MarijaP bitno je ono što su nasljednici izjavili kod bilježnika. Po tome ti se i sud ravna. Imala sam slučaj kad je postojala oporuka. Dosta nepravedna, ali su se nasljednici s njom složili. I onda, nakon par mjeseci se jedna od nasljednica sjetila da bi ona tužila za nužni dio. Odmah joj je bilježnik rekao da nema šanse, međutim ona je inzistirala i predala tužbu. Tužba ide preko bilježnika, a on zajedno s tim predmetom sve šalje na sud. Sud je tužbu odbio kao što je u startu rečeno, ali na to se čekalo skoro tri godine. I sve te tri godine ostavinska službeno nije bila gotova i rješenja nisu mogla biti pravomoćna, a nasljednici nisu mogli raspolagati imovinom. Dakle što je postigla doitična s tužbom? Dobila je na vremenu. Ništa drugo. Nasljednu izjavu nije moguće povući i sud je odlučio onako kako je prvotno riješeno kod bilježnika, ali je ona dobila tri godine zavlačenja i onemogućavanja ostalih nasljednika da se uknjiže i koriste imovinom. Drugim riječima- zeznula ih je, napakostila.
Ponavljam, bitno je ono što je riješeno na ostavinskoj, ako je. Ako nije i odmah je krenula tužba, onda bih trebala znati detalje pa ću se raspitati ako je posebno zamršena situacija. Može na pp