Ja sam uvijek optimista i samo mozgam, smisljam, raspitivam se, ucim o poduzetnistvu i kako pokrenuti svoj posao, i u ovih par mjeseci sam upoznala preko nekoliko mladih poduzetnih ljudi koji uspjevaju i u nasim prilikama, puno rade, ali su kvalitetni i iako i oni osjete krizu sad im se isplati prijasnji trud i iskustvo pa napreduju. I svaki dan se zahvalim sto ima krov nad glavom, hrane koliko pozelim i sto mi je toplo i jos puno toga sto je mnogima samo san. Jer svi mi koji pisemo na ovom forumu samim time sto imamo pristup internet i komp sto mozemo otici na hitnu ako se tko razboli, sto imamo cistu vodu i sto smo pismeni spadamo u gornjih 20 do 30% ljudi na svijetu po bogatstvu i standard. I zato nikad ne kukam i sretna sam sto zivim u Hrvatskoj a ne u Afganistanu, ili Somaliji ili nekoj slicnoj zemlji. I prihvacam odgovornost za drustvo u kojem zivim jer i moje djelovanje i nedjelovanje doprinosi ili pomaze mijenjaju stanja kakvo je, na bolje ili na gore.