Što ne valja/valja u vašem braku?

[trampolina]

Žena se mijenja, sazrijeva, i to očekuje od njega, također zrelost, odgovornost, a on suprotno - gdje je moja Zvončica? Nisam oženio Babarogu.]

Svašta sam bila prije braka, ali Zvončica - teško. Nisam ni ja znala šta me čeka, ali sam se prilagođavala u hodu.

[ivarica]

Nisam ni ja znala šta me čeka, ali sam se prilagođavala u hodu.

ma naravno da sam se i ja prilagodila promjenama koje nosi obiteljski zivot
ja pricam o stvarima koje su iste prije i kasnije
neka se zali da se muz nije sjetio godisnjice braka
ja da me stave u spanjolsku cizmu, na glavu da mi stave u teglu punu mrava i skorpiona, a neka cura mi krene lijepiti umjetne nokte, ja se ne bi sjetila dana nasega vjencanja
mislim, nisam ja to zaboravila, nego jednostavno - nisam zapamtila
i zivcira me da se od mene ocekuje da sudjelujem u tudjim ceremonijama, obiljezavanju dana potpisivanja nekog papira ili 4milijarditom okretanju zemlje oko sunca

to sam htjela reci, mozda muzevi to ne zaboravljaju, mozda im nije bilo bitno da zapamte


sto se tice toga sto mene zivcira kod mm, to sam vec prije pisala i nista se nije po tom pitanju promijenilo
nepreuzimanje odgovornosti
ja sam izabrala vrtic, ja sam lupala glavu skolom, ja smisljam vikende i putovanja, ja smisljam aktivnosti za dijete, necemo se ni preseliti dok ja ne nadjem kucu koju bi kupili. ono, ja planiram zivot, a on ga odradjuje.
meni prijateljice zavide kad im kazem da od 7 dana u tjednu on kuha 6.
ok, u ostalim kucanskim poslovima je to uravnotezenije i nekako smo ravnopravni,
ali to da je odgovornost na meni (ne i ocekivanje, jer ako ja ne smislim nista - opet ce se nekako i nesto dogodit ili cemo biti tu gdje jesmo), to je prilicno naporno zivjeti.
ne mogu se uopce sjetiti kakav je bio po tom pitanju prije, na pocecima nase veze, to je predaleko u povijest i sjecanja su mi sigurno romantizirana.

ali i juul spominje ovo kao veliki problem danasnjih obitelji, cak i kad su u psoovima ravnopravni, zene su nezadovoljne jer osjecaju da je sva odgovornost na njima.
ja priznajem da mogu i ja za to biti kriva, jer ja za razliku od njega uvijek imam ocekivanja.
i jako ih je tesko zadovoljiti.

[Jadranka]

sto se tice toga sto mene zivcira kod mm, to sam vec prije pisala i nista se nije po tom pitanju promijenilo
nepreuzimanje odgovornosti
ja sam izabrala vrtic, ja sam lupala glavu skolom, ja smisljam vikende i putovanja, ja smisljam aktivnosti za dijete, necemo se ni preseliti dok ja ne nadjem kucu koju bi kupili. ono, ja planiram zivot, a on ga odradjuje.
meni prijateljice zavide kad im kazem da od 7 dana u tjednu on kuha 6.
ok, u ostalim kucanskim poslovima je to uravnotezenije i nekako smo ravnopravni,
ali to da je odgovornost na meni (ne i ocekivanje, jer ako ja ne smislim nista - opet ce se nekako i nesto dogodit ili cemo biti tu gdje jesmo), to je prilicno naporno zivjeti.

Potpis na ovo. On stvarno sve obavi sto treba, i kuha i cisti (to drugo cak vise od mene); ali kao da ja trebam donositi sve odluke, i sto se tice malog i sto se tice zajednickog zivota. Kao da on mene prati.

Al ono sto mene smeta u nasoj vezi je i to sto je meni toliko stalo da on bude sretan i zadovoljan. Znaju njega puknit neka mracna raspolozenja i onda se ja pretrgam da ga uveselim, a to nista ne pali. Umjesto da ga jednostavno pustim na miru da bude takav kakav je i da se puno ne sekiram oko toga. Ovako mi se cini da njega stavljam u centar svog zivota, a to ne zelim. Kao da cijelo vrijeme (previse) mislim kako ce svaka moja odluka utjecati na njega umjesto da mislim sto ja zelim i kako ce moje odluke utjecati na mene. Mozda je sve to povezano i sa ovim nedostatkom odgovornosti. Kao da preuzimam i odgovornost za njega. Al tako na neki nacin i umanjujem njegovu odgovornost. A zaista to ne bih htjela raditi. Zapravo bih htjela postici neku ravnotezu, da mislim na njega, ali i da vise mislim na sebe.