mogucnosti zaposlenja ovise o tome gdje se nalazis i sto trazisIfigenija prvotno napisa
u principu, nama nije bas macji kasalj naci posao, ako ne kuzimo bas kako se ovdje posao dobiva. jaki su formalisti s jedne strane (kad prilazis poziciji totalno izvana) - puno posla oko prijave, javljanja, razgovora i ostalog - s druge strane, ako znas nekog u firmi, uzet ce te s ceste, dati ti posao pa tek onda te pitat kako se zoves (karikiram, ali slicno
)
vece su fluktuacije s poslovima (i mogucnosti zaposlenja) u velikim sredinama, nego u manjima. isto je i s placama. troskovi su malo drugacije rasporedjeni (u stvari, isto kao i kod nas) - tamo gdje su place i cijene smjestaja znacajnije, jeftinije je sve ostalo. i obrnuto.
radni uvjeti su na svim razinama jako (nama ponekad groteskno) formalni. potpisi papiric ovamo, potpisi onamo, odradi dvosatni tecaj za papiric kojim smijes otvarat ova vrata (ali ne i zatvarat, za to ti treba drugi papiric) i tako... s druge strane naletis na takve nebuloze da se pitas tko te teleportirao u alisinu zemlju cudesa (banalni primjer, svaka skola ima odredjene pjesacke prelaze, kontrolirane i s onim famoznim crossing guards, skole su sve ogradjene, u predskolu kad dovodis dijete moras se potpisat (i na odlasku), i sve tako tome slicno u ime sigurnosti i zastite, a onda nasred skolskog dvorista klupa kojoj su daske podrapane ili zid koji je s druge strane visok metar i dvajst - bez ograde...)
skolovanje je - iz nase pozicije - smijesno (ili u najmanju ruku "zabavno"). s druge strane, ja vidim da ovdje postoji puno visokoobrazovanih ljudi, uspjesnih u svim mogucim poljima, s postignucima koja su svjetskih razmjera. ali, osnovne skole su od nasih drasticno razlicite. uci se, ali ne kao kod nas. ovdje je vise naglasak na nekakvom globalnom znanju, kod nas (bar mi tako sjecanje kaze) na detaljima. i ovdje obradjuju regije sa svim podacima koje i nasi ucenici uce o hrvatskim regijama, ali nikad ne moraju pamtiti koliko ovaca ili dolara ili cegavec... skolovanje pocinje s cetiri/pet godina u preskoli (preschool) (nije obvezno), u kindergarten krecu s pet/sest godina (to je prvi razred osnovne skole) i dalje im se razredi poklapaju s nasima (nas prvi razred s ovdasnjih year 1). sesta godina je zavrsna za osnovnu skolu i onda krecu u srednju, sedmi razred je prvi razred srednje skole. ta traje do minimalno 10. godine ili do 12., ovisno o smjeru i vrsti skole. postoje drzavne skole (public) koje se ne placaju i privatne (koje su tu kod nas sve redom katolicke, ima koja montessori ili waldorf, u velikim sredinama vjerojatno i koja druga).
predskolski smjestaj je sav privatan, jedino sto se moze ostvariti (s trajnim boravkom) je povrat odredjenog postotka preko socijalnog. ali cijene po danu idu od cca 50/55 dolara navise. s time da u velikoj vecini slucajeva moras svu hranu spakirat s djetetom.
pravo na zdravstveno (medicare) imas s trajnim boravkom. recimo da nije lose (losije od onog na sto smo mi navikli jest, to da). postoje ambulante koje ne naplacuju preko cifre koju pokriva zdravstveno, a ima i onih u kojima ces sam iskesirat razliku. zdravstveno ne pokriva zubare, ali sve ostalo - da. jedina je "kvaka" sto se za taj osnovni djir ceka (kao i kod nas). velika vecina ljudi ima uplaceno privatno zdravstveno, nekad za neke stvari to moze pokrivat te razlike u cijenama, a cesto i osigurat brzu uslugu.
