život u Kanadi

[suncokret]

cure, nemojte se ljutiti, ali kad bi ljudi umirali jer nemaju više od 3000 dolara ušteđevine u hrvatskoj bi ih malo preživjelo.
pa kaj i da odu, probaju, ne uspiju i vrate se?
koja je tu šteta? potrošiti će tih 3000 i još što tamo zarade i to je to. ne mogu potrošiti ono što nemaju.
a možda i uspiju.
ne odlaze svi na sigurno, kad bi mogli tu uštedjeti za siguran odlazak ne bi ni odlazili.
brat mm-a radi na građevini u kanadi, sss, ima plaću 20000kn mj. on je tamo preko 20 god.
susjed je nedavno bio u kanadi, uz pomoć nekog svećenika, postavljao knauf (nemojte potcjenjivati pomoć naših ljudi tamo, ima ih koji će stvarno pomoći), zaradio nešto, vratio se-veli da nije kanada za njega.
ne znam, imam puno rodbine vani (australija, kanada, švicarska, austrija, njemačka) svi žive lakše nego mi ovdje. da li i bolje, o tome bi se dalo raspravljati, ali lakše sigurno.

nisam za neke nerealne planove, kao ovo s azilom, ali ako njih četvero živi ovdje, a oboje su nezaposleni, onda će preživjeti i tamo uz muževu plaću (uz uvjet da ga posao čeka). a ako i ne uspiju ostati, bar će djeca naučiti francuski ili engleski.
da će im biti lako, neće sigurno. ali kako je i ovdje kad nemaš posla i živiš sa par (i to ako) tisuća kuna mjesečno?

u svakom slučaju, sretno!

[krumpiric]

suncokret, to su različite stvari.
Neće nitko umrijeti bez 3000 dolara ušteđevine, kod nas ih nitko ni nema, ali kad život negdje ( bilo RH bilo Kanada) počinješ od NULE...a probajte samo nabrojat troškove 1. dana u novom stanu. Samo to.

I ne, nemoj uspoređivat osobe koje su otišle vani kao samci i mogli spavati u sobici bez kuhinje i WC-a dok ne dodju sebi.

[litala]

mi smo ovdje imali problem s iznajmljivanjem kuce. a imali smo para. pa i nudili da cemo placat vise. nisu nam dali. jer se na svaku kucu javi preko nekoliko zainteresiranih i vlasnici onda biraju kome ce kucu dati. par bez djece ce dobit prije nego par s djecom. ili s nekoliko djece.

velika je stavka sto te traze "rent history" - to je u stvari vrsta preporuke koju ti daje onaj preko kojeg si do sad iznajmljivao. da si redovno placao, uredno zivio. a to nemas, jer ti je to prvi put da trazis smjestaj. pa ce opet prednost imat onaj koji ima urednu preporuku.

na kraju smo dobili kucu, koja je ispod standarda koju bi zahtjevali za obitelj s cetvero djece. i platili sest mjeseci stanarine unaprijed. a i to uz vezu i preporuku koja je isla preko vlasnika agencije.

e, i vidite malo za koji period su te stanarine. i ovdje, recimo, za 300 dolara mozes iznajmit nesto. kucu, stan. ali 300 tjedno. ne mjesecno.

[spajalica]

suncokret slazem se stobom, da mogu prezivjeti s 3000 $, pa i ovdje mogu s tim novcima zivjeti lijepo neko vrijeme, ali probeleme koje ja vidim su:
1. prvo je bio azil, nema sanse da ga dobiju

2. okrenuli su se na WH vizu koja je zamisljena mlad si (18-35 godina) zelis godinu dana landrati i pri tome raditi da pokrijes troskove tog landranja. da bi to ostvario moras imati u startu cca 22.000,00 kn, jer drugacije ne mozes ni uci u avion, a ta viza je za mlade samce, lijepo je napisano da nema sanse da ima uzdrzavanu osobu sa sobom ni zenu ni djecu. zena eventualno moze traziti sama tu vizu, ali onda im u startu treba cca. 44.000,00 kn a djeca ne mogu ici s njima.

3. traziti pomoc nasih, vjerujem da se moze, i znam da su tamo ljudi voljni pomoci, ali onda valjda nadjes posao, znas di ces spavati i znas na koju ces vizu ici. ako se odlucis na crno raditi tada moras biti svjestan da te mogu izbaciti iz zemlje. ako si spreman na taj rizik i to je OK

4. odlaskom tamo oni pocinju novi zivot od 0, imat ce svako od njih kofer s 20 kg (u to je uracnuta i tezina samog kofera) sto je nista. dakle mogu ponjeti kartice, gotovinu, i nesto robe za pocetak. tamo moraju nabaviti sve, ali doslovno sve. ako imaju ikog da ih primi bar prvih tjedan dva onda super. dok se snadju i okrenu. naci stan nije tako jednostavno, jer te najmodavac cesto trazi reference od prethodnih najmodavaca. ukoliko ih nemas cesto se slozi da moras skuplje platti. teta eta je napisala da to sto bi oni bez frke zivjeli u 45 kvadrata je lijepo, ali najmodavcu to nije opcija, jer to nije standard. u iznajljenim stanovima koliko ja znam doijes samo kuhinju i frizider, ostalo moras kupiti. slazem se da mozes zivjeti na madracu prvih mjesc dana, i imati za svakog jedan set posudja.

5. da bi mogli prezivjeti potrebno je poznavanje jezika. ako rade za nase mozda im je ta prepreka olaksana. ali ako ne tu su debelom zaostatku. da sam ja poslodavac i da mi dodje iracanin koji govori perfektno francuski i nas covjek koji ne zna nista, a reference mu nisu da je poseban (naravno na jeziku koji ja poznajem) uzela bi tog iz iraka (mozda je bolje sad napisati sirijca). realno oni ni nemaju neke lude reference. i u kanadi imas ljudi koji znaju postavljati knauf i to jako puno. pa lakse je uzeti lokalnog nego nekog stranca s upitnim papirima (ukoliko udju na turisticku vizu) i nepoznavanjem jezika

6. dvoje djece. ako oboje dobiju posao, a za pocetak da bi se pokrenuli i stali na noge, morali bi oboje poceti raditi. di ce djeca. cijene vrtica su prilicno visoke.

i ovako bi ja unedogled.
meni izgleda kao da za sad ispituju svoje mogucnosti, super go for it. nece biti ni prvi ni zadnji koji to rade. ali moraju ozbiljno shvatiti da ako nemaju nekog svog ko ce im pomoci, ko ce uskociti i fizicki i pshiciki i novcano. mislim da sa 3000$ i dvoje djece nemaju sta krenuti na put. da su sami, ja bi ima odmah bez ijdenog pitanja zaljela sretan put i rekla javite se ponekad.

