a u mojoj glavi bi bilo idealno kad bi jednog dana surađivale obje strane....
 |
|||
|
|
|||
a u mojoj glavi bi bilo idealno kad bi jednog dana surađivale obje strane....
hahahaha, čovjek ima teoriju da ljudi-gušteri vladaju svijetom i SAD je pukao?
Kvaliteta života je nešto što je problematično izmjeriti i kod današnjih ljudi, možeš ih samo pitati koliko misle da im je život kvalitetan. Tako da ne znam uopće otkud da krenemo sa kvalitetom života pračovjeka.
Životni vijek je neki pokazatelj zdravlja, a danas za svaku bolest volimo krivit hranu, onečišćenost i stres.
ne bi zeljela umanjivati snagu volje.
tangerina, isto tako ljudi sve ranije oboljevaju od raka, umiru od tumora, mozdanih i srcanih udara...
stoga nam se s jedne strane produzio zivotni vijek, no opet imamo sve vise osoba koji umiru od bolesti na polovici tog zivotnog vijeka.
Ma znam ja to sve. I naravno da je jako važna i zdrava hrana i čist zrak. Samo hoću reći da se i to nekada prodaje kao eliksir života, kao, ako samo jedeš potpuno i sto postotno ispravno, i vježbaš i čuvaš se stresa i imaš pozitivan stav, živjet ćeš 150 godina. I da se romantiziraju neka prošla vremena prije industrijalizacije, a zaboravi koliko teškoća su ona nosila.
ovo što si navela nije niti najmanje jednostavno da bi bilo "samo". jer da je tako ne bi bilo toliko borbe oko razno raznih stanja u koje se dovedemo.tangerina prvotno napisa
po meni...ovo što si ti navela pod samo....je izuzetno kompleksno....makar meni.
ja nekako mislim da psihicko zdravlje ima vise utjecaja. naprosto smo svi pod vecim stresom, stalno u nekom speedu i niti nemamo vremena udahnuti zrak, bio cist ili zagadjen.
Posljednje uređivanje od leonisa : 03.08.2012. at 12:27
Jašta, stanje svijesti djeluje na zdravlje.
Kako ne bi.
Zato što je mozak elektronika i kemija koja upravlja radom organa. OS.
Ali to ne znači da se može odlučiti biti zdrav, željeti biti zdrav i da će to pomoći.
Niti to znači da netko, tko se razbolio, nije bio u ispravnom stanju svijesti.Ni blizu.
To samo znači da nas npr. stresne situacije, šokovi, dugotrajna napetost, mogu utjecati na naše fizičko zdravlje.
A kao da netko može kontrolirati svoje psihičko stanje, ma dajte, onda bi mogli zatvoriti Jankomir.
ja mislim sasvim suprotno. i mislim da u našem tijelu postoji savršen mehanizam samoizlječenja...štogod vi mislili o tome
po meni...najteže je u životu "naučiti" kontrolirati svoje psihičko stanje, ali ne i nemoguće.
mozak i jest elektronika i kemija koja upravlja....a što ga potiče?
Jesmo, valjda, u stresu-kad se usporedimo s prethodnom generacijom.
Ali ni pod razno kad se usporedimo s onom prije prethodne.
A živimo dulje od obje, u prosjeku, zbog kvalitete života i medicinske skrbi.
Meni se nameće pitanje je li važnije da mi kao pojedinci živimo sve dulje, jer je s druge strane očito da time ugrožavamo opstanak vlastite vrste, o ostalim vrstama da se i ne govori. Tim više što nas prije ili kasnije čeka isto.
Zapravo bi se trebali pomiriti s prolaznošću.
A zašto ne ako je istina?
