 |
|||
Kod nas ne valjaju stvari koje ne zavise od nas. To je, pre svega nedostatak vremena, bake i deke u drugom gradu, nema ko pricuvati dete ni na 10min, mnogo obaveza i sl...
Poslovi u kuci, razmena neznosti... nemam zamerke zaista. Jedino neke razlike u karakterima, ali njih smo jednostavno prihvatili kao takve i oko toga ima sve manje rasprava. Svaka nasa svadja u poslednje vreme je oko deteta - ja previse panicim,a on previse opusten ili ja postavljam granice, on bas sve dozvoljava detetu.
Blago tebi i tvom mužu. Ja sam uvijek bila i jesam žedna tog baljezganja.pikula prvotno napisa
Ja uopće nisam mislila na tu romantiku, te filmske rečenice i izjave, meni je to bezveze. Meni moj muž nije rekao da me voli jedno 10 godina. Nije me poljubio kad sam rodila djecu. Nije me zagrlio usput nikad. Kamen i gotovo. Sinoć je napravio novo sranje, malo veće od svega ovoga, tako da mi je trenutno odvratan. Bolje da ništa ne pišem jer bi mogla pretjerati
Trina, zao mi je sto ti je tako :hug:
meni su godine nekako donjele mudrost i mirnocu. srecom i njemu njegove. naravno da se dograbimo barem jednom tjedno oko neke bedastoce (a pravi motiv u pravilu lezi u nekoj izvanjskoj okolnosti koja nas u tom trenutku izjeda), ali uskladjeni smo u svim vaznim pitanjima. zapravo, olaksanje je nastupilo i njemu i meni tek u ovoj vezi u koju smo oboje usli zreli i sa niskim ocekivanjima. i najvaznije, oboje nemamo iluzija, a niti potreba, da je moguce mijenjati drugoga. jer nije.
u prijasnjoj zajednici sam zivjela za dan kad ce se on promjeniti, naravno da ga nisam docekala
izgleda da je i jako vazno pravu mjeru problema s kojima se dvoje ljudi u zajednici mogu nositi: ako je sve po spagi ljudi lako pocnu sami kreirati probleme iz dosade, a ako je previse tegobno, ili ako prijeti glad - opet imaju sklonost kriviti partnera za to i traziti izlaz. ono, nagon za samoodrzanje.
nas je bolest djeteta odmah po rodjenju stavila u prave okvire i redefinirala prioritete, da nije, tko zna da li bismo iz objesti i dosade lako pokleknuli u prvim godinama djetetova zivota. kcer je sada fdB izvrsno, a nama su dosli drugi izazovi, i jos vaznije ciljevi, koji nas fokusiraju da ne gledamo jedno u drugo, nego u istome pravcu.
sigurno pomaze i to sto je on malo romanticniji, a ja malo racionalnija :D
uh, ni ja n isam romantična, al ono uopće
i mislim si kako bi mm mogao otvoriti negdje neku temu u kojoj se žali skoro pa ko Trina
baš je to odvratno
a što je najgore ja u sebi 100 puta pomislim kako ga jako volim
Meni je nekako lakše osjećaje napisati. Pa makar u kratkom SMS-u. Nešto nježno, ne sladunjavo, tako da mu smješak dođe kad pročita. Pa makar ona tri velika x koji znače pusice. Ali, trebalo bi biti obostrano.
I sitnice. Npr. slika neki zanimljiv cvijet i pošalje mi na mail-ma, vrijedi više od buketa ruža, jer znam da je 1.mislio na mene, 2. slikao i 3. poslao mi. Znam da je nekome takva stvar glupost, ali mene veseli.
Brak je mrak. U oba smisla
Evo, meni je moj mužek danas super, naj naj....
Brak je mrak ako nema Božjeg svjetla u njemu. Bez tog svjetla svaka mana izgleda strašna, svaka teškoća preteška, svaka rana jače peče. Bila sam na rubu razvoda, na rubu da unesrećim cijelu obitelj, da djetetu priuštim traumu koja će obilježiti njegov život. I onda se upalilo svjetlo. I ukaza se Bog koji je cijelo vrijeme sjedio i čekao u mraku da ga pozovemo u svoj život.Brak je mrak. U oba smisla
Supružnik sa svim manama i vrlinama je dar Božji. Umjesto da se pitamo kako da ga promjenimo bolje se zapitajmo zašto smo na dar dobili upravo takvog supružnika. Bog uvijek ima neki plan za naš rast. U svemu je Njegova smisao.
amenBrak je mrak. U oba smisla
zasto svugdje?
i zasto se to tolerira?
i zar se bas nigdje ne moze odgovoriti na temu topica? iz prve?
