakvih trauma za njega i mene), a sad to ne ide baš tako.. ukratko, psihologica veli da trebam prestati dojiti, staviti ju u kimbač i jednostavno riještiti problem na onaj, recimo, grublji način...
Ono u što ne mogu povjerovati, rekla je da će svrbež (zbog AD) prestati kad prestanem dojiti jer se ona najviše grebe noću, kad je umorna itd.. dakle to je prema njenom svrbež i grebanje radi psihe a ne zato jer ju stvarno svrbi. NIsmo još bili na detaljnom razgovoru, ali to je ukratko to.

Zanima me je li to stvarno tako, da li je situacija alarmantna (svjesna sam da mora jesti i da joj dojenje nije dovoljno), kako da to riješimo na najbezbolniji način, kako da ne plačemo i ona i ja??