Mogu navesti razlog zašto reći - da ostali ljudi razmisle prije nego se počnu hraniti mcdonaldsom i pušiti
naravno da nećeš čovjeku koji umire reći da je mogao spriječiti bolest
ali nećemo valjda ignorirati činjenicu da se bolesti mogu dobrim dijelom spriječiti zdravim načinom življenja.
krumpiric, pa moze se kontrolirati psihicko stanje dok ono ne ode u patologiju.
zar se to ne radi meditacijama, mantrama, uzimanjem tajmofa, ispijanjem kava, bivanjem na netu, stagod nekog opusta i smiruje i puni baterije?
meni je uvredljivo za sve ljude koji su se razboljeli, bolovali i umrli
reći da su to ičim mogli spriječiti
čak i poneki koji su znali cigaretu zapaliti, pojest mcdonalds ili ne trčati
a kamoli oni drugi
kakav god život bio, svi ljudi žele biti zdravi i živjeti, čitavom svojom sviješću.
ja se slazem s tobom. razlika je jedino koliko ljudi nakon te spoznaje klonu i koliko uspiju u sebi naci snage da se i sa njome bore.
nitko ne zeli biti bolestan i svatko zeli ozdraviti, no istina je da se neki pomire sa sudbinom, a neki se bore.
ne znaci da uvijerk ovi koji se bore u borbi i uspiju kao ni da oni koji se pomire sa sudbinom, sudbina ne iznenadi turnoverom.
upravo sada gledam troje ljudi u mojoj obitelji koji se bore protiv raka, a u zadnjih 4 godine gledala sam ih punoprevise koji su borbu izgubili. i vidjela sam koliko pozitivan stav ima utjecaja, pa makar na kvalitetu zivota kojeg tada zive. i koja je razlika u tom zivotu dok se bore pozitivom i kad dignu ruke od svega, pa i sebe jer su umorni.
Dobro, nećeš čovjeku koji je bolestan reći "sam si kriv", ako imaš iole mozga i duše. Jer to boli, a ničem ne služi. Ali, ne možemo ni šutjeti o ponašanjima koja povećavaju vjerojatnost od neke bolesti, ako se to zna, onda je važno za sve druge.
Samo treba imati uvijek na umu da tu pričamo o rizicima i vjerojatnostima, a da nijedno ponašanje ne vodi sa sigurnosti u zdravlje ni u bolest.
Svi ljudi žele biti zdravi i živjeti, ali i ponekad (često) svjesno rade stvari za koje znaju da im ne idu u prilog zdravlja, jer misle da neće baš njima naškoditi.
Meni se jako svidjela ona od Buza Luhrmana u Everybody's free to wear sunscreen, u stilu: što god radiš, nemoj si previše čestitati, niti previše se kuditi. Izbori su ti mogli završiti ovako i onako, isto vrijedi i za tuđe izbore.
pa eto, slažemo se
misle da neće njima naškoditi
i šanse su ogromne da su u pravu
sad je pitanje što u životu odabrati?
i što je važno, kvaliteta života, koliko dugo, jel kvaliteta života sjest s frendovima uz jeger i cigaretu
jel se za te ljude kaže kad se razbole :barem je živio
ili je kvaliteta trčati ujutro, pa pojesti svježi sir i salatu?
možda i jest.
što ćemo njemu reći kad se razboli?
ne znam, ovo je baš jedna tema za dugotrajno filozofiranje.
I ja, kao Tangerina, mislim da je Buzz Luhrman dosta toga pametnog rekao u pjesmi.
Nisam za to da se svaljuje krivica - puno toga nije u našoj moći - kolikogod smo slobodna bića, imamo navike, neka svoja sidra, okolinu i druge uvjete i sve je istina - i da treba malo sreće, i da se može utjecati na svoje stanje, i da se ne može... imamo puno moći, ali smo i nemoćni, u isto vrijeme...
Pa nije ta "krivica" samo (ili uopće) fizičke prirode. To je kad ti doktorica kaže - imate miome jer ste u sukobu sa majkom.
Ovo je sad skroz skrenulo s teme, ali moram samo reći da je za mene kvaliteta života kombinirati sve to: malo jegera s prijateljima, malo salate od quinoe, malo čitanja pod stablom, malo pišanja krvi na nekom projektu na poslu od stresa, a kad on dobro prođe budeš sva ponosna na sebe. Malo pametnih izbora, malo glupih. Pa dok dur-dur.
Površno sam preletjela diskusiju, ali evo jedan input od mene: kad bolujete od karcinoma, onda vam liječnici kažu da je tu psiha vrlo važna i da može djelovati na tijek bolesti.
