život u Kanadi

[Peterlin]

U ovoj priči ja podržavam apri. Imam za to rezloge iz vlastitog iskustva.

I ja sam razmišljala prije dvadesetak godina o odlasku iz Hrvatske. Pa sam provela 6 mjeseci u jednoj zemlji (Europa) pa malo kasnije 6 mjeseci u drugoj zemlji (preko bare). Nije me se dojmilo, ali to sam samo ja... Sve ovisi o tome što ostavljaš (u mom slučaju to je bio početak pristojne karijere i dobri uvjeti na poslu) i što ti se nudi (meni se nije nudilo ništa u struci, možda se nisam dovoljno trudila, možda sam nesposobna, a najvjerojatnije se samo nisam dobro uklopila...). Boravak i rad u inozemstvu pomogao mi je da naučim cijeniti ono što imam ovdje. Ne kažem da je to pravilo. Nisam to znala prije nego sam probala...

Zaključih da je MENI ovdje bolje, unatoč (ili usprkos) svim nebulozama iz okruženja. Jer za mene nema zemlje u kojoj se udobnije živi. Jer za mene nema okruženja u kojem se bolje osjećam. A nije da nisam probala. Nije mi odgovaralo. Ali zbog toga mi ne pada na pamet da se nabacujem blatom po bilo kojoj zemlji. Stanje u Hrvatskoj nije sjajno. ALi ima stvari koje su ovdje bolje nego u drugim zemljama (da ne nabrajam...). Svakom sustavu možemo naći mane i nedostatke. Nema nikakvog načina da imamo sve dobre stvari u isto vrijeme i na istom mjestu.

Uostalom, ima i drugih forumaša koji su se odselili u inozemstvo, pa nisam baš primijetila kritike. Svatko od nas zna razloge zašto ide (ili ostaje) gdje mu je bolje i gdje MISLI da bi mu bilo ovako ili onako. ALI treba paziti da ne zatvaramo ni jedna vrata pametnijim dijelom tijela (čitaj: guz*com) jer nikad ne znamo što nas čeka. Bolje je pamtiti lijepe stvari, a ružne ostaviti za sobom i ne spominjati. Jer čovjek zapravo ne zna hoće li se morati vratiti.