Iz mog odgovora ti nije jasno što nije valjalo i što valja u mom braku?
Da li ti treba dodatno objašnjenje?
skuzila sam da vam je pregorio osigurac a ti se bojis mraka, a za to vrijeme vam je neki provalnik, uz to i voajer, cucao u toj mracnoj sobi
dalje si nam rasplet sprckala, ali pretpostavljam da nije bio u stilu ifigenijinog muza
Posljednje uređivanje od ivarica : 29.07.2012. at 16:34
ne treba, hvala
sve mi je jasno
unatoc tome, ne razumijem zasto se takav nacin komunikacije tolerira.
nisi se niti dotakla teme topika.
ono sto me zanima je a li ti je i suprug isto tako zahirio u fanatizam, a ako nije, kako se s time nosi?
evo to je to, kao i uvijekkratko, lijepo i jasno
A što se tiče poslova po pola - ne vidim ja u tome nikakav smisao. To je kao da u firmi pravni odjel i odjel nabave pomješaju posao pa rade po pola. pola čega? Pola svačijeg posla je po meni jednako nula što se dokazalo u samoupravljanju društvenima firmama pa ne znam zašto bi morali to nanovo dokazivati na obiteljskom planu. Ima i Malcom gladwell odlično poglavlje o podjeljenoj odgovornosti koje je genijalno napisano i znanstveno potkrjepljeno ono što smo mi već proživjeli u praksi.
Što mene ždere u braku? To što smo dva slomljena sprčkana čovjeka koji su se s dvoje djece (za sada) na improviziranom plovilu upustili u maratonski rafting i da nema vjere, ufanja i ljubavi ne bih se kladila na nas, jer da je po našim karakterima i kompetencijama splav bi se nasukala već na prvom kamićku. I neradimo niš po pola,nego kad što treba ko može najbolje što može. Jedan krpa splav dok drugi uči djecu plivati i tako s godinama već s puno manje razgovaranja i dogovaranja. otkad smo naboli neki suvisli kurs malo nam treba da shvatimo da tonemo i ko bolje vesla a ko bolje krpa jedra. Pa me sad ubijte zbog patetike...
Kod nas je jedino svojta,obostrano, ono što nam donosi enormne količine stresa. Sve ostalo valja, imam stvarno dobrog muža.
Dobro vi što živite u tim nekim čudnim uslovima, nije valjda da vam zmije, poplave, provalnici dolaze svaki dan? Ja cenim da su to iznimne situacije koje se događaju cca jednom godišnje, ako. A ostatak godine vaši muževi lade čekajući vanrednu situaciju da uskoče?
Očekujem od muža da učestvuje ravnopravno oko kuće i deteta. I on to i čini. Mislim šta bi drugo radio kad dođe kući s posla? Ako blejimo i ne radimo ništa, onda blejimo zajedno. Ako nemamo ručak onda oboje zapnemo pa ga imamo u roku od pola sata.
Neke teže poslove tipa malanje, pranje tepiha, ili unošenje drva kod ostarelih svekrova, takođe delimo i to mi je normalno.
Sad mi je palo nešto na pamet. Kakav tip muškarca biramo za sebe? Moj tata je bio i još uvek je čovek koji pere svoju robu, sam pegla sebi košulje, riba kupatilo na dnevnoj bazi, ide u nabavku, pere sudove, kuva. Nikad nije došao sa posla i čekao da mu neko postavi ručak, da mu prinese. Pa sam i ja našla sličnog.
Dosta mojih prijateljica ima drugačije muževe, i one su bez problema prihvatile tu ulogu deca-kuća, iako mnoge rade i van kuće. Ne mislim ja da su njihovi muževi neki loši, nepodnošljivi ljudi niti da su njihove mane nešto preko čega ja ne bih mogla da pređem. Samo mislim da one možda ponavljaju obrazac iz svojih porodica, pa me zanima kako je kod vas?
Ha ha,i moj je tako nedavno dosao doma iz izlaska s prijateljem i izljubi me i zagrli i kaze kako sam ja njemu super...a ja upitnik,sto je bilo? U 2h dok je bio na picu zena od prijatelja je ovog zvala 3x kad ce doc doma....a nije mogo izac dok nije pomogo okupat dijete.....
meni to nije romantika,rijeci nemaju skoro nikakvu tezinu koliku imaju djela....
problem je kad se pojmovi romantike u partnera razlikuju....