Daj bože više liječnika koji ljudima na pozitivan način kažu da je psiha važna : em su osobe od autoriteta pa ih većina ljudi oživi ozbiljno, em im daju nadu i vjeru da nisu bespomćni, već da mogu i sami utjecati na svoju sudbinu.
Apsolutno vjerujem da sam sama odgovorna za svoje zdravstveno stanje, vjerujem da svaka misao i emocija utječe na moje tijelo, o sebi a premala kao i sve navike hranjenja, vježbanja, onoga što radim i čime se bavim, isto tako i okolina u kojoj izabirem živjeti.
Nedavno mi se u obitelji i u širem krugu poznanika dogodilo da sam čula da su se meni neki dragi ljudi razbolili od raka i baš sam si mislila zašto oni, a onda došla do nekih zaključaka koji ne moraju biti točni, ali mi se čini da drže vodu, u svim slučajevima (njih 5 ) se radilo o ženama različitih dobi koje bi većina ljudi okarakterizirala dobrim i dragi osobama. Kod svi mi se čini temeljni obrazac pretjerana briga i skrb o drugima a premala o sebi i svojim životnim zadoljoljstvima i blaga, jedva prijetna ogorčenost i nezadovoljstvo općenito životom i drugim ljudima, plus vjera da su bespomoćne u vezi tih okolnosti, tipa život je takav i gotovo. Plus nikakva ozbiljna spremnost da se promjne neke navike, hranjenja, kretanja i sl.
Nikad nikome ne bi nabijala krivicu, nitko se svjsno ne želi razboliti, ali odgvornost za sebe postoji i osobi se to mora dati do znanja, posebno je to zadaća liječnika i drugih ljudi uključenih u liječenje osobe.
a krumpi, koliko je djece i mladih bolovalo od raka pred 50 godina? Umiralo se od drugih stvari, i nećemo reći da je bilo bolje, ali bilo je drugačije. Za maligne bolesti su danas očito, zbog raznih promjena u našem životu, danas povoljnije prilike.
A ni današnji sportaši nisu ni neki primjer zdravog života, prije ekstremnog iscrpljivanja organizma
No naravno, takve stvari je teško predvidjeti, umjesto da se bavimo gledanjem u kristalnu kuglu i kontrolom nad svemirom bolje je uzeti život u svoje ruke dok smo još tu i živjeti ga ispunjeno i zdravo, već radi života samog, a ne radi odgađanja smrti. (napisah ja sjedeći predugo pred kompjuterom)
Da li si mislila napisati da je bilo manje malignih bolesti prije? Nije. Već sam pisala da sam učestvovala u istraživanju o bolestima, ali ne prije 50 nego prije 150 godina, i pri gotovo svakoj obdukciji se našla maligna bolest.
Jedino, nisu znali da su ljudi od toga umrli prije obdukcije. Iako nije bilo ništa zagađeno i jeli su samo sezonsku hranu.
I pili su čajeve. I nije bilo kompjutera, ma ni struje.
Budimo realni, moderna medicina čini čuda. Alternativa ne čini čuda.
Ako nekome treba alternativa da bi bio sretniji u životu, neka mu. Nekome trebaju i "narodnjaci" da bi bio sretan. Otprilike na istom nivou pameti mi je oboje, bez da ikoga uvrijedim , iznosim samo svoje mišljenje.
o nivoima pameti baš bi se dalo malo raspravljati...
I da dodam, i ja sam mišljenja da se tu ne radi ili barem ne smije raditi o svaljivanju krivice.
dašta, zbog te odgovornosti obolijevaju i djeca, od raka
i sportaši od kolesterola i srca
postoji način da sebi smanjimo mogućnost obolijevanja
pa smo zdraviji nego bi bili da živimo drugačije
ali i dalje će nas zadesiti ono što nam je (kako bi reko Sunscreen) "half chance"
tom dijelu ne možemo ništa
samo mi ljudi volimo vjerovati da imamo kontrolu nad svemirom
pa ne bi voljela zivjeti po nacelu da je sve vec zapisano u zvijezdama jer bi se onda prepustila struji jer i onako sta god da napravim, kasno mi je. onda bi i preko ceste prelazila bez da gledam lijevo i desno jer i onako nemam kontrolu nad svemirom ni svojim postupcima.
