samo da pomikaki odgovorim da sam svoje prijašnje postove pisala pod dojmom izjave dr. nele sršen koja je izjavila nešto u stilu: "kad imate duha svejedno je, liječite li se kemoterapijom ili alternativom." - e pa mislim - nije! (sunce mu kalajsano!!!!) i da nešto takvo čujem iz usta jedne liječnice mi je... na granici kažnjivosti! ali samo pokazuje ozbiljnost problema i koliko su neki stručnjaci i znanstvenici ozbiljno zaglibili tamo gdje im ne bi trebalo biti mjesto. na rubu... pameti.

u biti, čemu onda skupa kemoterapija, kad je sve izliječivo pomoću noni i magnetne narukvice i hagioterapije plus malo gledanja u sunce?
ovo o duhu/psihi/svijesti... kako god... "duh" mi više vuče na nešto transcedentno, pa mi je izraz "psiha" (mentalno zdravlje ili tako nešto) miliji... elem, da, mislim da je psiha bitna. bitno je osvijestiti neke činjenice (što podrazumijeva da se ima sve bitne i točne informacije)... vezano za vlastitu bolest, tijek, terapiju, mogućnosti i prognoze... i onda imati tu snagu psihe i prihvatiti ono što se sazna o sebi. mislim da za to treba stvarno puno snage i jakosti - snage dostojanstveno se boriti protiv bolesti, dostojanstveno živjeti sa bolesti, pa i dostojanstveno umrijeti.
ps. ako vam se ne sviđa pomikakin prijedlog o vjeronauku, mogli bi ubaciti i temu o eutanaziji. 
pa se eto nadam da ako mene spopadne ikakva takva zloćudna bolest da ću biti psihički dovoljno jaka i razborita da ne pokleknem alternativnoj medicini, da fakat smognem hrabrosti da dostojanstveno prihvatim bolest i ono što mi ona donosi.
jedine "kuglice" koje priznajem kao čudotvorne su ionako lindor crvene čokoladne kuglice.