[MarijaP]

2.500 cad je oko 15.000 kn. Od kud ti 22.000?

[spajalica]

2.500 cad je oko 15.000 kn. Od kud ti 22.000?

dodaj avionsku kartu povratnu , obavezno zdravstevno osiguranje koje moraju imati prije nego stupe nogom na kanadsko tlo, najjeftinije je 915. kn +150 kanadskih dollara administrativnih troskova.

[spajalica]

kartu sam racunala 6000 kn povratnu u noajboljem skucaju, a za to se treba fakat potruditi, letjeti u naslabijoj sezoni i sl.

[spajalica]

:ina niz: boldano su dakle inicijalni torskovi nabrojani na ovoj stranici:
http://www.canadainternational.gc.ca...hr.aspx?view=d

Kako biste zadovoljili kriterije kategorije Working Holiday, morate:

1. biti starosti od 18 do uključno 35 godina u trenutku kad se zaprima vaša prijava. Vaša prijava mora biti označena kao primljena u uredu Veleposlanstva Kanade u Zagrebu na Vaš 18. rođendan ili nakon njega, odnosno prije Vašeg 36. rođendana;
2. biti hrvatski državljanin s hrvatskom putovnicom koja je valjana tijekom cijelog razdoblja Vašeg boravka u Kanadi. Kad Vam u Kanadi bude izdana radna dozvola, njena valajnost neće biti dulja od valjanosti Vaše putovnice;
3. posjedovati povratnu kartu za odlazak iz Kanade na kraju odobrenog razdoblja boravka ili dovoljno sredstava za kupnju takve karte;
4. posjedovati novčani iznos u protuvrijednosti od 2500 kanadskih dolara kako biste mogli pokriti svoje troškove na početku svog boravka u Kanadi;
5. dostaviti Potvrdu o nekažnjavanju u Republici Hrvatskoj (dostupno na engleskom / francuskom);
6. putovati bez uzdržavanih osoba u sklopu Vaše prijave za IEC;
7. biti spremni kupiti zdravstveno osiguranje za cijeli period Vašeg boravka u Kanadi – dokaz o posjedovanju police osiguranja možda ćete morati predočiti pri ulasku u Kanadu;
8. platiti Pristojbu za sudjelovanje u programu u hrvatskim kunama, u protuvrijednosti 150 kanadskih dolara; i
9. imati najviše jedno prethodno sudjelovanje u programu International Experience Canada.

[MarijaP]

A ha, ja mislila poletio tecaj

[sophie girafe]

zena koja kod mene dolazi jednom tjedno pospremiti i opeglati ves, nema radnu dozvolu i ja joj placam 25 svicarskih franaka po satu na ruke. To nije leglano, ali nitko od nas nece u zatvor. Ona je portugalka.Kaze da ima puno posla. Ne prica francuski ni hrvatski,a ja ne pricam portugalski, ali se sve dogovorimo. Susjeda makedonka bere jagode, krastavce i sto je vec u sezoni. STan imaju iznajmljen na ime rodjaka. Nije savrseno i tesko je, ali moguce je.PA onda ako imas malo srece, snalazljivosti i neka utrziva znanja mozes svojim radom s vremenom osigurati svojoj obitelji pristojan zivot. Ne znam kako je tocno u Hrvatskoj, ali cini mi se po pricama da cak i kad imas posao nije uopce sigurno da od njega mozes pristojno zivjeti. To je tuzno.NEkad moras biti i ludo hrabar i lud da nesto promjenis.ALi bar ces probat promjeniti. sretno

[Beti3]

mlada.majko, nekad u životu treba stvarno skočiti, pa reći hop. Slažem se sa suncokret i sophie girafe. Nigdje život nije sigurnost. Ako stvarno želite, možda ćete sve i ostvariti.
A ako i ne uspijete, vratit ćete se i za vama će biti veliko životno iskustvo koje nikako ne treba podcijeniti.
Bez obzira što život u tuđini nije lak, možda vam bude dobro. Ja vjerujem u snove. Ne u ušteđevinu.

[Kaae]

Sve je to super, i toj zeni Portugalki i kome god.

Ali osobno NIKAD ne bih otisla raditi na crno, zivjeti na crno i srljati grlom u jagode s dvoje male djece. Vjerojatno to ne bih napravila ni s dvoje vece djece, a da ih pritom ostavim negdje na sigurnom.

Naravno da ce mlada.majka napraviti sto god njima pase, ali eto, pitala je na javnom forumu pa dobija i javne odgovore, a cini se da vecina ljudi ne bi napravila ovo sto pokusavaju oni. Pa onda tako i pisemo. Osobno, ideju smatram suludom, ovakvu kakva je sad. I oslanajnje na neke tamo 'nase ljude' mi je smijesno. Pa da je na nase ljude tako lako osloniti se, onda vjerojatno ni sad u Hrvatskoj ne bi imali toliko problema s prezivljavanjem; valjda bi im neki nas covjek pomogao, zar ne? Pa nije macji kasalj preuzeti odgovornost za cetveroclanu obitelj u stranoj zemlji, dok ovi zapravo nemaju ni za prdac.