socijala je prilicno uredjena, no ne mozes je ostvarit istog trena cim dodjes, mislim da se ceka dvije godine da bi se mogla ostvarit (za odrasle osobe, znaci naknada za nezaposlene, i slicna primanja), djeca imaju pravo na djecji doplatak odmah po ostvarivanju trajnog boravka. djecji je doplatak ovisan o obiteljskim primanjima.
mirovinsko je znacajno drugacije nego kod nas. ovdje se uplacuje novac u fondove, kako to na kraju konca funkcionira, jos mi nije bas jasno... jedino sto znam je da kod parova u braku, onaj koji prvi ode u penziju ne dobiva gotovo nista, dok god ovaj drugi radi... detalje stvarno jos ne znam...
australija je deklarirano multikulturalna i multijezicna zemlja. taman da ti netko negdje u nekoj situaciji i reagira rasisticki, sovinisticki ili ikako diskriminirajuce - drzava te stiti. ako znas gdje se potuzit. tumaci su svima zagarantirani - u odnosima i poslovima s drzavnim i javnim sluzbama. znaci - taman da ides na informacije djetetu u skoli, imas pravo traziti tumaca i drzava ce ga platit.
u svakodnevnom zivotu, valjda ovisi gdje se kreces, kao i bilo gdje u svijetu. mene osobno nikad nitko nije "grdo" pogledao zato jer sam dosla od nekud. stovise, iznenadila sam se brojem ljudi koji su se obradovali kad su culi da smo dosli. i jos vise brojem onih (ne prijatelja, vec onako, poznanika kojima mahom ne znam ni ime) koji se bas obraduju i cestitaju nam na bilo kakvom napretku i postignucu.
klima je vrlo slicna nasoj. bar ovdje gdje smo mi. iznanadila me zima, nisam ocekivala ovakve hladnoce
navade... ne znam, ljudi su nekako opusteniji, vise easy going nego "mi". ovdje u sedam navecer mozes sresti obitelji u shoppingu s djecom koja su okupana i u pijamama
sigurnost je isto raznolika. ja vjerujem da ni u zagrebu (ili splitu, rijeci, bilo kojem gradu) neces pustat djecu van po par sati bez nadzora - bilo gdje. isto je i ovdje. trenutno zivimo u ulici koja je vrlo malo prometna, djeca su vani bukvalno od jutra do sutra. godi im, i jako nam je drago sto nam je to bilo na vrhu prioriteta kad smo birali gdje cemo se smjestit... i jos draze sto smo uspjeli to iskombinirat... s druge strane, moja srednjeskolka putuje sama busom u skolu, sat vremena u jednom pravcu... ove mladje ja vozim i odvozim iz skole. da nam je skola blize, pustala bi ovu dvojicu srednjih da prosetaju sami...
nasilja ima. cujes svaki dan na radiju, netko opljackao benzinsku, pub, ovo ono. dogadjaju se lose stvari, pozari, tucnjave, kradje vake nake. u ovom nasem gradu, doduse, nista alarmantno. neka predgradja u sydneyu, primjerice, uopce nisu prigodna za setanje ili cak ni provozavanje... srecom, daleko smo od takvih...
all in all standard je ok. ako radis, moze se. mi smo trenutno jos uvijek na jednom primanju. kad/ako se i ja zaposlim, vjerujem da cemo dostici ono sto smo planirali kad smo krenuli ovamo... ali i s ovim jednim primanjem smo ove godine odlucili uci u velik "posao" kupovine kuce na kredit... s time da moj muz nema neki menadjerski posao ni placu. obrtnicku prosjecnu.
eto, a sad, na kraju ove citabe, molim lijepo moderatoricu da prebaci sve ovo u neki novi topic o australiji, da ne uzurpiramo temu o sasvim drugim meridijanima i paralelama
 |
|||
Odgovori s citatom
no offence curke znam da je bilo u dobroj namjeri. 