Evo me. već sam prije počela pisati ovakav post, pa obrisala, jer, mislim si, opet će mi reći da idealiziram. Ali, upravo tako kao i ti, Lili.
Nisam bila nesretna. Zašto bih bila? Živa sam, imam jesti, imam krov nad glavom, živim u divnom podneblju, stvarno ne vidim razlog. Naravno da budem tužna kad me život lupi, ali to nije razlog za općeniti osjećaj nesreće.
Znala sam ponekad staviti Bijelo dugme na najjače
http://www.youtube.com/watch?v=tVfZzEyw1UM
Ali, to mi je bio vrhunac pobune. Pa protiv čega da se bunim. Život je samo jedan i iz njega uzimam najbolje što mogu. I tada i danas. Ljepota se može naći i u najmanjoj stvari, samo dok je (relativno) zdravlja i što za pod zub. Naravno da je sve više od toga dobrodošao bonus. I prihvaćam ga širom otvorenih ruku.
A sada idem do dragoga jer se dignuo na krivu nogu i malo smo u silent modu, a ja to ne volim, pa ću ga malo pomaziti i nadam se raspoložiti...(nismo sami, ali nakad je i malo-puno)
