drage moje,evo i mene(nas) odi...novi smo u svemu ovome,i vec citajuci vase price mi je puno lakse,a nadam se i da cete pomoc nekim savjetom...
uglavnom,ovo je nasa prica
imam 31 godinu,mm 32.prije otp.tri godine smo se vijencali i ubrzo sam ostala trudna..sve idealno do 21tt..a tada sok,hitna hospitalizacija,i naseg zlata vise nema,dobili smo malog andjela...od tada se trudimo,idemo na mpo,ali cudo nikako da se desi(i minimalne su sanse da ce se desit)
da mi je netko spomenuo posvajanje prije otp 2mj poslala bi ga u lipu stvar,iskreno,ali nesto se u meni prelomilo i cvrsto smo odlucili...
citala sam vas i otprilike pohvatala kako krenut...jedino,puno KAKO? imamo u svemu tome...
zivim za to malo stvorenje,i prestravljena sam da nesto ne napravim kako treba,da zbog neke "greskice" ne dobijemo malog misa...a vidim da svaki detalj odlucuje...
vec sam na financijskoj strani pisala o tom problemu,o sitvaciji koja nam nije bajna,i to je prvi problem..
druga stvar sto sam vidila-da im je mozda bolje reci da smo odustali od mpo? mi nismo odustali,i necemo dok god postoji ikakva sansa,ali to ne znaci da to umanjuje moju zelju za posvojenjem!!i da se cudo desi,to bi bilo dvostruko cudo,jer uvijek sam sanjala da imam dvoje djece (a trudnocu mogu podnijet samo jos jednom,zbog zdravstvenog stanja,ako se i ona desi).dakle,sto im reci po tom pitanju?
i ono najvaznije,dali spomenuti moga andjela?presutat ga ne mogu,a opet,strah me da ne protumace kao ocajnicki pokusaj "popunjavanja" rupe u srcu...jer iskreno,ima nesto u tome,djelic,bar s osjecajne strane..zapravo izmjesani osjecaji,ali mislim da je to normalno,i protiv toga ne mogu...
hvala vam cure,i svakoj zelim sto brzi happy and i male rucice oko vrata!!