neeee
imamo utjecaj, nemamo kontrolu.
pogledat ću preko ceste jer si time drastično smanjujem šansu da me pokupi auto. kako smo vidjeli dosad u životu, dosta je efikasna ta metoda gledanja preko ceste.
ali ako i pogledam i napravim sve kako treba, postoji šansa da će se pojaviti neka budala i neki splet događaja koje nisam mogla ni predvidjeti ni spriječiti.
radim najbolje što znam i nadam se malo sreće
Ja naravno ne vjerujem u čajeve, nonije, biorezonance...
Ali ipak vjerujem u određenu snagu svijesti i oštećenje tijela psihom. Pa onda i u popravak tog tijela tom istom psihom.
Naravno, u nekim granicama. Čak mislim da više može pokvariti nego što može popraviti.
Samo ne prihvaćam onda da me liječi mudra vodica i braco sa srebrnjaka, nego ja sama.
Oni su samo placebo. Ili booster mojoj psihi, jer joj je to potrebno da se trgne.
A prevencija bolesti zdravim životom...
U prinicpu, mislim da je nemoguće znati kakav genetski materijal nosimo, kako nas je oštetio kadmij u AD kojim su nas hranili
I tak, šteta je onda uz sve te faktore sad još i npr pušiti. Ali hoće li to onome "otpornijem" išta promijeniti ili će onaj "neotporan" u Sisku oboljeti ma koliko tofua pojeo i nepušio? Tko to može znati?
E jesam ga zapetljala.
Ja bih rekla da psiha može popraviti što je psiha pokvarila. Odnosno, ako je neka bolest psihosomatska, i njen pravi uzrok su psihičke teškoće, onda je logično da je bolje rješavati uzrok nego simptome. Ali tu treba ozbiljan i iskren rad na sebi, nekim površnim čarabiranjem dobijemo samo preusmjeravanje onog što ne valja u neki drugi kanal.
Kod težih bolesti koje nisu psihičkog porijekla, psiha je važna jer ti treba puno snage da se nosiš sa liječenjem, posljedicama liječenja, promjenama navika, strahovima, reakcijama drugih... Ja barem zamišljam da optimizam pomaže na taj način, ne da on doslovno liječi od raka, nego lakše odradimo sve što se od nas očekuje.
A mislim da se ljudi obraćaju braci, vraču, pa i bogu ustvari zato što više vjeruju nekom vanjskom izvoru snage, kojem pripisuju neke i nadljudske osobine, nego sebi. Možda ih je život naučio da sebe vide kao slabe i grešne, pa ne mogu pojmiti da u sebi mogu naći i snagu bez vanjskih katalizatora.
ljudi se obracaju kad traze snagu jer ju u sebi ne mogu vise naci. to ne znaci da ce je dobiti. imaju je ili nemaju i dalje samo nadju novi put do nje.
tangerina mi baš lijepo piše na ovoj temi. pa ću nju potpisati, jer iskreno rečeno, malo sam se pogubila.
samo da pomikaki odgovorim da sam svoje prijašnje postove pisala pod dojmom izjave dr. nele sršen koja je izjavila nešto u stilu: "kad imate duha svejedno je, liječite li se kemoterapijom ili alternativom." - e pa mislim - nije! (sunce mu kalajsano!!!!) i da nešto takvo čujem iz usta jedne liječnice mi je... na granici kažnjivosti! ali samo pokazuje ozbiljnost problema i koliko su neki stručnjaci i znanstvenici ozbiljno zaglibili tamo gdje im ne bi trebalo biti mjesto. na rubu... pameti.