I napisala sam prije, a i sad cu opet, dvoje ljudi koji ne govore jezik, nemaju visoku i priznatu strucnu spremu i imaju dvoje djece (u mojoj americkoj prip**** vrtic tjedno kosta $180 za jedno dijete, a u gradu nesto ispod 'ranga' Montreala, opet u Americi, vise nego duplo) nemaju sto previse ocekivati. To je realnost, koliko god je prestrasna. Niskokvalificirane poslove vise-manje vec netko obavlja i uglavnom barem govori jezik. Ili ima sredjene papire, itd.

I da, vani je jako bitan tzv. credit history i preporuke. Za sve, od iznajmljivanja do otvaranja bankovnog racuna. To mlada.majka takodjer nema, a s tim im niti jedan 'nas covjek' ne moze pomoci.

Gledala sam malo cijene smjestaja po Montrealu na netu i nemam pojma odakle ove informacije o parsto dolara. Eventualno su tamo negdje iz 1950-tih. :/

[spajalica]

mlada.majko, nekad u životu treba stvarno skočiti, pa reći hop. Slažem se sa suncokret i sophie girafe. Nigdje život nije sigurnost. Ako stvarno želite, možda ćete sve i ostvariti.
A ako i ne uspijete, vratit ćete se i za vama će biti veliko životno iskustvo koje nikako ne treba podcijeniti.
Bez obzira što život u tuđini nije lak, možda vam bude dobro. Ja vjerujem u snove. Ne u ušteđevinu.

beti treba, ali bas da ces stati na nijagarine vodopade i reci hop bas i neces.

spohie imam par ptianja o toj tovjoj portugalki. koliko godina ima? da li je ona sama tamo ili sa familijom? da li je udana? da li ima djecu? ako da ko joj cuva djecu dok ona kod tebe cisti?
na osnovu ove informacije, koje mene opcenito nervriaju, moze neko pomisliti, vidi u svicarskoj mozes raditi na crno zaraditi 25 franaka na sat.
super mogla bi i ja.
daj nam konkretne podatke. i to sto ti neces zavrsiti u zatvoru je istina ali sam sigurna da negdje u tvom kantonalnom zakonu pise kolika je kazna za zaposljavanje na crno. samo sto ti to nisi procitala.
i da drago mi je da vasa sprega radi, sve dok neko ne nastrada. ti mozda po dzepu, a ona progonom iz svicarske.

[anatom]

nemam namjeru poticati ista.

samo bih htjela reci da moj sogi zivi u kanadi od 99.Inace je beskrajno snalazljiva osoba pa je godinama pripremao to preseljenje.Nije samo tako.Pa i mi kada turisticki idemo (a idemo gotovo redovno) potrosimo dosta vremena na organizaciju.ajde sada više netreba viza pa je utoliko lakse.
Riskirao je puno, ali je radom i riskiranjem dosao do firme sa 50 zaposlenih.U par navrata je zvao prijatelje iz RH da dodju raditi kod njega.Ali on im je kao poslodavac sredivao papire.znaci tim je ljudima sve bilo ziher.
neznam.

ja osobno nebih mogla tamo zivjeti.Mi da se zelimo preseliti nikakvih problema nebi imali.Mm ionako radi za bratovu firmu.Ali nezelimo.Ni jedan ni drugi.Kanada je divna.daleko od toga.ali ljudi drugacije zive.

[suncokret]

Ali osobno NIKAD ne bih otisla raditi na crno, zivjeti na crno i srljati grlom u jagode s dvoje male djece. Vjerojatno to ne bih napravila ni s dvoje vece djece, a da ih pritom ostavim negdje na sigurnom. :/

čovjek se često prevari u tome što nikad ne bi.
srećom se ne nađu svi u situaciji da moraju ići nekud, ali kad moraš onda je to druga pjesma.

ja sam stekla dojam da muž ima osiguran posao, ako ga ovdje nema i ako će živjeti od socijalne pomoći koji im je izbor?

[pomikaki]

Prijateljica (bez obitelji ali više ne u cvijetu mladosti odnosno mojih godina) je nedavno pokušala zaposliti se u EU, računajući na pomoć rodbine i "naših ljudi", te na svoj zanat. Rodbina joj je zaista pokušala pomoći, ali ti naši ljudi su se pokazali kao ne previše od riječi i više nego spremni iskoristiti sunarodnjake kao potplaćene radnike koje bi smjestili negdje u podrumu i koji bi riskirali puno više u slučaju inspekcije, a ne previše spremni plaćati svojim radnicima osiguranje i ostale doprinose - u takvom odnosu ne obavezuje ga ništa ni da ti isplati plaću. Prijateljica se vratila razočarana rekavši kako u ovim godinama zaista ne misli skrivati se u skladištu od inspektora, te kako na taj način ne može računati na poštenu zaradu (računala je da će moći nešto i uštedjeti te brže isplatiti neke dugove, ali je ubrzo vidjela da joj se sve skupa ne isplati). Jednostavno, kad dolaziš raditi na crno, svatko te je spreman iskoristiti i lako se možeš naći u daleko nepovoljnijem položaju nego ovdje. Gazda će možda platiti neku kaznu - ali njemu se takav rizik očito isplati obzirom da su baš svi potencijalni poslodavci htjeli da ona radi bez papira, ili su je muljali da će papiri uskoro stići; dok zaposlenika čeka izgon iz države.
Ako već idete u takvom aranžmanu, možda je zbilja bolje da ide samo tm nego cijela obitelj

[medeni.angel]

Pročitala sam čitav post i skuzila sam da se sve vrti oko jedne osobe koja jos nije na cisto sto bi u zivotu....
Cinjenica je da trebas nekada glavu ohladiti i dobro promisliti,jer da bi se uspjelo treba ici korak po korak...
Mi vec godinu dana istrazujemo odlazak u Kanadu,skupljamo sve informacije o svakoj stavci i svaki dan se upoznajemo sa ljudima koji zele otici iz Hr ali nismo jos nikoga upoznali niti culi da bi netko se uputio sa dvoje djece na tako daleki put i prijavio se kao azilant.....Zbog takvih bisera i jesu promjenili zakon kako se ne bi moglo na takav nacin ostajati u Kanadi sto se ne bi iznenadila niti da nam vrate Vize za ulazak u njihovu drzavu...
Ono sto je najgluplje od svega je sto imate na umu ici kao obitelj.....jer do sada sa svima u razgovoru idu prvo muskarci jer im je tako jednostavnije i lakse se za snaci i jer ne zele da njihove zene i djeca gledaju kako ce se u nekim trenucima patiti i nece imati sta za jesti dok se ne snade i skupi love da ide na tu aplikaciju o spajanju obitelji....Ne znam mozda grijesim ali znam osobno par nasih prijatelja i ukljucujuci mog supruga planiraju ici bez obitelji jer je financijski lakse i podnosljivije .... Ako sam koga uvrijedila nije namjerno ali sve mi je to bezveze natezanje kako netko ima u planu ici....

