Što ne valja/valja u vašem braku?

[ina33]

Isto tako, sporost kod njega me strašno živcira, npr. voli da priprema salate, pa kada je ručak gorov on priupita da pripremi salatu, a to znači polako pranje krastavaca, tanko i lagano guljenje, pa zatim paradajz, te kupus, te sitno i sporo sjecakane, te pažljivi odabur zdjele u kojoj će salaa da stoji, te miješanje salate pažljivo, i taman kad on završi salatu, ja došla do deserta. E u takvim trenucima bih ga ukinula

. Shvati ovaj smajli kao ono smajli prepoznavanja, isto je i kod mene. Kad pegla - to traje, ali je rezultat savršen - ono, da se baci moglo bi ko frizbi ili ona japanska nindža-oružja sjeć' vratove.

Romantika bez crtanja - isto tako. Ali, ne ide ni meni (pa sam ja zaboravila godišnjice i darove, a on se sjetio i kupio super stvar je jer slušao što mi se sviđa), sad smo u nekoj takvoj fazi.

Mene još kod moga nervira i umara njegov optimizam bez pokrića, ali kako sam ja na drugu stranu pesimist bez pokrića - mislim da smo tu negdje kao par OK. I jako smo različiti a propos brzina - ja površna i jurilica, on detaljan, al' trajeee.

Drugo smo više-manje usklađeni, volimo slične stvari, uglavnom, i to mi je totalno super, i dijelimo "svjetonazore" pa tu nema trvenja - uglavnom, ono "filozofski" se super slažemo, samo nas zeza dnevna logistika koja je sad ipak 80% zajedničkog vremena, dok je dijete malo.

Naime, sad smo u području dnevne logistike di je žena uvijek "jača strana", a on ne može ispuniti - zbog odgoja na način "čekaj da ti mama to napravi" i manjka iskustva, pa onda vrzino kolo naše nevoljkosti prepouštanja tih poslova i uvjerenja da je čovjek za to ipak nije kompetentan, a ko voli da ga se mikromenadžira na način - robu rastri ovako, to radi onako.

Nekako mi se to čini izvor 90% bračnih trzavica uopće na ovim prostorima, tj. da leži u tim tradicionalnim glavama, dok se realnost promijenila u netradicionalnu (nuklearne obitelji, oboje rade 9-17, prema tome, doma bi se trebali 50-50 podijelit, a to ne dijele).

[ljiljan@]

Nekako mi se to čini izvor 90% bračnih trzavica uopće na ovim prostorima, tj. da leži u tim tradicionalnim glavama, dok se realnost promijenila u netradicionalnu (nuklearne obitelji, oboje rade 9-17, prema tome, doma bi se trebali 50-50 podijelit, a to ne dijele).

Imaš svakakvih situacija. Ja recimo ne bih htjela da dijelimo poslove. Hvala lijepo, radije ću nešto skuhati i poslije složiti suđe u suđericu nego cijepati drva i ložiti u centralno u šest ujutro.
A inače ovaj tip muškarca što opisuje Trina - dosta je muških na ovim prostorima odgojeno u surovim uvjetima neimaštine i teškog rada roditelja, uslijed čega im kao djeci nije pružana nježnost i pažnja. I onda dobiješ upravo takvog prototipa iz Trininog prvog posta - škrt na riječima i izljevima nježnosti. Međutim, meni to u ovim godinama više ne smeta. Bitno mi je da se mogu osloniti na njega kad zatreba (i on na mene, naravno), od riječi je malo koristi.

[pikula]

Imaš svakakvih situacija. Ja recimo ne bih htjela da dijelimo poslove. Hvala lijepo, radije ću nešto skuhati i poslije složiti suđe u suđericu nego cijepati drva i ložiti u centralno u šest ujutro.
A inače ovaj tip muškarca što opisuje Trina - dosta je muških na ovim prostorima odgojeno u surovim uvjetima neimaštine i teškog rada roditelja, uslijed čega im kao djeci nije pružana nježnost i pažnja. I onda dobiješ upravo takvog prototipa iz Trininog prvog posta - škrt na riječima i izljevima nježnosti. Međutim, meni to u ovim godinama više ne smeta. Bitno mi je da se mogu osloniti na njega kad zatreba (i on na mene, naravno), od riječi je malo koristi.

evo to je to, kao i uvijek kratko, lijepo i jasno
A što se tiče poslova po pola - ne vidim ja u tome nikakav smisao. To je kao da u firmi pravni odjel i odjel nabave pomješaju posao pa rade po pola. pola čega? Pola svačijeg posla je po meni jednako nula što se dokazalo u samoupravljanju društvenima firmama pa ne znam zašto bi morali to nanovo dokazivati na obiteljskom planu. Ima i Malcom gladwell odlično poglavlje o podjeljenoj odgovornosti koje je genijalno napisano i znanstveno potkrjepljeno ono što smo mi već proživjeli u praksi.
Što mene ždere u braku? To što smo dva slomljena sprčkana čovjeka koji su se s dvoje djece (za sada) na improviziranom plovilu upustili u maratonski rafting i da nema vjere, ufanja i ljubavi ne bih se kladila na nas, jer da je po našim karakterima i kompetencijama splav bi se nasukala već na prvom kamićku. I neradimo niš po pola,nego kad što treba ko može najbolje što može. Jedan krpa splav dok drugi uči djecu plivati i tako s godinama već s puno manje razgovaranja i dogovaranja. otkad smo naboli neki suvisli kurs malo nam treba da shvatimo da tonemo i ko bolje vesla a ko bolje krpa jedra. Pa me sad ubijte zbog patetike...