ovo o duhu/psihi/svijesti... kako god... "duh" mi više vuče na nešto transcedentno, pa mi je izraz "psiha" (mentalno zdravlje ili tako nešto) miliji... elem, da, mislim da je psiha bitna. bitno je osvijestiti neke činjenice (što podrazumijeva da se ima sve bitne i točne informacije)... vezano za vlastitu bolest, tijek, terapiju, mogućnosti i prognoze... i onda imati tu snagu psihe i prihvatiti ono što se sazna o sebi. mislim da za to treba stvarno puno snage i jakosti - snage dostojanstveno se boriti protiv bolesti, dostojanstveno živjeti sa bolesti, pa i dostojanstveno umrijeti.
ps. ako vam se ne sviđa pomikakin prijedlog o vjeronauku, mogli bi ubaciti i temu o eutanaziji.
pa se eto nadam da ako mene spopadne ikakva takva zloćudna bolest da ću biti psihički dovoljno jaka i razborita da ne pokleknem alternativnoj medicini, da fakat smognem hrabrosti da dostojanstveno prihvatim bolest i ono što mi ona donosi.
jedine "kuglice" koje priznajem kao čudotvorne su ionako lindor crvene čokoladne kuglice.
sad se već bolje slažemosamo da pomikaki odgovorim da sam svoje prijašnje postove pisala pod dojmom izjave dr. nele sršen koja je izjavila nešto u stilu: "kad imate duha svejedno je, liječite li se kemoterapijom ili alternativom." - e pa mislim - nije! (sunce mu kalajsano!!!!) i da nešto takvo čujem iz usta jedne liječnice mi je... na granici kažnjivosti! ali samo pokazuje ozbiljnost problema i koliko su neki stručnjaci i znanstvenici ozbiljno zaglibili tamo gdje im ne bi trebalo biti mjesto. na rubu... pameti.
ovo o duhu/psihi/svijesti... kako god... "duh" mi više vuče na nešto transcedentno, pa mi je izraz "psiha" (mentalno zdravlje ili tako nešto) miliji... elem, da, mislim da je psiha bitna. bitno je osvijestiti neke činjenice (što podrazumijeva da se ima sve bitne i točne informacije)... vezano za vlastitu bolest, tijek, terapiju, mogućnosti i prognoze... i onda imati tu snagu psihe i prihvatiti ono što se sazna o sebi. mislim da za to treba stvarno puno snage i jakosti - snage dostojanstveno se boriti protiv bolesti, dostojanstveno živjeti sa bolesti, pa i dostojanstveno umrijeti.
ps. ako vam se ne sviđa pomikakin prijedlog o vjeronauku, mogli bi ubaciti i temu o eutanaziji.
pa se eto nadam da ako mene spopadne ikakva takva zloćudna bolest da ću biti psihički dovoljno jaka i razborita da ne pokleknem alternativnoj medicini, da fakat smognem hrabrosti da dostojanstveno prihvatim bolest i ono što mi ona donosi.
jedine "kuglice" koje priznajem kao čudotvorne su ionako lindor crvene čokoladne kuglice.
Ali, nekad je maligno oboljenje u dobi od 30 godina bilo čudo. Danas nije niti u dobi od 3, nažalost.
Beti, pojasni mi malo o kakvom istraživanju govoriš, kakve obdukcije prije 150 godina?
Kao student sam pomagala jednom liječniku u doktorskoj disertaciji o točno određenom tumoru koji je i danas prilično težak za otkriti za života, i, na sreću, rijedak. No, smrtonosan.
U arhivi Zavoda za patologiju ima brda knjiga-ogromnih knjiga, sa zapisnicima obdukcija. Starih. Ove su bile od 1880., ili tu negdje, ne znam više točno godinu. U kojima nađeš i poznatih ljudi. Ne znam koliko je nekome zanimljivo ili morbidno čitati o npr. težini mozga pjesnika koji je umro sa 27 godina.
No, nije to tema. Taj je tumor nađen u sličnom postotku u 19. i 20. stoljeću. A to je i bio cilj istraživanja. Ne kažem da je sa drugim bolestima isto. No, za zamisliti se je prije nego rečemo da su maligne bolesti posljedica suvremenog, odnosno nezdravog načina života.
