praktican savjet svima koji razmisljaju/planiraju otic nekamo "vani"

uzet sa sobom sve rodne listove, domovnice, vjencane listove, svjedodzbe (od srednje skole nadalje) i prijepise svih ocjena (za srednju i sve ostale skole, visu, faks, bilosto). sve potvrde svih zavrsenih tecajeva i slicnog.

te originale cuvat ko oci u glavi

provjerit kako se i gdje (i posto!) u ciljanoj zemlji obavljaju prijevodi i kakvi se priznaju.

konkretno - za sve prijevode koji su bili potrebni za vizu, mi smo koristili prevoditeljicu (akreditiranu) iz hr (i prije nego smo dosli ovamo, a bogami nekoliko puta i nakon dolaska ovamo) jer nam se visestruko isplatilo da nam se u hr prevede i posalje ovamo.

lokalna sluzba koja izdaje vozacke dozvole, naprimjer, ne priznaje nicije prijevode osim jedne jedine ovdasnje sluzbe. kod njih list prijevoda (ispod cca 200 rijeci, mislim) dodje oko 80 dolara.

istu sluzbu su mi uvijetovali i u uredu za nostrifikaciju zvanja.

ponijeti vozacku dozvolu. nama nije trebalo nikakvo polaganje ispita, mogli smo (dok smo bili na privremenoj vizi) voziti s hr dozvolom i prijevodom.

ponijeti potvrdu osiguravajuceg drustva da imate maksimalan bonus na autoosiguranje - nama je omogucilo da i ovdje ostvarimo maksimalan bonus.

ponijeti potvrdu o clanstvu u hak/u, omogucuje uclanjenje u lokalnu "roadside assistance" mrezu pod najboljim uvjetima.

ponijeti cijepne knjizice za djecu (i sebe)

ako netko u obitelji ima kakav kronicni problem, moze se od dr opce prakse zatraziti povijest bolesti, pa ponijeti za svaki slucaj

ako imate malu djecu (a ni nama odraslima nije na odmet ) ponijeti mali album s fotkama dragih ljudi jedno je imati sve negdje u digitalnom obliku, ddrugo kad djeca mogu bez "ceremonija" listati i prisjecati se dragih lica...

ponesite najdrazu jastucnicu (ne treba cijelu posteljinu ako je preteska, samo jastucnice)

nesto najdraze iz kuhinje (salicu za kavu, zdjelicu za pahuljice, djecji pribor za jelo... cjedilo za juhu...)