E,to! Npr. ti spomenes u razgovoru da si pri kraju sa tim i tim (ili neznam,nemos nac nijednu kopcu za kosu)....i on se sutradan pojavi sa tom stvari u ruci....znaci,em slusa sto govoris,sjeti se toga u butizi pa kupi i donese ti...mene to moze osvojit vise nego bilo kakav skupi poklon....
svakakva mišljenja, odnosi i očekivanja postoje.
ebiga, nekom normalno zvati muža 3 puta, ne samo jer je naporna, možda se žena brine. Možda i on nju zove, kad je vani.
Meni je lijepo kad jedan (često žena) preuzme sve kućanske poslove, jer je drugi opterećen poslom. To je suživot.
Al kad počne priča da on njoj JADAN mora pomoći....ajme, dobijem mlade.
Uglavnom, ako se ovo
Supružnik sa svim manama i vrlinama je dar Božji. Umjesto da se pitamo kako da ga promjenimo bolje se zapitajmo zašto smo na dar dobili upravo takvog supružnika. Bog uvijek ima neki plan za naš rast. U svemu je Njegova smisao.
nastavi, to nije za tolerirat.
Bez obzira što ne te doživljavam ozbiljno, nego više ono da bi bilo dobro da ti se upali svjećica tu i tamo.
Evo, meni je moj mužek danas super, naj naj....
I ja mojeg danas jako volem.
Javim vam se za dan, dva...
a bome ako zoves muza 3x u periodu od 20h00-22h00 dok je poso popit pivu sa frendom u kafic 3min od kuce onda si naporna!
Meni se nema smisla hvaliti time da ja svoga muža ne zovem kad ide vani, niti on mene. Osim ako se nacvrca.
Šta će mi, djeca zaspu, ja pijem pivicu i čitam/surfam.
Tako i obrnuto.
Ne mora značiti da netko zove nekoga da ga/ju kontrolira, žena na porodiljnom čiji muž puno radi, a ona nema previše frendica, možda je ljuta, tužna što ona više nema život.
A on, makar i ponekad, ima.
Vjeruje da on nije u šteti :hehhhe, ali bi htjela da malo osjeti kako je to biti sada-ona.
Sve ja to mogu razumjeti. Ono što ne mogu je kad netko želi zvati, osjeća potrebu-a zna da to nije u nekom redu-i neće. Ne razumijem život s tolko forme.
Ovo je točno samo za tebe. Nije univerzalna istina.
I nisu svi na rubu da se razvedu. I ne unesreći razvod uvijek cijelu obitelj. Nekad to učini ostanak u braku. Iako sam ja u braku, od svojih jako mladih dana, znam da nije uvijek sve crno-bijelo.
A ako je tebi dobro tako kako ti je sada, samo ti nastavi. Nitko nema ništa protiv. No, ostavi nam pravo da mislimo drugačije.
A jado jadni, morao je pomoci okupati dijete. Da nije sta iscasio dok je pomagao kad se toliko zali?
Da izadje iz tog di_mi_je_mamica_da_mi_miksa_kasice moda, sam bi okupao dijete, objesio ves ili sta god da moze brzinski napraviti i mirne duse otisao na pivu. I nitko mu ne bi grintao.
I meni je mm znao doci s pricama jadnih prijatelja. U pocetku se cudio mojim komentarima, sad im sam kaze da su jadnici.
moja tata je najbolji tata u svemiru (mislim, ja sam kcer jedinica, podrazumijeva se) ali nije najbolji muz. nikako i nazalost.
naravno, moja mama je prilicno uprskala stvar, bila je doma do moje cetvrte godine a ona je studirao, zavrsavao poslijediplomski i slicno i onda si je navukla komplet brigu o svemu na vrat. i tako do dana danasnjeg. koliko god ona kukala, vjerujem da njoj to u nekoj, meni neshvatljivoj, dimenziji zapravo jako odgovara.
ja sam nasla partnra koji je susta suprotnost. ako ja kuham, on pospremi sudje u perilicu, ako ja ribam plocice, on izriba pecnicu. jednostavno, neke stvari se brze i lakse naprave u dvoje pa vise vremena ostane za aktivnosti koje vesele vise. i nece sam od sebe. moram mu reci da nesto napravi. to RECI je cesto kljuc svega. naime, onaj moj gore spomenuti tatica isto nece nista sam od sebe, ali ako mu ja kazem da npr. odnese smece, iste sekunde skoci i to napravi (na sto mi se mama ospe jer njoj nikad ne nosi smece. vidim tu dva problema: prvi je ovo 'nikad' jer to bas nije posve istinito, a drugi je jednostavna cinjenica da mu ona nikad u zivotu nije rekla 'muzu, odnesi smece'. ona zeli da joj se citaju misli. jer je i ona 'citacica'
E ovo vam moram odmah napisat jer sam se tako slatko nasmijala.
