život u Kanadi

[sillyme]

Ja sam pred dvije godine bila isto nabrijana na drzavu, poreze, Bandita ( ok to sam jos uvijek) i cijelu tu hrvatsku pricu besperspektivne drzave iako smo mi kao obitelj dosta dobro plivali. Onda je mm dobio posao u EU zemlji pa smo odselili privremeno i moram rec da smo zakljucili da kolikogod nam je ovdje lose da smo po svemu sudeci prestari i preduboko "ukorijenjeni" za selidbu. Suocili smo se sa skupim privatnim vrticima (nista od drzavnih/gradskih -i tamo je bila nestasica mjesta), usredotocenosti na iskljucivo sebe (nocna mora mi je bila da cu se razboliti dok je on na sluzbenom putu i onda panicno traziti neku babysittericu koja prica jezik kojim djeca ne razumiju dok sam ja u bolnici), bilo kud da idem moram upaliti navigaciji, u ducan ili jos gore u imigracijski s rijecnikom ( rijetko tko zna engleski), nema frendica da pijemo kavu, nema baka i deda i rodbine itd... Nisam u mogucnosti suvislo opisti svoje osjecaje ali definitivno kad sam se vratila u Hr u posjet preplavio me osjecaj da je tu dom i da ne zelim nazad, a svi dotadasnji ambiciozni planovi o materijanom prosperitetu, karijeri, putovanjima i bijegu iz nase ucmalosti ( jer ovdje je objektivno prava mala mocvara) su pali u drugi plan. Uglavnom, da nam je bila nuzda ostati tamo snasli bi se sigurno i prevladali te pocetne poteskoce, no ovako s izborom ostanka ili povratka odlucili smo ipak za povratak.

[Peterlin]

.... ali definitivno kad sam se vratila u Hr u posjet preplavio me osjecaj da je tu dom i da ne zelim nazad......

Ovo potpisujem!

Bas tako sam se i ja osjecala. S druge strane, nekako imam osjecaj da puno vise mogu uciniti za sebe i svoju obitelj (i sredinu) ovdje nego negdje izvan zemlje. To jednostavno nije za svakoga.

Netko ce se dobro uklopiti, mnogi drugi ne. Treba imati na umu da kamo god dolazis, uvijek si stranac i dotepenac. Mislila sam da preko bare to nece biti tako, ali bilo je. O Engleskoj da i ne govorimo...

Nema veze. Svatko je od nas slobodan da trazi mjesto pod suncem, bilo ono ovdje ili negdje drugdje. Zapravo, najgore je kukati - od toga jedinog nema nikakve koristi. Ja podrzavam svakoga tko zasuce rukave i bori se za sebe ovdje ili bilo gdje, a ne svidja mi se kad ljudi krse ruke i zdvajaju ili kritiziraju one koji su odlucili drugacije + njihove odabire. Svatko od nas odlucuje i gleda na svijet iz svojih cipela. Uzdaj se u se i svoje kljuse!

[la_mama]

Ovo potpisujem!

Bas tako sam se i ja osjecala. S druge strane, nekako imam osjecaj da puno vise mogu uciniti za sebe i svoju obitelj (i sredinu) ovdje nego negdje izvan zemlje. To jednostavno nije za svakoga.

Netko ce se dobro uklopiti, mnogi drugi ne. Treba imati na umu da kamo god dolazis, uvijek si stranac i dotepenac. Mislila sam da preko bare to nece biti tako, ali bilo je. O Engleskoj da i ne govorimo...

Nema veze. Svatko je od nas slobodan da trazi mjesto pod suncem, bilo ono ovdje ili negdje drugdje. Zapravo, najgore je kukati - od toga jedinog nema nikakve koristi. Ja podrzavam svakoga tko zasuce rukave i bori se za sebe ovdje ili bilo gdje, a ne svidja mi se kad ljudi krse ruke i zdvajaju ili kritiziraju one koji su odlucili drugacije + njihove odabire. Svatko od nas odlucuje i gleda na svijet iz svojih cipela. Uzdaj se u se i svoje kljuse!

Veliki potpis !
Također sam živjela vani, sve skupa oko 2 godine. I ne bih ponovo odlazila, jedino ako nam je egzistencija ovdje ozbiljno ugrožena.
A pored svih bolnih nedostataka koji realno postoje, ne bih olako pljucala po ovoj zemlji koja mi je dala besplatno (kvalitetno) školovanje, stručno usavršavanje i zanimljiv posao kojeg mi nije teško raditi ni nakon 18 godina radnog staža.