[spajalica]

suncokret nema osiguran posao i to je problem.
ima frenda koji bi mu nasao posao, pa onda molio sefa da mu sredi papire.
prva varijanta je bila da bi usli na turisticku vizu, pa da bi trazili azil, sad su na WH vizi.
dakle oni ispituju teren i super, slazem se. bolje gledati sve opcije nego zavsiti na socijali tu ako je uopce i dobijes.

no kad vec ispituju opcije mozda je bolje da postanu svjesni i problema i da vec ovjde stvore sliku kako ce ih tamo rjesiti. dakle nesto sto oni ne vide, npr. dok ne iznajme stan, da li ce ici u hotel ili u B&B ili ce ih sve primiti taj prijatlj na stan dok se ne snadju. litala je rekla koliko su oni imali probelma oko pronalaska svog smjestaja, a koliko se ja sjecam imali su sav back up.

ja zbilja zelim srecu mladoj majci i njenoj familiji. i sama sam ljuta na sebe ponekad zasto nisam otisla, pogotovo kad sam bila mlada, bez djece.
no meni i nije tako lose ovdje. obisla sam sva ona predstavljanja oko iseljenja van. 90-tih je toga bilo jako puno.
i sjecam se da iako smo tad bili jos pod programom izbjeglica da su nam svi govorili ne zavaravajte se, nije lako, bez obzira na skolu, poznavanje jezika.

[Kaae]

Moram priznati da ja situaciju, kako je mlada.majka opisuje, ne dozivljavam kao nesto sto se mora, vec kao nesto sto ce mozda biti bolje. Ali uz puno planiranja i pametnih poteza.

Moj dojam je da muz mozda ima osiguran posao kod prijatelja. Osiguranog posla nema dok nema urednih papira, najstvarnije. Posao na crno svakako nije siguran. Cijelo vrijeme govori o prijateljima, ovakvim i onakvim, u jednom ili drugom gradu, pa sve nesto simo-tamo.

Ono sto se meni cini je da nitko ziv u toj prici ne zna nista ni otprilike sigurno i da je sve skupa na razini onog vec spomenutog ljetovanja negdje na Jadranu, s vrecom za spavanje u torbi i mozda povratnom kartom za odlazak kuci. Tipa ides kod prijatelja, pa njegova baba slomi kuk i odjednom tamo mozes prenociti jednom, a ne sedam dana. Pa odspavas jednom u krevetu, jednom na klupi na terasi, drugi dan u necijem autu, a cetvrti dan zoves doma mamu da pomogne, ako moze, kakvom donacijom, ili da barem skuha juhu i pohance kad se jadan i pokisao pojavis na vratima.

I uopce nisam pesimisticno raspolozena prema emigraciji; nasla sam se i sama u situaciji da odjednom (ok, ako je visegodisnje planiranje i preko 12 mjeseci rada/cekanja na legalne i uredne papire zapravo odjednom) selim u nepoznato. Ali vec rekoh, nisam selila s dvoje djece, dzeparcem i brdom upitnika, vec sama samcata, u jako sigurno okruzenje. I sve je drugacije nego sto je bilo u Zagrebu. Tri godine kasnije i dalje strsim k'o govno u puncu. Ali imam sredjen zivot i ne bih bila preselila bez barem upola onoga sto sam osigurala prije odlaska. Jasno mi je da ne moze svakome biti tako, ali roditeljima dvoje djece bi svakako na pameti trebalo biti puno vise stvari od $3000 u dzepu i par fiks ideja koje, nazalost, ili nemaju smisla ili djeluju nesigurno.

Stvarno vjerujem kako prijatelj, kako god blizak bio, vjerojatno nema namjeru preuzeti odgovornost za cetveroclanu obitelj jer je rijec o ogromnoj obavezi. Mi smo bili u situaciji da se razmisljalo o preseljenju mojeg vlastitog brata k nama, na odredjeno vrijeme, u aranzmanu studenta. I sto puta smo svi redom, koliko nas god ima, preokrenuli cijelu pricu. I na kraju muz i ja nismo bili sigurni da mozemo/zelimo preuzeti odgovornost za jednu jedinu osobu, k tome i rod, jer postoje raznorazne posljedice takve odluke. I stvarno, najstvarnije nije lako, od trazenja papira, do financijske odgovornosti. (Na kraju je on odlucio da zeli studirati u Zagrebu do daljnjeg i svima nam je laknulo, ukljucujuci i njega). U krajnjem slucaju, ni mojem vlastitom muzu nije bilo bas tako jednostavno rijesiti papirologiju i financije za mene, a jedna sam i jedina, bez ostatka obitelji.

Mislim da je suludo osloniti se na prijatelja i misliti da je to rijesena stvar.

[suncokret]

mislim da nitko pri zdravoj pameti ne misli da je to samo tako otići u nepoznato.
samo me malo iritira ovo, ja ne bi nikad. ne bi ni ja iz ove svoje sadašnje situacije, ali sposobna sam ih zamisliti x iz kojih bi.
i poslala muža samog na godinu dana i otišla na crno, itd.

