Normalno da svi zele vise i bolje to je temelj napretka i rayvoja u svim poljima. Pitanje je samo sto mi sami poduzimamo i hranimo li stanje onakvo kakvo je. Svi bi htjeli samo siguran posao i placu koja ce rasti ali tko ce i odkud to osigurati Ako nam se stanje kakvo je ne svida sto ja kao pojedinac, osoba radim da bi ga promijenio. Bude prosvjed, koji nisu bas ucinkoviti ali ipak su i neki oblik komunikacije i izrazavanja pa se skupi tek sacica ljudi. Susjedu plijene kucu a ja sutim, roditelji bolesne djece se ne mogu izboriti nit za najosnovnija prava a mi ih ne podupiremo (inace mi je zao sto se nisam informirala o prosvjedu koji je bio 14.12.pa isla na njega), jer njihov problem nije nas ali moze postati. Inace vecina ljudi oko mene kuka i yali se ali nista ne poduzimaju i to me zivcira. Ta inertnost i nedostatak solidarnosti.