Pricam ja maloprije muzu o ovoj temi bla bla i zamolim ga nakon toga u jednom trenu (jana kaucu surfam on uzeo daljinski malo odmaramo klinci spavaju) da mi da soka a veli on meni: Ne mogu sad, sad sam u zoni ugode.
Crkla sam od smijeha
on stvarno ni ne stigne pobjec u tu zonu otkako imamo njih dvoje malenih ha ha
Iv, volim te. MM nece imati nista protiv.
a meni idu na živce parovi koji da bi vidjeli kako se vole i kako su si super moraju pljuvati po drugima
i zaključiti kako je tamo nečija žena ili muž grozan/naporan/nemoguć
pa prosvijetljeni tim saznanjem zahvaljuju Bogu što njih nije zadesila takva sudba kleta
sad čitam post i ispada da sam napala zasad skuliranu
a nisam, već samo naglas razmišljam kako primjećujem da puno ljudi ima potrebu iskomentirati što ne valja kod drugog
i ima se potrebu uspoređivati, pa donositi zaključke na temelju nekog vanjskog odraza i stanja
a nikad ne znaš pravo stanje koje se događa iza tuđih vrata
hoću reći da je po meni bitnije imati fokus na sebi i poraditi na vlastitim manama
Slažem se, u principu sa flopicom. Nikad ne znamo šta je zaista u tuđoj vezi. Ja imam poznanicu koja svoga muža zivka svaki čas. I proverava gde je bio, šta je radio. I sedimo tako sa njim u nekom društvu, ona zove po stoti put a on kao prevrće očima i požali se na nju, eto ona stalno zove, bla... I tu se povede priča da kako, zašto... uglavnom on se na kraju izjasnio da njemu to ipak pomalo i prija, što je ona tako brižna a i ljubomorna. Tako da....
Bas smo to nedavno primijetili, MM i ja. Ono, svi su nam komplicirani, imaju neke nama neprihvatljive i neshvatljive odnose, čudno odgajaju djecu...
I onda komentirali, o kome to više govori, o njima ili o nama? I kakvi smo mi onda?
Onakvi kako nama odgovara, što će reći da su i ovi drugi takvi iz vjerojatno istog razloga.
pa da, svi smo onakvi ili ovakvi i imamo razloge za to
i bedasto je uspoređivati se s prijateljima/rođacima i bilo s kim
ja sam recimo znala uspoređivati svoga muža s prijateljičinim
njen vodi djecu u park, moj ne, njen ovo a moj ono
i onda nakon nekog vremena shvatiš da nema vajde od toga
jer ni njen ne čini nešto što moj da, a meni je važno
i to je jedino bitno, da sam ja u svom braku zadovoljna, a ako nisam da vidim što možemo učiniti
a ne da dižem svoj ego jer nečiji odnos nije po mojim standardima
pa možda nije ni moj po tuđim, pa što
XMeni se nema smisla hvaliti time da ja svoga muža ne zovem kad ide vani, niti on mene. Osim ako se nacvrca.
Šta će mi, djeca zaspu, ja pijem pivicu i čitam/surfam.
Tako i obrnuto.
Ne mora značiti da netko zove nekoga da ga/ju kontrolira, žena na porodiljnom čiji muž puno radi, a ona nema previše frendica, možda je ljuta, tužna što ona više nema život.
A on, makar i ponekad, ima.
Vjeruje da on nije u šteti :hehhhe, ali bi htjela da malo osjeti kako je to biti sada-ona.
Sve ja to mogu razumjeti. Ono što ne mogu je kad netko želi zvati, osjeća potrebu-a zna da to nije u nekom redu-i neće. Ne razumijem život s tolko forme.
ja znam i zvati ako je reko doci do ponoci pa cemo i neki film pogledati, cisto da znam dal da gledam sama ili ne.
isto tako, kad odem van, ne zovem da provjeravam jesu li svi u krevetu po PSu. zato sam i otisla van
sto se tice romantike, ona mi nije u filmovima, cvijecu, pisamcima, blabla...njeznost mi je u zagrljaju i poljupcu, onako u prolazu, bez seksualnih insinuacija. da nije njeznost i fizicki dodir samo onda kad je uvertira za seks.
Ali, da bi to bilo onako u prolazu, moraš biti prilično blizu, teško ti je zagrlit se u prolazu kad vas dijeli deset tisuća km. No, zato kad se taj razmak smanji...jiiihaaaajjj.