[medeni.angel]

U danasnje vrijeme se bas ne mozes osloniti na rodbinu a kamoli neke prijatelje koji su miljama daleko.....svi oni obecavaju brda i doline dok se e pojavite na vratima a tek onda nastaju problemi.....nisu sve drzave kao HR gdje svatko svatkog poznaje i opet mozes nesto i smuljati kako bi si pomogao....Ja svog muza saljem samoga ako misli da moze uspjeti u svom poslu ostvariti nesto bolje od ovoga sto ovdje imamo....i nemam namjeru ici za njim kako bi imali vise troska nego kada ide samo jedan.....Svako ima pravo na svoj izbor ali nije to ne ostvarivo ali nije niti bas tako jednostavno sjesti na avion i otici u nepoznato

[litala]

je, imali smo problema oko iznajmljivanja kuce.

i trebalo nam je (samo) dva tjedna, uz prilicno jaku logistiku, da rijesimo inicijalne stvari.

iznajmimo kucu, sredimo prijevoz (auto je bio obvezan zbog mm'ovog posla), prijavimo se na poreznoj, sredimo zdravstveno (privatno) osiguranje, otvorimo racune u banci i ostalo. imali smo smjestaj kod bratica, mogucnost da djeca ostanu kod njih dok mi salabajzamo okolo (sreca da braticeva zena nije radila, jer da jest - ni njihova djeca ne bi bila doma, pa ne znam bas kako bi nas sestero u paketu sve to sredili u dva tjedna). i jos jednu, jako veliku stavku, smo imali osiguranu - tetku koja je bila na raspolaganju ta dva tjedna vozat nas okolo i upucivat nas i pomagat nam da sredimo sto treba.

da smo dosli bez te osigurane logistike - ne znam kako bi se, ni kad, snasli. gdje bi boravili, kako bi s djecom u karavani sve to posredjivali? fakat ti treba netko tko ce te pratit to prvo vrijeme dok sve pohvatas. a taj netko onda mora biti slobodan. ne radit. jer poslije posla mos popit pivo, al ne i otic u banku

[la_mama]

što se smještaja u kanadi tiče, kolega ga je tražio također nekoliko tjedana.
problem je bio naći kvalitetni stan, a oni se brzo razgrabe.
ljudi ih obično dolaze gledati u popodnevnim satima, nakon posla.
tako da su njih dvoje danima obilazili te stanove, ali tokom jutra.
imali su također prijatelje na rasplaganju koji su im mogli pričuvati djecu.

a sad jedna stvar koja ide u prilog kanadi - cijela procedura oko otvaranja firme,
vozačke dozvole, trajala je jedan dan

nakon početne tarapane, njih dvoje su ipak zadovoljni kanadom.
i odlazili su tamo s puno puno više novaca negoli spomenutih 3000 USD.

[spajalica]

mislim da nitko pri zdravoj pameti ne misli da je to samo tako otići u nepoznato.
samo me malo iritira ovo, ja ne bi nikad. ne bi ni ja iz ove svoje sadašnje situacije, ali sposobna sam ih zamisliti x iz kojih bi.
i poslala muža samog na godinu dana i otišla na crno, itd.

slazem se, ali iz postova mlade majke bas i ne zvuci obecavajuce.
nadam se da nije tako i da je samo štura u pisanju. da imaju sve vec razradjeno i da znaju tocno sve kako misle i zele.

[mlada.majka]

Neznam kako da vas uvjerim da je nasa svaka odluka 100%provjerena i razradena u glavi 1000puta...vec 6 mj razmisljamo o tome i nije ni malo lako,al ja se nadam da ce nam taj plan i uspjeti...znam da nije lako skupit sve stvari i otici u nepoznato,ali vjerujte mi nevidimo drugi izlaz iz ove situacije kakva je danas u ovoj drzavi...

[mlada.majka]

Ja znam da neki nikad nebi jer imaju sreden zivot,dobar posao,stan i sve...ali mi to nemamo niti cemo ikad u ovoj drzavi imat...volim ja svoju domovinu i sve to,ali moramo stvarat neku bolju buducnost svojoj djeci...

[spajalica]

mlada majka, ne trebas ti nas uvjeravati da ste se pripremili, bitno je da vi znate da jeste.
moji postovi su mozda ostri, ali samo pokusavaju ukazati na neke probeleme koji vas cekaju. super ako imate rjesene osnove stvari. npr. di cete prvo vrijeme spavati. tesko ce vam biti i da imate u dzepu i 10000 CAD, jer to sto planirate nije jednostavna odluka, niti ju je jednostavno realizirati.
sretno, samo hrabro naprijed i ne radite gluposti zbog kojih vam poslije moze biti jos teze.

[mlada.majka]

mlada majka, ne trebas ti nas uvjeravati da ste se pripremili, bitno je da vi znate da jeste.
moji postovi su mozda ostri, ali samo pokusavaju ukazati na neke probeleme koji vas cekaju. super ako imate rjesene osnove stvari. npr. di cete prvo vrijeme spavati. tesko ce vam biti i da imate u dzepu i 10000 CAD, jer to sto planirate nije jednostavna odluka, niti ju je jednostavno realizirati.
sretno, samo hrabro naprijed i ne radite gluposti zbog kojih vam poslije moze biti jos teze.

Hvala...al nemojte misliti da ja neznam da ce nam trebat bar godinu da se prilagodimo i uhodamo,da ce djeci biti jos gore novi vrtic nova djeca,drugi jezik...da cemo se nebrojeno puta selit,ako zbog niceg drugog onda zbog posla,da necemo imat nikog da nam pomogne oko djece da cemo morat sve sami,znam da smo doneli jako veliku zivotnu odluku,ali isto tako znam da takvu priliku necemo vise u zivotu imati...

[Teta Eta]

Ovo sto ti navodis nisu problemi, naviknuti ce se djeca, naucit jezik, snaci cete se i obavljati stvari tako da cete ih vuci sa sobom. Nije covjek svjestan koliko teskoca moze pregrmiti i odvaliti sve dok se ne uvali u probleme. To sam sigurna da ce biti ok.

Ono sto mene muci u cijeloj prici je situacija u kojoj bi vam se moglo dogoditi da dodjete u Kanadu i lupite glavom u zid. Odnosno, da ne poduzmete prave korake na vrijeme i da vam se desi da ne mozete legalizirati svoj boravak. Mozes ti tamo pricati tuznu pricu ovakvu ili onakvu, vratit ce vas natrag. I onda cijela ta ekspedicija postaje za jednu skromnu obitelj i veliki trosak (ode ustedjevina na karte i boravak tamo, a nikakve koristi od toga).