Puno je sve to kompliciranije. Ljudsko tijelo je kompliciranije. I naš razvijen mozak. I to što će nekome djelovati čaj, nekome loptice, nekome srebro, a drugome ne samo da neće pomoći, nego i naštetiti, opet je stvar u tom tijelu i percepciji svega toga. Još bih ja pisala, ali netko se budi...
sad bi ja tebi rekla...pa što tu imaš vjerovati...biljka je biljka, priroda nam ju je dala da je kvalitetno iskoristimo. nema tu neke vjereJa naravno ne vjerujem u čajeve, nonije, biorezonance...
Ali ipak vjerujem u određenu snagu svijesti i oštećenje tijela psihom. Pa onda i u popravak tog tijela tom istom psihom.
Naravno, u nekim granicama. Čak mislim da više može pokvariti nego što može popraviti.
Samo ne prihvaćam onda da me liječi mudra vodica i braco sa srebrnjaka, nego ja sama.
Oni su samo placebo. Ili booster mojoj psihi, jer joj je to potrebno da se trgne.
A prevencija bolesti zdravim životom...
U prinicpu, mislim da je nemoguće znati kakav genetski materijal nosimo, kako nas je oštetio kadmij u AD kojim su nas hranili
I tak, šteta je onda uz sve te faktore sad još i npr pušiti. Ali hoće li to onome "otpornijem" išta promijeniti ili će onaj "neotporan" u Sisku oboljeti ma koliko tofua pojeo i nepušio? Tko to može znati?
E jesam ga zapetljala.
ne stvarno sad...ne kužim vjeru ili nevjeru u čajeve....u ostalo sve kužim...al za čajeve ne kužim. pa di ćeš prirodnije od izvornog...divljeg....neukroćenog
misliš zaista da nemaju efekta ili?
a kad je psiha u pitanju slažem se s tobom. i meni je to sama nekako ključno. iako sam do te spoznaje došla određenom motivacijom alternativne prirode.
i ovo što kažeš da se više može pokvariti...je i ja tako mislim, odnosno primjećujem...vjerovatno zato jer je lakše otić u kupus nego izvuć se iz istog.
odn. za pokvarit ti ne trebaju nikakve spoznaje...to radiš ono, spontano...e, a za popravit sav taj kupus trebaš ipak spoznat nešto o samome sebi...a to je onda već komplicirano.
makar tako ispada.
Vjerujem da kad si zaštopan da je dobro piti slatku kamilicusad bi ja tebi rekla...pa što tu imaš vjerovati...biljka je biljka, priroda nam ju je dala da je kvalitetno iskoristimo. nema tu neke vjere
ne stvarno sad...ne kužim vjeru ili nevjeru u čajeve....u ostalo sve kužim...al za čajeve ne kužim. pa di ćeš prirodnije od izvornog...divljeg....neukroćenog
misliš zaista da nemaju efekta ili?
Nećeš pijući čaj smršaviti, neće ti jetra bolje raditi, neće čaj poboljšati imunitet, nema protuupalno djelovanje. Ne liječi astmu, spušta tlak, ne liječi neplodnost...
U ta "čaj šlang" pretjerivanja ne vjerujem.
btw kod opeklina, jedino mi je aloevera pomogla da nemam niti plika.
naučena sam da kad se opržiš uzmeš sapun, frendica mi je 2002. poklonila aloe veru (biljku) da ako se opržim koristim tekućinu iz njenog lista. nijedno mi baš nije nešto pomoglo.
a onda sam na prvoj pomoći (prilikom polaganja vozačkog ispita u švicarskoj) naučila da ako se opržiš staviš taj dio tijela pod hladnu vodu nekih 10-15 min. bitno je ne samo da se ohladi površinski sloj kože (koji se brzo ohladi, pa nas to zavede) nego i unutrašnji dio (zato se toliko dugo treba biti pod vodom ili staviti ruku/prst što već u ledenu vodu). i od tada to koristim i nemam plikova.
ja ne vjerujem u instant rješenja s niti jedne strane, koja god ona bila. ako čovjek nešto zaista ne odluči...pa neće mu pomoći ništa...ili neće u onoj mjeri u kojoj bi moglo.Vjerujem da kad si zaštopan da je dobro piti slatku kamilicu
Nećeš pijući čaj smršaviti, neće ti jetra bolje raditi, neće čaj poboljšati imunitet, nema protuupalno djelovanje. Ne liječi astmu, spušta tlak, ne liječi neplodnost...
