Citiraj Jadranka prvotno napisa Vidi poruku
Mm, mali i ja smo trebali za par dana odleprsati za Finsku na dva tjedna. Kupili smo i karte i sredili smjestaj. No, mm je dobio novi posao i sad nikako ne moze ici. Ja sam mislila ostati doma s njim... ali tako mi je dosadilo biti na jednom mjestu. I najradije bih skupila maloga i otisla s njim na put. Mozda bi i prijateljica dosla sa mnom (cekam njen odgovor). Al me opet brine kako cu tako daleko s malim, a bez mm-a, i kako ce nam bit tamo, i vise od svega, kako ce on podnijeti put do tamo, let avionom, pa bus ili taksi, ima tu par sati putovanja. Ne znam bi li cijelo putvanje bilo vise naporno nego gust. Bili bi u jednom cool stancicu u centru grada, u kojem bi samo vi bili. Sto vi mislite?

A ako se odlucim otic, imam i par prakticnih pitanja: mali ima ocevo prezime i u pasosu mu pise oceva adresa (skroz druga zupanija od moje) - jel to problem? (tj. zna li njihov komp da sam mu ja mama?
Nositi platnene ili obicne pelene? Te platnene ce mi pola torbe zauzeti.
I imaju li tamo taksiji autosjedalice, ako tko zna, da ne teglim svoju.

Druga opcija nam je da odgodimo sve tri karte, ali za to treba iskesirat 200 evra i treba znat tocan datum novog polaska, a to mi je malo teze. A kako smo kupili jeftinije karte natrag mozemo dobit samo 50 evra ako necemo na put (od 650 placenih... grrrr).
Ja sam putovala sa E. sama u Munchen iz zdravstveih razloga kad je ona imala 7 mj (muž nas je dovezao našim autom i ostavio). Deset dana smo bile turistkinje dok smo čekale da ju prime u kliniku i baš smo se dobro provele. Imale smo kišobran kolica, maramu, jednokratne pelene, nije dojila pa sam imala malo gnjavaže sa adaptiranim , ali inaće smo se baš fino provele šetajući po gradu (ako zanemarmo psihološki aspekt išćekivanja zbog kojeg smo došle).
Nedavno smo letili u Berlin sa većom djecom, sam put je prošao glatko i bez nekog napora (naporno je bilo naći zanimaciju za dvoje djece jako različite dobi i bioritma , ali to druga prića koja tebe ne treba brinuti).