Znaci, mislim da nije dobro da idete sistemom "mogli bi 'vako, mogli 'nako", nije dovoljno da ti i muz o tome razgovarate. Vazno je da se raspitate u relevantnim institucijama na koji nacin ce vam vas plan uspjeti. Tek onda dolaze frendovi kao podrska planu. Pri tome, kada se sve rascisti jos dok ste u Hrv i prije puta, mislim da bi se trebali nekako snaci za jos novaca jer ovaj iznos je riskantno mali (a to si ne mozete priustiti sa dvoje male djece).

[medeni.angel]

Koliko vidim iz tvog posta do kod vas traje svega 6mj......mi draga moja vec god dana istrazujemo,saljemo mailove na sve strane,trazimo posao,upoznajemo ljude kako bi razmjenili sto vise iskustva i informacije...uclanjujemo se u grupe i forume....
Mi imamo smjestaj osiguran na 1god dana sa hranom ali ne zelim nikome biti na teretu niti na trosku jos uz to nemamo djece sto je s jedne strane lakse nego vama pa se opet dobro propitamo gdje je pocetak,sredina i kraj u svemu onome sto zelimo...S druge strane zbog cega ste vi bas odlucili ici skupa,zasto tvoj suprug ne ide sam i kad se dobro snade i zaradi novce povuce tebe gore sa djecom....jer tako svi rade...
Ja ti osobno zelim srecu da uspijes ali oprez....trnovit je put do uspjeha

[mlada.majka]

Pa niko nije ni rekao da nam je jedina opcija da odemo svi skupa...ako mm nenade jos nekog da ide s njim,onda idemo svi skupa...bas je maloprije bio jedan kolega tu kod nas,koji bi trebao otici s njim,ali on se jos uvijek premislja,tako da ako on odustane vjerojatno idemo svi skupa,jer mm se najvise boji jezika s kojim i nije bas najvjestiji,a meni sasvim dobro...
Mislim da ima jos vremena do prvog mjeseca pa cemo vidjet sta nam sutra nosi...

[zadarmamica]

01.06. su odlazili za kanadu mladi ljudi,parovi.
cula sam za dosta njih u zd.na godinu dana.dobili vizu.pa ce za dalje viditi.to je islo preko nekog,ili neka agencija.nisam sigurna.ali za te ljude koje znam,svi su fakultetski obrazovani,nemaju dicu,izvrsno govore eng.tribalo im je par dana da nađu posao kad su tamo došli.kažu da se posao traži od vrata do vrata.ništa unaprid.
konkretno,taj decko je dao otkaz u državnoj firmi i otišao sa ženom u kanadu.

[dalmatinka]

Moj susjed se upravo vratio iz Kanade . Samac , dobio radnu vizu na godinu dana.
Radio je za neku humanitarnu organizaciju na unosu podataka u računalo.
Plaća je bila prosječna , ali kaže da je tamo sve nenormalno skupo.
Od stanarine , kruha , mlijeka , odjeće do kemijskih čistionica i frizera.
Kaže da mu je standard tamo bio gori nego u Hr dok je radio za 5000 kn i imao vlastitu kuću.
Kad se vratio najprije je otišao u pekaru i kupio kilu kruha da se najede

[litala]

hehehe, ja sam ovdje preko cetiri godine, nisam ni jednom bila kod frizera

sisala sam se triput, jednom kad sam otisla u hr i dvaput me osisala od prijateljice rodjakinja "u fusu"


sisanje, feniranje - oko sto dolara. pa ti klati :D o bojanju, pramenovima i inom, da ne pricam...

[Beti3]

Na RTL Danas je bio prilog o odlasku ljudi u inozemstvo i razgovor sa kanadskim veleposlanikom.
http://www.rtl.hr/rtl-sada/rtl-danas/26921/

Počinje nakon prve trećine emisije.

A kruh mi je bio odličan u Montrealu.. Malo mi je bilo čudno što u marketu npr. svaka jabuka ima svoj barkod. Znači da kupuju na komad.
I naravno čudno je to što na svaku cijenu moraš u glavi dodavati porez. Valjda su u Quebecu svi dobri matematičari. Ono što piše na proizvodu nije ono koliko moraš platiti.
Tko želi, brzo će se naviknuti na različitosti.

[litala]

meni najsmjesnije kad vidim - svjeze smokve

nisam u zivotu smokvu kupila, ni na kile, a kamoli na - komad! i to - po tri dolara komad! :shock:

samo cekam priliku da si posadim smokvicu u dvoriste vec sam izkibicirala i gdje cu nac "sadnicu"

[centar]

ja cu samo zabiljeziti temu, pa se sutra bacam na citanje.
imamo obitelj u kanadi (ontario) i u americi, california pa mi je interesantno.

[Kaae]

Ja kupila nedavno smokve. Prvi put. Bolje da ne kazem koliko, a ni za koliko.

[spajalica]

A kruh mi je bio odličan u Montrealu.. Malo mi je bilo čudno što u marketu npr. svaka jabuka ima svoj barkod. Znači da kupuju na komad.
I naravno čudno je to što na svaku cijenu moraš u glavi dodavati porez. Valjda su u Quebecu svi dobri matematičari. Ono što piše na proizvodu nije ono koliko moraš platiti.
Tko želi, brzo će se naviknuti na različitosti.