U ta "čaj šlang" pretjerivanja ne vjerujem.
ali, trave mi nikako ne spadaju u skupinu čarabiri. jednostavno one su tu, sa svim svojim svojstvima....
pa i farmaceutika koristi iste.
i sad...ako ja koristim morsku vodu i kadulju...za ispiranje grla...misliš da sam na rubu pameti
dok živim uz more totalno mi je glupo uopće kupovati sve te slane vodice...npr...a na sterilno se ne palim nešto...
a biljkama sam regulirala čak i ciklus...jesam..
e sad...placebo ili ne...ne znam...niti me ne zamara pretjerano...
dok ide, ide...a dok ide drago mi je što ide.
jer, ja osobno prema kemiji imam određeno....ne znam kako bi to rekla...ne želim da mi bude dio svakodnevice, ako ne mora....a do sada se pokazalo da zaista ne mora.
Eh, Cubana, prestigla si me...
I ja sam htjela nešto slično napisati. Okoristila sam se blagodatima moderne medicine više puta, tako da mi ne pada na pamet baciti kamen u tom smjeru.
S druge strane, medicina je znanost kao i bilo koja druga, razvija se i napreduje, pa vjerujem da tu ima još puno prostora za nova otkrića. Meni se npr. sviđaju ideje o bioenergetskim poljima i vjerujem da to nije puko mlaćenje prazne slame, ali očito nije još došao trenutak da se to obrazloži znanstveno (ili nije doprlo do nas).
Na alternativu gledam kako na svetu vodu - ako nekome pomogne (makar kao placebo) i uz to ne pravi štetu, nemam ništa protiv, ali u mom sustavu vrijednosti to nije niti može biti zamjena za klasičnu medicinu.
S druge strane, vjerujem da je svaki pojedinac sam odgovoran za sebe na način da pazi na zdravlje koliko god može (npr. ako je mm na dijeti zbog povišenih masnoća, neodgovorno je da jede štajaznam pečeno carsko meso, čokoladu i druge zabranjene namirnice, pa se onda kasnije liječi na teret poreznih obveznika).
"Think pink" filozofije i knjige o samopomoći dobre su eventualno za zdrave ljude, kojima u životu treba eventualno sitnih poštelavanja.
Naročito su mi mrske alternativne metode izvlačenja novaca iz džepova lakovjernih, a toga ima previše i ne samo u području zdravlja, nego doslovce svuda.
to je u principu jedino u što ja zaista vjerujem....ali meni osobno ne treba to znanstveno dokazati.
pa ako imam utjecaj imam i kontrolu, barem djelomicnu. smanjujem ili povevavam sanse. mogucnosti.
da, ako postoji ogromna šansa da dobiješ rak želuca, smanjit ćeš neki postotak ju pravilnom ishranom
sad je pitanje koliko posto povećavaš svoje šanse
ako jedeš smeće, a ne postoji šansa da dobiješ isto ovo gore, nećeš dobit
vožnja npr. s pojasom i u autosjedalici značajno povećava šanse preživljavanja
ali mi, koji smo stalno na cesti, uvijek ispravno vezani, smo i dalje u statistički većoj opasnosti od onih koji se tu i tamo provozaju
mi svoje šanse povećavamo adekvatnim autom, zračnim jastucima, dobrom vožnjom, i najviše pojasom
oni svoju šansu povećavaju čisto time što se jako malo voze
mi se ne možemo odreći vožnje, takva je situacija
oni, nažalost, nisu dovoljno normalni da svoje šanse povećaju značajno iznad naših-ispravnom vožnjom
ili?
mislim da nemaju. ili da ih se treba piti u galonima da bi imali.misliš zaista da nemaju efekta ili?
vidiš...ja nemam takvo iskustvo.
al...kažem..možda ima i veze s tim kako smo i odgajani. kod nas se uvijek bralo...sušilo...uglavnom oduvijek sam povezana s tim biljem.