Nikad ne znaš pozadinu. Ja svog zovem ako nakon posla zaglavi negdje (znam gdje, tu postoji jedan kafić koji im svima dođe kao drugi dnevni boravak) jer je sklon pijenju i imali smo silnih problema s tim ranije. I zvat ću ga deset puta ako treba, dok god se ne pojavi kući, zaboli me što će tamo neka žena nečija reći na to, pojma ona nema što smo mi prošli zbog njegovog pijenja. Meni recimo nije normalno da žena , trudna do zuba s drugim djetetom, večeri provodi sama s djetetom kući dok joj muž svaku drugu večer pijucka pivicu u kafiću. Fuj. Zašto ona njega ne zove na mobitel?
A ove religiozne pričice..meni su to bajke..iako sam vjernica. ne znam na koji način gledaš na Boga, moja vjera meni kaže da Boga ne zanima kako ćeš ti sebi organizirati život, tto je na tebi. I nitko ne treba biti ničiji rob. Bog je na mojoj strani i želi da bude sretna. A kako ću ja to postići, to je moja stvar:p
trina, ti si meni zakon, oštra, bez dlake na jeziku.
Ne znam da li se ovo odnosi na moj odgovor? Evo odgovorit ću iako me već progone sa ovog topica.
Moje mišljenje je da je brak put do Boga.
Kao dokaz tome da je ono što valja u braku, Bog, poznati propovjednik, Nick Vujicic predstavlja istraživanje provedeno 2008.g. na 10000 parova u Americi koji su se htjeli razvesti. Bilo im je dosta svega, sve su pokušali i zaključili su da je kraj.
Jedan svećenik im je na to rekao "Dajte mi 5minuta u razdoblju od 40 dana i onda ako se još uvijek želite rastati onda se rastanite."
Parovi su se složili i pitali "pa dobro, što to moramo činiti 5 minuta svaki dan?"
Svećenik im je rekao "molite zajedno, na koljenima, glasno, 5 minuta dnevno, 40 dana."
Složili su se i to i napravili. Nakon 40 dana samo jedan par se htjeo rastaviti, 9999 parova je spašeno.
Ne morate doći do razvoda da bi htjeli poduzeti nešto da vaš brak bude bolji. Svatko se može obratiti Bogu da mu učini suživot sa supružnikom ljepšim.
Znaci nama nevernicima nema spasa
Ne, samo nema spasa našim brakovima.
Pa zar vi želite spasenje?
da, da, na brakove sam mislilaNe, samo nema spasa našim brakovima.
Ja sam trazila skroz obrnutog tipa. Od oce koji ne radi ama bas nista po kuci do mm-a koji radi skoro sve
Baš me zanima kako su uspjeli ostati u sretnom i ispunjenom braku mnogi koji se ne mole i ne idu u crkvu ?
A da je brak put do Boga , onda bi se valjada svećenici i časne ženili. Možda do Boga postoje razni putevi, neki koje pinguica još nije otkrila.
da par koji nisu vjernici, a imaju probleme svaki dan pocnu s 5 minuta medjusobnog kostruktivnog razgovora, vjerujem da bi dosli i slicnog rezultata kao i u tvom primjeru. zasto misls da samo moljenje na koljenima je doprinjelo popravku situacije medju parovima?
mislim da ako nesto ne stima medju ljudima i ne postoji volja za razgovorom o istim, da ni bog, ni svecenik ni itko im moze pomoci. sem da svoj jad koji imas u tom braku kanaliziras u molitvi, a svi problemi ostanu.
iskreno draze mi je da problem rijesim, a ne da u njemu zivim i da cekam kad cu se opustiti kroz molitvu. no svako ima svoj izbor. drago mi je da si ti nasla svoj i da je pomogao vasem problemu.
Naravno da postoje npr. celibat.
Sad se malo šalim. Svećenstvo je naravno mnogo više od celibata. Ali neoženjeni bi trebali ostati u čistoći tijela.
Posljednje uređivanje od pinguica : 30.07.2012. at 12:53
a nisam skužila, jel ima recept
ako te izmlati-očenaš
ako ima priležnicu-zdravomarija
ili?
Meni je ovo jedino objasnjenje.
Isto tako ima ljudi koji nisu vrenici pa se okrenu nekom hobiju i slicno i samo skrenu misli sa problema. Ako je to nekome dovoljno - ok, meni nije.
Ajde, napravite i vi istraživanje pa ćemo usporediti što je moćnije, molitva Bogu ili razgovor izmedju supružnika.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