Beti lijepo je kad putujes i turista si, ali oni ne idu turisticki, to sto je tebi bio dobar kruh u montrealu i meni su najbolji kolaci koje sam u zivotu jela bili u bostonu, ni u parizu mi nisu tako dobri bili. ali to nije tema,

sto se tice svjeze hrane, tek sam stigla i htjela sam biti pristojan gost i narpaviti rucak. kaae ce znati sta pricam, namirnice sam kupila u Whole Foods-u. rucak je bio za 6 odraslih, srecom samo salsa. no o tim paradajzima necu sad pisati kako su ukusni bili, a bome ni o cijeni rucka

[BigBlue]

Čitam vas od početka i cure su ti dale dobre savjete. S tih 3000 dolara se u ovakvu egzibiciju može upustiti eventualno sam tvoj muž, ako ste spremni na razdvojeni život neko vrijeme, što je često životni put naših ljudi koji odlaze van. Kao netko tko je imao nekoliko šansi otići van (i pod time mislim sva vizna dokumentacija riješena, posao i stanovanje osigurano) i radio u inozemstvu u sklopu usavršavanja, mogu ti samo reći da u uređenim državama naš mentalitet "kako ćemo, lako ćemo", traženje rupa u zakonima, veza i vezica, jednostavno ne funkcionira. Državu možeš (probati) izigrati samo jednom i onda je to one way ticket.

Da se svi mi u Hrvatskoj ponašamo (i radimo) onako kako to radimo vani, ne bi bilo potrebe ni za Kanadu, niti za ovakvim temama, eventualno bi raspravljali kuda otići u penziji. Ovako su nas političari (koje smo mi izabrali) oskubli do kosti i pretvorili smo se u jedan čudan narod koji može oprostiti sve osim uspjeha. Dapače, puno se više brinemo kako je susjedu nego kako je nama. Osobno sam veliki eurofil (ako ništa drugo zato što sam uvjerena da nam samo netko drugi može narediti KAKO urediti državu; 20 godina je dokazalo da za to nismo sposobni sami) i mislim da u ovoj državi ima puno mogućnosti, pogotovo sada.

I sad ću paušalno lupati jer nisam proučavala temu dublje, ali RH je neki dan objavila kako daje velike površine zemlje u dugoročan najam po izrazito povoljnim uvjetima. To vam je struka, znate posao, zemlju i ljude. Ja bi se dobro raspitala o uvjetima, pronašla još desetak ljudi koji razmišljaju slično meni i vidjela ima li interesa za udruživanjem, nazvala ambasade EU država koje imaju poljoprivredne programe za Hrvatsku, vidjela gdje mi je konkurentnost i na (stranom) tržištu, i probala povući novac iz fondova.

Možda sam naivka, ali mislim da se s istom količinom rizika koje donosi upuštanje u imigraciju može uspjeti u Hrvatskoj, s jednom razlikom - vani očekuješ da ti netko pruži (pred)uvjete zarade za kvalitetan život, a u Hrvatskoj si ih moraš stvoriti sam.

[krumpiric]

Ja nisam dobila ni jedan odgovor, mislim, nije da baš želim znati :D, nego radi toga da ljudi mogu dati prave savjete.
npr. jel vi sada živite s nekim ili sami?
Jeste ikad opremali domaćinstvo i znate li koja je to količina novaca?
Znate li barem otprilike koliko se vaša struka traži/ne traži, priznaje li se vaša škola, treba li platit nekakvu nostrifikaciju svjedodžbe i sl.? Jeste gledali ima li načina da dobijete posao van ovog "sredit će mi rođak" ?

Što se tiče ovog što BB kaže, mislim da ljudi ne kuže da, iako su u Njemačkoj, Kanadi, Australiji, veće plaće u prosjeku, netko tko je kod nas nekonkurentan, teško će i tamo biti konkurentan. Eventualno zbog većeg broja poslova. Ali opet neće stvoriti neki lagodan život.

[Beti3]

U općini Netretić blizu Karlovca, daju kuću i zemlju. Pa možda bi vam bilo jednostavnije. Toplije nego u Kanadi. Bliže...
http://www.vecernji.hr/regije/bespla...-clanak-440364

[apricot]

ajme, mlada.majko...
iz posta u post mi se činite sve nezrelijima i neozbiljnijima

kako to misliš: "ako muž ne nađe nekoga tko će s njim, idemo djeca i ja"
ženo, pa ne idete na biciklijadu u Prepoštovec da si tražite društvo!

nisu ovo pedesete kada su se naši ljudi ukrcavali na velike brodove i odlazili, snalazili se
danas treba puno više od "ja - Ante" i držanja lopate u rukama

[Felix]

jeste li razmisljali da muz upise engleski (ili francuski) jos dok ste ovdje, da bude konkurentniji na tamosnjem trzistu, i jos vaznije, da ne ovisi o tebi kao prevodiocu?
ima i online tecajeva, ako ne zelite placati skolu stranih jezika, bar da preko interneta malo jezika nauci/te, sto engleskog, sto francuskog.
osobno, cini mi se pametnija opcija da ode sam, manje imate za izgubiti ako ne uspije.

[Felix]

tako da ako on odustane vjerojatno idemo svi skupa,jer mm se najvise boji jezika s kojim i nije bas najvjestiji,a meni sasvim dobro...

ovo tu me poprilicno zbunjuje. on se BOJI sluzbenog jezika zemlje u kojoj zeli raditi, zaradjivati i zivjeti? kako mislite da ce to izgledati, primit ces ga za ruku, hodati s njim okolo i prevoditi mu? sto ce on uciniti ako, ne znam, fula stanicu metroa i mora nekog pitati za pomoc? ili trazi odredjenu zgradu da rijesi neke papire? a ti si taj cas negdje drugdje s djecom? ili ako se dijete razboli usred noci, trazi mamu, i on mora ici u dezurnu ljekarnu i tamo objasniti sto mu treba? ne do bog da mu na poslu dodje neki lokalac koji nije hrvat, da bi radili zajedno, sto ce on, svaki put traziti tog svog prijatelja sefa da mu prevede sto mu kolega zeli reci? ili ces ti stajati pokraj njega dok radi? ili je ta firma vlasnistvo hrvata, rade samo hrvati, firme s kojima posluje su iskljucivo hrvatske, i zive u svom lijepom malom hrvatskom mjehuricu usred kanade?

dok se premisljate i smisljate, mislim da je prvo i osnovno da tm nauci jezik. da ne ovisi o tebi (koja za ruku vuce jos dvoje male djece) da bi se snasao u stranoj zemlji.

vremena "niks fersteen andere baustele" su davno prosla. znati govoriti engleski je nesto sto se toliko podrazumijeva da uopce nije upitno. pa da odlazite za mjesec dana, trebao bi tih mjesec dana iskoristiti da nauci jezik sto bolje moze.

a ako je razlog da vucete i tebe i malu djecu preko bare samo zato sto on ne zna jezik, onda ste stvarno neozbiljni.

sori sto sam direktna ali govorim to u najboljoj namjeri.

