ovo je istina. i cijeli post potpisujem.
ali gledam iz svoje perspektive.
taj mač koji itekako osjećam, amortizira ono što ovdje imam, a vani ne bih imala. u prvom redu mamu, sestru, prijatelje. i onda ga trpim. i prevrćem.
a pazi mog skoro šogora. sa švicarskim državljanstvom.
koji se preselio u hrvatsku.
sa strukom njega i sestre samo takvom. mogu sutra otići. al ne žele
i tu prevrću.
a šta ja znam.