Mene smeta što me muž ne cijeni dovoljno, nega smeta što ga ja ne cijenim dovoljno..ali najveća stavka koja nas zeza je premalo sati u danu za sve obaveze i želje.
Imamo 2 djece koje traže svoje, veliku kuću koja traži svoje, vrt, vočnjak, puno radno vrijeme, dosta travnjaka koji treba održavati, rodbinske veze koje se pomalo gase od premalo kontakta, sada ima i pčelinjak s cca 30 košnica..
Mi se rastrgamo, doslovno, sami sve radimo, od kupljenja djece iz vrtića do svakodnevnog kuhanja, ma do svega..i jednostavno nemamo dovoljno sati u danu i postajemo nezadovoljni.
Kad dođemo doma pojedemo zajedno i vidimo se na pola sata kad djecu stavljamo leći i to je to, sve u žurbi.
Djeca su navikla, sada nam svima 4 treba cca 20 min od ustajanja do sjedanja u auto i pravac vrtić.
I tu počinju svađe, daj ti ovo, ja ono....zašto nisi ..uvijek ja moram....
Znam da moramo odvojiti vrijeme za sebe ali di??? Kada???
Svakodnevica nas je pojela i udaljili smo se...