[Bubilo Bubich]

mlada.majka ja vas razumijem .

Dolazim iz obitelji gdje su moji roditelji i jedna teta jedini došli u Zagreb i imaju nas četvero djece koje smo završili neki faks (ja i 2 sestrične) ili bar srednju (moj buraz) i gdje nas četvero imamo stvarno "fine poslove, u uredu, i sl." . Ostatak djece mojih teta, ujaka, stričeva živi životom o kojem piše mlada.majka. Neki od njih su završili srednju za neka zanimanja, neki od njih zbog razno raznih okolnosti nisu završili niti srednju školu. Žive u Slavoniji i Vojvodini. Mahom nemaju posla, ili na crno rade razne fizičke poslove po nekoliko mjeseci, nakon čega vrlo često uopće ne dobiju aposlutno nikakvu plaću. I mahom odlaze u Italiju i Austriju, kod "prijatelja i poznanika koji će im naći posao", bez papira, s dozvolom na 3 mjeseca (ne znam baš sve detalje), "trbuhom za kruhom", bez jasne ideje što će i gdje raditi, ali snaći će se, jer "sve može biti bolje od toga" da rade na bauštelu i da im netko ne isplati niti tih 100 ili 200 € koje su zaradili.

Jedna sestrična je u Italiji već desetak godina, prala je suđe i gulila krumpire po restoranima, u početku na crno, danas mislim da ima neke papire za boravak, ali ne znam točno, nisam se vidjela s njom deset godina .
Bratić iz Vojvodine mi je prije par godina otišao u Italiji raditi na bauštelu. Nakon nekog vremena nije više imao papire koji su mu trebali za rad pa je radio na crno. On, par prijatelja i njegova mala rumunjska zajednica - više od nekoliko njih spava u jednom stanu, zajednički dijele što imaju, i štede eure za doma. Bio je tako tamo par godina, a onda mu je umrla mama i htio je u Vojvodinu na sprovod. Jedva su ga pustili preko granice, van iz Italije. Zapravo skoro nije niti stigao na sprovod jer su ga dugo držali na granici. Mislim da danas u Italiju ne može ući. Ima prijatelja u Austriji koja postavlja pločice pa će probati nešto preko njega. Druga sestrična je prošle godine s mužem, dvoje djece (5 i 1g) otišala u Italiju, kod prijatelja njihove mame koji će im nešto srediti. Nakon 3 mjeseca su se vratili.

Ne mogu se sjetiti više detalja iz moje obitelji, ali nije ni bitno... htjela sam spomenuti da je puno nas ovdje na forumu obrazovano, i imamo neke lijepe i koliko toliko sigurne poslove. Puno ljudi ne živi tako, ali ne vidimo ih svaki dan, i ne pišu često po forumu. Da moj bratić nešto počne pisati o tome kakve životne planove ima, odmah bih mu ovdje skočila sa "jesi ti normalan, neozbiljan si, kud srljaš...", ali ako znam da režije nije platio godinama, a jede zbog toga što moji starci i teta iz Zagreba šalju po 100 €... onda mu ne mogu reći ništa protiv toga što ide bez papira u neku zemlju kod nekog prijatelja... dobro, susjednu zemlju, ne baš preko bare. Ja iz svog svijeta i doma za koji plaćam režije neću ući ni u tramvaj ako nemam dovoljna sredstava na svojoj "zetelektroničkojkartici s kojom sam se registrirala", ali netko jednostavno nema drugog izbora. Koliko god se to nekome činilo "nepromišljeno, suludo, neoprezno"... I iako "imam prijatelja" zvuči nesigurno, i vuče na ilegalno, ti ljudi koji nešto znaju u o tome "kako doći tamo i kako opstati" su ponekad jedini oslonac i slamka za koju se držiš.

Tako da, mogu razumijeti što se sve krije iza postova mlade.majke. I meni sve to zvuči jako nesigurno, i tko zna što ih tamo čeka, i mislim si jesu li svjesni da možda tamo neće tako brzo, a ni prvih 10 godina imati lijepu kuću s okućnicom, nego će spavati tko zna gdje... ali, ne znam više... zapetljala sam se... samo, sretno sa svime .

[krumpiric]

bubilo,obično su u te priče rijetko uključena djeca to je problem.

[Pcelica Mara]

ajme, mlada.majko...
iz posta u post mi se činite sve nezrelijima i neozbiljnijima

kako to misliš: "ako muž ne nađe nekoga tko će s njim, idemo djeca i ja"
ženo, pa ne idete na biciklijadu u Prepoštovec da si tražite društvo!

Joj, i meni je baš ovo zapelo za oko.
Ako ne bude išao prijatelj, idu ona i djeca...

Čitam ovaj topic jer ima korisnih stvari za znati o preseljenju, posebno ova iskustva iz prve ruke.

A što se tiče savjeta, potpisala bi svaki post od spajalice.

Prevelik je to rizik uputit se s dvoje male djece u takvu neizvjesnost.
Razumijem ja da je nekima došla voda do grla, ali ipak... ovo mi baš djeluje previše neozbiljno i naivno

U svakom slučaju - sretno mlada.majko.
Bome će vam itekako trebati sreća ako se odvažite na ovaj veliki korak.

[BigBlue]

Izlaze ovakvi diletantski napisani članci iz kojih je jedini suvisli zaključak kako nije svima u Kanadi isto

http://danas.net.hr/hrvatska/zivot-u...se-suti-i-radi

I onda se stvarno više ne čudim percepciji očajnih ljudi.

[spajalica]

Bubilo ipak to sto spominjes nije preko bare. Tu je blizu pa ako te i protjeraju nekako ces do doma. A sta ce oni, plivati?