nije u rangu ovih velikih frajera, ali moja mrvica i bez rijeći je biserko.
daklem, neki dan u radnoj sobi ja peglam, on sa bakom na podu prelistava albume.
i u jednom trenu - puzpuz ide prema stolu sa kompjutorom gdje su dole na podu kablovi. i ja vidim i viknem NE. on lijepo stane, pogleda me svojim najljepšim pogledom i osmjehne se, no ja ponovim NE. on me gleda, smješka se i samo rukom krene prema stolu, a ja opet NE. i tako jedno 4 puta, dok se nije nadrkano okrenuo i krenuo prema baki koja je stajala na drugom kraju sobe, primi ju za ruke te sa njom pod rukom krene prema stolu... kao ja sam sa bakom i šta mi možeš
kada sam konačno viknula NE tak me je pogledao, nadrkano, ljuto, nešto viknuo nerazumljivo, okrenuo se i sa bakom pod rukom izašao iz sobe!!
mudar je i bez rijeći