u pubertetu me bome nerviralo
a sad bi me teško netko uvjerio da nema efekta...i da je sve to skupa samo slučajnost...ne znam..
nego...meni su ti biljni pripravci ful ok...i djeluju...u normalnim količinama...za ove klasične nedaće...i još u nekoj mednoj kombinaciji...tinktura, sirup...nego, to uopće nije tema
možda sam se neprecizno izjasnila. ta šoljica čaja najvjerojatnije ima placebo efekt, a lijepo si opisala i zašto je to najvjerojatnije najbliže istini. i dok se radi o boljkama u kojima ta šoljica čaja neće odmoći, onda neka ti pomogne na ovaj način, ali postoji velika vjerojatnoća da bi te ta boljka prošla i da nisi popila tu šolju čaja. kod opasniji bolesti ni ta šoljica ti neće pomoći.vidiš...ja nemam takvo iskustvo.
al...kažem..možda ima i veze s tim kako smo i odgajani. kod nas se uvijek bralo...sušilo...uglavnom oduvijek sam povezana s tim biljem.
u pubertetu me bome nerviralo
a sad bi me teško netko uvjerio da nema efekta...i da je sve to skupa samo slučajnost...ne znam..
najveći je problem u cijelo priči da oni koji se bave prodajom takvih čajeva (i sličnih stvari) ne promoviraju svoje pripravke zbog obične prehlade, nego.. bombastičnije zvuči kad se čaj (ili što god) reklamira da liječi rak, sidu ili što god smrtonosno. jer kao što smo došli do zaključka - očajni ljudi traže bilokakve slamke spasa.
uzela sam namjerno ovaj drugi dio emisije, jer je zanimljivo ovo što će treći gost emisije govoriti: link
nikako da ulovim malo vremena da napišem nešto...
sinoć sam odgledala emisiju...i ok mi je treći gost
znači...izuzetno je snažan placebo učinak....zaključili smo. i meni je to fascinantno. bez obzira što se ne slažemo što je placebo, što nije...to možemo i zanemariti.
ja sam, onda po vama, živući dokaz vrlo djelotvornog placebo učinka...bez obzira čega se dotakli...grla, nosa...štitnjače...psihe...kože...da ne nabrajam.
to mi otvara ono zaista široko polje misli....npr...koliko bi se novaca na lijekove manje trošilo kad bi većina to postigla...i je li uopće nekome u interesu da se tako nešto i postigne npr.?
a ne izgleda mi nemoguće.
to je ono što je meni moja alternativna terapija pružila...da se okrenem sebi....i bome svi sada jako malo zarađuju na meni...i alternativci i farmaceuti.
ili samo imam jako jako puno sreće, kako bi se tu to protumačilo. mada je dug period života u pitanju da bih ja sama mislila tako.
pa lijepo je mikloušić objasnio etički problem oko placebo efekta, a ti bi sad zahvaljujući tom efektu obmanjivala i štedjela na pacijentima?
bilo bi možda zanimljivo saznati koliko bi ljudi uopće bilo spremno koristiti pripravke koji nemaju ništa više za ponuditi osim placebo efekta (a u biti taj efekt se postiže sa svim što ide uz taj pripravak - autoritet osobe koja daje pripravak, mjesto, boja pripravka, popratni razgovor itd., pa kad bi to sve otpalo, otpao bi i placebo učinak). prva ne bih bila spremna niti bih posjećivala liječnika koji bi mi svjesno lagao o lijeku koji mi daje.
i? kod moždanog ćeš popiti šoljicu čaja ili? ne kužim.pa čajevi su jeftini...i kupujemo ih u ljekarni, zar ne?
Posljednje uređivanje od mama courage : 04.08.2012. at 17:13
znaci i travari spadaju u ciribu ciriba kategoriju...
ni krastavac nije dobar krastavac radi minerala vec moram uzet rehidromiks ili neko iso sport pice?
niti med nema nikakav ucinak na slajm, ali ima sirup baziran na medu i propolisu.
neke stvari nisu znanstveno dokazane, ali jesu upotrebom, stoljecima. jel se i njima nijece djelovanje?
npr. cajevac. banalan primjer.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom